Kako spriječiti rak?
Vrlo interesantna tema za generaciju nas starijih blogovaca radi kojih je, iskreno rečeno, blog i kreiran u početku. Naša prijateljica Amira Bjedić iz Mostara poslala nam je članak o veoma zanimljivoj studiji koju je sačinio izvjesni John Hophins (u početku sam mislio da se radi o elitnom univerzitetu Johns Hopkins iz Baltimora, Maryland) koja je opet izazvala kontroverzne reakcije medicinskih eksperata širom svijeta. Evo Hophinsovih razmišljanja i savjeta:
GODINAMA SE LJUDIMA GOVORI DA JE KEMOTERAPIJA JEDINI NAČIN DA SE POKUŠA („POKUŠATI” JE PRAVI IZRAZ) ELIMINACIJA RAKA. JOHNS HOPKINS GOVORI DA POSTOJI I DRUGI NAČIN.
Kako se nositi sa rakom?
Svaka osoba posjeduje ćelije raka u svom organizmu. Ćelije raka se ne mogu identificirati standardnim testovima, sve dotle dok ne dostignu broj od nekoliko milijardi. Kada liječnici kažu pacijentu da više nema malignih ćelija, poslije terapije, to samo znači da se testom ne mogu identificirati ćelije raka, jer je njihov broj smanjen na nivo koji se ne može registrirati.
Ćelije raka se pojavljuju u životu svakog čovjeka 6 do 10 puta.
Kada je imuni sistem čovjeka dovoljno jak, ćelije raka se uništavaju i spriječava se njihovo umnožavanje.
Kada osoba ima rak, to nagovještava da je došlo do smanjenja hranjivih materija. Razlozi se mogu tražiti u genetici, životnoj sredini, hrani ili načinu života.
Da bi se ovo smanjenje nadoknadilo, potrebno je promijeniti ishranu kako bi se poboljšao imuni sistem.
Kemoterapija podrazumijeva uništavanje ćelija raka, ali također uništavanje i zdravih ćelija u koštanoj srži i digestivnom traktu, a također može doći do oštećenja jetre, bubrega, srca, pluća i dr.
Zračenjem se, pored uništavanja ćelija raka, sagorijevaju i oštećuju i zdrave ćelije i organi.
U početku se kemoterapijom ili zračenjem smanjuje veličina tumora. Međutim, daljnjom primjenom kemoterapije i zračenja, nema više rezultata kod eliminacije tumora.
Kada u organizmu ima previše toksina nastalih kemoterapijom i zračenjem, imuni sistem je poljuljan ili uništen, što dovodi do toga da osoba postaje podložna raznim vrstama infekcija i drugim komplikacijama.
Kemoterapija i zračenje može dovesti do mutacije ćelija koje postaju rezistentne i teško ih je uništiti. Operacijom se također može uzrokovati širenje ćelija raka.
Preporučuje se da ćelije raka ne treba hraniti i tako poticati njihovo umnožavanje.
Šećer hrani ćelije raka. Izbacite šećer i time ćete odstraniti vrlo značajnu hranu ćelijama raka. Zamijene za šećer su takođe štetne. Bolje su prirodne zamjene u vidu meda ili melase, ali u vrlo malim količinama. Kuhinjska sol posjeduje štetne dodatke koji joj daju bijelu boju. Umjesto nje preporučuju se Bragove amino-kiseline ili morska sol.
Mlijeko potiče organizam da proizvodi sluz, pogotovo u digestivnom traktu. Sluz hrani ćelije raka. Izbacivanjem mlijeka i zamjenom sa nezaslađenim soja mlijekom, ćelije raka će „gladovati’
Ćelije raka bujaju u kiselom okruženju. Mesna dijeta je kisela i bolje je jesti ribu i malo piletine nego junetinu i svinjetinu.. Meso također sadrži životinjske antibiotike, hormone rasta i parazite, koji su svi štetni, pogotovo za oboljele od raka.
Dijeta koja se sastoji od 80% svježeg povrća i sokova, žitarica, klica, jezgra i malo voća stvorit će alkalnu sredinu u organizmu. 20% ishrane može biti kuhana hrana, uključujući fažol. Sokovi od svježeg povrća proizvode žive enzime, koji se lako apsorbiraju i dospijevaju na ćelijski nivo u roku od 15 minuta, čime se hrani i potiče razvoj i rast zdravih ćelija. Da biste omogućili živim enzimima da stvaraju zdrave ćelije, pokušajte piti svježe sokove od raznog povrća. Jedite sirovo povrće 2 do 3 puta na dan. Enzimi se uništavaju na temperaturi od 40*C.
Izbjegavajte kavu, čaj, čokoladu jer imaju visok nivo kofeina. Zeleni čaj je mnogo bolji i ima sastojke koji pomažu borbu protiv raka. Treba piti nezagađenu ili filtriranu vodu da bi se izbjeglo konzumiranje toksina i teških metala, koje sadrži voda iz slavine. Destilirana voda je kisela i treba je izbjegavati.
Proteini iz mesa se teško probavljaju i potrebno je mnogo enzima za probavljanje. Neprobavljena hrana ostaje u utrobi i uzrokuje stvaranje dodatnih toksina.
Zidovi ćelija raka prekriveni su otpornim proteinom. Suzdržavanjem od konzumiranja mesa oslobađa se više enzima, koji napadaju proteinske zidove ćelija raka i omogućavaju prodor obrambenih ćelija koje uništavaju ćelije raka.
Neke materije podižu imuni sistem (IP6, flor, antioksidanti, vitamini, minerali EFA i dr.) i omogućavaju da obrambene ćelije organizma uništavaju ćelije raka. Vitamin E omogućava ubijanje ćelija raka, što predstavlja normalnu reakciju organizma u uklanjanju oštećenih, nepoželjnih i nepotrebnih ćelija.
Rak je bolest uma, tijela i duha. Aktivan i pozitivan um pomaže u savladavanju raka. Bijes, netolerancija i gorčina stvaraju u tijelu stres i kiselost. Njegujte duh ljubavi i praštanja. Naučite da se opustite i uživate u životu.
Ćelije raka ne napreduju u sredini sa puno kisika. Tjelesne vježbe i duboko disanje dopremaju više kisika do ćelija. Terapija kisikom obezbjeđuje uništavanje ćelija raka.
PAR DODATNIH SAVJETA:
- Ne koristite plastičnu ambalažu
- Ne zamrzavajte vodu u plastičnim flašama
- Ne koristite plastično suđe u mikrovalnoj pećnici.
John Hophins je ovo napisao u svojim novijim člancima. Ovo je također dostavljeno i Vojnom medicinskom centru Valter Rid. Kemijski element Dioxin uzrokuje rak, posebno na dojci.
Dioksin je visoko toksičan za ćelije našeg organizama. Zato ne zamrzavajte vodu u plastičnim flašama jer se na taj način oslobađa dioksin iz plastike. Nedavno je dr Edvard Fudjimoto, welness manager u bolnici Castle, govorio na televijiji o zdravstvenim rizicima. Tada je govorio o dioksinu i njegovom štetnom djelovanju na ljude. Rekao je da ne smijemo grijati hranu u mikrovalnoj pećnici u plastičnom suđu. Ovo se pogotovo odnosi na hranu koja sadrži masnoće. On navodi da kombinacija masnoće, visoke temperature i plastike oslobađa dioksin koji prodire u hranu i na kraju u ćelije organizma. Umjesto plastike on preporučuje upotrebu stakla, kao što je vatrostalno, pireks ili keramika, koji ne sadrže dioksin. Dakle, hrana koja je pakirana u plastiku, mora se izvaditi i podgrijati u nečem drugom.
Papir se može koristiti ako znate od čega je izrađen. Ipak je najsigurnije koristiti vatrostalno staklo. On je također podsjetio da su neki restorani brze hrane zamijenili plastičnu ambalažu sa papirnom. Dioksin je bio jedan od razloga.
Također je podvukao da je plastična ambalaža jednako opasna i ako se koristi za poklapanje sudja u kome se grije hrana u mikrovalnoj pećnici. Umjesto plastike, upotrijebite papir za pokrivanje hrane u mikrovalnoj pećnici.
Tragajući po Internetu, našao sam neke zanimljive opservacije povodom ovog članka:
> Ima li smisla što piše u ovom dokumentu?
Neke tvrdnje su točne, ali su pomiješane s gomilom gluposti i nebuloza, tako da bih općenito rekao da tekst nema baš previše smisla. S jedne strane se – ne bez osnove — kritizira neselektivnost kemoterapije, a zatim se preporučuje uništavanje raka specijalnom dijetom. E sad, ako ni posebno osmišljeni lijekovi ne uspijevaju baš uvijek selektivno uništiti stanice raka, po kojoj osnovi pisac teksta misli da bi se pažljivim odabirom hrane moglo postići da hrana ulazi samo u zdrave, a ne i u bolesne stanice? To je posve proizvoljna, neutemeljena i pogrešna pretpostavka.
Naravno, ima u tekstu i drugih nebuloza, primjerice ona da “kuhinjska sol posjeduje štetne dodatke koji joj daju bijelu boju” (u stvarnosti kuhinjska sol je gotovo čisti natrijev klorid, a “boja” mu ovisi o veličini kristala; kod krupnijih kristala je više proziran, a kod sitnijih je više bijel), zatim tvrdnja da je destilirana voda kisela (naime, ako stoji na zraku, onda doista postane kisela od otopljenog CO2, ali pisac teksta očito nikad nije čuo za puferski kapacitet, jer da ga je uzeo u obzir, shvatio bi da je “kiselost” destilirane vode bespredmetna). U nastavku se tvrdi da se “živi enzimi” (štogod to značilo) iz sokova povrća apsorbiraju i dolaze u stanice.
Svatko tko poznaje osnove fiziologije i biokemije znade da se proteini (a enzimi su također proteini) u probavnom sustavu najprije razgrađuju na aminokiseline od kojih su sastavljeni i tek tada apsorbiraju, pa nema i ne može biti govora o apsorpciji enzima iz probavnog trakta.
Ima toga još koješta…
Na kraju, kao kemičar ne mogu se ne osvrnuti na tvrdnju da je dioksin kemijski element. Baš bi me zanimalo koji mu je redni broj u periodnom sustavu elemenata.
Ukratko, savjetovao bih ne obazirati se na takve i slične pamflete.
Još jedno interesantno razmišljanje:
I jos jedno - zašto i pod kojim milim razlogom alternativna medicina UVIJEK nastoji proturiti svoje info kao kukavišje jaje pod krinkom klasične/prozapadne medicine? K tomu u prilog i ime “kao istrazivača” koje neodoljivo podsjeća na tipa koji je sredinom 19. stoljeća osnovao danas jedan od cjenjenijih fakulteta u USA kao i bolnicu. (Bolnica Johns Hopkins već punih 17 godina je broj 1 u USA)
Pa, na kraju još jedno:
Ljudi su, ipak, navikli vjerovati medicinarima. Kad pogledaš, zaista oni koji idu babama što bacaju grah su ljudi sa vrlo ozbiljnim zdravstvenim tegobama, i to je jedan od načina na koji pokušavaju kompenzirati/pomoći sami sebi. Najveća većina ostalih danas uredno ide liječniku i slušaju što im se kaže. I baš kao što bi farmaceutska industrija obožavala mogućnost da zdravim ljudima prodaje lijekove protiv potpuno bezazlenih problemčića, tako bi i quackovi voljeli da veći broj ljudi vjeruje u njihove sposobnosti, kupuje njihove knjige, pije njihove tinkture…