Paja: Ja, kajakaš
BRODARSKO DRUŠTVO “GALEB” JE ŠEZDESETIH GODINA PRESELILO U NAŠ KRAJ NA MARIJIN DVOR, U KRANJČEVIĆEVU ULICU /IZA VOJNE BOLNICE, PREMA ŽELJEZNICKOJ STANICI/, UPRAVO GDJE SAM JA STANOVAO /KRANJČEVIĆA STEPENIŠTE/. TE PROSTORIJE SU NARAVNO ODMAH POSTALE NEZAOBILAZNO SASTAJALIŠTE NAŠE RAJE UPRAVO RADI IZUZETNOG DUHA I OTVORENOSTI TADAŠNJIH ČLANOVA DRUŠTVA I UPRAVE. JASNO, SPOMENULI STE ČARLIJA, DOAJENA, A TU SU JOŠ BILI I BRAT MU BRANO TE ZINGI, PA PAJA KOJI JE IGRAO NOGOMET U “SEDRENIKU”, ZATIM BRAĆA REDŽIĆI, KEMO I CILE, PA STANKO I CICKO, TE ŽIKA, RAJA SA SKENDERIJE, PA TUFO I JOŠ MNOGO DRUGE RAJE. PORED AKTIVNOSTI KOJE JE VLADO NABROJAO, REDOVNO SE ŠUTALA LOPTA NA LIVADI, A I MALO REMIJA U VEČERNJIM SATIMA.
NEZABORAVNA SU TAKMIČENJA U KAJAKU NA DIVLJIM VODAMA, U SRED SARAJEVA NA MILJACKI KADA BI VRIJEDNI ORGANIZATORI DRUŠTVA POSTAVILI KAPIJE, A TAKMIČARI BI, NA VELIKO ZADOVOLJSTVO GLEDALACA, U SUNČANO NEDELJNO POSLIJEPODNE, SAVLADJIVALI PREPREKE I SLAPOVE MILJACKE.
DRUSTVO JE ORGANIZOVALO I REDOVNE TRENINGE U KAJAKARENJU NA SASTAVCIMA BOSNE I MILJACKE GDJE SU IMALI I PROSTORIJE ZA ODLAGANJE SANDOLINA I OPREME /BETONSKI BUNKER IZ DRUGOG SVJETSKOG RATA/. PRILAŽEM JEDNU SLIKU IZ 1963 GODINE UPRAVO SA JEDNOG OD TIH TRENINGA NA SASTAVCIMA.
A SADA, KAKO VLADO REČE, MALA DIGRESIJA. NAIME, LJUBAV PREMA SANDOLINI TE MIRNIM I DIVLJIM VODAMA JE KOD MENE KRENULA DOSTA RANO. NEGDJE POČETKOM PEDESETIH GODINA SA MAJKOM I SESTRAMA SMO LJETOVALI NA BOHINJSKOM JEZERU U HOTELU U ŠUMI /VIŠE PLANINSKA KUĆA/. ŠTA MI JE NAJTEŽE PADALO, BILO JE POSLIJEPODNEVNO OBAVEZNO SPAVANJE, PA KAD BI SESTRE USNILE, JA BIH SE ISKRAO KROZ PROZOR U ŠUMU I TRKOM DO OBALE JEZERA GDJE SU MIROVALE SANDOLINE, A NIGDJE NIKOGA. TAJ TRK KROZ ŠUMU NEĆU NIKADA ZABORAVITI JER SAM PRAVIO DUGE SKOKOVE GOTOVO NE DODIRUJUĆI TLO POŠTO JE BILO JAKO MNOGO ZMIJA. NE BIH SE USUDIO OD UŽASNOG STRAHA KORAČATI I IZBJEGAVATI ZMIJE, A MISLIO SAM DA U TOJ BRZINI I NE MOZE DA ME UGRIZE.
SANDOLINE SU BILE PRIVEZANE I LAKO IH JE ODVEZATI ALI NIJE BILO VESLA JER SE MORALO PLATITI. JA SAM VESLAO RUKAMA, A NARAVNO TADA NISAM ZNAO PLIVATI, PA SAM ZAKLJUČIO, AKO SE I PREVRNEM, UHVATIĆU SE ZA SANDOLINU. I UŽIVANJU NIJE BILO KRAJA DOK SE NA OBALI NE POJAVI MAJKA SVA IZVAN SEBE, ALI MIRNIM I UMILJATIM GLASOM ME POZVA DA LAGANO KRENEM KA OBALI NE OBJAŠNJAVAJUĆI MNOGO.
NO, KAKO JE TA ŽELJA ZA SANDOLINOM KOD MENE BILA JAKA, MAJKA JE NAŠLA RJEŠENJE DA ME PO JEZERU PRATI MIKI PAVIĆ, STARIJI OD MENE, POZNATI SARAJEVSKI STONOTENISER KOJI JE SA PORODICOM TAKODJE LJETOVAO U ISTOM DOMU.
ON ME JE UVODIO I U OSNOVE ŠAHOVSKE TEHNIKE KADA NISMO BILI NA JEZERU, A I ZAJEDNO SMO OBILAZILI I BLEDSKO JEZERO PA SLAPOVE SAVICE I KRAVICE TE VINDGAR I MNOGE DRUGE PRIRODNE LJEPOTE SLOVENIJE.
POSLIJE TOGA SMO LJETOVALI I NA CRNOM JEZERU NA DURMITORU, U ŽABLJAKU I NEIZBJEŽNA JE BILA SANDOLINA, ALI SAM TADA VEĆ ZNAO PLIVATI.
JEDNOM KASNIJE, VEĆ U ZRELIJIM GODINAMA, ZAMOLI ME DRUGAR SA SKIJANJA I PODVODNOG LOVA INŽINJER GRADJEVINE U “ENERGOINVESTU” /HIGRA/ MEHO KARALIĆ /DANAS ŽIVI GORANE U VANKUVERU/, DA PRATIM NJEGOVOG KOLEGU SA POSLA INŽINJERA MILOŠA JANJIĆA U SPUŠTANJU NIZ TARU U GUMENOM ČAMCU. ODEMO ZAJEDNO DO MILOŠA I SUPRUGE MU SUADE TE NAM MILOŠ DEMONSTRIRA U SOBI GUMENI ČAMČIĆ SA DVA MALA VESLA KOJA JE PRIVEZAO NEKOM VRPCOM SA SVAKE STRANE ČAMCA. JA GLEDAM MEHU, PA ČAMAC, PA MILOSA I MISLIM U SEBI, PA DA LI ON STVARNO ZAMIŠLJA DA ĆEMO SE TAKO SPUŠTATI NIZ TARINE BRZAKE, ALI NIŠTA NE GOVORIM JER MISLIM DA ĆEMO SE MALO DRUKČIJE DOGOVORITI PRIJE SAMOG SPUŠTANJA.
KRENEMO NJEGOVIM FIĆOM DO PLJEVALJA, DO MOG RODJAKA KOJI ĆE SA NAMA DO MOSTA NA DJURDJEVIĆA TARI, PA ĆE VRATITI FIĆU DA MI MOŽEMO RAHAT NIZ TARU. VEĆ JE KASNO POPODNE PA ZANOĆIMO UPRAVO ISPOD MOSTA. MILOŠ UBRA MALO GRANČICA PA POBODE U ZEMLJU I SAVIJE I PREKO TOGA PREBACI NAJLON I TO NAM JE ŠATOR. IMALI SMO I DVA GUMENA DUŠEKA KAO LEŽAJ.
SUTRADAN ZOROM, KREĆEMO I JA POKUŠAM UBIJEDITI MILOŠA DA NEĆE IĆI TAKO SA VESLIMA SA STRANE KOJIMA ĆE ON VESLATI I UPRAVLJATI, JER ĆEMO SE VRLO BRZO PREVRNUTI, ALI NISAM USPIO. NISAM PUNO NI INSISTIRAO JER MISLIM IAKO SE PREVRNEMO ZNAMO PLIVATI I NIJE VELIKI PROBLEM.
NARAVNO, POSLIJE STO, DVJESTO METARA, VRPCE KOJIMA SU VESLA VEZANA ZA ČAMAC POPUCAJU TE ČAMAC POČE DA SE OKREĆE I NARAVNO PREVRNEMO SE, ALI ISPLIVAMO BRZO NA OBALU. SVE JE O.K. OSIM ŠTO JE PANJA /HLJEB/ PROPALA, ZAPRAVO SE NATOPILA VODOM, A DRUGE HRANE NI NEMAMO JER JE PREDVIDJENO, KAKO JE MILOŠ VRSTAN UDIČAR I PONIO JE NEKI KRATKI RIBARSKI ŠTAP PA ĆE NAHVATATI PASTRMKI I TAKO ĆEMO SE PREHRANITI.
E, SAD, KAŽEM MILOŠU, UZEĆEMO SVAKI PO JEDNO VESLO, JA NAPRIJED, TI NAZAD I KAO PRAVI INDIJANCI U KANUU, U SUSRET BRZACIMA. I TAKO JE IŠLO. SMARAGDNA TARA, PRELIJEPA, NIGDJE NIKOGA SAMO PO KOJI ORAO VISOKO IZNAD NAS KRUZI PO NEBU. OKOLO ZELENILO PRAŠUME, PA KLISURE I VISOKI KANJONI.
POPODNE KAŽEM MILOŠU DA IZVADI TAJ ŠTAP I DA NAM OBEZBJEDI PO PASTRMKU ZA VEČERU KOJE NARAVNO CIJELO VRIJEME GLEDAMO KROZ BISTRU VODU, ALI MILOŠ KAŽE DA NE SMIJE JER IMA LOVOČUVARA. JA NE MOGU DA DODJEM SEBI, PA TAKVI SU KANJONI OKO NAS, SAMO STIJENE, PA NEMA ŽIVOG ROBA, A KAMOLI LOVOČUVARA, ALI OPET MISLIM, MA, DOBRO, IZGLADNIĆE PA ĆE MORATI IZVUĆI TO SVOJE ORUŽJE. I, STVARNO, ZABACI MILOŠ DVA PUTA I IZVUČE PO PASTRMKU, ZNATE ONU DIVLJU CRVENKASTU SA PJEGICAMA PO STOMAKU, A NE KAO ONE TOVLJENE U HADŽIĆIMA.
PREDVEČE IZABEREMO MJESTO ZA KONAK NA DESNOJ OBALI I NE ZNAM NI JA ZAŠTO UGLEDAMO MALO VIŠE NIZVODNO NA LIJEVOJ OBALI PRAVO MJESTO ZA KONAK, TE OPET MILOŠ RAZAPNE NAŠ ŠATOR. NALOŽIMO VATRU DA MALO OSUŠIMO I ROBU /MILOŠ JE ŠIBICE DRŽAO U NAJLONU/ I JA POKUŠAVAM DA ISCIJEDIM ONAJ MOKRI HLJEB I STAVIM NA KAMEN UZ VATRU NE BI LI PREZALOGAJILI SA PASTRMKAMA. ALI, TANKA NAFAKA. USRED NOĆI NAS PROBUDI NEKA LOMLJAVA ŠIBLJA I UDARANJE PO ŠLJUNKU I VIDIMO DA JE TO NA DRUGOJ STRANI OBALE GDJE SMO MISLILI ZANOĆITI. VJEROVATNO JE MEDVJED ILI NEKA DRUGA ŽIVOTINJA SIŠLA DA SE NAPIJE.
SUTRADAN NASTAVLJAMO SPUŠTANJE I ODJEDNOM OSJETIMO DODIR CIVILIZACIJE. SA DESNE STRANE VISOKO IZNAD NAS, SA OBALE LETE BALVANI U RIJEKU. SAGRADJEN JE NEKI DRVENI LIJEVAK KAO TRAMBULINA PA DRVOSJEČE GURNU BALVAN I ON U DIVNOM LETU KAO SKIJAŠ LETAČ - U RIJEKU. LJUDE NE VIDIMO I PROVUČEMO SE TE NASTAVIMO PREDIVNO SPUŠTANJE. ALI, DOLE NIŽE, BALVANI SU NAPRAVILI BRANU I DALJE NE MOŽEMO ČAMCEM. IZADJEMO NA OBALU I ČAMAC NA RAMENA TE NAS DVA KROZ ŠUMU DA POKUŠAMO ZAOBIĆI TU DRVENU BRANU. I, GLE ČUDA, U GUSTOJ ŠUMI BRVNARA KAO IZ PRIČE “IVICA I MARICA”. NE MOŽEMO VJEROVATI OČIMA. SPUSTIMO ČAMAC I KROZ RUPU NA VRATIMA VIDIMO DIVNE OKRUGLE, CRNE HLJEPČIĆE. OČIGLEDNO DA JE TO PEKARA ZA ŠUMSKE RADNIKE. ALI, SVE JE ZATVORENO I NE MOŽE SE UĆI. JA VIDIM PRI VRHU GDJE SE SASTAVLJAJU DVA KOSA KROVA OTVOR KAO ONAJ GOLUBIJI PROZOR I MISLIM DA SE MOGU PROVUĆI /JER GOTOVO DVA DANA NIŠTA NE JEDEMO I VEĆ VIDIMO ONE KRIJESNICE PRED OČIMA OD GLADI/. KAŽEM MILOŠU DA ĆU SE USPETI NEKAKO NA RUKAMA UZ IVICU KROVA DO PROZORA I - USPIJEM. PROVUČEM SE KROZ OTVOR I SPUSTIM UNUTRA MEDJU HLJEPČIĆE. E, TE SREĆE I RADOSTI, MA NE MOZE SE OPISATI. MALO OTŠKRINEM VRATA TEK DA MILOŠU IZBACIM DVA HLJEBČIĆA I NAZAD KROZ OTVOR I NIZ KROV TE PANJU U NJEDRA.
ZAOBIDJEMO BRANU I PONOVO NIZ JEDINSTVENU TARU. SAD JE BILO MNOGO LAKŠE, POMALO ŽVAĆEŠ UKUSNI HLJEB, SNAGA SE VRAĆA, A I RASPOLOŽENJE. PRED KRAJ DANA, STIGNEMO DO MOSTA NA DRINI I TU JE I KRAJ NAŠEG SPUŠTANJA. JA PAKUJEM STVARI, A MILOŠ ODE PO FIĆU. OKO MENE DJEČURLIJA NA KUPANJU, A NEKI I ZABACUJU UDICU, A IMA I IZVOR VODE, PA I DJECA KAŽU DA TU ŽIVI I NEKA VELIKA ZMIJA. MOŽE BITI DA JE NEKA VODENA BJELOUŠKA. I, ODJEDNOM, VRISAK. UDICA SE JEDNOM MALIŠANU ZABILA U VRH KAŽIPRSTA. JA SE PRIHVATIM POSLA I MISLIM LAKO ĆU JE IZVADITI, ALI KOŽA NA PRSTU TVRDA I NE IDE. ŠTA GOD PROBAM, NEĆE. E, ONDA, KAŽEM MALIŠI, MORAM TI NASUTI MALO LOZOVAČE NA PRST, A BOGAMI I GUCNI JEDAN GUTLJAJ, A I JA ĆU, I TRZNEM SVOM SNAGOM I UDICA IZLETI. JA SAM MISLIO MALI ĆE URLIKATI, A ON SRETAN I NASMIJAN, ODE DALJE PECATI. MILOS SE VRATI I JA VIDIM DA JE SLOŽIO FACU. ŠTA JE MILOŠE BILO? I, NARAVNO, MOJ RODJAK JE MALO RAZBIO FIĆU. ALI, MOGLI SMO NAZAD DO NAŠEG RAJVOSA.
TO NAŠE SPUŠTANJE ME PODSJEĆA NA ONAJ AMERIČKI FIM, KAD SU ČETIRI DRUGARA ODLUČILI DA SE SPUTSE NIZ RIJEKU U DVA KAJAKA JER ĆE BRANA NAPRAVITI JEZERO. SJEĆATE SE, JEDAN OD NJIH JE DIVNO SVIRAO NA GITARI, PA SU SRELI MOMČIĆA KOJI SVIRA BENDJO. E, ONDA SU U DUETU ODSVIRALI NEZABORAVNO, NATJEČUĆI SE KO ĆE VIRTUOZNIJE. SAMO SE NJIHOVO SPUŠTANJE ZAVRŠILO TRAGIČNO, GITARISTA JE POGINUO, A I ONI SU UBILI DVOJICU GORŠTAKA.
SRDAČNO IZ PARIZA, VLADIMIR PAJIĆ
Hallo Paja, hallo Vladimire,
hvala Ti za ovo javljanje i da si izvadio slike iz starih “arhiva”. Iako nisam želio da se prezentiram u javnosti (blogu), ipak imam potrebu da Ti se zahvalim na tome i da Ti kažem da sam bio zaista dirnut tim fotografijama i Tvojim sjećanjima na to davno vrijeme. Kad se sada sjećam tog ljetovanja, mislim na naš izlet u Dolinu Soče i Vintgar, te posjetu Solkanu odakle smo gledali na italijanskoj strani Staru Goriciju a na našoj grad koji se tek dizao - Novu Goricu.
Naš kontakt poslije tog ljetovanja na žalost nije bio nastavljen. Vjerovatno radi razlike u godinama, ali ne i generacija, a valjda i radi toga što smo se družili sa svojim vršnjacima i bavili se različitim sportovima. Ipak, ja sam stalno pratio Tvoju sportsku aktivnost kao skijaša, podvodnog ribolovca ili bicikliste.
Preko dovla-bloga saznao sam da sada živiš u Parizu. Ja sam ostao sa familijom zauvjek u Münchenu kao penzioner. Još uvijek sam aktivan sa sportom. Igram golf, sa hendikepom 13,5 što za penzionera i nije tako loše.
Dragi Vladimire, ako Te put nanese preko Münchena, uvijek si dobro došao u moju kuću. Sve moje koordinate nalaze se kod Suade i Vlade.
Neka Te sreća prati.
Puno pozdrava Tebi i Tvojoj familiji.
Miki Pavić i supruga Ljubinka, arhitekta, zvana Ljuba-Truba. Pitaj Bracu Alikalfića.
PS. Gornja webside,( http://www.vladimirpavic.de) je stranica mog sina, takodjer Vladimira, glumca, dramskog, pa sada i filmskog, koji je imao premijeru svog prvog igranog filma “Übermorgen nirgendwo” prev. “Prekosutra nigdje”. Film je prikazan na jednom filmskom festivalu u Berlinu - Achtung Berlin. To je jedna komična predstava bosansko-srpsko-hrvatskih odnosa, poslije ovog zadnjeg rata. Naslov filma je radni, a na pravoj premijeri u augustu o.g. zvaće se vjerovatno “Balkan-express”.
Premijeri su prisustvovali i poznati gradjani Berlina, kao i naš veliki Sarajlija Dimo Bilić, aktuelni stonoteniski svjetski prvak, sa svojom cijelom familijom.
Dragi Paja i ostala raja,
Ne znam da li su se takmičenja na Miljacki prije izgradnje brane na Bentbaši održavala u proljeće ili jesen kad, zaista, Miljacka poslije kiša malo “podivlja”,pa omogućava kajakarenje. Ali, znam da se za potrebe takmičenja kajakaša brana na Bentbaši spuštala i pravila Miljacku “plovnom”. Iz djetinjstva se sjećam izreke: “Miljacka je mnogo plovna, po njoj plove samo g….”.
Dok se ispuštala voda iz jezera, dotle i ide. Kad voda istekne - tać. Kupi artikle (kajake) i do ponovnog spuštanja brane.
Pozdrav,
Ćusta
DRAGI MIKI,
JAKO SI ME OBRADOVAO JAVLJANJEM, A ZNAM DA SI U MINHENU JER SE REDOVNO RASPITUJEM KOD ZAJEDNIČKE RAJE.TO LJETOVANJE JE OSTAVILO DUBOKI PEČAT NA MENE KOJI SAM TEK STUPAO U ŽIVOT PONUDIVŠI PREOBILJE PRIRODNIH LJEPOTA. SVI TI IZVORI, SLAPOVI, RIJEKE, JEZERA, ŠUME I OSTALO JE BILO KAO U BAJCI, GOTOVO NESTVARNO. KAKO JE MOJ DUH JOS OD MALENA BIO ISTRAŽIVAČKI I AVANTURISTIČKI, A KAKO SE MAJKA MORALA STARATI OKO MOJE DVIJE SESTRE, OGNJENKOM - DVIJE GODINE I DUŠANKOM - SEDAM GODINA STARIJOM, TI SI DOŠAO KAO KEC NA JEDANAEST I ODIGRAO VRLO ZAPAŽENU ULOGU KAO DODATNI STARATELJ.
ZAMOLIO SAM VLADU DA UBACI JOŠ NEKOLIKO FOTOGRAFIJA SA TOG LJETOVANJA I VIDIM IH DANAS NA BLOGU. I JA SAM PRATIO TVOJE SPORTSKE REZULTATE NAROČITO U STONOM TENISU. TVOJA GENERACIJA SARAJEVSKIH STONOTENISERA, DA SPOMENEM SAMO NEKE, KARAVDIĆ ZLATAN, BORIS TIHI, LACI FABIJAN, BILIC DIMITRIJE, MIRJANA SAMARDŽIĆ, DAFINIC ANTO, KASNIJE KAMBEROVIĆ, COLIC I MNOGI DRUGI, STE TAJ SPORT DIGLI NA VISOKI NIVO I UČINILI POPULARNIM, PA SMO I MI U NAŠOJ BAŠTI U KRANJČEVIĆA STEPENIŠTE POSTAVILI PING PONG STO I ŠUTALI DO BESVJESTI U POSLIJEPODNEVNIM SATIMA IGRAJUCI U GROBNOJ TIŠINI DA NE BI SMETALI KOMŠIJAMA. KUPOVALI SU SE REKETI I OKUŠAVALI RAZNI STILOVI. NARAVNO, PREDNJAČILI SU BORIS TIHI TE SVETO MASLEŠA SA PENHOLDER STILOM, A PONEKAD BI SIŠAO DO NAS I ANTE DAFINIĆ DA NAS MALO UPUTI U VJEŠTINU.
DRAGI MIKI, TEBI I TVOJIMA SVE NAJBOLJE, PA SU I VAMA ŠIROM OTVORENA NAŠA PARISKA VRATA.
Dragi Paja, iako kažu da se sportista ne radja, nego postaje, meni se čini da je u tvom slučaju obrnuto.
A svestranost i da ne spominjem… pravo čudo.
Vozdra Miki, jako me je obradovalo da si se uključio na blog. Nekako mi ja sada toplije. Nadam se da ste zdravstveno ok!
Pozdrav mojoj dragoj kolegici Ljubi-Trubi i Tebi. Pozdrav i vašoj djeci iako se osobno ne poznajemo!
POŠTOVANOJ FAMILIJI SLOKAR,
KAKO JE OVAJ BLOG INTERESANTAN JER OBILUJE RAZLIČITIM I NEPREDVIDJENIM SADRŽAJIMA, DOZVOLIT ĆU SEBI MALO SARAJEVSKE SLOBODE I UPUTITI POZIV FAMILIJI SLOKAR: G-DJU SLAVICU I G-DINA SLOKARA POZIVAM NA VJENČANJE MOG SINA, KOJE JE PLANIRANO
14. JUNA NA NIJAGARI. NADAM SE DA ĆETE SVOJIM PRISUSTVOM UVELIČATI CEREMONIJU.
GORDANA I EDO AGIĆ SU MOJI PRIJATELJI, PA SU MI
SPOMENULI DA SVAKAKO PLANIRATE DOĆI POČETKOM LJETA U TORONTO. ZADNJI PUT SMO SJEDILI KOD INDIRE I DINE
I BILO JE VESELO, A ZA SVADBU BI TREBALO BITI JOŠ VESELIJE.
PS. ČITALA SAM INTERVJU SA BLAŽOM BRATIĆEM , A NISAM ZNALA DA SE RADI O ZETU MOJE GORDANE.
SRDAČNO , BAHRA PAŠIĆ
I
POŠTOVANOJ FAMILIJI SLOKAR,
KAKO JE OVAJ BLOG INTERESANTAN JER OBILUJE RAZLIČITIM I NEPREDVIDJENIM SADRŽAJIMA, DOZVOLIT ĆU SEBI MALO balkanske SLOBODE i savjetovati cijenjenu familiju da na svadbu obavezno ponesu i po sendvič ali ne onaj naš SARAJEVSKI, KRKANSKI sa obaveznim rasparom (3) kobasica i sa brdom luka! Dokle god dopire srce uvažene pjesnikinje, dopiru i Bogohulni miomirisi ! Do sad su signali uhvaćeni i na Rogu Afrike,čaaak! Sve je pokriveno video i šnjuf-šnjuf nadzorom, pa vi pamet u glavu!
Ne može se zamisliti razglednica Sarajeva bez slapova na Miljaccci! Ko obožava Sarajevo vala ne može a da mu slapovi nisu u srcu! Daleko su slapovi najdraže nam Miljacke ali za nuždu mogu poslužiti i oni na Nijagari. Ko je čuo za Slapove Nijagare vala je čuo i za konobu “Majka Tereza”. Ugođaj kakav se samo poželiti može, sve se potrefilo! Slapovi, izvrsna kuhinja, raja! Kuharsko osoblje svijetla obraza dočekuje goste iz svih krajeva planete pa i šire. Tu je soja, mekinje, klice, nema kakvih nema. Od pića, sve moguće i nemoguće vrste H2O. Muzika!!!.. Sve sem gusala! Vala moglo je i to pa da sve bude za 5! Gostima je uručena pozivnica baš u vakat, da gosti imaju vremena obaviti psihićke i druge pripreme. Od danas Slokari kreću sa tri lista salate, tri puta dnevno, da bi u finišu pred put, to sveli na 1×1!
P.S Umjesto ignorisanja ili možda brdo pogrda, koje sam možda i zaslužio, ja od osobe koja razmišlja pjesnički i ne samo razmišlja, nego to i radi izvrsno, očekujem da me kazni na način u kome je ona najbolja! Očekujem pjesmu, od koje ću se zastiditi, ova proza me ubi! Nek svak radi ono što mu nabolje ide od ruke.
Od srca čestitam mladencima, sa željom da pređu na Pajinu kuhinju, ne mora mama sve znati!
Poštovana gospodjo Bahro,
Možemo samo zamisliti kako zabavna atmosfera će biti na vjenčanju Vašeg sina, kada ste onako zabavni i temperamentni bili na rodjendanu kod naših zajedničkih prijatelja u Torontu.
Vidite, pa Vi ste razgalili i srce svima nam dragog i uvijek taktičnog sugradjanina Ćole, pa se brine ne samo za Vas kao domaćicu budućeg slavlja, već i za zvanice. Na žalost, ništa od našeg dolaska. Programi nam se potpuno razlikuju. Ako i dodjemo ovog ljeta u Toronto, to će biti u julu ili avgustu.
Mi Vašem sinu, a i Vama gospodjo Bahro, želimo sve najbolje. Budite nam veseli kao i obično, a našem zajedničkom prijatellju Blagoju Bratiću obezbijedite mjesto u vrhu stola.
Srdacan pozdrav, Slavica i Vlatko Slokar
U znak zahvalnosti na ponuđenoj luli mira, draga Bahro, nudim se da ću vas zamjeniti i umjesto vas netremice misliti na gladne, (a Bogami i žedne!), za vrijeme svadbe. Vaše je samo da pazite da se ko ne prejede, pa da ne padne u vodu prilikom povraćanja, gluho bilo! Nijagara je to, nije Miljacka!
Poslije pušenja lule mira, mnogi će ostati razočarani. Raja voli vrisak, krv, otvorene lomove, a šta im mi nudimo, jedva čujni, (ali ipak ugodni) zvuk rajferšlusa!
Ipak, da nam ne bude dosadno, pobrinula se mala Lara, na način da je svu raspoloživu djedovu pažnju skrenula na sebe, a što je za posljedicu imalo sljedeće.
Na blogu se ponovo pojavila visoka “plemenita” divljač! Ovčice u opasnosti, a odstrel zabranjen! Nek se spašava ko može! Larice medena, pusti malo dedicu svoga da uvede reda u šumici, koja to prestaje biti! Iza svakog grma očekujem “medu”! Inspektorima su svezane ruke, ovlasti su im ograničene, a “mede” kolo igraju!
P.S. Kako sam isprepadao Slokare! Fol ne mogu ugajguliti termin! Ono jest da smo mi “prosječno inteligentni” ali baš toliko, ne. I hvala IM na petici iz taktike.