Sjećanje staro 40 godina
Danas me je obradovala jedna poruka koja me je podsjetila na sportsko poznanstvo staro više od četrdeset godina. Čini mi se da sam jednom nešto pisao na blogu o mojim vojničkim danima. Pred odlazak u vojsku, igrao sam rukomet za RK”Sarajevo”. Svake godine su se održavala svearmijska prvenstva u raznim sportskim disciplinama, a te godine je finale bilo planirano u Sarajevu. Sjećam se da je jedan major JNA (znam da se zvao Stevo) u Sarajevu, zadužen za sport, pokušavao da skupi rukometni tim za Sarajevsku vojnu oblast, pa je tako nas nekoliko “namjenski” poslano u Vinkovce.
Nakon samo par dana od dolaska na odsluženje vojnog roka, formiran je rukometni tim sa zadatkom da se što bolje pripremi. Bili su tu još Slobodan Janjić, Tomo Marjanac, Markus iz banjalučkog “Borca” i dr. Stavili su krevete u fiskulturnu salu i tako smo trenirali i igrali neke turnire 3-4 mjeseca. Evo nas sve četvoro na ovoj slici, tokom priprema, kada smo dio priprema “provodili” na gradskom bazenu.
Vinkovci su tada imali dosta jak rukometni klub. U to vrijeme, sjećam se dobro, u Vinkovcima je gostovala reprezentacija Gruzije za koju je igrao gorostasni Cercvadze, a nas nekoliko vojnika je pojačalo domaći tim. Kasnije je nekoliko odličnih rukometaša iz Vinkovaca (Miljak, Granić i još jedan izvanredan bek) prešlo u Zagreb, a najuspješniji je bio Zdravko Miljak, nekoliko godina standardni reprezentativac bivše Jugoslavije.
I, zamislite, danas dobijem poruku od Zdravka i ne sanjajući da me se uopšte sjeća iz te davne 1967. godine. Baš me je obradovao. Nadam se da će se još jednom javiti na blog da malo više saznam o njegovoj karijeri i prijateljstvu sa bivšim košarkašem “Bosne” Brunom Sočom, koji je već godinama uspješan trener u Njemačkoj. Evo i poruke:
” Zdravko Miljak je napisao: Halo Vlado, ako si ti taj Vlado. Vojnik u Vinkovcima 67.,68., tako nekako. Pa smo se tamo upoznali. A onda si ti postao faca u košarci, ja igrao rukomet, pa otišao u Njemačku, pa ratne godine i svatko na svoj kraj svijeta. I dugo ništa nisam čuo o tebi. A onda mi te jučer na Silbi spomene Bruno Soče. I odmah sam te potražio. Ako si ti taj? Ako jesi, javi se. Pozdrav Zdravko Miljak “
P.S. Zaboravio sam napomenuti da smo tada osvojili prvo mjesto na Svearmijskom prvenstvu, nakon finala u svlačionicu je došao general i svi nam saopštio da smo dobili po 15 dana nagradnog odsustva koje sam ja proveo u Zaostrogu sa svojom tadašnjom djevojkom Suadom. Možete zamisliti zavist vojnika u kasarni kada sam se “opaljen” vratio sa skoro šestomjesečnog bavljenja rukometom. Za nagradu sam čak prekomandovan u razglasnu stanicu koju sam vodio do kraja vojnog roka. Čini mi se da bih mogao knjigu napisati o mom boravku u vojsci.