Hotel “Central” Sarajevo
Ovdje su osnovni podaci o istoriji ovog starog sarajevskog hotela. Siguran sam da mnogi čitaoci bloga znaju mnogo više o hotelu i njegovih poznatim gostima. Evo prilike da se uključe brojni posjetioci hotela sa sjećanjima o poznatim Sarajlijama, redovnim gostima, o čemu sam već ranije razgovarao sa nekim starijim saradnicima bloga koje još uvijek služi pamćenje na čuvene sjedeljke u hotelskom restoranu. Pisali smo o “Parkuši” kao kultnom mjestu Sarajeva, a hotel “Central” je imao posebno mjesto u sjećanjima mnogih Sarajlija. Članak je prenesen iz “Avaza”:
Današnji hotel “Central” sagrađen je na mjestu gdje je nekad bila Ajas-pašina džamija, sagrađena krajem 15. stoljeća.
Džamija je izgorjela kada je Eugen Savojski spalio Sarajevo 1697. godine, ali je ubrzo obnovljena.
Ponovo je stradala u velikom požaru koji je izbio u Latinluku 1879. godine, ali nakon toga nije obnavljana već je vakuf odlučio da o svom trošku na tom mjestu sagradi hotel, nazvan Ajas-pašin dvor.
Ubrzo mu je naziv promijenjen u „Hotel Central“ i on je, nakon “Evrope“, bio drugi po redu moderni sarajevski hotel. Taj naziv izabran je zbog toga jer u to vrijeme ulica Franca Jozefa, današnja ulica Zelenih beretki, bila centralna gradska šetnica. Hotel je sagrađen 1889. godine prema projektu arhitekte Josipa Vancaša, a ima tri etaže. Nakon otvorenja izdat je gostioničaru Kunertu koji je u prizemlju otvorio kafanu, poznatu po svojoj bašti. Gostioničar Kunert je jedan od prvih ugostitelja koji je počeo reklamirati hotel i kafanu tako što je naručivao razglednice sa fotografijama „Centrala“.
Na razglednicama su pisali i osnovni podaci o hotelu i njegovim sadržajima.
Hotel „Central“ je gotovo uništen u posljednjem ratu i propadao je godinama.
Prije tri godine jedna irska firma zakupila je zgradu na 30 godina od Vakufske direkcije.
Zgrada se trenutno obnavlja, a u njoj će biti uređen moderni fitnes centar.
ščćžđ
Nešto ne štima oko “Centrala”!!?? Nije bio “drugi” moderni hotel, kako se navodi. Nakon “Evrope” otvorene 12. decembra, 1882, 5. maja 1895 je otvoren moderni “Grand hotel”, koji je, krajem 1896 prodan Hipotekarnom zavodu t.j. Zemaljskoj banci. “Central” je otvoren 6. maja 1897, a njegov prvi zakupnik je bio Anton Pračke (Pratschke) sto se vidi iz natpisa na donjem fotosu, dok je gornji - bojeni, na kojem tog natpisa više nema, mlađi. Ne znam kada je pomenuti Kunert bio zakupnik.
Kao dijete sam sa ocem zalazio u “Central” koji je bio neka vrsta poslovnog centra, na trotoarima su bili stolovi sa suncobranima i sanduci sa olijanderima, što pamtim po mirisu, ne tako intenzivnom kao u Primorju.
Bilo bi dobro da neko da svoja sjećanja o “Centralu” nakon 1945. O Miletu Janjiću koji je tu provodio brojne časove, pjevajući (mislim i komponujući), hvatao se violine i bio duša kafe/restorana.
Zeko
Vezano za ispravku prof. Zeke, mislim da bi nam mogao saopštiti gdje se nalazio taj “Hotel Grand”. Prema nazivima zgrada koja su se odomaćile u Sarajevu, predpostaviti je da je to zgrada ispred koje je danas Vječna vatra.
Odrastajući na susjednom uglu tog kvarta,Sime Milutinovića- prema Hotel Evropi, sjećam se Centrala - izgleda sa slike: sa stolovima u jednom redu po pločniku, u obje ulice oko ugla (i JNA, i Zrinjskog), ulaza u kafanu iz JNA, prodavca novina (za malim drvenim stolom) pred Omladinskom knjižarom preko puta, gdje sam subotama trčala da kupim Politikin zabavnik, Dubrovački gusar i Gričku vješticu..Dublje u ulici (Zrinjskog) nije bilo Beka, nego simpatična kafanica, mislim, Bosna, sa malom fontanom u sredini..Tu smo išli na ćevape i himber…50-te godine..Ni Štrosmajerova nije, naravno, izgledala kao danas - nekih 50-tih je izgradjena “vojna” (stambena) zgrada na uglu, sa Bosnafolklorovom prodavnicom u prizemlju..
U današnjem kafiću “Central”, na slijedećem ćosku (mislim da je to parohijska zgrada), bio je Sport, sa Pavom Jožancom..
Svakodnevno prolazeći, ulazila sam ipak rijetko u hotel. Koristeći sve “tajne” prolaze kroz haustore (sa jos prisutnim “hausmajstorima”), najviše smo se igrali na mjestu kasnijeg magazina NAME, tzv “Pljacu”, zimi se prepuštajuci strašnim avanturama “rodlanja” niz brežuljak od šuta, (vjerovatno) smeća i zemlje ispred zgrade gdje je stanovala Kostanjšek Željka, kasnije Ismeta Dervoz, pa J. Finci. Nikola Krstić je stanovao prekoputa u (svojoj, nacionalizovanoj) zgradi na uglu V.Masleše (stara-Ćukovića), koja je danas Hotel Astra - valjda po prodavnici cipela koja je tu bila decenijama. Mislim da je vlasnik iz Tutina, a čujem da je on kupio i Evropu?!..Inače - sudeći po novopečenim milionerima/poslovnim ljudima, izgleda da smo promašili TUTIN?! Kao i ostali Sandžak..
Kao i u svim sarajevskim kafanama, i tu se okupljalo standardno društvo. Moj pok. ujak, klavirista Slavko Hitri, je tu svirao nekih 70-tih..
Pričao mi je da je Sarajevo prije DRUGOG (Svjetskog) RATA - imalo oko 70.000 stanovnika i oko 70 živih muzika po gradu…
Nedavno boraveći u gradu, drago mi je bilo vidjeti da je fasada Centrala dosta vjerno restaurirana, za razliku od novopečenih, poprečno postavljenih, mastodonata oko Skenderije, Dobrovoljačke, Mis Irbine, itd, itd..Decenijama radjene studije URBANISTIČKOG razvoja grada, slabo ko benda..Što bi, ni za LJUDE se ne haje…
Miroslav Prstojević, autor izvanredno vrijedne knjige ZABORAVLJENO SARAJEVO, se neće ljutiti ako budem citirao njegove riječi.
“GRAND HOTEL” - Desetak godina nakon otvaranja Evrope;Grand-hotel; kod vječne vatre; na uglu ulica koje su se zvale Titova, Vase Miskina i Šaloma Albaharija zgrada u kojoj …..”
Primjetna je kolizija između dana svečanog otvaranja: 1. ili 2. maj, a djelomično buni i podatak oko projektanata, ukoliko proširenje nije radio Vancaš. Ako Boro Spasojević čita ovaj blog, molim ga da da svoje mišljenje.
Mojoj generaciji je u snažnoj uspomeni ostao prvi veliki miting na kojem je govorio TITO (sutra je godišnjica smrti) sa balkona “Landesbanke”
(nikako drugčije je nismo ni zvali, dok se ona u Titovoj - “Hipotekarna”, kasnije Narodna Banka, zvala “banka”). Za razliku od radosti sa tog prvog mitinga, na posljednjem, na kojem su govorili Nijaz Duraković, Vesna Mašić i dr. gdje su ljudi bili tužni, frustrirani i čekali nešto novo koje nam dodje prvo sa mihraba i propovjedaonica, a onda…. kako nam je tako nam je.
E, evo jedne možda smiješne ali duboko istorijske anegdote. Pozvalo jednu nanu čija kuća treba da se sruši da joj predlože lokaciju stana na Alipašinom ili Čengić vili. Ona reče: “Jel’ to između Landesbanke i Marijindvora?” Na to će jedan “fukcioner”: “Mat’reti, gdje ti je ta Landesbanka?” “E, ti koji to ne znaš idi na to Alipašino ili Čengić vilu!”
Zeko
Danas sam na nekoj našoj televiziji čula da je Grand hotel u Sarajevu završen 1894. godine, otvoren 1895., a projektanti su bili Paržik i Vancaš. Na pročelju na dvije strane piše “1894″, a rekoše i da je radjeno u stilu rane renesanse.
U vezi sa ovim Zekinim: Moja mama je do smrti govorila - kod Landes banke,kod Hipotekarne banke, kod Kralja čarapa, u Ferhadiji, kod Orla(apoteke), kod Sabe, kod Rifata(slastičarna preko puta Ramiza),na Cirkus placu,kod Kopelmanovog sata, kod Šušnjarove pekare,na Zvonimirovoj obali, kod Beledije, u kinu Apolo,pred Imaretom,
u Templu, kod Pravoslavne bogoslovije…
Osim posrednog svjedočenja - tzv. “sekundarni izvori”, nisam imao uvide u originalne dokumente Grand hotela. Pomenuta godina 1894 može biti polaganje kamena temeljca, ali Tatjana Neidhard navodi da je “izgrađen 1893. a otvoren 1895. No, nisam siguran, pa to ostavimo specijalistima, a bitno je da je dolaskom AUM Bosna krenula novim stazama u šta se uklapa Grand.
Na žalost, skloni smo da nemilosrdno kritikujemo predhodni režim ili sistem, a ne vidimo koliko je njegovog ostalo nama. AUM režim je kritikovan kao kolonijalni, a BiH su se izdržavale od vlastitih prihoda. A danas? Da nije donacija i iseljenika, bilo bi još gore nego što jest, ako gore može biti.
Zeko
Pa - moj dedo Artur Hitri (Chutry su, radi jednostavnosti i opšteg trenda promijenili u Hitri) je radio kao prokurista Landes (Zemaljske) banke. Mislim da je to bilo rang ispod gen. direktora. Jednom sam mu, kao veoma mala, bila i u kancelariji - prije nego što je premješten za direktora banke u Varešu. Vareš je izabrao sam jer je bio i lovac (sjećam se trofeja po njegovom stanu), a ponudjena mu je mislim i Zenica i Travnik..
Posto je prije rata s porodicom stanovao u bančinoj zgradi kod Vojne pekare (mislim Hadji-Idrizova, kasnijoj Sutjesci) u Koševu - nešto prije OVOG rata, sjedeći s Bodom na večeri kod naših prijatelja Dragana i Gorjane Radulović, u priči otkrih da je DRAGANOVOM OCU, kao valjda bankovnom kadru, ponudjeno, izmedju ostalog, da useli u stan “nekog Citrija)!..Svijet je ponekad mali..ONI su izabrali Romanijsku kod Katedrale..
Iako je moja porodica imala i drukčijih iskustava nakon ONOG rata, rasli smo i živjeli sa ugradjenim osjećajem pravde, ispravnosti, dobronamjernosti, rada, istine…Nekako, bez obzira na početna teška vremena, SVI su išli naprijed, osjećali se sigurno i ponosno…
Andjelka Milanović
Dragi Zeko,
Vazda može gore. Nažalost.
Pozdrav
Braco