Gojko Berić: Ekmečićev pogled kroz tamu
Bato Jeftić skrenuo nam je pažnju na ovaj tekst Gojka Berića objavljen u današnjem “Oslobodjenju” uz opasku da svi posjetioci bloga možda ne čitaju “Oslobodjenje”:
Moja bivša koleginica iz Oslobođenja, koja je nedavno, nakon niza godina, ostavila novinarstvo i našla pametniji posao, pozajmila mi je na čitanje tek objavljenu knjigu srpskog historičara i akademika Milorada Ekmečića “Dugo kretanje između klanja i oranja - Istorija Srba u Novom veku (1492-1992)”. Odužujem joj se ovom kolumnom, jer sam na Ekmečićevih šest stotina stranica našao sijaset mjesta koja te tjeraju da sjedneš i počneš mu, kako se to nekad u narodu govorilo, “otpisivati“. Međutim, taj posao ostavljam nekom poletnom historičaru. Moje je da se držim vlastitog uma.
Pa, da krenemo. Već sam naslov knjige, morbidna sintagma historijskog zlopamćenja i socijalnog atavizma, djeluje primitivno, izvan svake akademske estetike, i pobuđuje osvetničke strasti. Kao da je uzet iz žute nacionalističke štampe. Ta crna nit provlači se cijelom ovom Ekmečićevom sintezom epohe duge pet stoljeća: Srbi su stradavali pod Turcima, potom od austrougarske armade, pa od Hitlera i Pavelića, da bi im devedesetih godina prošlog stoljeća Amerika “isplanirala“ građanski rat, “vođen u okviru američkog aksioma da srpski narod nema pravo na nacionalnu državu i nezavisnost“. Ekmečićeva ideološka i politička interpretacija historijskih činjenica je neskriveno nacionalistička. Poznat po smislu za literalizaciju historijskih događaja, što njegovo štivo čini pikantnim, on ni u ovoj knjizi ne uspijeva da se otme Srbima omiljenoj teoriji zavjere, čiji su stubovi, u srpskoj verziji, Njemačka i Vatikan, a od kraja prošlog stoljeća i Amerika. Tom “vučijem čoporu“, koji je vazda kidisao na Srbe, Ekmečić pridodaje Hrvate i Muslimane.
Elem, Srbi su kroz svoje “dugo kretanje između klanja i oranja“ bili žrtva velikih i moćnih, a da sami nikome nisu nanijeli zlo!? Srebrenica se kao toponim pominje na tri mjesta, ali o genocidu nad Bošnjacima nema ni riječi.
Ekmečić je naš dugogodišnji sugrađanin. U Sarajevu je stekao akademske titule i sva priznanja koja su se mogla dobiti. Nakon pada komunizma postao je član Političkog savjeta Srpske demokratske stranke. Svojim univerzitetskim kolegama ushićeno je “hvatao muštuluk“ da su “Srbi u ličnosti Radovana Karadžića najzad dobili pravog vođu“. Posve je, dakle, prirodno i logično da Ekmečić agresiju i unutrašnji rat protiv Bosne i Hercegovine naziva “građanskim ratom“. Sve se to prirodno uklapa u originalnu paljansku “školu mišljenja“, čiji su mentori smatrali sasvim prirodnim, dapače nužnim, da se protjera sav bošnjački i hrvatski živalj, da mu se miniraju i popale sve bogomolje, opljačka imovina, da mu se zatre svaki trag, i da se onda sve to nazove “humanim preseljenjem stanovništva“.
Akademik Ekmečić interpretira srpsku historiju Novog vijeka pretapajući je u svojim alhemičarskim retortama. Jedino se tako može objasniti i niz materijalnih grešaka u njegovoj knjizi. Jedna od njih glasi: “Jedan od starešina odreda Zelenih beretki, muslimanske paramilitarističke organizacije, izvršio je napad na srpske svatove u Sarajevu i jedan srpski kaluđer je ubijen, a jedan sveštenik ranjen. Sutradan je Sarajevo osvanulo sa 20 srpskih barikada.”
Opće je poznato da u martu 1992. nije ubijen nikakav kaluđer, već otac mladoženje. Kad se ubistvo desilo, Ekmečić se, koliko je poznato, još nalazio u Sarajevu. Ali čak i da nije, beogradska štampa je proteklih godina stotinu puta pisala o tom događaju. I nigdje nije stajalo da je na Baščaršiji ubijen srpski kaluđer. Akademiku je to moralo biti poznato, ali njemu je više odgovarala vlastita, falsifikovana verzija, koja cijeli slučaj smješta u posve drugačiji, daleko osjetljiviji kontekst: trebalo je optužiti Muslimane da su, ubijajući duhovnike srpskog naroda, namjerno izazvali rat! Ta laž ostaje trajna u ovoj knjizi, sa neograničenim rokom upotrebe u šovinističke svrhe. Uzgred rečeno, “Dugo kretanje …” izdao je Zavod za udžbenike iz Beograda. Ekmečić svoju knjigu -udžbenik završava rečenicom: “Budućnost gledamo kroz tamu.”
Taj “pogled kroz tamu“ začet je na više srpskih historijskih osmatračnica. Pored ostalog i po šumama i gorama oko Pala.
ponedeljak, 26. maj 2008 u 12:45
Zamolio bih prof.Jeftica ili prof.Zecevica posto
su oni kako rece “drug” Cehajic elem uceni ljudi
elem pravi BOSANCI, da nam objasne sta je smisao
ovog clanka(pamfleta)na ovom finom ipak sportskom
Sarajevskom blogu.
Bato….
utorak, 27. maj 2008 u 07:02
Moram intervenisati u povodu “prozivke” prof. Jeftica i prof. Zecevica od strane neidentifikovanog (nad)imenjaka Bate. Posto se u blogu pojavljuje veci broj osoba sa istim imenom ili nadimkom (Jeftic, Bratovic, Zurovac, Kovac, Vlacic itd.) moglo bi lako doci do zabune ili dileme ko je autor “prozivke”.
Znam samo da je meni gornji “pamflet” jasan k’o bijeli dan i da mi nikakav prijevod ili tumacenje njegovog smisla nije potrebno.
Osim toga ovo nije iskljucivo “fini sportski sarajevski blog”, jer po mojoj slobodnoj procjeni bar 50% priloga na blogu nema “sportski karakter” i nikome to ne smeta.
Bato Rafajlovic
utorak, 27. maj 2008 u 09:23
Bre bato (mali bato sa prvim komentarom) !
Možda je “pamflet” trebao biti napisan na srpskom da ga ceo svet razume pa bi valjda i tebi bio jasan smisao ( ili da zamolimo Ekmečića da nam to lepo objasni )
utorak, 27. maj 2008 u 15:54
Poštovani Bato R.Vi se svijetla obraza distanciraste od Bate X, aferim! Očekujem to sa nestrpljenjem i od ostalih Bata. Ta okolnost neće ni malčice umanjiti moje poštovanje prema Vama, poštovanje stečeno postignutim radom, ali nečim “drugim”, Bogami hoće.
Pošto sam nedavno s pravom branio stavove Bate R., sada bih s pravom, da se malo distanciram od istog! Da obrazložim. Da ste pročitali spornu knjigu gosp. Ekmečića, pa se distancirali, ja sada ne bih imao razloga ovo pisati. Donositi zaključke na osnovu komentara, iz bilo čijih novina, bez razlike, je krajnje neozbiljno.
Prije rata se znalo da je cijenjeni prof. Ekmečić jedan od najboljih poznavaoca istorije naroda na ovim prostorima i kao takav bio vrlo cijenjen u svim krugovima u svojoj branši. Možda je čovjek poslije rata sve pozaboravljao ali i pored toga je zaslužio bar malo pristojnijeg kritičara od Gojka Berića.
Ovo jest “fini sarajevski blog” ali nije i “sportski” i nije da “nikom ne smeta”, kao što rekoste, jer da jeste, ovakvi jednostrani prilozi se ne bi objavljivali, to je definitivno tačno!
Sticajem okolnosti sam lično upoznao akademika Ekmečića, istoričara, ali bez ono “srpskog”! Samo da napomenem, titulu Akademika je dobio a da nije bio član SKJ, ako vam to išta govori! I još nešto imajte na umu! Vama je ruku spasa pružila zemlja koja je Antikomunistička! Tamo vam je ta partija zabranjena, kao i kokain! A zamislite, ti ljudi nisu ni Ustaše ni Četnici, pa Vi sad razmišljajte!
P.S. Na vratilu ste! Očekujem saskok. Ako bude i za 5,5 unaprijed vam čestitam! Nešto Vas rijetko ima na blogu! Možda je i dobro.
utorak, 27. maj 2008 u 17:00
Bato je u pravu. Predlažem da se izbjegnu nedoumice, da nesto promjenimo. Gospodo, drugovi, raja, ime i prezime. Normalno, ako nema oraha u džepovima.
slobodanmitrovic@hotmail.com
utorak, 27. maj 2008 u 17:58
Ja se NE POTPISUJEM sa Slobo. Moje ime je Slobodan Mitrović. Molim da se ovo objavi radi nedoumica oko imena. Bato Rafajlović se takodjer potpisuje punim imenom i prezimenom. Prema tome, vrijeme je da se napravi neki sistem da ne bi bilo zabune. Ovo zbog desetine pisama koje sam dobio a bila su namjenjena drugim ljudima. Kao i uvjek tajni i oraha nema, javljajte se na slobodanmitrovic@hotmail.com
utorak, 27. maj 2008 u 21:10
Taman sam mislio da smo se kutarisali politike, a ovi zadnji clanci postaju opasni. Pricajmo o lijepim uspomenama u nekadasnjoj normalnoj zemlji SR Bosni i Hercegovini i nasem Sarajevu, nasem moru oko Makarske, nasim svim lijepim mjestima preko ferijale ili izvidjaca od Triglava, pa do Ohrida. Ne znam kome vise trebaju price o ustasama, cetnicima, handzar divizijama, o nama kao fol o nacionalnim manjinama itd. Sjecajmo se raje i politika ce crknuti.
srijeda, 28. maj 2008 u 23:09
Dragi Neidentifikovani Bato,
i svi ostali koji su poslali komentar na Gojkov tekst
Ako prihvatim nominaciju “druga Ćehaje” da sam “učen” što bi, via facti, trebalo biti tačno, jer sam po vokaciji profesor, te Bosanac, što je svakako tačno, onda moram da naglasim da NE KOMENTARIŠEM BILO ŠTA ŠTO SAM NISAM VIDIO ILI PROČITAO. Ne spadam u one koji kažu: “Ja to nisam čitao ali mislim da tu nešto nije dobro”. Takva izjava proizlazi iz nečijeg tudjeg mišljenja, stava, komentara. Obično neke autoritativne ličnosti koje “ima da se sluša”, organa (komiteta bilo kojeg nivoa), ili nekog autoritarnog tipa OD KOGA VAS JE STRAH.
Gojko je knjigu PROČITAO a ja, još, NISAM.
Kad je pročitam javiću se - ako to bude aktualno ili relevantno.
Ne atakujte na previše politike na blogu, koji je “sportski”. Ako i u jednom, segmentu života ima više političkog eksponiranja, osim u politici samoj, onda je to sport, pa tek onda jezik.
Bio sam pripremio reagovanje na Štambukov zanimljiv prilog o fašizmu. I odustao, jer je ta riječ (kao nacistički simbol: svastika) kod nas ozloglašena, proskribovana i izgubila svoje originalno značenje. Svojevremeno, kada su iskopani stećci na utoku Koševskog potoka, visoki politički autoritet grada je naredio da se svastike otklešu, “jer vrijedjaju ocjećanje naših naroda”. A krakovi tih sarajevskih svastika (inače simbol sunca) su išli na lijevo, dok ih Hitler lično nije okrenuo na desno.
Sve najbolje
Ljubiša Zečević - Zeko
(ovo po zahtjevu za novi način potpisivanja, iako ne vjerujem da se neko upravo preziva i ima nadimak kao ja, pa da dodje do zabune).
petak, 30. maj 2008 u 00:19
Ćole, Ćole! Malo ste, nepažljivim čitanjem, što ste valjda u trenucima slabosti sebi jednom prilikom, čini mi se, i pripisali kao osobinu, ugrozili svoju reputaciju jetkog, sarkastičnog ali objektivnog kritičara. Da se pod P.S. u Vašem tekstu ne spominje vratilo, pomislio bih da je komentar greškom upućen meni.
Tačno je da se na blog ne javljam baš često, a što rekoste možda je i dobro. To, medutim, ne bi trebao biti razlog da moj kratak i čini mi se vrlo jasan tekst proizvoljno tumačite, što je takodjer- da upotrijebim Vaše riječi meni upućene - krajnje neozbiljno. Uostalom, kakve sam ja to zaključke donio, a pogotovo “na osnovu komentara, iz bilo čijih novina, bez razlike”?
Meni se obraćate: “Da ste pročitali spornu knjigu gosp. Ekmečića, pa se distancirali, ja sada ne bih imao razloga ovo pisati.”
Ne znam zašto ste onda uopšte to pisali! Čime sam ja to u životu pokazao ili napisao da se “distanciram” od knjige ili bilo čega što je Ekmečić napisao. Zar na osnovu moje rečenice “Znam samo da je meni gornji “pamflet” jasan k’o bijeli dan i da mi nikakav prijevod ili tumačenje njegovog smisla nije potrebno“? Radi se, Ćole, o članku G. Berića, a ne o knjizi akademika Ekmečića.
Ja knjigu cijenjenog akademika nisam pročitao, ali sam, jedan od blogovaca koji su pročitali članak (pamflet - kako ga Bato X naziva) Gojka Berića i ja sam jasno rekao da meni TUMAČENJE SMISLA TOG ČLANKA (pamfleta) nije potrebno, za razliku od g.Bate X, koji to tumačenje traži od prof. Jeftića i prof. Zečevića.
Dakle, jedino od čega se ja distanciram u mom predhodnom tekstu je KOMENTAR OSOBE KOJA SE NIJE DOVOLJNO IDENTIFIKOVALA, pa je postojala mogućnost da se taj komentar pripiše meni (i ne samo meni), što ste i Vi svojom prvom rečenicom potvrdili.
Kad kažete: “Možda je čovjek (Ekmečić - prim. B.R) poslije rata sve pozaboravljao ali i pored toga je zaslužio bar malo pristojnijeg kritičara od Gojka Berića.” - zašto ne odgovorite ili komentarišete sam članak Gojka Berića pa da nam pokažete zašto akademik Ekmečić zaslužuje “bar malo pristojnijeg kritičara od Gojka Berića”, a ne da se hvatate mog, politički neobojenog i sasvim nepretencioznog komentara. Da se razumijemo; ja sam sasvim neupućen i ne znam kakvog kritičara Ekmečić zaslužuje, ali bi bilo dobra to čuti iz “prve ruke”.
Srdačan pozdrav
Bato Rafajlović
P.S. #1: Vraćate se iz ribolova i niste imali sreće. Hoćete li:
A) u ribarnicu ili
B) kući praznog ranca
P.S. #2: Dana 9. januara o.g. poslao sam e-mail Vašem bratu Slobodanu na adresu ljubomir@bih.net.ba , koju ste mi preko bloga poslali (nije li to Vaša e-mail adresa?), ali do danas nisam dobio nikakav odgovor. Ako želite, javite mi se na brafajlović@yahoo.com pa da stupim u vezu s mojim školskim drugom.
Unaprijed - hvala!
B.R.
petak, 30. maj 2008 u 09:55
Poštovani Bato, koliko ja znam o gimnastici, vi o Ekmečiću, ali je to ovdje marginalno!
Oprostite, možda sam čitajući Vaše “vađenje” opet mislio na ribolov, pa Vas nisam dobro razumio, ali ono što jesam, mi jako liči na klinca koga je stara uhvatila da krade kolače, koji su namjenjeni gostima. Dosta neubjedljivo. Pisanje nije ni matematika ni fizika, već naprosto pisanje, gdje se može čitati i između redova, što kod Vas nije bilo potrebno, bili ste jasni. Ali izgleda da pisanje pomalo postaje i hemija, hoću reći alhemija, počinjete učiti od Gojka!
Šta da Vam navedem iz Berićevog teksta što je sporno? Pa čitav tekst, izuzev da je pogodio koliko knjiga ima stranica! Ekmečić je pisao o stradanju Srba kao što mnogi drugi pišu o stradanju Bošnjaka ili neki treći o stradanju Hrvata! Pa ako istoričari ne treba da pišu o tome onda ne znam ko treba. Da je to ugodno čitati, naravno da nije, a da li zbog toga te teme treba zakopati, to Vi procjenite.
Da bi kniga bila po ukusu Berića, Ekmečić je trebao malo više pisati i o stradanju druga dva naroda a nešto reći i o Romima, zašto ne?! A onda naslov knjige
“Od klanja do …”, fuj! Da je bar dao naslov “Ljubavne avanture Srba kroz vekove”. E tu je Ekmečić fulio, trebao je otići kod Berića na brifing, kao što dotični ide kod svog kapoa! A onda da bi uljepšao tekst, trebalo je dodati malo začina iz žute štampe, šta je “negdje” dotični izjavio, isprobanim,neizostavnim, novinarskim alatom. Berić je zaboravio da je onaj pravi rat prestao, on je i dalje u rovu, puškom okrenut prema mrskom neprijatelju. Publika sa tribina zdušno navija. Tekma se prekida samo kad mora otići po honorar. Plaćen je po utakmici i po broju datih golova. Jeli Vam i to “jasno ko dan”?
Da nisam lično upoznao Prof. Ekmečića, istina prije rata, možda se ne bih usudio braniti ga, ovako, svijetla obraza.
PS./1 Ipak Vam dajem 6-, 6 na zalaganje, a minus na nestašluk!
P.S./ 2 Ne idem u ribu zbog ribe nego zbog raje a u frižideru je imam uvijek!
P.S./3 Vašeg kolegu iz razreda sam molio u nekoliko navrata da Vam se javi ali kada sam vidio njegov box neotvorene pošte, odustao sam!
I dalje vaš poštovalac Ćole. Plusevi iz sporta idu u poseban pretinac!