dovla.net

Duga, topla ljeta mog odrastanja /Nastavak 4 /

Čini mi se da je izgradnja brane pokrenula i sve ostalo. Izgradnju puteva, stambenih naselja, „Kolonije”, „Majmunskog raja”, mnogih oštećenih kuća, mostova i mog odrastanja za vrijeme dugih, toplih ljeta koje sam ovdje provodio. Moji Nedjo i Lidija sa sinovima i bakom su uvijek širili ruke u znak dobrodošlice, a moje presvlačenje iz gradskog u varoško je bilo kratko i već sam išao prašnjavim putem prema tunelu kojim se izlazilo na novo akumulaciono jezero, široko, tiho, mirno i zapušteno, jer su obale stalno mijenjale svoj izgled i visinu jezera zavisno od punjenja vodom i od padavina u cijelom kraju i okolini. Read more »

Michelle Duggar iz Little Rocka, Arkansas rodila je sedamnaestoro djece i opet je u drugom stanju. Sa suprugom, deset dječaka i sedam djevojčica živi u velikoj kući od skoro 700 kvadrata. Najstariji sin ima 20 godina, a najmladja kćerka tek devet mjeseci, a Michelle je već dva mjeseca trudna.

Do sada je Michelle ukupno 11 godina bila u drugom stanju i dala je izjavu da će i dalje imati još djece “dokle god to bude Božja volja”. Interesantno je da sva djeca imaju imena na slovo J - Josh, Jennifer, Jana, Jill, Jessa, Jinger, Joseph, Josiah, Jeremiah, Jedidiah, Jason, James, Justin, Jackson… Obzirom da su roditelji veliki vjernici, očekuje se uskoro i - mali Jesus! Read more »

Prošle jeseni, prilikom posjete Sarajevu, često sam se družio sa Rešom Šarenkapom, proslavljenim rukometašem “Bosne”, “Mlade Bosne” i reprezentacije Jugoslavije. Bio sam neobično obradovan kada mi je Rešo poklonio jedan CD sa “mnogo slika iz njegove bogate sportske karijere”. Već sam zamišljao seriju priloga uz pomoć tih fotografija.

Po dolasku u Ameriku, ustanovio sam da CD sadrži samo skenirane silne članke iz raznih novina i časopisa sa slikama, koje nisam mogao koristiti na blogu jer su slike bile mutne, a članci se nisu mogli pročitati. Ipak, podsjetili su me na zlatno doba sarajevskog rukometa.

Danas sam, konačno, dobio dvije skenirane slike iz Rešine torbe, snimljene neke davne godine prilikom neke svečane podjele priznanja sportskim radnicima. Nažalost, zaboravio sam ime prvog sa lijeve strane iako smo se poznavali (Nune naknadno javio: Slobo Rončević), a dalje stoje Rešo Šarenkapa, moja malenkost, Hakija Hadžiahmetović i pokojni Mišo Milanović. Primjetio sam cigarete u našim rukama, čak sam i ja zapalio iako nikada nisam bio pušač. Mora da smo bili “u raspoloženju”. Read more »

„Nemam više vremena” je naslov poeme Desanke Maksimović za koju je, pred kraj života, dobila prestižnu književnu nagradu. To Bahra sigurno zna.

Pimjedba čitaoca, autora, redaktora i čovjeka koji je spavao čitavo poslije podne i zato noć pretvorio u dan. Pozdrav, Pego.

“Ne mogu reći da sam baš obožavao Desanku Maksimović koja je dobro radila svoj posao, možda isto kao i Simborska ili malo slabije od T.S. Eliota, ili malo bolje od Jevtušenka, ali svakako ne tako dobro kao Rembo, svako u svoje vrijeme. Ali sam povjerovao u njenu istinu, koju je tako spontano i u pravo vrijeme izrekla, upravo tu koju sam stavio u ovaj gornji naslov, dok ga nije pregazilo vrijeme. Read more »

Vozdra Dovla!

U “prepucavanju” na blogu na temu “Vratiti se ili ostati” navedeno je niz manje više dobro potkrijepljenih razloga “za” i “protiv”, baziranih uglavnom na subjektivnim kriterijima što je sasvim razumljivo i treba da bude tako. Situacija svakog od nas “dijasportista” je specifična i masa faktora (koji su za nekog presudni, dok za drugog ne igraju nikakvu ulogu) se stavlja na vagu pri donošenju jedne takve odluke.

Mozda i ja dam neko svoje mišljenje o svemu ovome, a za sada ti šaljem informaciju koju sam dobio, a navodno je prenio CNN.

Srdačan pozdrav tebi i familiji, T o b a Read more »

Moja baba Saveta - La Passionaria /Nastavak 3 /

Izmedju lika moje bake Savete, u ramu prozora na našoj kući od granita, koja nas dočekuje, dok mi dolazimo sa željezničke stanice i posljednje slike granitnih ploča, koje gorštaci dodaju jedni drugima i spuštaju ih u njen grob, bi stao cijeli njen život, koji je bio dostupan meni. Sve što se prije toga i poslije toga dogadjalo, vezano za nju, bila je čista naracija. Ona i dan danas ispunjava priče onih koji su je poznavali, nešto o njoj čuli, ili nesto bar o njoj pročitali.

Ne znam zašto, ali bih o njoj počeo nekako iz sredine, jer ta mi je misao i ta slika ostala u pamćenju i često se s njom susrećem u snu i na javi, uvijek sretan i ponosan što je bila široka i plemenita osoba, koja je na život gledala sa posebnom mudrošću i toplinom. Ona je ušla u moje priče mnogo ranije, nego sad kad ovo pišem. Čini mi se da je sada i momenat kad bi se sjećanjem na nju i na te priče, najbolje osvijetlio njen plemeniti lik i dovoljno ukazalo na njen utjecaj, koji me je kasnije odgojio i uputio da činim ono na šta sam u životu ponosan i što bi se njoj sigurno dopalo. Read more »

Javio se, sada već bivši, predsjednik društva Sabahudin Sabo Selesković:

“Dragi moj Vlado,

Veoma me je obradovalo tvoje javljanje. Pregledao sam tvoj blog, po mom skromnom mišljenju veoma je dobar i posebno ima težinu što okupljaš staru raju, koja voli BiH.

Ja više nisam predsjednik društva, nastojao sam da uključim mlađe snage, tako da je na zadnjoj skupštini društva izabran Goran Behmen, veoma dobar stariji omladinac, a ja sam ostao u društvu kao predsjednik Nadzornog odbora.

Radi tvoje informacije, od 25.04. do 10.05.2008 u Collegiumu Artistikumu organizovali smo izložbu na temu  “Tito u Bosni i Hercegovini” koja je, po našem mišljenju, veoma uspjela i pobudila interes u cijeloj BiH. Sutra polažemo cvijeće na spomenik Titu u Kampusu povodom 9. Maja.

Još ti jednom hvala što si me se sjetio, pozdravi svu raju u djaspori.”

Mnogo pozdrava tebi i tvojoj porodici, Sabo

Sutra je Dan pobjede nad fašizmom, najznačajniji datum u burnoj istoriji 20. stoljeća. Nastankom hladnog rata velika antifašistička koalicija se raspala na dva ideološki nepomirljiva bloka. Njihov antagonizam je trajao decenijama. Ratno savezništvo je, ipak, simbolično obnovljeno na 60. godišnjicu sloma fašizma, kada se na centralnoj svečanosti u Moskvi okupio impozantan broj svjetskih lidera. Nijedan od šefova država nastalih raspadom Jugoslavije nije bio pozvan. Miloševć je bio u Hagu, Tuđman na Mirogoju, a ni ostali nisu imali čime da se pohvale u slavu tog datuma, pa im tamo nije ni bilo mjesto.

Pobjednici nad Hitlerom nisu zažmirili pred činjenicom da je devedesetih godina Balkanom harao fašistički stampedo, kada su osvetnički uništeni gotovo svi spomenici antifašističke borbe, u čemu su Hrvati bili nedostižni. Na srpsku agresiju odgovorili su otporom koji je u sebi sadržavao jake primjese fašističkog antifašizma. Postkomunističke vlasti nikada nisu prihvatile antifašizam kao civilizacijsku tekovinu. Antifašizam prethodnih generacija služi im samo kao smokvin list na njihovoj kleronacionalističkoj golotinji. Vladajuća nomenklatura u Bosni i Hercegovini nije u tom pogledu nikakav izuzetak. O kleru da se i ne govori. Read more »

Tragovi i sjećanja /Nastavak 2/

U toku rata su se dogadjale mnoge ružne stvari, ali mi je majka uvijek pričala o dobrim odnosima koji su vladali medju mnogim raznorodnim porodicama u ovom malom mjestu i oko njega. Često je pominjala da za svoje živote moramo da zahvalimo izvjesnom gospodinu Sonsu, koji je držao pilanu u malom mjestu Doljanima i koji nas je spasio od ustaša, kao što smo i mi sakrivali više puta skojevca i partizana, našeg prvog jablaničkog komšiju Safeta Klepu, kada je prolazeći na svom tajnom zadatku, spavao nekoliko noći u našem stanu u okupiranom Sarajevu, a ja sam plašio moju majku, kad god bi neko pozvonio na naša vrata, trčeći prema ulaznim vratima i vičući razdragano: „Dolazi policija”, jer sam znao da to majku plaši, mada ni sam nisam znao zbog čega. Kuća u Radićevoj je bila pod stalnim nadzorom jer su u njoj stanovale važne ličnosti pa iz bilo kog stana neprimjećeno, nije mogla ni muha da izadje ili da udje. Zato je prisustvo jednog partizana kod nas, bila prava, pravcata avantura, koja je mogla da se tragično završi i da nas košta glave. Read more »

Barcelona. Grad u kome su održane XXV olimpijske igre 1992 godine.

(Taj veličanstveni dogadjaj ne možemo nikako zaboraviti jer smo fragmente sa tih igara pratili preko TV u ratnom Sarajevu koristeći t.zv. ukradenu struju. To je bio period rata u Sarajevu poznat pod nazivom ..nema struje ..nema vode..)

Barcelona svojom ljepotom mami turiste iz čitavog svijeta. Turistima se svi raduju.

Na svakom ćošku se nude sendviči u bezbroj varijanti, pecivo “Ciabata”….,osvježavajuća Sangria, pivo…crno vino La Rioja… Read more »