Volim autore od kojih “zadrhtim” a naročito od onih koji vode jako računa o emocijama čitalaca. Eto da nas slučajno ne upozori cijenjeni novinar, ja bih doživio težak emocionalni šok, ovako, nakon Adumbrana i za svaki slučaj, duple kruške, jedva sam sve to nekako podnio! Ipak, pošto su slike prilično mutne, a muzika jako smirujuća, što utiče i na emocije, naravno, dovoljna bi bila i samo dupla kruška.
Od novinara se traži da se u “pravo vrijeme” nađe na “pravoj strani” a da pri tom čitaoci “zadršću”. Taj krucijalni uslov je ispunjavao tokom čitave svoje duge i plodne karijere. Uz to je i novinar koji se nikad nikome nije zamjerio svojim vještim pisanjem. Uvijek je pisao da vam uhu ugodi a još uz to i koga je stigao toga je i pohvalio!
Sada bi normalno bilo da se priupitate što li ovo Ćole ide đonom na Pavla, i to još jarana iz raje?! Kao što se da vidjeti, iz gore napisanog, Paja je zadovoljio sve kriterije super novinara, pa u čemu je onda problem dragi Ćole?!
Pisati za gazdu i pisati iz duše , za raju, su dva potpuno različita posla. E, naš dragi Paja je stekao profesionalnu deformaciju (nije figurativno!), pa je ta dva “posla” poistovjetio.
Nedavno bi otvoren blog moje raje sa Vilsonovog. Dugo i nestrpljivo smo iščekivali da se to desi. Napokon, počeše pristizati prilozi, na naše veliko zadovoljstvo. Javih se i ja, amaterski, nenovinarski, kako jedino i znam, onako,uz malo bezbolne šale i još manje zbilje, KAD!… P. Pavlović: Ćole, otvori ti sebi blog pa piši šta hoćeš! Znam da bi mnogi sa ovog bloga rekli – E Paja, svaka ti čast! Ali, takvima je, na svu sreću, vrijeme trajanja isteklo, a zna se šta se događa robi kojoj je vrijeme isteklo! Baca se a nova, svježa se stavlja u rafove! Neki švercuju, pa je prodaju u pola cijene.
Paja ba, opusti se, napiši bar jednom u životu nešto što stvarno misliš, osjetit ćeš merak sličan onom, sjećaš se!