Sanja Rihtman: Sa turneje u spomen na “Indexe”

Baš sam namjeravala da napišem nešto o turneji  Indexa, o koncertima u Sarajevu, Ljubljani i Rijeci kad se pojavi prekrasan tekst Nagorke Idrizović i reče nam sve. Malo šta se može dodati tom tekstu osim, možda, poneke sličice koja će čitaocima upotpuniti atmosferu cijele turneje.

(Na snimku s lijeva: Kaliopi, Ranko, Maja Perfiljeva, Janez Bončina-Benc, Hari Mata Hari, Vernes, Đuro…) Kada bih htjela sažeti sve u par riječi, glavni moto cijelog putovanja  bi bio: Emocije i Susreti. Toliko mnogo susreta, toliko suza i sjećanja, toliko probudjenih uspomena. Fizičke promjene koje su neminovne u ovolikom vremenskom rasponu za tili čas nestaju kad se uvjerimo da su ipak mnogi prijatelji ostali isti.

Susret sa Jadrankom Stojaković bio je posebno dirljiv. Da li zbog svih velikih mora koja nas dijele, da li zbog beskrajno dugih godina ili zato što je to Jaca.  Indexi i Jaca su imali šta ispričati jedni drugima, makar i na kratko. Pripadali su istim generacijama, bili su ista raja, imali su isti zajednički jezik - ljubav prema muzici i Sarajevu. I to sve je ostalo isto. (Na slici: Neno Jurin, Ranko Rihtman, Jadranka Stojaković i Fadil Redžić)

U Ljubljani je koncert bio na Križankama, prekrasna pozornica na otvorenom prostoru (bez stolica). Oni bolje organizovani su ponijeli svoje kamp stolice ali ubrzo im ni to nije trebalo. Sala je bila na nogama, svi su pjevali sve i s oduševljenjem dočekivali svaku pjesmu. Ne znam da li zato što je u sali bilo mnogo Bosanaca ili su i Slovenci zaista zaljubljeni u Indexe, no sve je “frcalo” od silne energije i emotivnog naboja. Izvodjačima je teško bilo otići s pozornice zbog dugog i silnog aplauza kojim su dočekani. Bosanski Slovenci su željeli dati svoj doprinos slavlju učestvujući i u programu, a ne samo iz publike. (Na slici Branko Đurić - Đuro). A Ljubljana prelijepa. Sunčan dan izmamio je na ulice u kafiće i šetnju. Svuda cvijeće, zelenilo, uredjeni izlozi, čiste ulice. Reklo bi se Evropa, da na plakatima za najavu koncerata ne čitamo:  Indexi,  Pro Arte i mnogi  drugi iz susjednih nam država.

Još jednom bivšem Sarajliji godine ne oduzimaju ništa, naprotiv kao da ga čine sve mladjim. Glas uvijek prepoznatljiv  a “Negdje na kraju u zatišju” dobiva, po mom skromnom mišljenju, najbolju moguću interpretaciju izuzev Davorove. (Slika nosi naslov: Eto Bebeka iza mušebaka).

Put iz Slovenije prema Rijeci išao je preko Umaga. Tamo smo bili pozvani i bosanski dočekani od Ade i Gordane Stojanović koji su nam pripremili takav ručak da ga dugo nećemo zaboraviti. (Na slici: Ado Stojanović-domaćin, Neno Jurin, Miroslav Šaranović, Ranko Rihtman, Sanda Jurin, Goga Stojanović,  tata i sin Redžići - Fadil i Zlaja).

Nakon kratkog odmora u domu Jurinovih  u Portorožu, novi koncert i nova uzbudjenja.

Dijaspora iz  istarskog i slovenačkog primorja sa sjevernom Hrvatskom skupila  se na koncertu u Rijeci .

I opet susreti, suze, sjećanja, prepoznavanja. Kao i na prethodna dva koncerta svi su na nogama, svi pjevaju i prate svaku numeru sa aplauzom, suzama ili osmjesima. Divno je bilo vidjeti starije parove kako padaju u zagrljaj pri prvim taktovima neke od pjesama ali i one sasvim mlade, rodjene poslije ovog rata, kako znaju sve riječi i sve melodije. (Na slici: Aki, Dado i Željka).

I na kraju neminovni rastanak. Na sve strane svijeta, na sve kontinente preko mnogih okeana, dok nas muzika ponovo ne sastavi. (Na snimku: Peco Petej, Zlaja Redžić, Alen Mustafić, Kaliopi i Željka Pilj). A do tada,  ostaju sjećanja, slike i uspomene na predivnu turneju i divno druženje s Indexima i prijateljima.

Ova slika se zove “Krivac si ti”- Tomislav Kašljević sa kćerkom - glavni organizator i producent turneje .