Sretan rođendan naša draga Ljubinka
Sutra u (za nas) dalekom Minhenu naša draga prijateljica Ljubinka slavi ………idrugi rođendan. Ranije smo objavili nekoliko njenih pjesama i ovo je prilika da, uz iskrene čestitke i lijepe želje, objavimo jednu dosta aktuelnu Ljubinkinu pjesmu.
R a s t a n a k
Vraćaš se u grad
djetinjstva
prijatelju dragi.
Nerado si i otišao
u neizvjesnost,
nošen burama silnim,
sluteći šta će se zbiti.
Ali, tako je moralo biti.
Vraćaš se rado,
ali i sa strepnjom,
ostavljajući parče života
i u ovome gradu.
Ideš ne znajući
šta se još može zbiti.
Ali, tako mora biti.
Tok života je nepredvidiv,
i za tebe koji želiš
sve da predvidiš,
da ti sve bude jasno
šta se može zbiti.
Ta nesigurnost tišti.
Ali, tako mora biti.
Ljubinka Pavić, August 1997.
Dodatak Ljubiše Zečevića
Slike su pjevačke grupe Nemanje Krošnjara u sastavu: Ljubo Lazić – Jujo, Boro Spasojević, Srdjan Talić, Antoaneta Sinković – Žuža (udata za Noleta Štitića), slavljenica Ljubinka Kovačević – Pavić, Mikica Kurtović (nesretno udata već 50 godina za mene) i Nemanja. Ovo je bio nastup u tadašnjem domu JNA.
Slike su nastale vjerovatno januara ili februara 1955 ili 56. a, izgleda ,vezano za neku proslavu Ferijale. Ko je tip na ovoj slici koji sa nabijenim šeširom leži, nije znano, a Žuža kaže da je to bio neki z….., kojih u Ferijali nikada nije manjkalo.
Pjevali su Chu Chu Train,- vidi se vagon Ćire kojim se išlo ka Jadranu sa štrucom pod miškom i konzervom paštete.
Biću veoma zahvalan ako možeš prebaciti ovo na blog i Ljubi čestitati ESETI…… rodjendan u ime Žuže, Mikice i mene,
otvoreno: 2937 puta
ponedeljak, 2. jun 2008 u 10:53
Hallo dragi Dovla-blogovci,
hallo draga Suada i Vlado
Hvala na divnim čestitkama za Ljubinkin rodjendan. Proslavili smo ga u Nacionalnom teatru u Münchenu, gledajući i slušajući modernu operu – Operu 20. vijeka – “Bassariden” njemačkog kompozitora Hans Werner Henz (Prva izvedba bila je na Ljetnim igrama u Salzburgu 1966).
A propos Ljubinkine pjesme Rastanak, ona ju je napisala ‘97, kada je Mustafa Hrasnica, sin naših prijatelja Nade i Šerifa, morao da napusti München i Njemačku, radi toga što su mu vlasti odbile da produže boravišnu dozvolu.
Kao što su i želje u pjesmi, Musto je uspio u svim svojim htijenjima, profesionalnim i privatnim, i mi Pavići, koji njega i njegove roditelje jako cijenimo, smo radi toga veoma sretni.
Želimo da naše Sarajevo ima puno Musta.
Puno pozdrava svima
Vaši Pavići
četvrtak, 5. jun 2008 u 23:19
Zeko je napisao:
Šaljem nekoliko slika iz 1955. ili 1956.godine uz prilog “Sretan rođendan naša draga Ljubinka” koje treba staviti na kraj priloga sa objašnjenjem ko je na slikama (Pored Ljube Trube, moje Mikice, tu je i mlađahni Boro Spasojević).
subota, 1. novembar 2008 u 18:36
Ljubinka se radovala da vidi ove slike!
Unuka Elena