Unuka Branka Mikulića prosi po sarajevskim župnim uredima

Slobodan Mitrović je napisao:
Ova priča sa sarajevo-x.com me je jako dojmila:

SARAJEVO – Redovi pred javnim kuhinjama u Sarajevu svaki dan postaju sve duži.
Među onima koji čekaju u redu najviše je umirovljenika, no ima i bivših
sarajevskih profesora, a povremeno u redu iza crkve sv. Josipa na Marindvoru
čeka i unuka Branka Mikulića, bivšeg najpoznatijeg i nekada
visokopozicioniranog dužnosnika BiH iz doba komunizma. Podsjetimo, Branko
Mikulić u bivšoj državi naslijedio je premijersku fotelju Milke Planinc te
obnašao i najviše partijske funkcije u bivšoj SR BiH i SFRJ.

Don Luka Brković, župnik u crkvi sv. Josipa na Marindvoru, potvrdio je
novinaru Večernjeg lista da Mikulićeva unuka Nastja katkad svrati u župni
ured i potraži pomoć. Prema njegovim riječima, obično je to novčana ili
pomoć u odjeći.

– U organizaciji Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije svakodnevno se kombijem
ili manjim karavanom pred našu crkvu dovozi jedan topli obrok, koji se zatim
podijeli potrebitim građanima, bez obzira na njihovu vjersku i etničku
pripadnost.

Petkom je ta pomoć i veća jer se tada dijele šećer, ulje, tjestenina i
brašno. Brankova unuka svraćala je u župni ured kako bi zatražila pomoć.
Mi smo čak preko Hrvatskoga narodnog vijeća uputili pismo SDP-u kako bi i on
poduzeo određene korake i bar joj materijalno pomogao.

Dobili smo samo usmeni odgovor da ne može. Čak smo o svemu obavijestili i
njezina oca, koji živi u Švedskoj – ističe don Luka Brković.

Ni njemu nije potpuno jasno kako je Mikulićeva unuka dospjela u takvu
situaciju.

Premda uvijek kolaju i one “čaršijske priče”, prava istina o sudbini
unuke nekada slavnog Branka Mikulića sadržana je u nizu nesretnih okolnosti,
naime, cijela obitelj završila je tragično i poprilično tužno.

Večernji list piše kako je Branko Mikulić gotovo cijeli rat proveo u
Sarajevu. Kada je doznao da boluje od raka, privremeno ga je premjestio u
Švicarsku bivši predsjednik Olimpijskog odbora Huan Antonio Samaranch. No,
Mikulić se ubrzo vraća u opkoljeno Sarajevo. Nije želio dalje liječenje i
umire ubrzo nakon povratka u Sarajevo.

Nekoliko godina poslije umire mu i kći Planinka, nekadašnja ravnateljica
Olimpijskog muzeja, Nastjina majka. Nakon toga Nastja odlazi živjeti k teti u
Donji Vakuf jer se u to vrijeme razboljela i Brankova supruga, njezina baka
Rajka.

Brankov sin Rodoljub, koji je živio na zagrebačkoj Trešnjevci, bolesnu je
majku prebacio k sebi u Zagreb.

No, i Rajka Mikulić ubrzo umire, a prije dvije godine od infarkta umro je i
Rodoljub. Tako se unuka Nastja iznenada našla potpuno sama i suočena sa svim
životnim nedaćama. Jedno je vrijeme živjela nevjenčano s jedinim
sarajevskim taksistom koji ju je ostavio nakon što je potrošio njezin novac.

Da bi se prehranila, prodavala je u bescjenje u sarajevskom naselju Dobrinja
umjetnine koje su joj ostale od pokojnog djeda Branka i majke Planinke.

Večernji list doznaje da je trenutačno u Švedskoj, gdje joj živi otac, koji
je teško bolestan. To je potvrdila i njegova supruga, koja se slučajno zatekla
u Sarajevu.