dovla.net

Moj nevidljivi, nečujni i daleki andjeo čuvar mi je poslao ovaj link u prilogu i ja sam mu samo dopisao malo infosa koji ga objašnjavaju. Radi se zaista o jednoj iznimnoj, nesvakidašnjoj osobi vrijednoj zajedničke pažnje:

Pictured below are charming stories about storks in Poland. The one  by Susan Throckmorton is very colorful, since it is decorated with the author’s own paper cutout art (wycinanki), and is written in both Polish and English. The story of Bocheck in Poland won first prize in a national contest sponsored by the American Council of Polish Cultural Clubs in the early 1980s.

Suzan je moja dobra prijateljica od davnina. Pam, Pete i ona su bili nerazdvojni kad su živjeli u Poljskoj. Ne znam da je neko od stranaca toliko volio našu zemlju. Sve je znala o našoj istoriji, našoj umjetnosti i našim ljudima i navikama. Prva mi je skrenula pažnju na Rebeku West i poklonila mi knjigu o nama: „Black lamb and gray falcon”. Posebno dobro je poznavala buvljake na kojima je postepeno stvarala kolekciju rukotvorina i vrijednih predmeta, slika, lampi, preslica iz 1938, škrinja iz 1906. i mnogo čega skupog i zanimljivog, za svoj muzej u kući u Varšavi gdje živi sa svojim mačkama, svojim prijateljima i svojom umjetnošću rezuckanja papira od kojih nastaju prekrasne slike.

Prvi put kada nam je došla u posjetu donijela je nekoliko tegli ajvara koje je ljubomorno čuvala u svom špaizu i knjigu o našim običajima koju je ilustrovala lijepim crtežima u stilu naše naivne umjetnosti slikanja na staklu. Sve te slike iz kojih je crpila inspiracije nalazile su se u njenoj privatnoj kolekciji koju je kao Cigi-migi vukla u svojoj čergi na svojim putovanjima po svijetu.

Od rane mladosti je krenula iz Amerike na put koji još uvijek traje. Radila je kao nastavnik po svim vukojebinama svijeta koje postoje i koje su tek bile u povojima. Indija je bila bolna i privlačna. Ali je mogla da je košta života kada su je u vozu opljačkali i izbacili na nasip pored pruge u brzini od preko 100km na sat, kao kofer koji nikom ne pripada. Svijet je za nju bio zbir prolaznih stanica na kojima se ona povremeno zaustavljala da ga osmotri i upozna na kratko, a onda je nastavljala dalje. Nju sam zamolio da mi rediguje i lektoriše moj prvi ugovor sa „Danonom” što je ona učinila superiorno i zadivila moje investitore pa sam bez okolišavanja dobio posao i potpisao taj ugovor što me je tada povratilo u život i dalo mi impuls koji traje do danas.

Ovdje je na kraju bacila sidro i odlučila da se skrasi i ostane jer joj prilike u Yugi zbog rata nisu išle na ruku. Penthaus u centru je pretvorila u prijatno mjesto za život, a slike Generalića, Lackovića, Rabuzina, kao i ostalih vrijednih naših slikara krase ovaj dom i ispunjavaju ga neskrivenom ljubavlju prema našem starom kraju u koji ja povremeno navratim kad me uhvati nostalgija.

Pozdrav, Zdenka i Pego u saradnji na zajedničkom istraživačkom poslu.