From: Vojo Ristic [mailto:vojoristic@hotmail.com]
Sent: Thursday, June 05, 2008 3:42 AM
To: pego
Subject: Slike………..

Dragi Pego

Najvažnije je da je mala Iva lijepa i napredna i da je likom i
i stasom pravi izdanak porodice Debevec. Neka je živa i
zdrava. Mi ćemo se morati strpiti najvjerovatnije do jeseni
da zagrlimo našeg malog Južnoafrikanca, koji će 8-og juna
napuniti 8 mjeseci (inače već nosi brojeve od 12 – 18).

A slike su najzad izašle iz anonimnosti tvoje dugo skrivane
“pasije” i prava je šteta što se ne mogu izložiti u nekom
salonu, jer nažalost vrijeme Mimare je prošlo. Ali zato
bi sigurno mogao da nadmašiš samog sebe i kreneš sa
svojim originalima koji te sigurno bude iz noćnih košmara
i guraju prema štafelaju da ih pretočiš u neku samo tvoju
imaginaciju. Probaj, ništa nećeš izgubiti a možeš doživjeti
neponovljivo zadovoljstvo, koje se u mladosti ponekad
naziva stvaralačkim zanosom, a u starosti čeprkanjem po
napuklinama sopstvene duše. Mira će ti u tome biti najbolji
kritičar, a ja ću se bezobrazno pridružiti ovako sa distance.

Sve najbolje tebi i porodici. Uzdravlje. Vojo

Dragi Vojo

Očekivao sam ja Afrikanca bar da ga vidim a i vas po malo, da se mi sami ne zaboravimo. Sale mi je poslao slike svoga unuka i unuke. Nisam odolio da ih ne printujem i stavim na zid pored slika moje djece i unuka. Eto nema više praznih zidova, ali nažalost ima nekih drugih bolnih praznina, većinom nastalih odlaskom nama dragih ljudi i žena i onog komada zemlje koji je otplovio rijekom. Moji originali su u spavaćim sobama i kod prijatelja. Ostalo je kao što vidiš u nekim drugim prostorima. Izložbe su rijetke, ali ipak najbolje djeluju u velikim garažama, tada se može cijeli karneval sagledati. Cijene nekih slika su dostigle priličan nivo .Mislim zato što su srcem naslikane i što su dobre, ali i zato što nema cijene za koju bi ih prodao. Suština mog posla je neizmjerni užitak u slikanju. U toku rada nije samo puko preslikavanje.To po najmanje. Nego kao da rješavaš ukrštenice i otkrivaš misli i put onoga, ko je na tim strasnim, avanturističkim i riskantnim putevima , nevidjenim alhemičarskim eksperimentima i pothvatima, nailazio na zamke i probleme tokom slikanja pa otkrivaš njegova briljantna rješenja i pratiš unutrašnje stanje koje se po zakonu spojenih posuda snažno prelijeva i moćno te ispunjava.

Ja nemam namjeru da se takmičim sa bilo kim ili da od svog skromnog slikanja pravim famu. Moje slike su kao i moje „banane” na mrtvoj prirodi obješenoj zajedno sa Wilanovskim parkom u našoj spavaćoj sobi gdje malo ko može da ih vidi, ali ja ih pogledam svaki dan i sjetim se svog siromaštva a i duhovnog bogatstva u istom času. Inače, gledajući ta polja slika od kojih se na blogu pojavio neznatan dio jer su stanovi i kuća u Beogradu, stanovi Dace i Sare u Londonu,Tamarin u Poljskoj , Barbarina kuća u Tremoru na Irskoj obali, preplavljeni slikama. Čak ako dobro pogledaš na jednom zidu sa Modiljanijevim portretima mijenja se donji dio, jer sam prije slijedećeg slikanja samo okrenuo te tri slike, što znači da ima mnogo slika koje sam naslikao na obje strane rama jer u stvaralačkom zanosu nisam imao vremena da pravim nove ramove.Te strane slika su okrenute zidu.To sigurno još nigdje nisi vidio. Jedino su pusti moji zidovi u Radićevoj 2 i kući u Jablanici, kući od granita, ili “gabra”, kako neki pametuju i daju mi savjete, meni, sinu rudara i studentu koji je imao čistu desetku na geologiji kod Radoslava Jovanovića, našeg dragog profesora sa Arhitekture koji je dolazio iz Beograda i nadahnuto nam predavao o “njedrima litosfere”. Tamo za mene više nema nikoga i nema ko da ih gleda. Medjutim, kad stanem bilo pred koju sliku ja se tačno sjetim njenog rodjenja i dogadjaja kako je nastala.To je mój spomenar života koji je dostupan svima ali vrlo ličan, skriven i nedostupan i samo u mojim mislima. Ono čto ja prema mojim slikama osjećam i vidim niko ne može ni otkriti a ni prisvojiti. Zato i nisu na prodaju. Hlina je dobila sliku koja joj se najviše svidjela, jer ju je i zaslužila.

Ovo je bilo taman toliko da ne dosadim i da ne misliš da se pravim važan, mada često stojeći pred tim oslikanim platnima, panično zagledan u njih, zamišljeno se pitam „Ko je to sve naslikao?”, a vidim na komadu, nepokrivenog ogledala, koje viri među slikama, smješka mi se jedan ludak kao da mi želi nešto ironično da kaže. Zato se često pitam u nedoumici ”Ko je taj čovjek?”

Voli te tvoj Peck.

________________________________________

Sada ti šaljem nekoga ko meni dolazi iz Kalifornije, kao uzvrat za tvoje divne slike male Ive. Na mojim fotkama su Maya i Thalija. Ne znam zbog čega su joj dali ime po musi kazališta, ali ima i drugo ime: Aleksandra.
Lijepo je razmjenjivati pisma i slike daleko od napaljenih agresivaca.
Pozdrav SALE

Čuvaj fluid da u njemu otopiš riječi iz mladosti i lijepih sarajevskih dana, ali i miris lanenog ulja i terpentina pomiješanog sa mirisom lavande is Provanse i “mirisom” Pariza, pa da nam ga prospeš na Blog kad god stigneš. Mnogo nas je na Blogu koji uživaju u Tvom pisanju.

U zdravlje,

Ćusta

Nevjerovatna stvaralacka energija.Ponekad
pomislim da vas ima najmanje dvojica ili cijeli
tim.U svakom slucaju, veliko je zadovoljstvo
citati sve sto napisete. Koliko god da vas je,
zelim vam dobro zdravlje i jos mnogo ovakvih
druzenja, koja su,ocigledno, i vase zadovoljstvo.