Posljednje “mirnodopsko” putovanje

Početkom 1991.godine, mi u Bosni smo živjeli u uvjerenju da se nama ništa ružno “ni slučajno” ne može dogoditi od onoga što je već krenulo “antibirokratskom revolucijom” i burnim događanjima u Sloveniji i Hrvatskoj. Kao i obično, pravili smo planove za godišnje odmore i putovanja, pa smo odmah prihvatili prijedlog Stojana (Bracike) Linte koji je vodio malu turističku agenciju u lokalu koji je dijelio sa njegovim ocem Sašom u Kovačićima. Bracika je napravio program putovanja u Egipat u trajanju od desetak dana, tokom mjeseca maja i uspio je animirati petnaestak putnika kojima smo se pridružili Suada i ja.

Itinerer je predvidjao polazak avionom iz Beograda, trodnevni boravak u Kairu, let do Asuana, plovidbu Nilom do Luxora sa dvodnevnim zadržavanjem i let do Kaira uz još dva dana boravka u glavnom gradu Egipta. Cijena aranžmana je bila umjerena i prihvatljiva, a grupa je bila pretežno sastavljena od Sarajlija, jednog bračnog para iz Kreševa i jednog iz Like. Medju putnicima je bio i prof. Hamidović sa Arhitekture sa njegovom lijepom suprugom Amrom koja je, nažalost, poginula u prvim danima rata u Sarajevu. Na ovom zajedničkom snimku u Kairu, prof.Hamidović stoji prvi s lijeva, a Amra je prva s lijeve strane u donjem redu.

Bracika je već dugo radio u turizmu, jedno vrijeme je proveo u Londonu radeći za poznatu firmu “Thompson”, pa je zaista dobro organizovao turneju i, naravno, pratio nas cijelim putem. Kao kućni prijatelji porodice Linta, imali smo privilegiju da nas njegov egipatski partner pozove i ugosti u hotelu “Hilton”. Za one koji ga ne znaju, Bracika je “momak s bradom”.

Pored intenzivnog obilaska turističkih atrakcija Kaira, jedan dan smo bili gosti porodice Salama. Rodjeni Egipćanin, doktor Naser je završio Medicinu u Sarajevu i tamo upoznao buduću suprugu, atraktivnu Dr Milijanu Vućićević i, u to vrijeme su imali dva prekrasna sina, dva momka zgodna kao filmski glumci. Bilo bi interesantno saznati šta je sa porodicom Salama.

Let uz rijeku Nil bio je vrlo ugodan, a u Asuanu smo odmah išli u obilazak jedne od najvećih brana na svijetu koja zaista djeluje impozantno i, nakon gradnje piramida, bila je najveći građevinski objekat u tom dijelu Afrike. Bracika i ja smo ovjekovječili taj trenutak.

U Asuanu smo se ukrcali na luksuzni brod “Sheraton” (sa pet zvjezdica) i slijedećih 4 dana proveli u plovidbi Nilom. Tada nam se priključila još i grupa od 6 talijanskih turista tako da je na brodu bilo ukupno 21 putnik, a, zvuči nevjerovatno, bilo je 70 (sedamdeset) članova posade!!!! Ustvari, nekoliko mjeseci ranije bila je američka akcija na Irak pod nazivom “Pustinjska oluja”, pa su skoro sve zapadne agencije otkazale ranije bukirane aranžmane i to je bio razlog da smo uopšte imali šansu da budemo na ovom brodu za relativno prihvatljivu cijenu.

U početku nam je bilo neugodno što nas stalno, bukvalno na svakom koraku, nutkaju hranom i pićem, ali smo se brzo navikli (na dobro se čovjek lako navikne) i uživali u tretmanu bogatih milionera. Posebno bogate bile su večere, a ugodno vrijeme provodili smo na gornjoj palubi uz laganu muziku i stalno posluženje.

Nekoliko puta smo pristajali da posjetimo neka znamenita mjesta kao što je grobnica kraljice Nefretite (gdje je načinjen ovaj snimak), a pravili smo i kraće izlete malim brodićima po ostrvima na Nilu.

Na brodu je uvijek bilo nekog zabavnog programa. Jedno veče bi koncert priredili Nubijci za koje smo kasnije saznali da su bili članovi posade, a poseban ugođaj nam je priredila jedna grupa plesača sa atraktivnom trbušnom plesačicom.

U sklopu zabavnih aktivnosti bio je organizovan maskenbal, a prikladnu odjeću smo kupili u radnjama na brodu. Skoro svi putnici su učestvovali, Bracika je vodio program, a na ovom snimku vidi se glavna zvijezda, sarajevski ugostitelj, rahmetli Meho Berlinac, vlasnik u to vrijeme popularne kafane na Sedreniku.

Vjerovali ili ne, galabije koje smo tada Suada i ja kupili, sada su kod nas u Arizoni i jednom smo ih oblačili, čini mi se, prilikom proslave jedne Nove godine sa ovdašnjim Bosančerosima.

Kao što vjerovatno primjećujete, pažnja u ovoj reportaži staroj punih 17 godina, poklonjena je više likovima nego piramidama, mumijama, Sfingi, faraonskim grobovima i dr. Sve se to u još ljepšim slikama može pronaći na Internetu. Ipak, evo i jednog snimka iz Luxora.

I za kraj, da spomenem Braciku Lintu, treću generaciju Linti koji je pred rat otišao u London, a sada živi na Kipru sa suprugom Imolom i slatkim sinčićem Markom (četvrta generacija) koga zovu Majki. Slika je stara 2 godine.

Nažalost, po povratku na surčinski aerodrom gdje smo ostavili kola, dočekala nas je surova stvarnost. Čuli smo za barikade po autoputu, neke kolone tenkova i imali smo dosta problema da pronadjemo najsigurniji put do Sarajeva. Tada smo prvi put osjetili jezu i počeli ozbiljnije razmišljati o predstojećim burnim vremenima koji će totalno promijeniti naš život.