Proslavili 50 godina mature
Prva generacija Klasične Gimnazije Uz veliku sreću i radost, učenici prve generacije Klasične gimnazije, današnje Prve gimnazije, koji su maturirali 1958. godine, okupili su se jučer u školi kako bi proslavili 50 godina mature. Svoje nekadašnje učenike prozvao je Dževad Juzbašić, jedini njihov profesor koji je još živ.
- Sastajemo se svakih pet godina. Zanimljivo je da smo bili posljednja generacija koja je polagala malu maturu, drago nam je da nas je ovoliko uspjelo doći, jer smo se rasuli svuda po svijetu - rekli su nam bivši maturanti.
Eto tako je to, uz jednu fotografijicu na kojoj se vidi samo nas šestero, a bilo je prisutno trideset i troje od kojih deset dama, prikazano u ˇDevnom avazuˇ (broj od 5 VII, str 15)
U prizemlju gimnazije umjesto biblioteke sada je Muzej sa fotografijama bivših učenika - velikana i tu je trebalo da nas dočeka sadašnja direktorica koja je neopradano izostala. Profesor nas je prvo pozvao da minutom šutnje odamo pomen onima koji više nisu s nama:
Mira Bučar, Omer Gribajčević, Nurija Hadžić, Mirza Idrizović, Muhamed Kreševljaković, Branko Papac, Ljilja Pejčinović, Omer Prohić, Dragan Radulović, Boriša Starović, Vesna Šakota i Josip Šagi.
Nakon prozivke (ˇglasno-govornicaˇ Vlatka Pancer) i profesorovog pozdravnog govora nekako smo se pod obilnom kišom popeli do bašte restorana Lovac gdje je nas desetak uz hranu, piće i tamburaše izržalo do metle tj. gotovo do dva ujutro.
Zastupnici dijaspore su bili: Žozet i Mirko Vondrak za Francusku, Danka Živković, Vlatka Pancer i Orest Fabris za Hrvatsku, Melita Fice za Englesku i Norvešku, Reuf Ramić za SAD, Vojna i Eduard Ekart za Sloveniju, Mladen Cakeljić za ostatak svijeta. O atmosferi razdraganosti i prijateljstva neka govore fotosi iz radionice ovog posljednjeg. Sastavio Mladen Štambuk, ovdašnji.
Caki je pripremio album sa slikama (48 slika) koji se može pogledati na stranici
http://picasaweb.google.com
Da li zbog ljenosti, zauzetosti ili nemogućnosti prepoznavanja (zaista je ponekad teško odgonetnuti ko su učenici, a ko profesori), tek, Caki nije dostavio imena subjekata na slikama, pa ostaje svima zainteresovanim da otkriju poznate face.
utorak, 8. jul 2008 u 09:23
Nadam se da cemo i mi, slijedeca generacija Klasicne gimnazije dogodine isto tako veselo proslaviti 50 godisnjicu nase mature. Samo bih Scapu napomenuo da smo mi posljednja generacija koja je polagala malu maturu, a ne oni ( ovo zbog istorijske istine).
Pozdrav svima, a skoro svi su se dali prepoznati
Braco Djikic
utorak, 8. jul 2008 u 19:02
Braco,
zbog istorijske istine moja generacija je imala zadnju malu maturu u Klasicnoj gimnaziji, t.j. sljedeca iza vas.Pozdrav svima, nadam se da cu naci neke slike iz tog perioda,
Janja
četvrtak, 10. jul 2008 u 11:24
Ono što je Braci, Dunji i Janji zasmetalo je plod mašte novinara Dnevnog avaza. Mi smo, naime, pominjali malu maturu samo kao kuriozum jer smo je polagali nakon završenog četvrtog a ne trećeg razreda kao prethodne generacije (Neno Čeliković, Braco Kulenović & Co koji su se nakon trećeg namah upisali u peti razred).
U Sarajevkoj hronici “Oslobodjenja” od 7. VII objavljen je opširniji članak u kojem se navode neke druge netačnosti - dakle “rašomonijada”.
To svjedoči više o nivou naših medija a manje o našem džuturumluku kojeg vjerovatno ima na pretek.
Svaka generacija smatra sebe izuzetnom - ni sam nisam protiv toga pelcovan - pa sam gg novinarima skrenuo pažnju na neke od naših “celebrities”: univezitetske profesore od kojih barem tri dekana (Marić, Starović i Trifkovič), hodoljubca i kandidata za Oskara (Idrizović), slikarku i scenografa Ljilju Pejčinović, zatim Avlijaša, Cakeljića sa još par sportista te Muhameda - Hamu Kreševljakovića, ali je u Oslobođenju pomenut samo ovaj posljednji i to u naslovu ali ne kao istaknuti profesor-historiograf nego zato što je usput nekoliko godina bio gradonačelnik.
To smatram dobrom ilustracijom novokomponiranog sistema vrijednosti kojeg je nama nedijasporcima ćesto teže podnositi od ostalih belaja koji su nas snašli u posljednjih petnaestak godina.
nedelja, 10. avgust 2008 u 12:54
Moram protestvovati - Ja sam treca generacija Klsicne gimnazije i mi smo isto polagali malu maturu nakon cetiri razreda nize gimnazije.
Pregledala sam sve slike i mislim da sam prepoznala samo dva lica.
Ali ne Nuriju Hazdica koji se sazalio na mene na mojoj prvoj skolskoj igranci i plesao sa mnom.
Ni Cakija za kojeg imam pitanje - gdje je, kako je Vesna? Isle smo skupa u razred.
Ni Dragana Radulovica za kojeg sam mislila da je najljepsa stvar na koju sam ikada vidjela u dotadasnjih 11 godina svog zivota.
Pozdrav svima
Mira
ponedeljak, 11. avgust 2008 u 02:04
Dragi slavljenici,
Spadam u generacije koje su zrtvovali, pa smo imali i malu i veliku matiri a nismo “dobili” dvije godine fore. Bilo je to doba kada su zemlji trebali kadovi da bi se ostvario I petogodisnjni plan. Razbacivalo nas kojekuda, suprotno zeljama ili stvarnim sposobnostima. Posto su se dvijegodisnjodoobitnicke generacije (3 3)pokazale veoma uspjesne, uopste mi nije jasno zasto su se vratili na sistem 4 4. Samo su svojim programima kvarili omladinu.
Foto galerija mi je izazvala mnostvo asocijacija.
Dzevad - NEPROMJENLJIV, kakav je bio, takav je i ostao.
Ostale sam skoro sve znao, ali se imena ne mogu sjetiti, osim Cakija, Hajrudina i Stapa
Sa skoro svim unmrlim sam odrzavao prijateljske odnose. Posebno sa Hamom, Sagijem, Mirzom i Mirjanom Bucar koju sam 1992 u Kovacicima fotografisao, kada smo se suncali na proljetnom suncu, ne sluteci da ce uskoro sve pokriti mrak. Njen pokojni suprug Gorazd, mi se zahvalio na poslanom fotosu napisavsi da je to njema poslednja zivotna fotografija.
Generalno su se zene najmanje promijenile. Prave ljepotice. Steta sto sam ostario.
A muski???!!!!!
Prije svega NE DRZITE USTA OTVORENA KAD VAS SLIKAJU. Izgleda zalosno.
Stap me je skroz zbunio. Gdje nadje onu popovsku odoru? Pa jos pokislu. A onda kad su svi kapute odlozili u garderobu, on svoj drzi i cuva na krilu. Pa zar je, nakon toliko godina, izgubio povjerenje u svoje ispisnike.
A na onoj prvoj slici, sa rukama spremnim da se uzvise u nebo, asocira na mnolitvu o krsnoj slavi doduse bez slavskog kolaca, ali je glavusa u tijestu, na prvi pogled, ista.
Veoma mi je drago da ste se lijepo proveli. Pripremajte se odmah za 75 godisnjicu. Nije to toliko daleko kao sto izgleda. A i dobro se drzite.
Sve vas voli
Zeko