Ekskluzivno: Pavle Lukač u kratkim pantalonama
Preturajući po slikama naišla sam na sliku moje mame Jelene početkom tridesetih, tačan datum ne
znam. Na slici je sa Pavlom Lukačem. Moja mama je radila kod njegove bake i njega je čuvala.
Njen život je bio jako interesantan. Voljela je lijepu odjeću i obuću, i kod Prnjatovića bi se oblačila
što bi se reklo od glave do pete za svaku sezonu.
Znam da će ova slika mnogo značiti za Pavlovu porodicu, zato je šaljem. Pred Olimpijadu dosta sam prevodila za Olimpijski komitet, pa sam se tako srela sa Pavlom. Ispričala sam mu za moju mamu i on se jako obradovao. Zaželio je da je ponovo sretne. Bio je to jako uzbudljiv susret. Cijelo vrijeme je spominjao “lijepa Jela je ostala lijepa do kraja”. Nažalost moja mama se poslije toga ubrzo razboljela i umrla 1983, ne vidjevši Olimpijadu u Sarajevu.
Mirjana Marjanović
četvrtak, 10. jul 2008 u 02:13
Bas jedna dirljiva fotografija za mene,vezana za tog “djecaka” nama tako dragog i nikad zaboravljenog Paju.Sjecam se kad se razbolio pa dosao na rehabilitaciju na Ilidzu,i nije mogao da govori,covjek koji je znao par svjetskih jezika i odjedanput ni rijeci.Ali on se nije dao pa nam je “mimikom”objasnjavao da i ako ne moze da govori,moze da dobro zvizdi tako da ga i tada duh “zezancije”nije napustao,bio je jako vedar,nasmijan,uredan kao i uvijek tako da ga nismo ni osjetili kao “pacijenta”.Bio i ostao legenda naseg Sarajeva,e da nam je samo jos jedan PAJA.Puno pozdrava Mirjani Marjanovic i veliki “PLUS” za ovaj foto!!!
četvrtak, 10. jul 2008 u 09:58
S proljeća 1983. godine, u vrijeme najvećih priprema za Olimpijadu, dobijem razglednicu iz Pariza od Paje Lukača na kojoj je pisalo:
“PARIZ DAMO ZETRU NE DAMO”!
Paja se cijelim svojim bićem predao ovim pripremama, uživao u njima i bio vrlo ponosan na svoje Sarajlije što su se upustile u takav grandiozan poduhvat i izgradile objekat vrijedan pažnje kakav je Olimpijska dvorana ZETRA.
nedelja, 28. septembar 2008 u 21:53
Hvala vam na ovoj pažnji i na lijepim komentarima ostale raje. Ove se slike ja ne sjećam što možda i nije toliko neobično s obzirom da je kod kuće ostala jedna planina fotografija koju Paja nije nikad stigao da sortira a i zabilježi ko je na njima. Barem je jedna misterija riješena.