Martin: Da uspomene ne izblijede
Kao što ste vjerovatno primjetili, pokušavam da pomognem preživljavanju Bloga, jer mislim da je Vlado ulozio mnogo truda u jedan posao, koji mu je sigurno u jednu ruku osmislio dobar period života. Mislim da vrijedi, pa evo još jednog priloga..
Kad sam 13. augusta 1991. krenuo na “privremeni rad u inostranstvo”, kako smo to tada zvali, nisam ni slutio da će potrajati duže od godinu dana. Naime, uzevši godinu dana “neplaćenog odsustva”, upustih se u avanturu, potpisavši prvi profesionalni trenerski ugovor. No, na ponovni susret sa prijateljima, čekao sam punih 6 godina. Dakle u junu 1997. doletih do Budimpešte, pa kombijem do Beograda, a iz Beograda autobusom za Sarajevo.
Zamislite slučajnosti: U tom prepunom autobusu Nebojša Neno Čeliković, dragi prijatelj s kojim sam dijelio svoje prve igračke minute u R.K. “Bosna”, da bismo mnogo kasnije bili kolege radeći na Radio Sarajevu. U lijepom razgovoru putovanje je proletilo za tren. Fotografija je nastala negdje oko Zvornika kad su umorni vozači napravili pauzu.
Onda prevelika očekivanja od dolaska u Sarajevo. Prijatelji se nisu mogli sresti, nego si ih morao tražiti. Prvo Dragan Nožica s kojim me neraskidivo veže sportska karijera, jer bio je golman velikih mogućnosti i dugi period zajedno smo krčili put do reprezentativnog dresa. Na fotografiji iz iste godine nalazi se vjerni navijač “Bosne” Šeki, koji se toliko srodio sa “Bosnom” da je postao miljenik svih aktivnih sportista, kao i mnogih entuzijasta koji su radili u klubu kao članovi uprave, treneri i sportski funkcioneri.
U tom traganju, put me odveo do starog dobrog Fisa, gdje sam za trošnim stolom kafića ugledao, zbog teškog perioda života malo potamnjele, dragulje sarajevskog sporta Mirzu Delibašića i Memnuna Idžakovića. Srce ispunjeno radošću zbog susreta sa prijateljima koji su mi tako nedostajali svih tih dugih šest godina, ali i sjetom zbog saznanja da ništa više nije isto. Dan po dan i od tih susreta već je prošlo 11 godina, pa evo koristim Blog da sjećanja ne iščeznu i da uspomene ne izblijede.
Srdačan pozdrav iz Elde (Španija) od Seke i Željka
