Nisam znao da se ovaj blog bavi i tracanjem tj. bez prenosenja linkova na stvarni izvor

Dragi Srećko bt., ne odgovara Ti Urednik, pa ću evo ja, Nešo:
uz tekst su bila priložena i tri linka (ne znam iz kojih razloga nisu objavljeni), kojima sam, evo, dodao još tri, a za ostale, uložimo malo i vlastitog truda uz zadovoljstvo koje pruža navigavanje.

http://public.web.cern.ch/Public/Welcome.html

http://topics.nytimes.com/top/reference/timestopics/organizations/c/cern/index.html?query=HAWAII&field=geo&match=exact

http://cosmiclog.msnbc.msn.com/archive/2008/03/27/823924.aspx

http://it.notizie.yahoo.com/agixml/20080806/twl-allarme-per-test-cern-terra-distrutt-e497199.html

http://uncutvideo.aol.it/videos/44ffe238823f19f0e60deb86b5528a6d

http://www.koakidi.com/article.php3?id_article=194

1. Evo, oma, samo za Srećka bt i njegovo društvo:

http://www.b92.net/zivot/nauka.php?yyyy=2008&mm=08&dd=04&nav_id=311422

http://www.agi.it/english-version/world/elenco-notizie/200808061545-cro-ren0053-art.html

a ako nije dovoljno, dragi Srećko, ukucaš “Cern crna rupa”, na raznim jezicima,…pa bujrum. (Šta ćemo sada, hoćemo li se makar izvinuti Čovjeku, Uredniku, za neukusno intoniran komentar)

2. Ali, (nakon što sam pročitao komentar na prilog g-dina Bate Jeftića):ma kome ja to dajem savjete i uputstva? čovjek zna znanje i to sve statistički podržano i precizno kalibrirano (mogao bi on to nabrajati do prekosutra). Naročito me je uznemirio podatak o 32% Kineza u vankuverskom melting pot-u. Hvala Ti Srećko; - ma ni kao turista.
G-dine Bato, kako ste samo mogli da nas mamite Vašom zljubljenošću u grad u kome živi 32% Kineza? Kako ste uopšte mogli prešutjeti tako relevantan podatak?

3. I naravno, krenem u potragu za mojim novim guruuom.
Kliknem “Srećko bt” … ništa. Zabrinem se, posumnjam i javim se povjerljivom izvoru u Cern-u. I …, kao što sam pretpostavio, eksperiment je već krenuo prije najavljenog datuma i, … prve žrtve efekta “crne rupe” su, eto evidentne.

Najdrazi Gospodine Neso, ja cu vam se unaprijed izvinuti ukoliko prekoracim granice gospodskog obracanja. Dosta sam mladji nego li ste vi i vecina gospode koji posjecuju ovaj blog sto sam zakljucio kroz slike koje su izlozene. Nije mi namjera da vas uvrijedim niti razuvjerim od vasih mastanja. Tek treci put komentiram, iako svaki clanak citam isto kao i na njega date komentare. Vas mi je clanak bio “varljiv” dok niste odgovovrili na komentar drugog Gospodina. Ovo su moja zapazanja:

1. Ovaj komentar “Za pretpostaviti je da je ova sumnja bila pravi razlog radi kojeg se Yuga povukla iz eksperimenta, ne želeći učestvovati u masonsko-imperijalističkoj zavjeri” - morate i dodajem morate obrazloziti.
Iz moje analize nasih naroda, tj ljudi kao pojedinaca, nalazim cudnu ceznju koju svi ispoljavaju za inferiornost svoga lika koja opravdava neuspjeh, zaostalost i nemocnost spram onog superiornog kojeg prepoznaju poput Don Kihota. Neprijatelj nesto kao Anti-Bog, onaj kojeg ne vide a mrze, koji ih nije stvorio ali ih pokusava unistiti i koji im prijeti nicim konkretnim, koji postoji ali bas nije, ali u svakom slucaju je razlog za sve njihove nesrece i nesposobnosti. Ja se nadam da ce te poslije ovoga objasnjenja drukcije pristupiti nonsalantnom konstatiranju.

2. Sto se tice vasega odgovora za “GURU-a”,Vas sarkazam je jedna od negativnih odlika vase generacije, sto nije niti malo pomoglo nasem razvitku. Uz to je razvila aroganciju zbog koje nasa mladez (i stariji) ima velikih problema u prilagodjavanju inozemnim drustvima. Ja vidim zajedljivu i zlobnu ironiju, kao i aroganciju goru od prostakluka cime zelim reci da bi bilo puno bolje da ste Gospodinu Srecku BD opsovali mater ili ga poslali odakle je dosao nego “mu ga intelektualno spustili”.

3. Dragi Gospodine, ljudi se dijele na Gospodu i Divljake i tu nema sredine. Izaberite stranu, budite postojani i borite se do zadnjeg daha. Iznimci oduzimaju dostojnost i postovanje.

E moj Šone - nikaj ti se od Zagreba nije primilo. Možda Djurica nije pametniji od tebe, ali ovaj je gurnosi. Ako ti team work nije mrzak i trebaš konsultanta, javi se. Zajedno smo jači - skupa nas je više. Rijetki su sve rjedji, to mi diže cijenu.

Jelde, Pamo, ovaj me pravo nagazio.
Ova Tvoja podrška dolazi u pravi čas – nek’ je neko i na mojoj strani, pa ćemo i odgovoriti, jer drugačije bilo bi nepristojno.
Ali, prvo moram skontat’ jer, ovo pljušti nemilice, sa svih strana (pa što bolan po “piscu”, a djelo mu zanemaruješ?).
Zadeverao me, tek sam na petom čitanju, nek’ se još malo strpi.

Nego, opet me potsjeti na Zagreb.
Ma, koristilo je to. Čovjek, Profesor, je to nama s najboljim namjerama, da nam probudi …inat.
A bio je u pravu i to do te mjere da nam je, nakon nekoliko uspješnih demonstracija, savjetovao da kupimo gramatiku za srednju školu, jer, to ne zna ni da priča na materinjem mu jeziku, a kamoli da piše.(Mogu misliti šta sve preživljava naš profesor Bato. Nadam se da ne čita baš sve?!)
Poslušam savjet Profesora i krenem od kazališta.
Od te institucije sam nekako najmanje zazirao. Imao prethodno iskustvo. Nije da sam iš’o, nego ono dolazilo. Godinama bio upisan u produženi boravak Pozorišne kafane - odjeljenje ljetna bašta. Završe se probe, oko podne i eto ti i dramskog i baletnog ansambla na kaficu. Nekako sam više sklonosti pokazivao za balet. (Jer, oni iz drame kako se užive, uđu u jedan lik nikako da izađu iz njega.)
A, balerinice, Pamo,…dolepršaju,…cvrkuću, pa nogica …Bijeli labud, pa nogica …Crni labud, …
Elem, krenem u hram boginje Talije, da impregniram pluća kulturom.
Ali, gdje god kreneš: Fadil Hadžić!?
Ili je režirao, ili je postavio, ili je napisao, ili je osnovao, ili je …
Izaberem onu pedstavu koju i “purgeri” najradije gledaju: 116. jubilarni put - “Jazavac pred sudom”!?
(I, zainatim se i završim studij prije roka tj. batalim, pa ponovno u produženi boravak …)
…Vidi koliko mi je drago što si na mojoj strani, rasprič’o se …
A Ðurica, Pamo, on je favorit, broj 1.
Ne javlja se,…lopuža, samo da nas u brige da.

Cuo sam,ne znam da li je istina da proces moze ici i obratno tj.ako se pocne okretati ta crna rupa u kontra smjeru da nakon tih 50 mjeseci moze ponovo nastati planet zemlja,jos veca,jos ljepsa i sa manje budala, pa me zanima Vase misljenje posto sam naslutio da ste veliki strucnjak i da vam ova tematika godi karakteru -ima li tu istine?.Unaprijed hvala i srcani pozdrav.

Pama ba, šta mi uradi?
Nedaš mi da svršim sa Baccifratelli-em, - Coitus Interruptus!
A, taman se naštelio, for-štela, uletiš mi s podpitanjem, … sad moram sve isponova.
Ali sve za prijateljstvo.
(Ma nisam taj, Pama, ali: fala Ti. Ja sam Ti više rekla-kazala i zato preusmjerim Tvoje pitanje na moj, zaštićeni i povjerljivi, izvor u Cern-u.)
Moram Ti odati priznanje (meni ta mogućnost nije bila ni u daljoj okolini, ovo malo, pameti što mi ostade nakon što me je Baccifratelli rasturio), na tu mogućnost se naučnički intuitivno računa i grozničavo traže naučne pretpostavke koje bi omogućile inverzivni efekat “crne rupe”.
Tako meni (nevoljno, jer pregovori su u toku, “top secret”, šta je sve u igri ne smijem ti ni natuknuti) ovaj iz Cern-a, sve u fragmentima fragmenata, pa zato molim Te …!
Elem, problem je što poslije Alberta i Milene niko se time nije bavio na način da je nešto pomaknuo.
Fali znanje.
E, kako se radi o … svemiru, … bombardovanju, - obrate se, a kome će, nego odgovarajućoj instituciji, onoj akademiji do Karlobaga, nebeskog naroda, koji je, od postanja, u direktnoj vezi sa svemirom, putem pupčane vrpce.
Ovi ih, haški kolaborativno, upute u Trebinje, na onog tzv. Srbina, izvođača radova na projektu: “Dubrovnik: Stariji i lepši”. (Sva projektna dokumentacija ostala kod izvođača).
(U pravu si! Ovdje je varijanta “starija” a “lepša”, ali nadati se je mogućnosti modifikacije.)
Ne smijem više, Pama.
Sumnje nadmašuju optimizam. Stručnjaci iz Cern-a su na terenu (Vukovar,… Sarajevo) prikupljaju podatke o intenzitetima i efektima, mjere, analiziraju, (rezultati su, za sada, porazno obeshrabrujući – posljedice ne uvjeravaju), ali se i dalje uporno traga, ništa se ne prepušta slučaju.
Sve je zapelo na pregovorima s izvođačem radova oko uvjeta za očevid u projektnu dokumentaciju (…kažem Ti: svašta je u igri).
Nemoj više, Pama, molim Te, jer izgleda da sam ponovno pri šutu, (još samo da upitam nešto “Molimja Slobodana”) pa ću … gledat’ da svršim s Baccifratelli- em, sve u nadi da ovo “pri šutu” nije ćorak.

Nema odbrane od Ljubibratića (Baccifratelli -a) !

Protiv ovoga, kako me raskrinka, ne postoji ODBRANA …I SMRT je jedino što mi preostaje.
Za utjehu, izgleda da postoji mogućnost: u ljubavnom zagrljaju s Ljubibratićem (“Najdraži … Nešo, …”).
Pa, da vidimo s kim ću to ja sladostrasno okončati.
“Dosta sam mlađi …” – dakle, Ljubibratić je JUNG.
A kao JUNG, šta radi, čime se bavi Ljubibratić? - bezbeli, analizira: “Iz moje analize naših naroda, tj. ljudi kao pojedinaca, …”
Koga analizira, Ljubibratić? - narode braco, ništa ‘na malo’ (ovo što je mene u tri poteza, to mu je onako, usput, više k’o stilska vježba).
A, u nedostatku naroda ne libi se, Ljubibratić, niti analize “ljudi kao pojedinaca” (opet množina i opet Ljubibratić ‘na angro’).
Pa kol’ki mu je onda, … onaj kauč ? - pitaš se, naravno, glupavo.
Šta misliš, da to Ljubibratić radi zastarijelim metodama: kauč, narod vaskoliki se oprućio poprduške, Ljubibratić: u kućnom ogrtaču, noga preko noge, pućka lulu, notes za zabilješke (fol nešto zapisuje) i pita: traume u djetinjstvu? …
Ti se nešto vadiš, ko znaš: ma kako on to …uspostavi kontakt, …kako do podsvijesti, … nadsvijesti, … ipak …narod, … ljudi kao pojedinci?!
Ljubibratić, braco moj, je učenik - izabranik, pa kao takav i posvećeni sljedbenik Velikog Meštra alternativne medicine Ogle Ćulibrka.
Ono što je kod Meštra, bilo u začetku i više ličilo na iluzionizam vašarskih mađioničara (savjeti domaćicama kako da kokoš’je meso učine prhkim: “Buuu koka”), Ljubibratić je razvio u naučnu metodu i u znak zahvalnosti Velikom Meštru, a i da bi mu odao nedvojbeno priznanje za naznačeni put, - naučno verificiranu metodu je registrirao i zaštitio pod nazivom: “Buuu metoda analitičke psihologije kolektivno nesvjesnog ili arhetipska buuu psihologija ©”.
I kako to onda izgleda?
Evo, ovako i to ukratko: Ljubibratić, onako s nogu, okupljenom narodu (bez obzira na vjersku, nacionalnu, polnu, rasnu ili, nedajbože, procentualnu zastupljenost): - Buuu narod -, a narod sav prhak, omekšan, otromboljen (nigdje više drčnog Balkanca), odmah i spremno, i ne čekajući pitanje, počne ispoljavati “čudnu čežnju … za inferiornost svoga lika koja opravdava neuspjeh, zaostalost i nemoćnost spram onog superiornog kojeg prepoznaju poput Don Kihota”.
I ne treba ti više Ljubibratiću da, zahvaljujući Metodi©, dijagnosticira, utvrdi da je to: ”Neprijatelj nešto kao Anti-Bog, onaj kojeg ne vide a mrze, koji ih nije stvorio ali ih pokušava uništiti i koji im prijeti ničim konkretnim, koji postoji ali baš nije, ali u svakom slučaju je razlog za sve njihove nesreće i nesposobnosti.”
I ne samo dijagnoza, propiše Ljubibratić i terapiju: “Ja se nadam da će te poslije ovoga objašnjenja drukčije pristupiti nonšalantnom konstatiranju.”
I, narod, tj. ljudi kao pojedinci, sav zabezeknut; što seansom, što dijagnozom (ništa ne konta; onda … ‘ovo moooraaa da je nešto dobro’), kolektivno se zahvaljuje, Ljubibratiću, i udaljava, ne okrećući mu leđa (s ovakvom moći nikad’ se ne zna), odlučen da doslijedno primijeni terapiju: i dalje će “nonšalantno konstatirati”, ali će k tomu “drukčije pristupiti”.

A, kako to izgleda kada Ljubibratić analizira “ljude, kao pojedince”(v. tač. 2. komentara narečenog, Ljubibratića):“…,Vaš (lična zamjenica, veliko slovo, uljudno, dakle: ja) sarkazam je jedna od negativnih odlika vaše (malo slovo, prisvojna zamjenica, dakle: naše) generacije, što nije niti malo pomoglo našem razvitku. Uz to je razvila aroganciju (tko: odlika?, ili … generacija?) zbog koje naša mladež (i stariji) ima velikih problema u prilagodjavanju inozemnim društvima.”
Dakle moj i samo moj sarkazam je … odlika (naše) generacije.
Generacijo, za to što ste se, neautorizirani, prekomjerno koristili (mojim) sarkazmom (ne ostavljajući ništa pokoljenjima) e da bi odmogli njihovom razvitku (sarkazam: gr., 1. u medicini: hormon rasta mladih na Balkanu; …Vujaklija, Bgd. 1954. ) a uz to razvili aroganciju zbog koje …, - evo stigli su ‘računi na naplatu’ u vidu završne riječi Ljubibratićeve optužbe.

Metoda© i nije baš naišla na jednodušno odobravanje i prihvat u naučnim krugovima, što zbog ljubomore kolega, što zbog nipodaštavajućeg odnosa prema dostignućima balkanskog čovjeka bez obzira da li to bilo na blagorodnim, ili naučnim, ili kulturnim poljima.
Zbog toga i ne nalazimo prikaze, članke, osvrte u naučnim časopisima.
Sam Ljubibratić nije pristalica svog popularisanja: “Moje djelo najrječitije govori o meni” - jedina je javna izjava, Ljubibratićeva, ostala sačuvana kao rezultat neuspjelog pokušaja intervjua, za emisiju: “Znanje imanje” , rubrika: “Kako siješ - tako žanješ”.
Zbog toga on i na Blogu, rijetko: “Tek treći put komentiram, iako svaki članak čitam isto kao i na njega date komentare” - samo i onda kada je to u interesu znanstva i/ili znanstvene istine (v. tj. pročitaj: komentar na Mladen Štambuk: Fašizam ili Nacizam - a ako izdržiš do kraja predviđena je i nagrada).
Postoji još jedan materijalni izvor o njegovom postojanju i djelovanju, neobično drag samom Ljubibratiću i zato ljubomorno čuvan u privatnoj mu arhivi.
Naime “Male novine” (u jednom od posljednjih, u arhivi izdavača nesačuvanih, brojeva) objavljuju rani rad junoše Ljubibratića: “Traktat o kolektivnoj duši”.
Tim ranim radom, junoša Ljubibratić, praktično najavljuje svoj znastveni program, svoj znanstveni credo, svoju, skoro pa, religioznu posvećenost znanstvu u samoizolaciji od ispraznoga svjetovnog …itd., itd.
Ima tu, u tom ranom radu, i Heraklita iz Efesa zvanog “Mračni” ( zbog izjave: “Etos je čovjekov demon”).
Ima tu i Aristotelovog učenika Teofrasta (koji je prvi sistematski opisao trideset vrsta samo negativnih karaktera), inspiratora proširenja bavljenja karakterologije sa pojedinca, na cijele narode.
Ima tu i naših: Dvornikovića, …Cvijića, …sa njihovom elaboracijom brojnih tipova i podtipova nacionalnog karaktera.
Ali, ima tu i originalnosti znanstvenika u povoju, junoše Ljubibratića, kada, u tom ranom radu, u obliku temeljnog neslaganja sa uvaženim etnopsiholozima, naznačava svoju osnovnu ideju stavom, kojem evo ostaje doslijedan i do današnjih dana:
“Dragi Gospodine, ljudi se dijele na Gospodu i Divljake i tu nema sredine”.

“Izaberite stranu, budite postojani i borite se do zadnjeg daha. Iznimci oduzimaju dostojnost i poštovanje” – poručuje mi, na kraju, Ljubibratić.
Velikodušan, kakvim ga je bog stvorio a znanstveno prosvijetljen, Ljubibratić mi sām nudi izbor, uljudno me oslovljavajući sa: “Dragi Gospodine …,” (velikim slovom, naglašeno, kao da me upozorava šta izabrati).
Ali, kada se vratim na onaj dio analize (u cijelom komentaru) posvećenom samo meni: “Ja vidim zajedljivu i zlobnu ironiju, kao i aroganciju goru od prostakluka …,” - ne mogu, … ne mogu da prihvatim ponuđeni mi izbor i zato: Hvala Znastveniče!
(A nešto kontam - ovo ćemo pošteno, jer: jà gospodin, jà divljak - dođe mi isto , ostajem na svom s dostojanstvom i poštovanjem, a i ne reče mi koji su iznimci).
Evo, opetovano čitam napisano, a kao da se gledam u ogledalu: Pljunuti ja.
Vas monitor sam popljuvao kada sam se pročitao/vidjeo kakav sam samo nikakav: zajedljiv, zlobno ironičan i arogantan gore od prostaka.
I zato, Znanstveniče,ostajem, vjeran sebi i slici mi na Blogu.
Dakle: Barbaros Balcanicus.

Ne otkrih, zašto je onaj jedini pisani izvor neobično dragocijen Ljubibratiću!?
Uz rani rad objavljena je i fotografija Velikog Meštra Ogle, u pokroviteljskom zagrljaju s junošom Ljubibratićem, i kraći intervju.
Veliki Meštar, između ostalog, na pitanje da li ima neku poruku, savjet mladim (posvećenim nauci kao što je njegov talentirani učenik), poznavajući do tančina učenika -izabranika i predosjećajući da ga čeka gorka sudbina onih koji su svojim genijem ispred vremena u kojem žive, te ostaju neshvaćeni i nepriznati za života, kratko izjavi:
“Fatajte se koka, … ovaj, …buuu koka - metoda!”, pri tome, šeretski, uvrćući lijevi brk, kao da želi upozoriti na dvosmislenost savjeta i značajno gledajući učenika - izabranika, kao da je ovaj savjet … isključivo njemu upućen. (Upravo ovaj trenutak je ostao zabilježen na jedinoj zajedničkoj fotografiji Meštra i Ljubibratića).

P.s.
Upravni govor:
1. “Ovaj komentar ’Za pretpostaviti je da je ova sumnja bila pravi razlog radi kojeg se Yuga povukla iz eksperimenta, ne želeći učestvovati u masonsko-imperijalističkoj zavjeri’ - morate i dodajem morate obrazložiti.”
Aaaa, … na ovo se pališ, Ljubibratiću, tu ti je ‘G-spot‘. E, neću!
To ćemo ostaviti za “sladostrasni zagrljaj”, za preludij.
2. “… želim reći da bi bilo puno bolje da ste Gospodinu Srećku BD opsovali mater ili ga poslali odakle je došao nego ‘mu ga intelektualno spustili’.”
Znanstveniče, može li se tu ‘šta popravit’? Hoće li biti puno bolje, ako to uradim, retroaktivno, recimo sada, ali da podebljam, pa i tebe i njega pošaljem …? - ili će biti: more bit bidne al’ ne mora da znači?
3. I, na the end-u, da te pjesnički pozdravim (“Ko ne sluša pjesmu slušaće oluju”) :
“Imam jednu želju, da ti tvoja medna usta još jednom poljubim, pa da se nikada iz sna ne probudim …” (Maestro Todor, … violina,… Zavjesa).

Srdacan pozdrav Gos’n Neso.

Drago mi je da moje (bezazlene) opservacije daju inspiraciju za rad drugima. Zao mi je ipak, da su proizvele toliko gnjeva da je potrebno 5-6 dana da bi se sav flasirao.
 
Iskreno, nisam ocekivao da ce mi tekst biti prihvacen kao profanacija najgore vrste, niti elokventno ismijan na bazi gramatike. Tu ste se opet pokazali i u isto vrijeme zakazali, jer je prvo cak i previse relativno da bi se nasao pocetak i kraj (kruga), mada bi se moglo natezati uz kamin i gemist ili pak bevandu - kao lijepi Gospodski sport-polemika; a drugo, je pak odlicije adolescenata, uz sto bi Vam pomoglo da ste iz pet citanja zakljucili da se radi o osobi koja je vrlo moguce provela vise od pola zivota u inozemstvu. Od pocetka rata’91 ili ‘92 je proslo 17 odnosno 16 godina sto bi datoj osobi dalo 31 do 33 godine. Ta bi vam konstatacija donijela moguce objasnjenje izvora jezicnog siromastva date osobe. Iako ja nedam da mi to bude izgovor, svjestan svojih slabosti ja se vama izvinjavam i obecavam da cu sve dati da to izmjenim ali u svoju obranu dodajem da bi se mnogo nasih imigranata ponosilo svojom djecom, kada bi oni znali sastaviti dvije postene recenice na maternjem im jeziku. 
 
Jos moram dodati mali zakljucak. Vise puta spominjete publiku ili narod kojem se ja obracam i kojeg ja prosetiliziram. Tu dolazi do otkrivanja autorove tendecije za paznjom ili pozorom. I hvala Vam na zivotnom “resumeu”, niko nije u pitanje dovodio vasu inteligenciju samo manire i reflekse.
 
Za komentar gos’nu Stambuku - on ima puno kiselosti u svojim komentarima na koje ja ne odgovaram, ali njegov prilog na Gos’n Bericev clanak je toliko netocan da nisam mogao propustiti priliku da objasnim kako jeste, pa mozda netko nesto nauci.
 
Kralj tautologije je Miroslav Krleza, i dok on nosi ben kao Madame Pompadour mi sa njim izgledamo kao Mary Shelly-jeva nakaza. Denuncijacija moga lika je manja zrtva nego bi mi bila tegoba zacetka Vase apatije,naravno prouzrokovane mojim textom. 
Dragi Gos’n nadam se da ce vam od svega ovoga u sjecanju ostati moja treca tocka koju ce te, ja se nadam, “zvoniti na sva zvona”; a da ce mo mi Gospodski cizelirati nase odnose i traziti objektivno i iskreno misljenje jedan od drugoga. Ja jamcim da bi Vam moje drustvo bilo interesantno i zabavno, nikad dosadno, a isto tako vidim vasu ingenioznost,komandu jezikom u stilu Cicero-a i mojim tekstom podstaknut stoicizam nezamjenjivim sastojcima za odlicno druzenje. Nas bi eklekticizam bio bozanstven, a dijalektika vjecna.

Nešo lave, nisam neki stručnjak po pitanju vaše polemike (nisi definitivno traćio vrijeme u Zg.) ali mi se čini da opcija Ljubavnog Zagrljaja visi u zraku pa te molim, ako krenete tim putem, dojavi nam,alaha ti. Volim happy endove. Nek je sretno i berićetno.

Nešo: Željko (s poštovanjem)!; … Pama, haveru!

Željko (s poštovanjem)!
ovo sam Ti shvatio kako najnamjebolje i ukratko: “Ali, sve to nije razlog da mi nešto ne popijemo!”
Važi, ali Ti si ‘zvao’- da ne bude poslije, kada se podvuče crta …i pod jednim uslovom: za mezu - svakome po ašlama pod jezik. (Teška nam priča, Željko. A, s ašlamom - pošto si neusporedivo, blagoTebi a kukulisenama, mlađi, pa možda ne znaš, teško da se može više od onog: “Jà”, ali i to što rijeđe.) Iz čekaonice za “Knockin on the heavens door”: svako dobro, Željko.

Pama, haveru!
Sad mi je lakše. Nek Ti nisam iznevjerio očekivanja. A, bio si mi se zabrin’o, jaranski.
Nego, nema nam Ðurice na prozivci. Ni interpunkcijom da se javi, da znamo …
(Brinem, Pama, jer on kakav je … goloruk na one krokodile.)
Jesi li vidio kako je samo ljut, jesi li vidio kako je izružio omiljeno izletište Sarajlija, 12 minuta žičarom, pa u ambijent: kod Dede Slokara na zeljanicu (najbolja u Sarajevu i široj okolini) i, zavisno od godišnjeg doba, kuhanu rakiju ili …
Ovo 12 min. Pama, pamtim po čobanijskoj legendi prema kojoj je Dule sbario koku i sve obavio u ovom još neprevaziđenom rekordnom vremenu - u “žičari”. Ovu legendu, zavidnici su pokušali demontirati člankom Milice K.: “Utisci sa posete Sarajevu” (objavljenom u: “Ferijalac”, trobroj jan.-mart ’65) u kome Milica K., pored onog: Sarajlije divni ljudi, gostoljubivi, uvek spremni na zezu, pa i na svoj račun, devojke prelepe, uvek doterane, itd. - navodi i kako su frajeri bez veze, laka roba, kako je ona tek-tako, vozeći se žičarom na Trebević, planinu, omiljeno izletište Sarajlija, sbarila dečka i sve obavila za 12 min. kol’ko traje vožnja i, što je najsmešnije, kako je dečko ostao u uverenju da je to bio njegov uspeh. Sām Dule ova nastojanja nije komentarisao, niti je nama, maloj raji, ikada povjerio tajnu ovog rekordnog uspjeha.
I još nešto o Duletu: bio konobar, u “zlatna konobarska vremena”, kada se je račun pravio “ručno” i, kažu, njegova je zvrčka bila ono da prilikom obračuna, u nabrajanje doda i: … salatu niste imali - 15 dinara, …(Naplaćiv’o Dule i “tringelt”, …za svaki slučaj.)
A, ono Ðuričino da se može pričati ne s kim, nego s čim - vjerujem, Pama, a evo i zašto:
one godine kada je u Sarajevo ušla klopa na “calen bite”, (… “plavi putevi”), idem ulicom Kralja Tomislava, (AutoCorrect Options…odabrati karticu AutoCorrect, dakle:) u mimohodu, negdje u razini “Komše” (poslastičarna), pojavni oblik, poluispružena ruka, na dlanu okrugla kutija, mliječni namaz “Dobro jutro”, fiksira ga i …priča mu nešto. Ne obraćam pažnju, a i šta mu ima reći? (Dobrojutro i ti njemu i završena priča). Mimohod se međutim okončao, ali ne i njegova priča, s “Dobro jutro”.