Susret gimnastičara u Sarajevu

Kao što je planirano, u Sarajevu je 17. jula održan susret gimnastičara, gimnastičarki, trenera, prednjaka kao i prijatelja gimnastike. Neposredan povod za ovo okupljanje bilo je obilježavanje 50 godina (preciznije: bila je to 1957-ma godina) od okupljanja u DTV Partizan “Sarajevo II” (već tada popularni FIS) i početka organizovanog rada grupe gimnastičara sa trenerom Vladimirom Peleksićem - Kekeom.

Okupljanje je počelo oko podneva - a gdje drugo nego - ispred Fis-a. Upravo tu smo se nekada davno okupljali prije napornih treninga ili pred neke značajne sportske derbije u dvorištu Fis-a, na koje smo, kao i na igranke (plesne večeri i matineje), jedini mi gimnastičari imali besplatan ulaz. Pojavljuju se lica, manje ili više izmjenjenih fizionomija i tijela sa, uglavnom, tolerantno povećanom zapreminom. Evo jedne “masovke”: U gornjem redu: Bato, Vesna, Nenad, Jaroslava, Nada, Cale, Lela, Milka Tešanović, Uljana , Mirjana, Jasna, Azra i Jasminka, a u donjem redu: Mita, Keke, Stojka, Zoka Dropac, Mustafa i Eso Hadžiagić.

Zagrljaji, poljupci i po koja suza radiance neizbježan su pratilac ovakvih okupljanja, ali trebalo je biti tu i vidjeti i doživjeti koliko je tu radosti i oduševljenja bilo. Doduše, neko ponekog jedva ili nikako ne prepoznaje, ali to nije prepreka da mu (njoj), već nakon par razmjenjenih rečenica, sa divljenjem i samouvjereno kaže kako se uopste nije promjenio(la). I još jedna zajednička: Stoje: Vesna Juntez, Jaroslava Radojević, Stojka Blagajac, Jasna Kapetanović, Nadija i Vahida Budalica, zaklonjena (začudo) Lela Ramić, viri Ćamila Kantarević, Azra Jajatović i Jasminka Mutevelić. Sjede: Lucija Vilić-Topić i čuči Sonja Buturović.

Nekolicina nas je obišla donju salu u kojoj smo nekad “crnačkim” radom, disciplinom, velikom upornošću i pod budnim okom naših trenera Kekea i Stojke Blagajac, koja je trenirala djevojke, ostvarivali vrhunske sportske rezultate. Na slici: Hazim Požegija, Vladimir Peleksić Keke, Fadil Nadarević, Bato Rafajlović i Ratko Vulešić

Nas preko 50 poklonika gimnastike iz gotovo cijele Bosne, a bogami i Hercegovine, okupljenih pred Fis-om, uputilo se zatim u trofejnu salu USD Bosna, gdje je jubilej i zvanično obilježen. Gostima se biranim rijecima obratio prvi čovjek USD Bosna Nijaz Skenderagić a bili su prisutni i zamjenik federalnog ministra za sport Demir Mustafa, direktor USD Bosna kao i drugi sportskoj javnosti više ili manje poznati prijatelji gimnastike, a koji su svoju mladost provodili u legendarnom FIS-u i sada iskoristili priliku da se ovim povodom sjete tih lijepih dana. (Snimak iz svečane sale USD “Bosna”: Fahro Isanović, Nikola Večernik, Bato Rafajlović, Fadil Nadarević i Ismet)

Minutom ćutanja odana je počast preminulim gimnastičarima, prednjacima, trenerima i aktivistima gimnastičkog sporta koji su djelovali poslije “onog” (II Svj.) rata. Od preko 50 pročitanih imena da nabrojimo samo neka, koja su našoj generaciji ostala u najdubljem sjećanju, bez ikakve namjere da dajemo prioritete i svjesni da ćemo mnoge ispustiti:

Mastilović Novak, Materić Lazo, Maksimović Bogdan, Jožanc Pavo, Stanić Milenko, Čeremida Mehmed, Jajatović Salem, Dopudža Jelena, Ažman Rudolf, Mirković Leopold, Dobrović Lepa, Glasović Milan, Hrelja Muhamed, Popović Živko, Vojnovic Nata, Jožanc Fredi, Bajagić Branko, Džumhur Nasih, Kezunović Brane, Gajić Miodrag itd…

Za ovu prigodu Bato Rafajlović je uradio sliku (ulje na platnu) koja predstavlja gimnastičara u vježbi na parteru, a koju je u znak sjećanja na ovaj naš susret, u ime svih “Crnaca”, vidno uzbudjenom treneru Vladimiru Peleksiću - Kekeu, uručio olimpijac Nenad Vidović.

Akciju, koju ispred Udruženja pedagoga fizičke kulture BiH, vodi prof. Ratko - Rale Vulešić, da FIS ponese ime jednog od utemeljitelja tog zdanja kao i jednog od pionira gimnastičkog sporta i fizičke kulture u BiH, SALEMA JAJATOVIĆA, prisutni su zdušno podržali tako što su, gotovo bez izuzetka, potpisali peticiju nadležnim organima koji o tome donose odluku.

Takodjer je iznesen prijedlog da se pristupi izradi monografije o gimnastičkom sportu u BiH od prvih početaka pa nadalje. Profesor Ljubiša Zečević, koji se izvinuo zbog nemogućnosti da skupu prisustvuje, još ranije je obećao svoj doprinos ovakvom projektu, što je, s obzirom na njegovu sportsku dokumentaciju, stručnost i izvanrednu memoriju, od neprocjenjivog značaja.

Zvanični dio druženja zaključen je pozivom za novo okupljanje za 5 godina, a oni koji budu imali prilike da se okupe da to obilježavaju i svake godine na dan 17. jula. Nezvanični dio proslave je naveče nastavljen u restoranu “Incognito” gdje su do kasno u noć prepričavani doživljaji, razmjenjivane fotografije, plesalo se i što je vrlo važno bez spominjanja bilo kakve politike za cijelo vrijeme druženja. Svi su bili iskreno zadovoljni i veseli zbog iznenadno planiranog i održanog susreta. (Na slici: Fahro, Neno, jedan od najuspješnijih članova Miroslav Kezunović Kec i njihov legendarni trener Keke). Sutradan, 18. Jula, manja grupa “crnaca” sa trenerom Kekeom posjetila je počivalista naših preminulih drugova Nikole Stanivukovića i Miodraga Gajića, a zatim otišla u posjetu 86-godišnjoj teti Danici, majci Brane Ljubojevića, koja je u ona “gurava” vremena mnogima od nas bila kao druga majka i kod koje su naši “domci” nalazili privremena utočišta do otvaranja studentskih domova. Na snimku: Nenad Vidović, Brankica Ljubojević, Bato Rafajlović, teta Danica Ljubojević, Vladimir Peleksić Keke i Uljana Vidović.

Susret je medijski bio vrlo dobro pokriven. Objavljen je intervju sa Nenadom Vidovićem, Vladimirom Peleksićem, a naknadno je Tomo Počanic intervjuisao i Batu Rafajlovića. Cijelo vrijeme susreta agilni Juka Hamidović je snimao video kamerom pa očekujemo da ćemo nešto od toga imati prilike da vidimo. (Na slici Tomo Počanić i Bato)

Kao što se moglo i očekivati, susretu se iz raznih, licnih i objektivnih razloga, nisu mogli baš svi odazvati. Ostao je utisak da je najviše nedostajao svima nama drag i za naša srca prirastao Slobodan Lopičić. Bato ga je na desetak dana pred naše druženje posjetio u Grazu (Austrija), gdje kao penzioner živi sa suprugom Nedom, a u blizini sina Sandya i kćerke Anite. (Na snimku Bato, Slobo, Slobina snaha, unuka i sin Sandy, veoma uspješan muzičar i kompozitor)

Slobo je trenutno u bolnici gdje s velikim optimizmom očekuje transplantaciju bubrega i riješi se dijalize kojoj je podvrgnut u zadnjih godinu - dvije. Mi mu upućujemo srdačne pozdrave i svakako želimo da mu se zdravlje što prije normalizuje i da ga vidimo medju nama na našem narednom druženju.

Druženju je prisustvovao i jedan od najpopularnijih sportista Sarajeva Zoran Glasović - Ždero, na ovom snimku sa Jusufom Jukom Hamidovićem koji je susret profilisao i medijski pokrio).

Ovom prilikom želimo se zahvaliti svim ljubiteljima gimnastike koji su se potrudili da dodju i svojim prisustvom uveličaju ovaj gimnastički “summit” kao i onima koji su imali časnu namjeru da to učine, ali iz opravdanih razloga to nisu bili u mogućnosti. Njih, kao i one do kojih vijest o našem okupljanju nije dobacila, očekujemo na našem sljedećem samitu.

Zahvaljujemo se gospodinu Mustafi Demiru i gospodinu Nijazu Skenderagiću na gostoprimstvu i lijepim riječima upućenim nešem skupu.

Rijeci hvale, pohvale i zahvale treba uputiti “radnoj grupi” u Sarajevu: Hodžić Aidi, Zvonku Buriću i Mustafi Ramiću na čelu sa neumornim Jusufom - Jusom - Jukom Hamidovićem, koji je susret profilisao i medijski u cjelosti pokrio.

Ovim ohrabrujemo sve učesnike skupa, koji imaju šta da kažu, da putem ovog bloga, iznesu svoje utiske i možda prilože neku fotografiju, pogotovo ako su kvalitetnije od ovdje priloženih.

Do slijedećeg “summit”a, keep in touch! (Napomena: Ostali snimci u albumu)

Brano Ljubojević Nenad Vidović Bato Rafajlović