Šćapov “rodjak” protiv Sjedinjenih država!
Ovo je danas objavio Deutschwelle. Po prezimenu bi ovo mogao biti Šćapov rodjak!
“Sjedinjene Američke Države će zbog ove krize izgubiti status supersile na svjetskom financijskom tržištu, a taj će svijet polako postati multipolarni svijet”, izjavio je u Bundestagu njemački ministar financija Peer Steinbrück. Predstavljajući poziciju njemačke vlade, on je nedvosmislenim riječima identificirao glavnog krivca za trenutnu krizu: “Sjedinjene Države su, moje dame i gospodo, uzrok i epicentar krize. To nisu ni Europa ni Njemačka.”

Steinbrück je rekao kako se radi o “najvećoj krizi u zadnjih nekoliko desetljeća”, krizi koja će imati dramatične posljedice: “Svijet više neće biti isti kao prije ove krize. U skoroj budućnosti moramo računati i s nižim stopama gospodarskog rasta i s negativnim razvojem na tržištu rada.”

Steinbrück najavio crne dane

Njemački ministar financija je zatražio uvođenje strožih pravila poslovanja u financijskom sektoru, a u tome mu se pridružio i njegov kolega, ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier. On je izrazio nadu da će trenutna kriza omogućiti ono što nije bilo moguće proteklih godina – stvaranje zajedničkih međunarodnih pravila za poslovanje na financijskim tržištima.

Oporbeni političar Liberalne stranke, Otto Solms, pohvalio je napore njemačkog kabineta oko reguliranja financijskih tržišta, ali je i kritizirao ponašanje ministra financija zbog lošeg nadzora poslovanja državnih banaka, posebice banke KfW: “Mi smo razočarani da niste izrekli ni jednu jedinu riječ samokritike zbog grešaka načinjenih od strane države.” Puno je oštriji bio čelnik Ljevice Oskar Lafontaine: on je u jednom današnjem intervjuu od njemačkog ministra financija zatražio podnošenje ostavke.

Mladene,
kad me već prozva, nema mi druge do odgovoriti, iako mi već 22 godine nisi predpostavljeni (ali si još uvijek stariji od mene).
Pa možda bi stvarno bilo bolje da sam Užičnjak, bilo bi nekako egzotičnije i nedukučivije. Ovako, u Hrvatskoj me pogledaju poprijeko, kao i ono malo naših papaka koji ne znaju u čemu je fol, a u Srbiji sam im sumnjiv, ali ujedno i živ dokaz da su svi Muslimani anamo one i eto baš srpske poturice.
A što se tiće Bošnjaka, mislim da naziv neće biti ni njemačkog ni talijanskog porjekla, nego najprije turskog – tamo sve Bosance zovu Bošnjacima. Prije dosta godina sam sreo u Jordanu čovjeka Jordanca, ali našeg porijekla i sa prezimenom Bošnjak. Pa i kod nas imaš prezimena Bošnjak u raznim konfesijama, iliti nacijama.
Ovim uopšte nemam namjeru da branim ili napadam naziv Bošnjak za bosanske Muslimane, o tome imam svoje mišljenje, ali to nije tema ovog razgovora.

Mašo Juzikanin (po američki)

Štapu generacijo, što preskoči suštinu odnosno porijeklo riječi Evropa ili Europa.

Istu geografiju smo učili prije podne “klasična” i poslije podne “realna” gimnazija. Tada su nam objasnili da je kontinent Evropa, dobio ime po grčkoj riječi “Europe”, od asirske riječi “Ereb”, zalazak Sunca, tj. zemlja Sunčevog zalaska.
Obojica ovo znamo, a ja pošto nisam bio oslobođen imam i svjedodžbu o položenom “nižem tečajnom ispitu”, nažalost nije mala matura iako tako svi pričamo jer bolje zvuči.

Ovo mu dođe kao semantika, ili značenje riječi. Poslije kad se ovo zna može se pričati o sintaksi i gramatici što jest važno, ali za daleko uži krug ljudi.
Objašnjenja tipa lakše se izgovara “evro” od “euro” ili nešto tome slično meni najbolje objašnjava naša bosanska riječ “ofrlje”. U tehnici smo znali reči “Ing Rukavina”.

Da ofrlje zaključim: Grcima je lakše izgovoriti “Europe” od “Ereb”. Pošto ne znam za sve Srbe i Hrvate, ograničit ću se na veći dio intelektulaca koji žive u Beogradu ili Zagrebu., jednima je lakše reći “evro”, a drugima “euro”.

Za sarajevsku raju nema zime, jest da su nabavili tri topa za proizvodnju snijega, ali imam šuhvu da će baš zbog toga zavaliti snijeg pa ćemo uživat u pravoj zimskoj idili. Šta fali ako budemo stavljali i lance na točkove, jer o grtalicama ništa nisam čuo.

Mladene,
EU Njemci izgovaraju kao “oj” pa slijedi
Euro(Ojero),Europa(Ojeropa),Prinz Eugen (Ojgen), teuro(tojero)-skupo itd…

u nekad sretna vremena, čovjek s ovih prostora bi za ovakvu “razmjenu misli” učenih ljudi rekao: besposlen pop i jariće krsti!

IME POTIČE OD ASIRSKOG EREB – ZALAZ SUNCA, ZAPAD.

FENIČANI GA MAZNULI – OD NJIH POTIČU NAŠI POLITIČARI.

GRCI GA MAZNULI OD FENIČANA ŠTO NIJE TAČNO – BIĆE DA SU IM GA PRODALI. UOSTALOM FENIČANI SU IZMISLILI LOVU. OD NJIH JE POSTAO DODIK.

GRCI EVROPU PROGLASILI KĆERKOM TIRINSKOG KRALJA AGENORA ALI HOMER TVRDI DA JE TO FALSIFIKAT NEGO JE ONA KĆER NJAKOG FENIKSA. PO UGLEDU NA TAJ SLUČAJ POJAVILA SE I AZIZA SAĆIRBEGOVIĆKA, NANA MALOG KOCKARA, PA DOBILA ULICU – NEKADAŠNJU BRATSTVA I JEDINSTVA, A TO JE ISPALO KAO BRATSTVA I MUSLIMANSTVA.

ONDA SE ZEUS POMAMIO KAD JU JE VIDIO (NE AZIZU), PRETVORIO SE U BIKA I SREDIO JOJ TRI SINA. PO MOME MIŠLJENJU U STVARI SE PRETVORIO U VOLA – ČIM SE OŽENIO.

E, TA TRI SINA BJEHU MINOS – OD NJEGA POSTA MIRNES AJANOVIĆ; RADAMANT – OD NJEGA JE RADOVAN KARADŽIĆ I SAVPEDON – PRAOTAC HARISA SILAJDŽIĆA.

Posto se grčki U piše V, predpostavljam da smo mi to pročitali kao V pa eto Evrope. Nijemci, Španci, Talijani, Englezi, čitaju kao U.

A kad je Gligorije Jeftanović podizao hotel mislim da bi bilo bolje da ga je nazvao JEVROPA. Da udovolji Vuku.

Onja Minos je na Kritu započeo kulturu koja je izvorište i današnje Ojropske (ovo je slovenački), a Mirnes započeo bosanku antikulturu; Radamant bješe hoplit – borac sa štitom i kopljem, a Radovan sa kamom; dok je Savpedon bio svećenik i skupljao priloge za bogove na Olimpu, a Hare skupljao za Bosnu, i skupio, pa se izabrao za predsjednika – ko veli L’etat c’est moi!

OJROPA ZDAJ! PARE MI DAJ!

PREGNANTNO I AKRIBIČNO I EVOLUCIONO, OD MAJMUNA PREKO AVNOJA DO SAVREMENIH PROCESA RESTITUCIJE, nadahnut muzom Mnemosinom, boginjom pamćenja, koja je po kazivanju S.Mitrovića, sa stare stanice, bila kumine kume ručnog djevera rodjena pastorka — blagodarim na potankom objašnjenju kako je izgledalo držalo i pero blaženopočivšeg Grigorija Jeftanovića,kada je pisao Ojr, Jev, Ev, ili Eu. Ponekad mu se omaklo, kada je bio nervozan, pa zapisao UPM.

Bio sam ovih dana nesto rasut sad mi je ovo objašnjenje pomoglo da se saberem i ubudem ukupan.

S poštovanjem, Čungo

Dovla, čini mi da ne bi trebalo objavljivati priloge u kojima bilo ko bilo koga s poštovanjem ili bez šalje UPM (vidjeti završetak prethodnog komentara).
Ocijeni da li treba ukloniti ovu rečenicu.

Nomen est omen!

“Krstiti mali(k)ciozne jariće, zečiće i čungoščiće” bio bi ionako Sizifov posao pa neka svoje politikantsko-religijske zablude i neuroze izvole is-proljev-ati na prikladnijem mjestu.
Nadam se da mi oni s kojim sam se družio neće zamjeriti za dopunsko “prosvjetljavanje”:

1. Juzikaninu, to što više nikom nisam pretpostavljeni ne znači da “šef nije ostao zauvijek u pravu” pa sam s podlom namjerom da to potkrijepim malo protrkeljao po italijanskom i starogrčko-engleskom rječniku:
- Austriaco, Bosniaco, Britanico, Tedesco (Nijemac) … dakle CO (čitaj KO) se redovno pridodaje geografskoj odrednici. Uvjeren sam da su i Austrijanci i Turci preuzeli to ime od Mletaka i prije nego što su “BošnjaNi ćutkom pali”. Prezime Bošnjak je češće u Hrvatskoj, Srbiji i Turskoj kao i prezime Hrvat kod nas (sjećaš se Selima sa Bjelašnice).
Ovo što slijedi prekopirao sam sa Interneta:
- εύ (eu – well): eulogy, euphoria, ευνομία eunomia εύ – eu – law eunomia, wiktionary: peaceful legal order; u svakom slučaju prefiks EU znači dobro
ευρύς eurys ευρ (eur – wide tj široko, prostrano): Europe
Ευρώπη europe ευρωπ (europ – she that has a wide vision, Europe).
Dakle žena široko razmaknutih očiju što je očito bio nadimak neke fine “dame” toliko razroke da je dopustila biti zavedena po ovdje pominjanom biku Zeusu.
Vjerovatnije je da su Asirci i Feničani taj naziv preuzeli od geografski mnogo bliže i u to vrijeme kulturno daleko razvijenije Grčke.

2. Džemo, nisam ja nego si Ti smetnuo s uma suštinu a to je da su nas profesori zemljopisa i (H)istorije poprilično lagali – i to manje iz neznanja a najćešće po nalogu vlastodržaca koji opet zbog neznanja latinskog i grčkog ponekad dopustiše klasičarima spoznati i drugu stranu medalje u čemu su realci bili zeru prikraćeni.

U starogrčkom alfabetu postojalo je samo slovo upsilon (υ; Y) koje se obično izgovaralo kao U a između samoglasnika kao V.
S druge strane u latinskom jeziku je bilo samo slovo V koje se izgovaralo kao V a između dva suglasnika kao U. Dakle nije pravilno izgovarati eVfonija, eVforija, eVtanazija kao ni eUolucija, eUakuacija, eUanđelje, S obzirom na to da je glas R džahkad samoglasnik a džahkad suglasnik i stari Grci su izgovarali eVrope a ne eUrope. Uostalom, ne vidim nikakve logike u tome da bi Anglo-Ameri mogli sebi uzimati za pravo da grčku riječ Ευρώπη izgovaraju “JUrop” a da mi moramo lomiti jezik izgovarajući Europa!

3. Džono (Zvonko M), i oero i oJero uklapa se u smisao onoga što sam htio da kažem. Ja to “j” čujem kao prigušeno “i” ili kao zastoj u izgovoru (O_gen).
Pošalji svoj email SMS-om (+387 62 22 71 59) pa da to raspravimo za šahovskom tablom: Osvojiš li 1 poen iz 6 partija ja ću, Đure mi, “od tada i ubuduće pa zauvijek” izgovarati oJero umjesto evro, Ojgen umjesto Judžin (o´Nill) itd.

Vozdra masvi,
(Kunta-Kinte kako me Bato Jeftić nazva valjda zato jer me nije stid svojih panslavenskih korijena – prepuštam svojim potomcima da se mene stide što sam njake “jariće krstio “.)

Mom dragom komšiji Mladenu Štambuku zvanom ŠTAP
želim puno energije u godinama koje dolaze .
G.G. Marquez kaže da život počinje u devedesetoj, naravno niko ne zna ..kad završava…

Moj email je zvonko.milicevic@gmail.com

U daljem textu fragmenti iz
“Memoria de mis putas tristes” napisao Gabriel Garcia Marquez…

Kad sam imao četrdeset i dvije godine, otišao sam liječniku zbog bolova u leđima koji su mi otežavali disanje. Nije tome pridao posebne važnosti:Ovi bolovi su normalni u vašim godinama, rekao je.
-Ako je tako-odgovorio sam mu-onda nisu normalne moje godine.
Liječnik mi se sažalno osmjehnuo. Vidim, pravi ste filozof, rekao je. To je bilo prvi put da sam o svojim godinama razmišljao kao o starosti, no ubrzo sam zaboravio na to. Ponekad bi me snašla kakva boljka koja se činila poput samrtnog udarca, da bi sljedećeg dana nestala. U to doba sam ćuo da je prvi pokazatelj starosti kad počneš nalikovati svom ocu.
Ćini se da sam, dakle, osuđen na vječnu mladost, pomislih, jer moj konjski profil nikada neće poprimiti nadutost karaktera mog oca, niti će ga krasiti klasićne crte lica moje majke.
Istina leži u činjenici da prve promjene dolaze tako sporo da ih se jedva primjeti, sami sebe iznutra vidimo onakvima kakvi smo oduvijek bili, no drugi ih opažaju izvana.
U pedesetim sam polako počeo shvačati što znači starjeti, kad sam opazio prve praznine u pamćenju. Prevrnuo bih kuću u potrazi za naočalama, dok ne bih primjetio da su mi na nosu, ili bih s njima otišao pod tuš ili bih stavio one za čitanje, ne skinuvši predhodno one za daljinu. Jednog dana sam dva puta doručkovao jer sam zaboravio da sam to već jednom učinio, i naučio sam prepoznati paniku u očima prijatelja kad se ne bi usuđivali upozoriti me da ponavljam ono što sam im već ispričao tjedan ranije. U to sam doba u pamćenju imao popis poznatih lica i popis imena za svako od njih, ali kad bih se s nekim pozdravljao nisam uspjevao povezati lice s imenom.
Po pitanju seksualnosti starenje me nije previše brinulo jer moja moć nije toliko ovisila o meni, koliko o njima, a one, kad žele, dobro znaju što i kako.
Danas su mi smiješni mladići u osamdesetima koji odlaze liječniku proganjani raznim strahovanjima, a ne znaju da ona u devedesetima postaju i gora, ali nevažna:to je rizik kojem se izlaže živ čovjek. Međutim, trijumf života leži u činjenici da se iz pamćenja starih ljudi redovito gubi ono manje bitno, dok rijetko zakazuje kad se radi o nećem uistinu važnom.
Ciceron je to sažeto izrazio: Nema starca koji bi zaboravio gdje je sakrio svoje blago.
Ovim i sličnim razmišljanjima završio sam prvu bilješku za kolumnu kad je kolovoško sunce zasjalo kroz krošnje bademovih stabala u parku a riječni poštanski brod, kasneći tjedan dana zbog suše, oglasivši se sirenom, uplovio u lučki kanal.
Pomislio sam: Evo, stiže moja devedeseta.