Cico Kabiljo: Pivce za živce

U prilogu je nešto za Tvoj blog Vlado, mala kompilacija priloga i komentara sa Vilsonovo.net. Mislim da je veoma duhovito sve uradjeno, da će i na Tvom blogu možda izazvati pozitivne komentare. Očito da su potrebne laganije teme, mada znam da se ne treba upuštati u sladunjavost, ordinarnost i nizak intelektualni nivo.
Pa eto, ocjeni i uvrsti ili ne (pitanje je sada)
Sve vas srdačno pozdravlja Cico

Na blogu Vilsonovo.net, prije izvjesnog vremena, Pavle, Paja, Pavlović napravio je sjajnu reportažu o gradu Bruge-u (Brižu) u Belgiji, gdje je opisao čari tog grada i njegove najveće znamenitosti: čokolada, ćipka i piva. I evo šta je napisao o pivi i kako su tekli komentari.

Pivce za živce: Ovdje je najbolje imati slabe živce koji se mogu izliječiti jedino pivom. Lijekova ima toliko da te glava zaboli. U Belgiji gotovo svaka ulica ima svoju vrstu piva. Tekućinu snova svakog muškarca, a bome sve više i žena, u Belgiji su prvo počeli praviti u raznim samostanima. I danas je jedno od najcjenjenijih piva ono što dolazi iz svetih kuća svećenika reda Trapista. Koje je pivo najbolje? Pa, kako se odlučiti izmedju 860 raznih vrsta. Ja ih mogu razlikovati samo po tome jesu li tamna ili svjetla… Uh kako bi Nerko i Cico ovdje uživali…

Piva je uvijek piva (Cico Kabiljo, Montreal)

Dragi moj Pavle,

Nerko i ja smo popili piva i piva i silno uživali, a eto, nije bilo u Bruges-u. O “Vrbanji” da ne govorimo, jer je to davno prošlo vrijeme, već ovdje, u ledenoj i bez dugačke pivarske tradicije, Kanadi, u gradu Montéalu. I to u buffetu zvanom “Sarajevo”, pravom “lažnjaku” koji je hvatao mušterije na slavu (i patnju) tog našeg grada. “Posada” ruska, meza, naresci i turšija, iz samoposluge, nismo se usudili naručiti “ćevapčiće”. Ne sjećam se koliko smo ih potamanili, a ipak, pravo smo uživali. Pa gdje je tajna; jasno je, društvo u kom se pije piva. Po meni, to je najsocijalnije piće na svijetu.
Ja se i danas držim našeg čuvenog pricipa 4 P iz buffeta “Vrbanja”: Prije Podne Piva Prija.

Početi od prve (Nerko Lalić, Edmonton)

Nema dileme kako odabrati pravu od 850 vrsta pive. Problemu treba samo prići sistematski. A to je početi od prve. Pa kad probaš i onu 850-tu vrstu vratiti se nazad na onu pravu koja ti je najviše prijala.

Kad se vidim s Cicom popijem četiri-pet. I ona peta mi je najbolja.

Samo, nekako, brda čokolade i Miljacke pive mi djeluju nestvarno, ko u bajci za djecu i odrasle. A grad postoji, javio nam nas Paya. Kad Paya javi ili je bilo ili jeste ili će biti. Živio ti nama naš Paya.

Piva (Tihomir Beljak, Nethanya)

Nerko,

de ba objasni, je li to peta poslije pete ture,
jer, čini mi se da ono Cicino 4P, važi i za – poslije podne.

I za Povečerje.

I za Po ponoći.

Piva (Ljubiša, Ćole, Jovandić, Sarajevo)

Napokon da se neko sjetio prave teme, piva! Pristup vam je bio malo neozbiljan, pa imam ozbiljnih primjedbi, a naročito na Cicin. Pivu stavlja u socijalni kontekst, kao, uz pivu se kvalitetno druži, ako sam ga dobro shvatio. Tu mu piva dođe kao nešto sporedno. Doduše, Cico je davno napustio destinaciju gdje piva zauzima mjesto koje joj s pravom pripada. Moram da ga podsjetim na obavezni ritual u priznatim birtuzima na Alifakovcu.

Sjedeći pod uglom od 95 stepeni, stavljaš pažljivo pivu ispred sebe (obavezno zelena flaša), gurneš u usta kažiprst do srednjeg zgloba, staviš ga znalački u grlić flaše i naglo izvučeš, pod uglom od 38 stepeni. Ako si uradio sve kako treba, Ćut ćeš snažan prasak, dovoljno jak da se cijela sala okrene. Baba koja naplaćuje pišanje, mora da uleti u salu sva isprepadana. Tek onda povučeš 4-5 gutljaja, obavezno žmireći! Spuštaš flašu, ali je ne ispuštaš iz ruke, udahnuvši duboko, gledajući je zadivljeno, izustiš ono obavezno JEBOTE, sa naglaskom na B!