Damir: Umjesto komentara

Članak o “pismu pročitanom ispred Katedrale” inspirisao je Damira da pošalje slijedeći prilog:

“Tramvaj je jedrio prema Angeredu, doseljeničkom getu u Geteburgu. Ova se linija zove “Bijeli luk-express”. Nije potrebno da objašnjavam zašto. Danas ću se oprostiti od moga prijatelja Davida, čovjeka s kojim sam odrastao u Sarajevu i eto slučajno se našao i u istom gradu u Švedskoj.

David odlazi u Izrael, domovinu njegovog i nekih drugih naroda.. Zauvijek.

Izlazim na stanici smještenoj u tunelu ispod naselja. Tramvaj nestaje u mraku. Pokretne stepenice me vode na trg. Na trgu život. Prodavci voća i povrća, igračaka, satelitskih antena, ćilima vatrenih boja. Dovikivanje na svim jezicima srednjeg istoka, djeca na biciklima , žene umotane u raznobojne šalove koji drhte na vjetru kao zastave, brkati muškarci u žučnim diskusijama , starci na klupama  kao da ih neka nevidljiva ruka, zajedno s klupom, prenijela s nekog trga u Bagdadu i postavila ovdje.

Ulazim u stubište. Na stepenicama sjedi mali Somalijac i plače. Vrata Davidovog stana su poluotvorena. Ulazim u hodnik. Etela , Davidova žena mi prilazi i grli me. David izlazi iz dnevne sobe noseći veliku putnu torbu.. Na sebi ima bijelu košulju, a oko vrata, na crvenoj vrpci, dva ključa. Jedan veliki, starinski, kakav se može vidjeti samo u muzejima  i drugi, mali, za suvremene brave.

Sara i Nina, bliznakinje  kovrdžavih kosa sjede na koferu. David primjećuje da s interesovanjem gledam vrpcu s ključevima oko njegovog vrata.

• Ovaj veliki su donijeli moji preci u Sarajevo u petnaestom vijeku kada su, sa ostalim Jevrejima Sefardima  protjerani iz Španije - reče - To je ključ  našega doma u Španiji. Ovaj drugi je ključ našeg sarajevskog doma.

Dao sam mu zamotuljak s pitom koji je Esma pripremila .

Esma radi - rekoh - nije mogla doći da vas isprati. Lijepa moja Esma - rekao je.

Taxi je čekao pred ulazom.

Daco, tako ga zovem, hoće li te ko čekati dole. Čeka me samo petsto kvadrata kamena gdje trebam da izgradim novi dom - rekao je -stavljajući torbe u prtljažnik automobila.

Etela me grli. U očima boje uglja dvije ogromne suze koje  samo čekaju treptaj.

Taxi odlazi

Na reklamnom tekstu na zadnjem staklu automobila stoji: “Vaša taxi firma -na putevima  već 80 godina”.

• Današnji putnici taxi firme na putu su već dvije hiljade godina - pomislih.