Naim Logić: 40 godina Steleksa
Ove godine navrsava se 40 godina otkako su studenti elektrotehnike iz Sarajeva osnovali svoje drustvo Steleks.
Tim povodom clanovi Steleksa, sada rasuti sirom svijeta, okupili su se prethodne subote u Las Vegasu da obiljeze taj nesvakidasnji datum.
Dosli su ljudi iz Australije, Bosne i Hercegovine, Kanade, Meksika, SAD, …
Koliko su bili radosni da se ponovo vide nakon puno godina, toliko su bili i tuzni sto im je najracionalnije mjesto za okupljanje bio grad daleko od njihove domovine.
Slike sa ovog okupljanja mozete pogledati u galerijama slika na nasoj web stranici:
bhradiophx.
Starije Sarajlije sigurno ce se sjetiti prostorija Steleksa u staroj napustenoj tramvajskoj remizi u Gundulicevoj ulici u blizini Vrbanja mosta.
Prisjetimo se:
- da su osnivaci Steleksa bili tadasnji dekan Prof. Dane Maljkovic i student Pavle-Paja Blum,
- da je prvi predsjednik Steleksa bio Gojko Babic,
- da je drustvo Steleks imalo Upravni Odbor i sekcije:
- Sportsku sekciju,
- Privrednu sekciju ili Studentski servis,
- Informativnu sekciju koja je izdavala studentski list Gaudeamus,
- Foto sekciju,
- Kulturno-zabavnu sekciju,
- Likovnu sekciju,
- Radio-amatersku sekciju.
Konacno, sjetimo se i pocetnih rijeci himne Steleksa za koju je stihove napisao umrli kolega i poznati sportista Borisa Falatar, a muziku kolega Branko Zakula:
Bilo je to jednoga aprila,
Bez duha zlog i bez dobrih vila….
Svojim nesebicnim radom i entuzijazmom studenti elektrotehnike u Sarajevu stvorili su specifican “image” Steleksa.
Sve njegove sekcije bile su izuzetno aktivne, a na SUSEJ-ima – Susretima Studenata Elektrotehnike Jugoslavije, popularnim Elektrijadama pokupili su pregrst medalja i zasjenili i vece fakultete univerziteta sa vecom tradicijom.
Na sportskom polju zasigurno najjača tih godina bila je rukometna ekipa, sastavljena gotovo kompletno od igrača Mlade Bosne, tima iz Prve savezne rukometne lige.
Tu su bili Izet Benca, umrli Momo Daković, Milan Turanjanin, Pero Martinović, Mustafa Trklja, umrli Ibrahim Polimac, Ekrem Selak, umrli Zeljko Marinović, Zoran Stevanovic, Mirko Jurbasic, te “tehniko” Ibro Pilav.
Zapazene rezultate postizao je i kosarkaski tim gdje je igralo nekoliko igrača KK Bosne – braća Tepavčević, Mašo Užičanin, te drugih klubova – Mladen Bačić, Zoran Marijan, kao i Zoran Bilbija, Zlatko Finci, Ljubomir Perišić.
I fudbaleri su plijenili svojom igrom, a narocito umrli Ahmet Dautbegović.
Medju odbojkasima te generacije su se isticali Nikola Rusanov i Josip Finci.
U kulturno-zabavnom programu, uz angazman Zijaha Sokolovica, tadasnjeg glumca Kamernog teatra, clanovi Steleksa gotovo redovito su osvajali prva mjesta.
Neprocjenjiv je doprinos umrlog Ede Ferizovica koji je svojom umjetnickom dusom i violinom davao poseban ton i kvalitet Steleksovim programima i “stimungu” na elektrijadama.
I u takmicenju u znanju na Elektrijadama clanovi Steleksa osvajali su vodeca mjesta.
Tih godina zapazene rezultate postizali su Jasmin Corda i Naim Logic.
Ovakva aktivnost je dovela do toga da je u to vrijeme Steleks postao vodeca studentska organizacija u zemlji.
Organizovano je mnogo susreta i razgovora sa poznatim umjetnicima, naucnicima, sportistima, novinarima,…
Spomenimo samo neke: pjevacica Josipa Lisac, tada najpopularniji sarajevski fudbaler Fikret Mujkic, novinar Dimitrije Bjelica, karikaturista Adi Mulabegovic i mnogi drugi.
Ipak neocekivani uspjeh imao je disko-klub koji je postao jedno od najpopularnijih mjesta za zabavu u Sarajevu.
Steleks je imao solidne prihode (od studentskog servisa i od iznajmljivanja prostora bivše remize firmi Oriolik), te je mogao sebi priuštiti kvalitetnu opremu za disko klub koji je postao poznat ne samo u Sarajevu , nego i sirom Jugoslavije.
Sve ove aktivnosti Steleksa imale su velikog udjela u izgradnji licnosti i postizanju dobrih rezultata u razvoju mladih ljudi – studenata elektrotehnike u Sarajevu.
Danas sirom svijeta na desetine clanova Steleksa su univerzitetski profesori.
Na stotine njih je usavrsilo svoje znanje i steklo titule magistara i doktora nauka.
A bezmalo svi diplomirani inzinjeri Elektrotehnickog fakulteta u Sarajevu izrasli su u cijenjene strucnjake i biznismene u velikim svjetskim kompanijama i time svojoj maticnoj obrazovnoj ustanovi, a i svome drustvu Steleks izgradili reputaciju kakva se rijetko moze sresti.
Centralna proslava 40 godisnjice Steleksa planirano je da se odrzi 22. novembra u Domu mladih u sarajevskoj Skenderiji na kojoj bi trebalo da uzmu ucesca studenti i nastavno osoblje oba dijela nekada jedinstvenog Elektrotehnickog fakulteta u Sarajevu.
Obradovani ovakvom vijescu ucesnici proslave u Las Vegasu prikupili su novcani prilog sa ciljem da omoguce zakup sale u Domu mladih u Skenderiji.
Pozelimo uspjeh ovom zajednickom obiljezavanju velikog Steleksovog jubileja.
Galeriju slika sa ovog skupa mozete naci na:
http://bhradio.smugmug.com/gallery/6312194_zrbW2#398044223_PaQG2
Dok gledate slike poslusajte prilog o obiljezavanju 40 godina Steleksa postavljen u posljednjoj emisiji BH Radija Phoenix:
(emisija je inace posvecena Ljubuskom)
http://bhradiophx.com/v080522/
Pozdrav,
Naim
utorak, 28. oktobar 2008 u 10:39
Dobronamjerna ispravka:
http://bhradio.smugmug.com/gallery/6312194_zrbW2#398044223_PaQG2
(fazon je u CRTICI ispred PaQg2)!
Uživajte!
Zdenka
četvrtak, 30. oktobar 2008 u 13:31
Ma ko se ko je bio u gimnaziji ili na faksu kasnih sezdesetih i ranih sedamdesetih ne sjeca ‘Steleksa! Ni ruznije zgrade, ni vece guzve, ni tamnije ni zadimljenije prostorije, al’ paradoksalno (pa i nije kad si mlad), ni ljepseg provoda u tunelastom disku. Jos kad su tu, medju inim, plavi Gojko, Edib i crni dalmos Berto (zaboravila prezime), tadasnje gimnazijalke II gimanzije ‘Ognjen Prica’, a kasnije studentice Filozofije , Masinstva i drugih fakulteta su smatrale da je to najljepse mjesto na svijetu! Svi se sjecamo ‘Steleksa’ sa osmijehom na licu i toplinom.
Bravo ‘elektricari’, sretan jubilej, usili ste sve ostale fakultete zajedno! Steta sto mi je uvijek bolje islo pisanje od matematike!
petak, 31. oktobar 2008 u 05:38
Dragi Naime, ne znam koliko se ti mene sjecas, ali Mirjana ce se sigurno sjetiti Dubravke iz Banjaluke. Mi smo provele dosta godina sjedeci u istoj ucionici.
Ja cesto zavirim na ovaj blog. Jako mi godi ovaj srajevski duh, iako dopisnike ne poznajem.
Mozes zamisliti koja radost, kad se cuju vijesti o Steleksu i o lijepim studentskim danima.
Radilo se na garderobi i pravili smo sendvice tokom disko veceri.
Steleks nam je nalazio poslove na novim zgradama (ciscenje), pa smo imali pare za diplomsko putovanje na Ohrid.
Zivim s porodicom u Montrealu od 1994.
Puno toplih pozdrava od Dubravke Kusmic
ponedeljak, 3. novembar 2008 u 03:46
Dubravka,
Naravno da te se sjecamo – i to vrlo rado.
Cesto se sjetimo trimestarskih casova “obaveznog ucenja” na Gradjevini.
Da to ne bi bili casovi “mucenja” pretvarali smo ih cesto u casove smijeha do suza (Tidza, Seka, …).
Bili smo prosle godine u Montrealu. Da smo znali da si gore – mozda smo se mogli i vidjeti.
Mi zivimo u Phoenixu u Arizoni.
Kontakt informacije mozes naci na:
http://bhradiophx.com/v080522/
Javi se.
Puno pozdrava,
Mirjana i Naim