ĆUNA I CANE

Duboko me ražalostila vijest o smrti dva velikana sarajevskog rukometa, Ćune i Caneta! Imao sam čast poznavati ih i igrati sa obojicom vrlo kratko! U Želji sa Canetom na početku i Ćunom na zalasku karijere a kasnije sa Ćunom i u Omladincu sa Kovača!
Osim preranog gubitka oba vrhunska rukometaša još teže mi pada način na koji se Sarajevo ( i Sarajlije) opraštaju od svojih legendi!!! Oni su bili značajan dio onoga što je predratno Sarajevo činilo središtem kulturnog, muzičkog i sportskog života bivše Jugoslavije! Tako nespretno ( skoro hinjski), nedostojanstveno se oprostiti od svojih legendi samo potvrdjuje poslijeratnu ( žalosnu) činjenicu da je Sarajevo sada postalo nova Sandžačka kasaba gdje se do “predratnih” legendi puno ne drži!!!Oni su zaslužili (naročito Ćuna) puno više od ovoga!!! Neka im je laka (teška) sarajevska zemlja!!!

SAFET DELIĆ, Australija, Melburn

PS Hvala Zdeni Antoviću što učini koliko-toliko da Cane ne ode “neopaženo”. Ko ce odigrati Zdeninu ulogu u Ćuninom slucaju??? Šta se desilo sa Mišom Bašićem, Dizdarom, Žderom, Zagorcem, Žigom, Ninetom Pilipovićem, Bakirom Rudićem, Bencom i ostalim saigračima??? Gdje su oni, zašto ne progovore ili su i oni postali dio kasabe!!!???

Safete,

Komentar vam nije na mjestu. Skoro svi “prozvani” su se oglasili u “Oslobodjenju”. I ne samo oni. Dženaza je bila skup svih onih koji predstavljaju “ono” Sarajevo. Ovo “novo” Sarajevo je zabavljeno novim veličinama koje to i nisu, al’ kad padnu kriteriji i miš postaje slon. TV nije prisustvovala posljednjem ispraćaju. Za nju prošlost, ukoliko ne služi tekućoj politici, ne postoji.
Z

Kao da je rukometaška lopta, nešto mi je stalo u grlu kad sam čuo da Memnun nije fizički medju nama.

Dvojica velikana rukometne lopte su nas napustili, na nama koji je još volimo je da ne zaboravimo ĆUNU i CANETA. Pozdrav svima koji vole rukometnu loptu, Borko Jovičić

Evo odoše nam jedan za drugim, velikani sporta, pjesme, kulture, novinarstva a i oni naši obični sugradjani bez kojih Sarajevo ne bi ni bilo ono što jeste.
Ćuna će nam ostati u sjećanju kao veliki sportaš, dobar drugar, fini komšija i iskren prijatelj.
E moj Safete Deliću, kasno pališ ili ne čitaš ono što treba.
Sve one koji si nabrojao su se javili ili su u Sandžačkoj kasabi bili na dženazi našem Ćuni i nijedan se do danas ne požali da mu je u Sarajevu baš ružno.
Vlado da dopunim ekipu na slici # 11. Sa Škijom, Žikom i Zlatanom je Brane Jelušić bivši igrač Želje.
Nune

Dragi Ćuna,

Bili smo ljuti protivnici na terenu, nekada smo se i mrzili, ali smo uvjek cijenili jedan drugoga.

Počivaj u miru, Žagec

Život ide dalje, velikani umiru a nova djeca se radjaju.
Posebno mi je zadovoljstvo javiti da je jedan od mnogih rukometnih velikana dobio unuče. Nažalost nije ga dočekao. Nataša, kćerka Pere Pilića je u prošlu subotu rodila sina Borisa.
Čestitamo joj i možda će i on biti rukometaš.

Lejla

Evo upravo Anto Dafinić i ja Sead Pašić-Paja u kancelariji stonoteniskog saveza BiH, čitamo komentare na koje nebi željeli komentarisati. Bili smo na dženazi i vidjeli cijelo sportsko redratno Sarajevo, koji su se dostojanstveno oprostili od legendarnog Ćune. Vlado nabrojat ćemo ti samo neke koji su bili na groblju Bare. Šjor Praljak, Čedo Gojković, Mladen Cakeljić, Budo Vukobrat, Kemal Baluković, Sead Hadžijahić, Josip Katalinski, Brane Jelušić, Rade Matić, Žika Torlić, Zlatan Hrelja-Čaki, Senad Avdić, Nijaz Skenderagić, Emir Hadžihafizbegovi, Besim Mehmedić, Ivica Pekić, Nuko Grebović, Nine Pilipović, Rešo Šarenkapa, Mujo Demir, dr.Nedžad Mujić, Midhat Uštović, Nedžad Rustanbegović, Feđa Papović, Esad Džemat-Šeki, Vahidin Musemić, Husref Musemić, Brano Crnogorac, Kenan Šahinagić, Emir Šahinagić, rukometni sudija Drače, selektor Halid Demir sa reprezentativcima, kompletni stručni štabovi fudbalskih klubova Želje i Sarajeva i mnogo poznatih sarajlija. Ima još uvijek sarajevske raje u Sarajevu.
Pozdrav svima od Dafka, Paje i Šekija.

na slici #19 pored Sjora je Zeljko Anic bivsi rukometas Zeljeznicara i prvi kapiten BH reprezentacije na mediteranskim igrama u Montpeljeu(trenutno pomocnik Halida Demirovica u BH reprezentaciji).

Poštovani, u elektronskom albumu o sahrani M. Idžakovića, na slici broj 8. treći s lijeva (crna jakna i bež hlače) nije NN nego AA, Abaz Arslanagić, rukometno ime kojem ništa ne treba dodavati, niti se moze oduzeti. Pozdav.

Nažalost sam saznao za Ćuninu i Canetovu smrt relativno kasno posto živim i radim u SAD. Vrlo sam tesko primio vijesti o gubitku sportskih velikana BiH sporta.Ćuna je bio legenda bosanskohercegovackog i jugo-rukometa. Bili smo ljuti protivnici na terenu, ali sam se uvijek divio njegovoj perfektnoj tehnici, fenomenalnom repertoaru šuteva i lucidnim idejama. Rodjeni je rukometas koji je po mom misljenju u svoje vrijeme i u svojoj karijeri mogao biti prvi igrac svijeta. Imao sam uvijek respekt prema njemu koji me je stalno motivisao na dobre igre protiv protiv njega. Ćuj, likovati u Skenderiji,zabiti više golova od Ćune i dobiti bolju ocjenu od njega, bio je stalan izazov za mene.
Sa Canetom sam bio bliži vjerovatno zbog godina. Dobar igrač i još bolja raja. Zadnji puta smo se sreli u Jacksonvill-u/Florida.
Poslednji pozdrav velikanima BiH rukometa.
Ljubuskić Vedad
bivši igrač RK Crvena Zvezda, Beograd, Borca Banjaluka i reprezentacije Jugoslavije

Poštovani profesore Zečeviću,
Svaka riječ Vam zlata vrijedi, za nas Sarajlije, a i za sve bivše, nažalost bivše, Jugoslovene, rahmetli Memnun-Ćuna Idžakovic je sportksi i ljudski gigant, takvih danas nema, takve majka ne radja. Žalosno je to Sarajevo danas, moj rodni, ali i bivši grad. Vama i Vašima sve najbolje u životu želim.