Zvonko Milićević: Gibraltar

Ljetujemo u Torremolinosu. Andaluzija je izlog Španije.

Dok na  pješčanim plažama Costa del Sol još traje sezona kupanja, na padinama Sierra Nevade počinje skijanje.

Andaluzija su masline, sherry, flamenco, corida. Carmen i Don Juan su iz Andaluzije.

Svjetski poznati gradovi su Sevilla, Cordoba, Granada, Ronda. U Malagi se rodio Picasso. Federico Garcia Lorca je rodjen u Fuentevaqueros-u  blizu Granade. Toliko se toga ovdje dogodilo.

Izgubićemo se u vremenu i prostoru. Ne možemo sve obići. Odlučujemo se za Gibraltar.

Hvatamo (u ranu zoru) autobus za La Linea-u (što bi mi rekli “ćizu”), to je granični prelaz vis-a-vis čuvenog  Rock-a.

Daleke 1704 godine, Sir George Rook je okupirao Gibraltar koji još uvijek egzistira kao britanska enklava  na Iberijskom poluostrvu.

U blizini je Cape Trafalgar (Cabo de Trafalgar) gdje se 1805 godine odigrala čuvena pomorska bitka kad su Englezi do nogu porazili francusko-špansku armadu potopivši im čak 20 brodova da pri tome nijedan brod britanske flote nije otišao na dno.

Medjutim vec na samom početku bitke poginuo je admiral, Lord Horatio Viscount N e l s o n . Danas njegov spomenik ukrašava Trafalgar Square u Londonu.

Nakon te pobjede, Englezi dominiraju čitavim gibraltarskim moreuzom i Gibraltar zauzima važnu stratešku poziciju.

Kiša. Mračno. Autobus silazi u svako malo misto. Putnici se smjenjuju. Na stanici Marbella ulazi mlada Indijanka. Njen osmjeh ispunjava autobus.

Priča se da su Španci, bar ovdje u Andaluziji, riješili problem radne snage uvozeći Indijance iz Južne Amerike. Isti jezik, slični običaji, jednostavna integracija. Indijanci vrijedno rade na plantažama a ne traže veliku platu.

Sjedimo u neposrednoj blizini vozača. Zurimo kroz šoferšajbu pokušavajući uhvatiti trenutak kad se radja dan. Kako kiša  neprestano pada, brisači ne mogu efikasno da obrišu poveliko staklo pa je vidljivost sve slabija. Vozač vozi po sjećanju.

U jednom trenutku, pada mi mrak na oči, gotovo se ništa više ne vidi, uzimam dnevne novine pa sa unutrašnje strane brišem šoferšajbu. Vozač mi  zahavaljuje. Konačno, negdje poslije 10 sati, stižemo u La Linea-u.

Upadamo u obližnji restoran nadajući se da će kiša ubrzo prestati. “Buenos tardes”-kažem konobarici, a ona me ispravlja … ”dias”…ja pokazujem u pravcu prozora odakle u ovo doba obično dopire sunce. Samo danas kad smo mi krenuli da osvojimo Gibraltar, dan je zaboravio da svane.

Nakon continental breakfast-a, ko novi, izmedju kapi, u trku prelazimo granicu (da i mi nekoga predjemo) da bismo samo poslije 100-tinjak metara stigli na Her majesty tlo-Gibraltar.

To je prostor veličine 6,5 km2, kojim dominira stijena visine 426 m i  30-tak hiljada stanovnika raznoraznih nacionalnosti.

Bobbys, Fish and Chips, dvospratni autobusi, crveno ofarbane telefonske govornice i mail box-ovi, uniformisani đaci prvaci, sve je tipično english jedino se vozi desnom stranom. Mjesto ima main street and cable car t.j. uspinjaču koja nas izbacuje na Upper Rock. Bacamo pogled na more i luku Gibraltar.

Kad je vrijeme lijepo vidi se Afrika, sve izgleda pitomo i miroljubivo kao na dlanu… a toliki brodovi nikada nisu uspjeli da uplove u luku.

U slučaju novog rata najbolje bi bilo stanovati na Gibraltaru, gdje god se okreneš sklonište, tunel, bunker…

Ipak, glavna atrakcija Gibraltara su majmuni, Macaca Sylvanus. Ova vrsta majmuna, jedinstvena u Evropi, nema rep i živi slobodno. Još u 18 vijeku na Gibraltar su ih donijeli britanski vojnici, da bi tokom drugog svjetskog rata, na insistiranje Winston Churchill-a, uvezli nove količine iz Maroka. Majmuni su postali maskota Gibraltara.

Za kratko vrijeme ove životinje su se toliko razmnožile da se radikalno morao reducirati njihov broj. Jedno vrijeme su ih vojnici lovili  da bi od 1992 uveli strogu kontrolu nataliteta i antibeby pilule.

Majmuni zabavljaju turiste koji ih zauzvrat hrane. Ponekad, ovi ljubimci znaju biti nestašni pa maznu zaprepaštenim turistima naočale, foto aparat ili manju tašnu. Instiktivno, turisti uvijek potrče za njima, naravno bez ikakvih šansi.

Zbog upornih pokušaja Španaca da Gibraltar ponovo vrate unutar svojih granica, ovaj granični prelaz je dugo bio zatvoren. Nakon otvaranja granice, procvjetao je šverc, pranje love, dirty business. Brzi gliseri su gotovo legalno dopremali cigarete i hašiš iz Maroka u gibraltarsku luku i onda dalje u Evropu.Tek nakon upornih diplomatskih aktivnosti britanske vlasti su uvele strogu kontrolu i objavili rat mafiji.

Danas Gib živi od turizma. Četiri do šest miliona turista godišnje posjeti Gibraltar.

Naša posjeta je kratka uostalom kao i godišnji odmor. Razvedrilo se.

U povratku, bijele kuće La Linea-e, ulični gitarista mojih godina pjeva: “You are wonderful tonight”.