Comments on: Alen Ćustović: Nagrada za roman “Eloi, Eloi” http://dovla.net/2008/11/alen-custovic-nagrada-za-roman-eloi-eloi/ Vlado Kaluža, Tucson, Arizona Wed, 10 Mar 2010 20:34:25 +0100 http://wordpress.org/?v=2.8.4 hourly 1 By: Nešo http://dovla.net/2008/11/alen-custovic-nagrada-za-roman-eloi-eloi/comment-page-1/#comment-7922 Nešo Sun, 09 Nov 2008 17:52:16 +0000 http://dovla.net/?p=2148#comment-7922 Zdenka, Lejla - zahvaljujem na pažnji iskazanoj ovom prilogu s Vašim komentarom (i uzvraćam pozdrave). Očekivao sam, nadao se u stvari, da neko, bolje informisan, demantuje navod kako o ovome nema ništa na našem jeziku – ništa u novinama ili … Ako je tako, onda sve ovo samo demonstrira planetrane razmjere jada jedne male zemlje i jednog malog naroda, ali, da ne bude sve crno, i bogatstvo duha, duhovnog naslijeđa njenih ljudi koji, i u uslovima života u drugim zemljama, uspijevaju da se izdignu iznad “zlatne sredine”, da napišu “nešto” što je njihovo iskustvo, saznanje poneseno iz zemlje porijekla, da to “nešto” napišu u 26-oj godini i to uznemiravajuće prihvatljivo i za nekoga ko ne dijeli isto iskustvo i saznanje, - da napišu, dakle, to “nešto” na univerzalan način. Jer, ovaj mladi autor je pola svog dosadašnjeg života proveo u okrilju svoje zemlje, svog naroda i njegove duhovne tradicije i jezika, a drugu polovinu iščekujući oca da se živ, nakon okončanja rata, iz Mostara, pridruži njemu i majci na Sardiniji, seleći se u drugi grad - Matera, pa u Rim na studij, pa u Milano, privikavajući se … i učeći strani jezik. Napisati bilo-šta suvislo, bilo-šta što ne spada u “filozofiju debelog crijeva”, zahtijevan je zadatak i na materinjem jeziku, a takav rezultat, dakako, zaslužuje pažnju javnosti. Napisati “nešto” na stranom jeziku, jeziku zemlje koja, uopšteno govoreći, i nije baš naklonjenih doseljenicima, strancima (zbunjena činjenicom da se je, neočekivano, od emigrantske pretvorila u imigrantsku zemlju), napisati, dakle, “nešto” što je nagrađeno, publikovano, što se zove “roman” - u najmanjem, vijest je za novine, u Alenovoj i našoj nam otadžbini. “Ne piše se zato da bi se reklo nešto, nego se piše zato što ima nešto da se kaže” - citat je Francis-a Scott-a Fitzgerald-a, koji je Alen izabrao za moto svog romana. Očigledno je imao nešto da kaže, jer ovo prvo dodijeljivanje nagrade “Alberto Falck” pripalo je njemu (a njegov roman nije bio jedini na konkursu – ovo: za svaki slučaj). Mladog autora ovdje ne smatraju “svojim” i teško da će ga ikada smatrati, pitam se da li u Bosni …ili nam je možda zemlja premala, nejačka da podnese sve postojeće, a kamoli još i neke nove pisce. Opravdano je nadati se da će naši izdavači uraditi svoj posao profesionalno, u duhu svoje kulturne misije i uskoro objaviti ovaj roman i na našem jeziku, jer ako ništa drugo podsticajan je primjer za Dayton - generaciju. Zdenka, Lejla – zahvaljujem na pažnji iskazanoj ovom prilogu s Vašim komentarom (i uzvraćam pozdrave).
Očekivao sam, nadao se u stvari, da neko, bolje informisan, demantuje navod kako o ovome nema ništa na našem jeziku – ništa u novinama ili …
Ako je tako, onda sve ovo samo demonstrira planetrane razmjere jada jedne male zemlje i jednog malog naroda, ali, da ne bude sve crno, i bogatstvo duha, duhovnog naslijeđa njenih ljudi koji, i u uslovima života u drugim zemljama, uspijevaju da se izdignu iznad “zlatne sredine”, da napišu “nešto” što je njihovo iskustvo, saznanje poneseno iz zemlje porijekla, da to “nešto” napišu u 26-oj godini i to uznemiravajuće prihvatljivo i za nekoga ko ne dijeli isto iskustvo i saznanje, – da napišu, dakle, to “nešto” na univerzalan način.
Jer, ovaj mladi autor je pola svog dosadašnjeg života proveo u okrilju svoje zemlje, svog naroda i njegove duhovne tradicije i jezika, a drugu polovinu iščekujući oca da se živ, nakon okončanja rata, iz Mostara, pridruži njemu i majci na Sardiniji, seleći se u drugi grad – Matera, pa u Rim na studij, pa u Milano, privikavajući se … i učeći strani jezik.
Napisati bilo-šta suvislo, bilo-šta što ne spada u “filozofiju debelog crijeva”, zahtijevan je zadatak i na materinjem jeziku, a takav rezultat, dakako, zaslužuje pažnju javnosti.
Napisati “nešto” na stranom jeziku, jeziku zemlje koja, uopšteno govoreći, i nije baš naklonjenih doseljenicima, strancima (zbunjena činjenicom da se je, neočekivano, od emigrantske pretvorila u imigrantsku zemlju), napisati, dakle, “nešto” što je nagrađeno, publikovano, što se zove “roman” – u najmanjem, vijest je za novine, u Alenovoj i našoj nam otadžbini.
“Ne piše se zato da bi se reklo nešto, nego se piše zato što ima nešto da se kaže” – citat je Francis-a Scott-a Fitzgerald-a, koji je Alen izabrao za moto svog romana. Očigledno je imao nešto da kaže, jer ovo prvo dodijeljivanje nagrade “Alberto Falck” pripalo je njemu (a njegov roman nije bio jedini na konkursu – ovo: za svaki slučaj).
Mladog autora ovdje ne smatraju “svojim” i teško da će ga ikada smatrati,
pitam se da li u Bosni …ili nam je možda zemlja premala, nejačka da podnese sve postojeće, a kamoli još i neke nove pisce.
Opravdano je nadati se da će naši izdavači uraditi svoj posao profesionalno, u duhu svoje kulturne misije i uskoro objaviti ovaj roman i na našem jeziku, jer ako ništa drugo podsticajan je primjer za Dayton – generaciju.

]]> By: Lejla Bogdanovic http://dovla.net/2008/11/alen-custovic-nagrada-za-roman-eloi-eloi/comment-page-1/#comment-7874 Lejla Bogdanovic Thu, 06 Nov 2008 21:01:38 +0000 http://dovla.net/?p=2148#comment-7874 Ja mislim da je prevod odlican, a pucketa li se pucketa. Znate kako nasi kazu: "Ma ja sam sve razumio samo neznam da povratim." Da je knjiga prevedena na nas ili Enfleski, kako je mozemo naci pozdrav Lejla B. Ja mislim da je prevod odlican, a pucketa li se pucketa.
Znate kako nasi kazu: “Ma ja sam sve razumio samo neznam da povratim.”

Da je knjiga prevedena na nas ili Enfleski, kako je mozemo naci

pozdrav
Lejla B.

]]> By: zdenka tribe http://dovla.net/2008/11/alen-custovic-nagrada-za-roman-eloi-eloi/comment-page-1/#comment-7868 zdenka tribe Thu, 06 Nov 2008 10:15:57 +0000 http://dovla.net/?p=2148#comment-7868 VRIJEDILO JE PROČITATI DO KRAJA, IPAK! Profesionalno deformisana, odmah sam uočila neslaganje Ć prezimena sa Č u originalnom tekstu i zamalo da ga "ostavim za drugi put". Elem, pročitala o mladom autoru i pohranila u memoriju pamćenja (da vidim gdje ima da se kupi na našem jeziku), kad tamo, kad ima još! Šteta što tekst o PUCKETANJU PRSTIMA ne stoji samostalno - zaslužio je! Naime, lakše je "pokrstiti" stranu riječ kada nam zatreba nego se potruditi - zapucketati prstima - pa naći odgovarajuću na svom jeziku, zar ne? Naš blognamnasušni obiluje primjerima "nepucketanja" i često zastanem, latim se rječnika, i pokušavam da skontam šta je pisac htio da kaže. Sjećam se jednog Peginog teksta gdje je jedino rješenje bilo da ga prebacim u program za obradu teksta i da uključim AUTOCORRECT, koji veoma čudno reaguje na naš jezik. Pokušajte, zaista je mnogo smiješno. Zdenka VRIJEDILO JE PROČITATI DO KRAJA, IPAK!
Profesionalno deformisana, odmah sam uočila neslaganje Ć prezimena sa Č u originalnom tekstu i zamalo da ga “ostavim za drugi put”.
Elem, pročitala o mladom autoru i pohranila u memoriju pamćenja (da vidim gdje ima da se kupi na našem jeziku), kad tamo, kad ima još!
Šteta što tekst o PUCKETANJU PRSTIMA ne stoji samostalno – zaslužio je!
Naime, lakše je “pokrstiti” stranu riječ kada nam zatreba nego se potruditi – zapucketati prstima – pa naći odgovarajuću na svom jeziku, zar ne?
Naš blognamnasušni obiluje primjerima “nepucketanja” i često zastanem, latim se rječnika, i pokušavam da skontam šta je pisac htio da kaže.
Sjećam se jednog Peginog teksta gdje je jedino rješenje bilo da ga prebacim u program za obradu teksta i da uključim AUTOCORRECT, koji veoma čudno reaguje na naš jezik. Pokušajte, zaista je mnogo smiješno.
Zdenka

]]>