Boša Tanjević o Nuni (Dodatak)

Nastavak teksta o Memnunu (ız nepoznatıh razloga nije stıgao čıtav…ovaj dıo počınje sa ‘poslıje’ a završava sa ‘memorıes’)

Poslije smo se polako stigli u godinama. Sad više nisam mala raja, ne mora više da mi kupuje patike, košarka me odvukla u drugi sport (koji je on toliko volio) a ambicije u Beograd.
Vidjamo se s vremena na vrijeme kada on dodje da igra u Beograd, sada već pričamo i o knjigama, on recituje poeziju na francuskom, muzika Temptation…

Sad smo već oženjeni, on ima kćerku Fedru a Jasna i ja iščekujemo naše prvo dijete. Jedan dan dolazi nam pismo (nešto kao današnji e-mail), onda kada su telefonski razgovori koštali pravo bogatstvo, sa pedesetak imena, muških i ženskih, prijedlog za ime novog člana familije. Medju dvadesetak ženskih imena jedno je podvukao, ali je podvukao na dva mjesta: napisao je BO-JA i dodao NA. Rekao je: Ovo bi bilo lijepo, u sebi ima oba vaša imena.
Naravno da je naše prvenče dobilo ime Bojana.