Kad blog ne bi mirovao…

Dragi Vlado,

Jest da sam se sve rjedje javljala na Tvoj blog, ali da je aktivan, mogao bi sada objaviti slijedeću vijest:

“Danas je u Sarajevu, u 99. godini, umrla Abida Kadić-Karahasanović, koja je 1929. završila učiteljsku školu, pa ubrzo potom tečaj za nastavnike gimnastike u Ljubljani, predavala generacijama i generacijama Ženske gimnazije u Sarajevu, kasnije u Srednjoj fiskulturnoj školi.

Godinu dana prije Trećih zimskih olimpijskih igara u Lejk Plesidu (1932.) bila je pobjednica prvog
ženskog natjecanja u skijanju u okviru prvenstva Planinarskog društva “Romanija”, a još kao maturantica Učiteljske čkole uključila se u tzv. Ženski pokret koji je vodila dr Maša Živanović, bila je članica  i društva “Cvijeta Zuzorić”, a u jednom intervjuu (za sarajevski “Svijet” , februara 1980.) izjavila je da se pripadnice tih pokreta ’nisu borile za neka posebna prava žena, već su štitile, napr., umjetnost. Štitile smo umjetnost Voje Dimitrijevića, Ismeta Mujezinovića, Romana Petrovića… Bile smo zaštitnice lijepoga.’

Sigurna sam da ima mnogo njenih učenica i učenika koji su je zadržali u sjećanju, a, eto, jedna od
onih na koje je i ona posebno bila ponosna, Milka Babović, pisala je mnogo godina kasnije o svojoj profesorici iz Ženske gimnazije. A možda će sada napisati i nekrolog, jer je kanim sada nazvati i reći joj da je njena profesorica jutros preminula”.

Kako blog miruje, šaljem ovu vijest Tebi, a Ti je proslijedi, eventualno, onima koje će ovo, možda, zanimati.

Puno srdačnih pozdrava Tebi i porodici,

Azra Jajatović