Vrijeme je za predah (kraći, duži ili trajan)
Kako je broj kritika na rad bloga već prevazišao broj priloga, očigledno je vrijeme za analizu daljnjeg rada bloga. Postaje monotono svaki dan pratiti i uredjivati sporadične komentare koji već odavno ne doprinose aktuelnosti i zanimljivosti ove web stranice.
Vjerovatno smo se zasitili jedni drugih, i vi mene i ja vas, možda je to i znak starosti moje generacije koja je i započela ovaj projekat, gajila ga neko vrijeme, pa se umorila. Ili je ponestalo ideja i materijala koji su jedno vrijeme blog činili veoma interesantnim i čitanim? Iskreno rečeno, dosadilo mi je da apelujem na svoju staru raju da se javljaju sa prilozima i slikama, a ne da se sve svede na njihovo čitanje i (usmenu ili pismenu) kritiku “novih saradnika”.
Zbog toga sam donio odluku da “zamrznem” rad bloga, najprije do kraja mjeseca, a možda i trajno tako da se i ja, kao i vi, mogu posvetiti i drugim zanimacijama. Molim vas da do kraja novembra ne šaljete priloge ni komentare jer ih neću objavljivati, a nakon toga ću vidjeti i odlučiti o daljoj sudbini bloga.
Hvala svima na dosadašnjoj saradnji, bilo je veliko zadovoljstvo imati vas na okupu, ponovo uspostaviti stare veze i prijateljstva, omogućiti mnogima od vas da takodje povežu neke “pokidane veze” ili izraze svoje literarne ambicije. Meni ostaje da se vratim nekim ranijim hobijima koji mi već dugo nedostaju, a kontakti sa mnogobrojnim prijateljima širom svijeta nastaviće se, kao i ranije, “bilateralnim putem”! Živjeli!
Vlado Kaluža
otvoreno: 1376 puta
!
četvrtak, 13. novembar 2008 u 01:03
Cijenjeni Vlado,
Zao mi je da ste se umorili, citajuci i revidujuci nase, ponajvise opaske, mada ni broj priloga nije zanemarujuci. Pretpostavljam da ste imali drugaciju viziju kada ste zapoceli ovaj projekat, ali popularnost (ali i oskudica ovakvih mjesta na webu) vodi u neke druge vode. Vas sajt mi je prijavljen prije cca dvije godine, u povodu vjencanja Snjeze i Lisca. Pogledala, i pomislila, nista za mene. Pa se, nakon dugih istrazivanja i posjeta pogresnim sajtovima, ponovo vratila prije cca 6 mjeseci. I zatekla promjenu koja mi je bila interesantna. Od tada redovno citam (kada mi posao dozvoli) i ponekad opalim otrovnu ili opojnu strelicu.
Bilo bi steta razrusiti ovo sto ste izgradili u proteklih par godina, a to je, mjesto za sastajanje starih, ali i novih sarajlija. Takvog mjesta nema nigdje drugje. Mozda da prodate licencu nekome mladjem (komercijalni poduhvat) ili da ne pridajete znacaj svim komentarima i kritikama, jer toga ce uvijek biti. Narod voli da se druzi, pa se malo kudi, a onda se miri, i tako to ide u zivotu.
No moram priznati, bilo je vrlo interesantnih priloga, izazovnih, lijepih, tuznih, poucnih, informativnih, sjetnih, uveseljavajucih, ama svega, kao i u zivotu. Granice vaseg sajta su, otprilike, od Kanade do Australije, iliti od Triglava do Dzevdzelije.
Nadam se da cete pronaci razloga i snage da nastavite ovaj projekat u novim prosirenim granicama.
S postovanjem,
Jasna Kapetanovic