Zao mi je da ste se umorili, citajuci i revidujuci nase, ponajvise opaske, mada ni broj priloga nije zanemarujuci. Pretpostavljam da ste imali drugaciju viziju kada ste zapoceli ovaj projekat, ali popularnost (ali i oskudica ovakvih mjesta na webu) vodi u neke druge vode. Vas sajt mi je prijavljen prije cca dvije godine, u povodu vjencanja Snjeze i Lisca. Pogledala, i pomislila, nista za mene. Pa se, nakon dugih istrazivanja i posjeta pogresnim sajtovima, ponovo vratila prije cca 6 mjeseci. I zatekla promjenu koja mi je bila interesantna. Od tada redovno citam (kada mi posao dozvoli) i ponekad opalim otrovnu ili opojnu strelicu.

Bilo bi steta razrusiti ovo sto ste izgradili u proteklih par godina, a to je, mjesto za sastajanje starih, ali i novih sarajlija. Takvog mjesta nema nigdje drugje. Mozda da prodate licencu nekome mladjem (komercijalni poduhvat) ili da ne pridajete znacaj svim komentarima i kritikama, jer toga ce uvijek biti. Narod voli da se druzi, pa se malo kudi, a onda se miri, i tako to ide u zivotu.

No moram priznati, bilo je vrlo interesantnih priloga, izazovnih, lijepih, tuznih, poucnih, informativnih, sjetnih, uveseljavajucih, ama svega, kao i u zivotu. Granice vaseg sajta su, otprilike, od Kanade do Australije, iliti od Triglava do Dzevdzelije.

Nadam se da cete pronaci razloga i snage da nastavite ovaj projekat u novim prosirenim granicama.

S postovanjem,
Jasna Kapetanovic