Poštovani g. Vlado,
koristim ponuđenu priliku za završni komentar vezan za gostovanje na Tvom i našem blogu.
Dugo vremena sam pratio tekstove , osvrte, komentare sarajevske raje, osobito FIS- Raje. Žao mi je što u vremenu kada je demokracija, kultura govora i dijaloga, tolerancije, kroz otškrinuta (blogerska)vrata zakoračila i na ove prostore što ih dijelimo i prisvajamo,blog,dovla.net, nije stigao do potvrde zrelosti, do mature, odnosno do diplome.
Gašenje bloga je definitivan poraz gradskog, građanskog, urbanog načina promišljanja te uzmak pred dobro prikrivenim napadima nacionalista, ljudi kojima je bliži topuz i mač od birane (dobre) riječi.
Dobru ideju okupljanja generacija prepoznatih i poznatih kao građanske- FIS Raje, na žalost niste uspjeli sačuvati. Kao izbornik, ostavili ste dovoljno manevarskog prostora da se na čudne i neuvjerljive izvore tipa, bgd. «e-novine», ne kritičke tekstove naše «dijaspore» nakalemi puzajući nacionalizam koje današnje Sarajlije za razliku od nekih ne tako davnih vremena u začetku, prepoznaju.
Budimo iskreni, otvoreni i recimo svi skupa; niti jedan nacionalizam, bilo srpski, bilo hrvatski, bošnjački, ini-NEĆE PROĆI!..
Ako se u tomu možemo složiti, kad već ne možemo oko toga što je «ne/razuman ostatak otadžbine», je li Istra neka «iluzija Jugoslavije», je li pisac pr. Nešo-Krleža, metaforičan, dovoljno «tangentan i paraboličan» , onda «Danke Vlado» na odluci o gašenju bloga.
Braniteljima «otadžbine», Krležijancima, čuvarima duha «nerazumnog «dijela pučanstva, higijeničarima ; Ćoletima, Čolama, Safetima točka K, poručio bih:
- Sarajevo vječno živi! S Vama & bez Vas.
Dragi g. Vlado, uživaj u zimi. Sjeti se ponekad :Jahorine, Partizana, Košute, Slokara, Crepoljskog, Trebevića, Bjelašnice, Igmana, mirisa Miljacke, Vrela Bosne, uvelog lišća na Vilsonovom , opalog kestena put Koševa…Sjeti se FIS-a.
Danke & vozdra, Vlado,
Kula 08.

Dragi nas Vlado,
Hvala ti neizmjerno za sav trud koji si ulozio radeci samoprijegorno na blogu koji smo svi voljeli i u njemu uzivali jednako kao i ti. Razlika je samo u angazmanu po kojem ti niko od nabrojanih saradnika ne moze biti ravan. Hvala i Bojanu koji je svoje znanje i umijece stavio svima na raspolaganje. Entuzijazam koji vas je obojicu vodio sve vrijeme, mi smo iskoristili, vecinom u pozitivnom smislu.
Zelim ti od sveg srca ugodne, mirne, praznicne dane sa unucadi, a i lijep provod sa Suadom na atraktivnim putovanjima koja vas ocekuju.

Dragi g.Vlado,

Sada na kraju, za koji sam se jako nadala da nece doci, treba reci :dok je trajalo bilo je divno. Jutra su nam pocinjala s kafom i Dovlom a u toku dana kad god bih otvarala E-mail box neizostavno bih provirila u blog da vidim ima li sta novo od Pege i ostale raje. Druzenje s Dovlom je bilo krasno, mnoga prijateljstva su ponovo ozivjela, mnogi ljudi se pronasli a neki otkrili u novom svjetlu. Mnogo smo culi i mnogo vidjeli, ponesto naucili. Zato hvala vam na svemu, trud je bio ogroman ali kad znate koliko ljudi ste usrecili bar na trenutak, isplatio se. Hvala za sve clanke Pege i Ileta, za predivne slike, za putopise, hvala za Nesu i Miu, za Sasu i Jakicu, za lekcije iz pravopisa. Vasa potreba da uzivate u porodici i unucima veoma je razumna i svima nam bliska. Neka vam vrijeme donese nove radosti i mnogo mnogo ugodnih trenutaka u zivotu.
S iskrenim postovanjem
Sanja Rihtman

Poštovani Vlado,

Ne spadam u one tuzne i obespravljene ljude koje je rat i podjela na vaš, naš i njihov jezik otjerao . Puno ranije otišao sam iz rodnog Sarajeva, ali dalje redovno dolazeći na susrte s onim divnih ljudima iz najbezbriznijeg dijela života.

Rat, primitivci za cijevima na brdu, novi gopodari grada s Motorolama i Ray Ban očalama, intelektualizam kao najmanja mjera vrijednosti otjerase mnoge te prekrasne ljude da grade svojoj djeci neki novi život, negdje u zemljama sa osmijehom. Isto tako veliki dio tih divnih ljudi je ostao i opstao u Sarajevu čuvajući duh i svoje i naše uspomene.

Vaš blog sam otkrio dosta kasno, ali i to mi j ebilo dovoljno da shvatim veličinu duha onih koji su ostali, ali i onih koji su u dubokim srednjim otišli, te se u tom novom svijetu kao građani drugog reda ponovo uzdiglli. Na blogu nađoh neka izgubljena imena, vidjeh slike Prede iz mladosti, pronađoh Branka u Halifaxu, a Branko mi je pomogao da nađem Aidu u Melbournu. Vidjeh slike ispred Partizana na Jahorini, sjetih se svojih poluspecijalki gojzerica, te drvenih skija baracuda kojima otpilih rep kad smo poceli voziti onaj stil “unazad” – zvali smo ga le man ili ko zna kako.

Zato Vlado , hvala Vam na ovih nekoliko godina podsjecanja. Nemojte biti tužni što nova generacija ne razumije ovu nostalgiju. Ja sam ponekad pokušao svom sinu pričati o tim danima mladosti, bezbrižnosti duha u svakom sarajevskom danu, ali onda se pitam, zašto da ga time opterećujem, oni su neka drugi svijet, i hvala bogu da jesu, da im se ne ponove ove grozne stvari.

Spremao sam se za Vaš blog napisati priču o divnim prijateljima koje sam ovo ljeto sreo u Novom svijetu , Adnanu i Svjetalni Ovčini, Tanji Guzina, Branku Radišiću, Predi Kujači, Damiru i Lidiji Hubani, koji su smogli snage u tom novom svijetu (a pri tom govoreći o svemu bez drame i patetike, kao o najnormalnijoj stvari) usprkos “balkanskom amblemu”, uzdići se i svojoj djeci omogućiti sretan život.

Ta priča će ostati nenapisana, ali nije boitno, ista je kao i hiljade drugih.

Hvala Vam na ugodnim večerima uz vaš blog.

S poštovanjem Davor

BIO JE VAKAT ZA FAJRONT. DOVLA,ŽIV,ZDRAV I VESEO BIO I VAZDA PO SUNCU HODIO. ŠERKAN.

Dragi Vlado,
kada je dosao kraj druzenja sarajevske raje, putem tvog bloga Dovla, predlazem sljedece. Kada budete dolazili u Sarajevo (Suada i ti) nadji nacina da nas obavjestis kako bi organizovali jednovecernje druzenje ucesnika u Dovla (ko se tada nadju u Sarajevu) gdje bi se neposredno mogli upoznati i do mile volje ispricati. Imam i prijedlog mjesta sastajanja; basca restorana “Lovac”. Druzenje bi se i tako moglo nastaviti.
Budi zadovoljan ucinjenim jer si ostavio jedan neizbrisiv pozitivan trag u historiji naseg GRADA.
Zdravlje i dug zivot, tebi i tvojim najmilijim, zeli Narcis Jugo.

Stovani gospodine Vlado,

Ako ste odlucili ugasiti blog nastojmo podrzati vasu odluku. Hvala Vama i svima koji su svojim uglavnom lijepim i nostalgicnim prilozima docaravali jedan segment sarajevskog zivota. Onaj tko je odrastao i izgradjivao svoj identitet u gradu ljubavi Sarajevu, mogao je tokom proteklih godina citajuci Vase priloge pronaci i sebe.
Ponekad, citajuci ili gledajuci fotke osjecala sam se veoma zalosno a ujedno i veoma ponosno……
Bilo je pravo zadovoljstvo druziti se sa Dovla.net

Sretne nastupajuce Praznike Vama i vasoj obitelji

Zao mi je sto si tako odlucio,ali isto tako vjerujem da si imao valjane razloge koje su te ipak natjerale da stavis tacku-mada ti mogu reci i pored tvog nezadovoljstva ja na kvlitetniji blog nisam naisao koji se vrti oko naseg dragog Sarajeva.Nije moglo drugacije ispasti,Mesa je u pravu kako nas je lijepo opisao.Sve je okuzeno i zarazeno-Beges,Grebzas,Rajvosa pa i sire.Neso je u pravu sto se tice Istre-TAKVIH epidemija nema tomo,o moj dobri,posteni Malice.Oprosti ako sam previse talasao za tvoj ukus i standarde bloga,ali sam se prevashodno nosio zaljom da se postigne balans po sarajevskim kriterijima.Ako na ovo krstarenje polazis iz Tampe,javi se-imas moj e-mail.Vlatko Pamic,Tampa,Florida-USA

Dragi Vlado,

http://www.mojageneracija.com

je sajt za druženje, lječenje nostalgije i objavljivanje članaka i komentara kao na tvom blogu.

Pozivam sve tvoje saradnike i čitaoce da ostanu zajedno, da se „presele“ i nastave pisati i čitati priloge na sajtu: http://www.mojageneracija.com

Taj „exsperiment“ sam započeo u vezi sa organizacijom proslave 40. godišnjice mature moje generacije iz Srednje Tehničke Škole a sada bi želio da ga otvorim i proširim na sve generacije koje bi tu mogle da se sastaju i planiraju svoje godišnjice i razna druženja.

Veoma mi je žao da se tvoj blog ukida a ujedno ti se zahvlajujem na cjelom tom radu i trudu koji si uložio i postigao tako veliki uspjeh. Čestitam i želim ti dobro zdravlje i zadovoljstvo u svemu što budeš dalje radio.

http://www.mojageneracija.com

će svakako imati link za tvoj blog tako da bi se saćuvalo sve što si do sada sakupio i na neki naćin nastavilo.

Molim te da ovo objaviš i da mi daš svoju podršku iliti „endorsement“ kako bi rekli ovi naši političari.

Ostajte mi svi dobro do skorog viđenja.
Pozdrav
Željko Katan

Da i ja dodam potpis u knjigu zalosti;

Gos’n Vlado hvala najveca, ja vam zelim sve najbolje kao i vasoj supruzi. Neka vam je dug i lagan zivot uz sve one koji Vama zivot znace. Ja sam izgubio volju za pisanjem vec odavno, zbog defanzivne naravi mojih sucitaca koji su me svojim diletantstvom i prividnim, ili mozda bolje groteskno umisljenim/usadjenim PONOSIMA izfrustrirali u hibernaciju. Vi ste Gos’n bili ustrajni i ignorirali ste mnoge kratkovidne vizonare ne bi li kakvom srecom doslo do fuzije uprkos ociglednoj eklekticnosti prisutnih. Steta da su Vam, i ako sam ja doprinjeo tome izvinite, upropastili ovu arku. Vasa je generacija zasluzila ugodan, prijateljski aranzman jer ste moralno, duhovno i eticki mnogo popunjeniji od pratecih generacija, sto ocigledno potonji nisu znali niti zele ’stovati. Iz ljubavi ste ovo radili, a iz razocarenja isto napustate, a ne iz indolencije, sto dodatno govori o vasem karakteru. Stoga, neka epitaf ovom blogu bude : “Mio nam je bio dok je bio sto je bio” a mozda uz to “pa ga vidogonja unistio”. Amen.

ps – najiskrenije se nadam da ce doci do uskrsnuca istoga

Capri c’est fini…

Evo procitah ovaj tvoj tekst, Vlado. Nimalo nisam radostan cak sta vise tuzan i pomalo izgubljen kako se to sve brzo desilo. Nisam od pocetka ucestvovao u blogu ali zadnjih godinu dana bio sam aktivan kao citalac i ponekad koji komentar. Nikada nisam bio dobar pisac pa je to razlog sto nisam slao tekstove a imao bih mnogo stosta da vam napisem jer kao prvo odrastao sam oko FISa a a u zadnjih 16 godina zivio sam u nekoliko drzava sa velikim uspijehom u svom poslu pa sam samim tim sretao multum raje iz sarajeva. U ovom trenutku to nije vazno jer vecina raje prezivljava teske trenutke zbog tvoje odluke da zatvoris blog. Koliko sam razumio odluku si donio iz dva razloga, jedan je neprimjerno i sve cesce ponasanje pojedinaca a drugi je pomalo zapostavljanje familije. Zbog ovog prvog razloga ne bih se slozio i pridruzio bih se Maliku koji kaze da smo svi porazeni kao raja, a sto se tice drugog razloga mislim da je i tu bilo rijesenja. naprimjer da si nasao nasljednika ili objavio konkurs za dalje vodenje bloga itd… Ja sam mnogo mladi(1964) od vecine koji su ucestvovali na blogu i siguran sam da se jos raje moglo ukljuciti kada bi se blog osvijezio i nastavio sa radom. Pa ovaj blog je znacio mnogo a narocito za nas koji smo Sarajevo tretirali kao drzavu u drzavi i mogu reci da i sada mnogi tako misle. Dakle Vlado razmisli malo jer nije nikad kasno kad je u pitanju nesto vrijedno a raja su za nas sarajlije uvijek bila najvrijednija i sa rajom nema za*ebancije! Sa velikom zahvalnoscu za sve sto si uradio tebi i tvojim saradnicima zelim iz suncanog Brizbejna.

I ja bih se zeljela upisati u ovaj bijeli kvadrat …upisite vas komentar…..ali kad pomislim da je to zadnji put uhvati me neka jeza, jer Vasih 70-tak godina i sav put kroz dovla blog nam nije dao da prepoznajemo svoje godine i osjecamo put kojim putujemo.Divno je bilo prolaziti kroz vasu mladost punu sportskog duha, bezbriznosti i ljepote vaseg zivljenja.
Hvala vam SVIMA sto ste i na ovom mjestu, naravno uz veliki trud Vas Vlado i podrskom vase familije, omogucili i priustili nam da citav ovaj period postojanja ovih stranica uzivamo i mnogo toga saznamo, pronadjemo srodne duse,uspostavimo kontakt sa nekim prekinutim nitima, izjadamo se, pa i nostalgicno zaplacemo. Za gradom na rijeci, za njenim sokacima, za svim onim sto nam je tako naglo oteto.
Uvijek je tuzno kada dodje kraj necemu lijepom.
Zelim Vam dug i sportski zdrav zivot, javite se bar ponekad na mail da znamo da je sve OK.
Srdacan i topao pozdrav Vama i Vasoj porodici
iz Izaela vam zele
Lajle & Sanjin Kozemjakin

DOVLA VOZDRA!
Braco Alikalfić sa suprugom Verom, sinovima Milim i Srdjom, snahama Sandrom i
Biserom i unucima Ninom, Biancom i Yves-om

Dragi Dovla,Cini mi se da je do sada u ovim kometarima napisano gotovo sve, pa bih onda rekao : Dovla , zao mi je !  No, vjeovati je da ce stici jos veliki broj komentara, pa bih zato ipak kazao:Odigrano je prvo poluvrijeme.Nakon drugog poluvremena, ti kao sudac ali i glavni komentator ces odluciti o konacnom rezultatu.Tebi, tvojim najblizim i najdrazim ali i svim suradnicima i ucesnicima u tvom blogu zelim
dobro zdravlje, mir i srecu u nastupajucim praznicima,
Sime 

Za Dovlablog sam jednom napisao da je INSTITUCIJA. Sadrzaji lamenata nad ukidanjem potvrdjuju da sam bio u pravu.

Kako svaka insititucija ostavlja tragove, jednog dana, neko ko nas koji smo bili njegovi aktivni ili pasivni ucesnici uopste ne poznaje, izvrsiti njegovu analizu. Bice to survey dijela jedne generacije koja bi, da nebi moralnog, etickog , politickog i ekonomskog sloma u kome je najmanje, ako je ikako, ucestvovala, doprinijela bliskosti medju ljudima.

Vladi i “zrtvi” Suadi zelim sve najbolje.

Svim ucesnicima bloga, uz izvinjenje ako sam ih pokatgad povrijedio, zelim mnogo srece i uspjeha.

Zecevic Ljubisa – Zeko

Nepisano pravilo bloga je da se poslije nekog vremena i medjusobnog upoznavanja, izmedju blogovaca javlja uvijek neka radost ;nekada je to zbog onih koje nadjes na blogu, a nekada je to zbog onih koji se vise ne javljaju i trajno napuste blog. Izgleda da smo ovaj put svi dobili priliku da trajno napustimo blog i kazemo zadnju zelju prije nego odemo zauvijek u riznicu sjecanja koju je Vlado odskrinuo, a mi sirom otvorili.

Isto tako mi se cini da smo i mi i Vlado puni sazaljenja jedni za druge. Mi za njega zato sto nas ostavlja kao sirocice,a znamo da cemo mu nedostajati; on za nas zato sto smo se navukli na dovla.net. pa placemo kao mala djeca.

Susret sa dovla.net-om je bio sudbina, postanak redovnog citaoca i saradnika je bio izbor,ali druzenje i ljubav sa Vladom, Sarajevom i Sarajlijama preko ove institucije (bravo Zeko) je bio nacin zivota i ljubav bez granica.

Zaista je steta sto ovaj blog nije ostao u nekoj formi otvoren, pa makar jednom u mjesec dana; mnogima bi to puno znacilo.Ipak je to bila velika familija, par hiljada nas koji smo citali, pisali ,komentarisali ili jednostavno se osjecali dio necega sto ne postoji vise.

Vec sam jednom negdje napisao da Irski jezik ‘Gaelic ‘nema rijeci za ‘Da’ ili ‘Ne’.Tako, kad razgovaraju na engleskom jeziku, Irci cesto pronadju drugi nacin da ne odgovore direktno sa ‘Da’ ili ‘Ne’.Djeca u Irskoj bi to otprilike rekli ovako: Hoces li danas ici u skolu? Odgovor bi bio,”for sure I will not”. Tako kada bi pitali naseg dobrog Vladu: da li namjeravas da ponovo aktiviras dovla.net, odgovor bi bio, “Zasigurno neznam, ali najvjerovatnije nemam namjeru”.

Zbogom Vlado, zbogom dovlovci, do sljedeceg susreta negdje… bilo je lijepo dok je trajalo…

Zdravko Jurisic

Vladi i njegovoj porodici zelim puno zdravlja i veslih dana.Pozivam svu raju da se presli na neki drugi blog gdje bismo mogli nastaviti zarazu zvanu pisanje i dopisivanje.Sve vas voli i misli na vas vas slobodanmitrovic@hotmail.com

Zao mi je, ali mislim da si u pravu
Tuesday, November 11, 2008 11:26 AM
Dragi Vlado,
Izvini sto pisem na sve tri adrese, ali zelim da ti kazem da mi je zao sto “zamrzavas” dovla.net, ali da istovremeno mislim da si u pravu. Bilo mi je drago citati ga, najamanje dva puta sedmicno, kao izvor informacija iz svijeta (a nerijetko i iz Sarajeva), raje koju znam i manje vise volim, ali nerijetko sam bio i ljut na neke “saradnike”. Slicno sam cuo i od ljudi koji zive u Sarajevu, a koji su se ili javljali, ili samo citali dovla.net.
Ti imas srecu da mozes biti sa unucima, i znam koliko je to zadovoljstvo, te koliki je istovremeno napor raditi ovo sto si VRLO USPJESNO do sada radio.
Ipak, nakon kraceg odmora i punjenja baterija, a vjerujem i na nagovore sviju nas, mozda ce dovla. net ozivjeti.
Naravno, velika zasluga za sve ovo pripada i Suadi koja te trpila, kao i Bojanu koji se pokazao pravim majstorom u tehnickom smislu rijeci.
Tebi najljepsa hvala sto si omogucio da se podsjetimo proslih dana, vidimo ko gdje zivi i manje vise, sta i kako misli, a vjerujem da cemo ostati svakako u vezi, kao sto smo bili i prije dovla.neta.
Iskreno tvoj,
Jaki

Na kraju balade nigdje junaka iz prvih borbenih redova koji su se stalno javljali na blogu. Nema onih najglasnijih, čak nema ni Pege od koga nisi mogao dahnuti, da se zahvali i oprosti od svojih čitalaca. Ako neće od Vlade koji ga je najviše forsirao. Šta li mu se zamjerio.

Čitam imena vrlih pisaca iz početka, nema ih već dugo pa ni sada na kraju. Ima puno pohvala za Vladin rad, ali – njih nigdje! Baš mi je neugodno zbog Vlade. Pa zar čovjek nije zaslužio koju lijepu riječ od njegovih jarana, posebno sportaša, zbog kojih je i otvorio i vodio ovu INSTITUCIJU kako Zeko fino kaže.

Ja nisam ništa napisao na blogu osim nekoliko bezveznih komentara ali sam ga svaki dan otvarao i gutao priče, informacije…gledao brojne slike ljudi koje sam poznavao iz novina ili sa televizije, ali osjećam potrebu da Vladi iskreno zahvalim za ogromno zadovoljstvo koje mi je priuštio jer sam blog radije čitao nego dnevne novine.

Hvala Vlado, uživaj u svojoj porodici i budi ponosan na svoje djelo!

S poštovanjem, Safet

Bravo veliki gosp.Vlado,
Samo se veliki ljudi i sportisti oprastaju u jeku karijere a mogu pruziti uzitaka barem jos par godina.I zato si veliki.Nek si nam ziv i zdrav,ma djaba ti sve ostade ja bez dobrih musterija i gostiju.
Ahmet

Dragi Vlado,

Prvo da kazem da mi je ovaj blog znacio mnogu i dao mi je ‘insight’ o Sarajevu 50-tih i 60-tih godina. Za ono poslije toga sam i sam svjedok jer sam rodjen 1963 godine. Slazem se u potpunosti sa Mirom Klaricem – Komom (koga dobro znam iz Fisovskih dana – Miro javi se na moj e-mail: skenderija@hotmail.co.uk) i njegovim prijedlogom da se nekako nastavi ova putosestvija. Shvatam tvoje razloge i opravdani su, ali moras shvatiti da je ovaj blog postao ’svojina’ svih nas koji su provodili dane listajuci ove stranice (evo sada sam na poslu i pretvaram se da sam ‘busy’ i radim a ustvari pisem ovaj clanak). Ne znam koliko je ljudi posjecivalo ovaj blog ali vjerovatno je u pitanju stotine hiljada posjetilaca. Moramo naci nacina da ga nastavimo ili da se preselimo na ‘moja generacija’ sto je sugerisano u jednom od prijasnjih clanaka. Zivim u Londonu vec 16 godina i osjecam ovaj grad svojim, ali Sarajevo (i FIS) je nesto iznad ‘osjecati grad svojim’ – bioloski i hemijski si upisan u tom gradu za sva vremena.

Dragi Vlado,

hvala vam na lijepom druzenju, prva stvar koja
mi je pala na pamet je bila : ” e , vala, dugo
nam je i traj’o”. Druga stvar : “znam ja nas…

Sve najbolje vama i porodici
s postovanjem
Vuk Jeftic

Dragi Vlado,
mislio sam da ce ono “rodilo se ljuljaj ga” ( naravno mislim na tvoj i nas blog) potrajati dugo i u nedogled, a ti zamandali kapiju.
E steta da nemoze biti veca.
Sta cemom sada nego opet svaki dan otvarati Dovla.net, prelistavati tekstove i gledati slike koje si nam pohranio u ovaj album.
Tebi, Suadi, tvojoj djeci, zetovima, unucima, svim blogovcima srdacan pozdrav i mnogo srece, dobrog zdravlja i rahatluka.
Nune

Dragi Vlado,

evo me opet u Rajvosa i sudbina odredi da odavde saznam da se blog definitivno zatvara!
I sad, raja kažu da je šteta, a ja kažem – ma kakva šteta, to je KATASTROFA !!
Pokušao sam te u ličnom obraćanju nagovoriti, ne da ostane kako je bilo i da se i dalje iscrpljuješ i zapostavljaš Suadu, kćerke, unuke, pa i zetove, nego da ideš na novi modus uredjivanja, ali evo, očito, nisam uspio.

Ako se sjećaš rekao sam ti da ne obraćaš pažnju na ubode – uvijek je bilo više onih koji su voljeli više sjediti na tribinama i psovati sudiju i igrače negoli sami igrati ili suditi! Puno je lakše, a odgovoronost je manja, a uz to – možeš usput grickati košpice i krišom otpijati pivu, i kad god ti se navije poslati koga kod hočeš tamo gdje hočeš!

Kad si sudija medjutim, možeš zatražiti da se iz publike odstrane oni koji ometaju normalno odvijanje tekme i možeš na neki način zaštititi i igrače i one normalne gledaoce i tako privesti tekmu kraju. A ti se odluči za prekid! Znajući te kao sudiju, moram reći da sam iznenadjen – možda je u pitanju tih 70 koje spominješ, a do kojih ja još nisam dosegao.

Ipak, hvala ti, bilo je lijepo dok je trajalo, uživao sam jednako čitajući i pišući. Zahvalan sam blogu što me je probudio i nagnao da, nakon 30-40 godina, počnem pisati i nešto drugo osim svakodnevne poslovne korespondencije. Sve sam se nadao da ću, kad za koju godinu odem u penziju, imati više vremena i da pišem i da čitam i to mi je nekako davalo nadu da mi nagla pasivizacija neće teško pasti.

Na kraju, da te zamolim da, ako ti se nekad neko ipak javi sa tebi prihvatljivom idejom kako i gdje da se ponovo okupljamo, to preneseš blogovcima. Siguran sam naime da će mnogi, s vremena na vrijeme, posjećivati ostatke bloga. I još jedna nostalgija!!

Puno pozdrava tebi, Suadi i tvojima, nadam se da ćemo se ponekad čuti i vidjeti, ili u NYC ili u Sarajevu.

Mašo Užičanin

Dragi nas Vladusa,
iskreno ne volim rastanke, niti bilo kakve krajeve, pa sam stoga i jako tuzan zbog naseg bloga, koji je za mnoge od nas postao dio svakodnevnice. Iako zbog prirode posla koje obavljam nisam se stigao ukljuciti aktivnije sa prilozima, blog je bio dio moje svakodnevnice i prilika da saznam dosta toga o vasoj generaciji kao i o velikom broju ljudi iz Sarajeva. Kao sto rekose i neki od mojih prethodnika prije odlaska na licni meil uvijek je bilo prvo na posjetim ovaj nas blog i pregledam bar naslove novih tekstova. Znam sigurno da je mnogo mojih prijatelja iz Sarajeva takodjer rado citalo priloge na blogu. Ovo je zaista bio gigantski blog i zato cestitike i veliko hvala od Dekovica tebi, Bojanu, Suadi i cijeloj vasoj sretnoj porodici sa prinovama koji su sigurno znali biti uskraceni sa tvojim vremenom za njih zbog uredjivanja bloga. Ja se zelim zahvaliti licno zbog promotivnih tekstova o medicinskom pravu, te objavljenoj reportazi o Kolumbiji koja je u skracenoj verziji prenesena u Dnevnom Avazu 24.08.2008, a vrlo je moguce da ce nakon prevoda na spanski biti objavljena i u kolumbijskom dnevnom listu ” El Tiempo”. Od srca zelim puno lijepih dana u dobrom raspolozenju i zdravlju,provedenih sa mojom sjajnom tetkom, mojim dragim rodicama, divnim zetovima i preslatkim unucima. Naravno jos mnogo divnih putovanja neka bude, uz obavezne dolaske i u Sarajevo jer tvorca ovog gigantskog i svima nama dragog bloga, mnogi bi ovdje zeljeli upoznati. A ako neka inspiracija za nastavak bloga dodje, radovati ce nas.
Hvala puno za ogroman angazman, ideju i nadahnuce za jedan ovakav blog.
Srdacno, Sanjin Dekovic

Vlado nema hvala, ako ispadne da ti Blog ne proslavi barem 10-u godišnjicu, postojanja a ne tvog mukotrpnog rada „lagan a parali“ predočenog u spotu „Brickies Labouer in Bangladesh“.

Ima veliko HVALA za obećanje:
„Blog se neće tehnički ugasiti, ostaće “pokoljenjima” da čeprkaju po njemu, pronalaze svoje roditelje, dede ili bake, starije poznanike, ..“

Ima HVALA što si napravio PAUZU a koliku, polako razmišljaj kao da nisi u Americi već u Sarajevu. Sjeti se Milana Vranića, Ljube Nikolića koliko dugo su oni studirali ili Brane Ćurića Šufta. Oni su bili pioniri Sarajevske raje od koje smo učili o životu više nego u školi.
Možda je meni lakše ovako govoriti, kad nisam nigdje mrdao, pa nisam osjetio na svojoj koži tempo današnjeg napredka, koji prihvatamo i usput kritikujemo. Prije tridest i nešto godina Pajić Vladimir je znao reči: „Za danas smo zaradili štrucu ..“.

Za dvije godine i manje od pet mjeseci na BLOG-u je objavljeno tačno1064 priloga članka, a komentara samo dobri Bojan zna. E sad pošto sam prijatelj BLOG-a (što mislim za sve), koji je dobrovoljno uletio prije šest mjeseci, bio bi red da sve na brzaka pročitam, trećinu shvatim i potrošim četiri do pet mjeseci svog a ne tvog vremena. Bezbeli bi poslije toga bio manje naporan, odnosno knstruktivniji. Upoznaj BLOG da bi ga više volio, ako verbalno tako govoriš. To će nam svima omogućiti jedna dobra PAUZA.

Do 10-e godišnjice bit će još PAUZA ali kraćih ako tempo bude tri put manji, ili koliko hoćeš puta manji, koliko odgovara tvojoj za sad osmočlanoj porodici.
Tenički je moguće uvesti i radno vrijeme. Zašto ne, ali ne od 8 do 12 i od 16 do 19 kao kod brice, ubitačan tempo. Već ZATVORENO do daljnjeg ili ZATVORENO do 15.4.2009. Ili još bolje RADI, NE RADI što je sad slučaj.

Možda slabo kontam, il razmišljam ko’ mali Đokica. Neka je i tako, al sam iskren i sretan kad na tvom BLOG-u mogu vidjeti sliku dragog nam Đorđa Kisića iz mladih dana.

Na kraju: „NIJE SE SARAJEVSKI PREDAVATI!“ .
Želim ti lijepe, radosne, praznične dane sa unučadi, a i lijep provod sa Suadom na planiranim putovanjima koja vas očekuju.
Izvinjavam se zbog opširnosti, ali takav je trenutak.

Uložiću još jedan napor i posljednji put srdačno pozdraviti sve one koji misle, a pogotovo one koji misle kao moja malenkost. Vladi sam se uljudno zahvalio i čestitao na ovom grandioznom poduhvatu. Učinio sam to prije mnogih, pa i duhovitog Safeta “K”, kome je istini za volju, duhovito samo ono “K”.
Za blogom imaju pravo žaliti samo oni koji su se trudili da blog ostane ono što mu je i smisao, a ni oni više, kad vide ove posljednje licemjerne komentare. Kukumavčete što se blog zatvara, a šta ste učinili da se to ne dogodi?!
Krivicu svaljujete na mene i slične meni, pravite insinuacije, a nemate muda da to jasno i glasno kažete. Vlado je imao ovlasti, mogao je istjerati sa tribina koga je htio. Još će po nekima ispasti i da je Vlado kriv što se blog ugasio!
Blog nije Vlado ugasio, nego vi, svojim nejavljanjem, ili još gore, javljanjem, tek toliko da se nešto kaže, da se nahrani sujetica. Ubadao jesam, ali samo one najbolje! Tu i tamo mi je promakao i neko ko ne zaslužuje ni to. Ne vidjeh da je iko ostao ležeći na terenu.
Mašo je davao spasonosne savjete, da se sa tribina izbace svi koji viču-uaaa sudija (čitaj-misle, ubadaju!), pa onda, na kapiji stadiona je trebalo postaviti straže (Đ. D.) i oduzimati fišeke sa košpama, ne d’o Bog unijeti i flašu pive, a sve sa ciljem da bi “oni normalni” na miru mogli onanisati, gledajući balerine u šesnestercu kako izvode svoje besprijekorne piruete.
Nemam ništa protiv balerina na daskama, može i na tribinama, ali nikako u šesnestercu. Ali zato imam protiv “onih normalnih” sa tribina, koji grickaju nokte umjesto košpica, koji piju tablete umjesto pive, i koji se boje svoje vlastite sjene, a što je najgore, misle kolektivno! – ma šta najgore, KATASTROFA!
Bravo Mašo, nisi Ti đaba diplomirani ing. Slabe struje!
New Breca 12.12.2008

Dragi Vlado
U pravu ste kad kazete da su dosle neke nove generacije i ne razumiju …. druzenje. Bilo je lijepih clanaka i priloga, bas za dusu i sjecanja. Zar je sramota biti nostalgican? Ja mislim da je lijepo da se imamo cega sjecati, lijepih druzenja i finih ljudi!
Zelim Vama i Suadi Srenu Novu Godinu i sve najbolje.
Sretna Nova Godina svim “nostalgicnim” Dovla citaocima i saradnicima.
Selma

Postovani Vlado, hvala i od mene…. hvala sto je Dovla uopste i postojao.

U ovom dalekom svijetu, to je bio moj prozor sa pogledom na Sarajevo.

Sve najbolje, Vama i Vasoj porodici, kao i svim blogovcima.

Lani, za američki praznik Thanksgiving , dala sam Vladi javnu zahvalu što je meni i svima nama podario ono što nam toliko nedostaje u ovom inostranstvu: druženje sa rajom iz osnovne škole, gimnazije, fakulteta, Energoinvesta i ostalih radnih sredina, FIS-a, Parkuše, korza, Selje, da ne spominjem čarobnu i uzbudljivu Jahorinu….
U junu o.g., na njegov prvi pokušaj da ukine svoj Blog, rekla sam: Uostalom smatram da se Dovlablog, i pored sporadičnih veoma nekorektnih komentara, ne smije razoriti! /CETERUM CENSEO BLOGUM NON DELENDAM ESSE!/

Ako je ova zadnja Vladina odluka donešena “zaoprave” ostaje mi da samo kažem:

LIJEPO JE BILO NA DOVLABLOGU, DOVIĐENJA U HJUSTONU I SARAJEVU!

Sretna Nova svim Dovlablogovcima sa Urednikom i familijom na čelu!

Srdačno, Azra Kavazović, bivše Dopisništvo Hjuston

Evo i linka…

http://www.youtube.com/watch?v=4TP3u0rNkys

Dovla,
bači me u depresiju!
Evo me ispuh’o k’o burek-lažnjak (trči, trči, pa – meso; trči, trči, pa – okuka).
Umjesto k’o sav normalan svijet – u frižider, počeo sam Ti i noću klikat’ na dovla.net nestrpljiv da vidim nove – stare face ili pročitam prilog, komentar.
Na kraju, kada se emocije malkice stišaju, izgleda ostaje mnogo toga da se kaže o ovome blogu i blogovanju. (Do sada: za uskličnik, a što – šta, bogami i za upitnik.)
Za utjehu ostaje mi da još podugo “klikam”, da nadoknadim propušteno, da se vraćam na dovla-net kao na izvor, kao na Zapis o izvoru (M. Dizdar):
Rastvorio sam se
I potekao
Potocima
Rijekama
Morima
Sada sam tu
Bez sebe
Gorak
Kako svome izvoru
Da se vratim?
E pa, Kapetane, dobro more ( ma, drž’ se kraja).
Nego, Kepi, kome ćete Suada i Ti pričati predstojeće putovanje, kome slike …, (navlakuša, odustajem). U “Lovcu”? Važi!
Raja, internet nautičari, svima pun vjetar u jedra u Novoj i dobro zdravlje.

Dragi Vlado, čitajuci sve ove komentare na vijest o ukudanju bloga, osjetih potrebu da i sama dodam komentar.
Za Dovla blog sam dosta kasno saznala i zato sam njegov sadržaj ubrzano čitala, aktuelne priloge i unazad, ponekada nemogavši se odvojiti od kompjutera.
Zaista iskreno žalim zbog tvoje odluke, mada te i razumijem. Ma koliko izgledalo da nas nove, mladje generacije ne razumiju, možda i griješimo. Možda samo traže inspiraciju provocirajući nas! I zato ne bi smo smjeli odustati od održavanja onog neponovljivog i prepoznatljivog sarajevskog duha bez koga se teško živi i bez koga se teško diše. Zahvaljujući tvojoj upornosti, on se polako uzdigao u nebo i ovio bezmalo cijeli svijet, Sarajevo nikada nije bilo veće.
Družeći se sa Dovla, osjećala sam se ponosnom što pripadam svijetu sarajevske raje, koja kao feniks uspijeva da se ponovo iz pepela rodi i živi barem u imaginarnom svijetu putem interneta.
Uopšte me ne interesuju komentari napisani sa željom da nekoga povrijede, to su uvijek radili mali. Mnogo više je onih koji su na blogu tražeći prijatelje i ćaskajući sa njima nalazili i sebe, davno negdje zabludjele, koji su potom napojeni zadovoljstvom odlazili u maglu nekog novog dana u novim životima daleko sigurniji u sebe.
Zato bih se rado pridružila komentarima i idejama poput one kojom se javio gospodin Miro Klarić. Medju blogovcima su sigurno pojedinci koji štafetu mogu preuzeti a ti Vlado preuzmi ulogu supervizora.
Iskreno se nadam da će blog ponovo oživjeti.
Svim blogovcima i sarajevskoj raji, ma gdje bili želim sve najbolje u Novoj godini i sunce u duši

Svima koji otvore Dovla.net, a posebno onima koji još svakodnevno navrate da vide neće li reanimacija uspjeti i da pročitaju, vjerujem, prerane nekrologe, od sveg srca želim da se mognemo nositi sa svim izazovima – radostima i žalostima, borbama, pobjedama i porazima, sa svim onim sto nam u iducoj godini ide ususret. I, da nikada ne zaboravimo koliko je život lijep! U to ime, dignimo čaše i ispijmo ih uz ovu prelijepu pjesmu.

Vaša Azra Jajatović

P. S. Na ovoj je adresi: http://www.youtube.com/watch?v=vnRqYMTpXHc

Tuzna vijest Dovladovci. Osjecali smo se i mi kao dio ovog lijepog drustva… Nedostajace nam ovaj blog

Foliranje u pretpubertetu starosti

Dragi Vlado, prije dva – tri dana dobio sam Attach pod naslovom
“Životna filozofija” i oznakom za Subject “Radost u starosti”. Već od prve
slike, sa naslovom “Stara mudrost” i podnaslovom “Klikni mišem”, pa
do posljednjeg kliktaja, posmatrao sam onoga starca od 92 godine,
pokrivenog tilom, na sjedećem odru, a obgrljenog zlatnim kič-vijencem
– i zavirujući kroz nebesko plavi zastor (iza koga se krio nekakav duh
sa paščetom kraj lijevog koljena i tekstom iz koga saznajemo,
osim ostalog, da je starohan uredno obrijan) — nigdje nisam zapazio da
taj pradjed ima likom i duhom (tekst uz slike) bilo kakve sličnosti i veze
sa Vladom Kalužom koga ja poznajem.

Ama, kome, Ti, foliras? Pjesnik kaže: “Ništa čovjek ne može izgubiti
što mu jedno proljeće ne bi moglo povratiti”. Eto Tebe jednog lijepog
dana na proljeće, ili dan-dva ranije, ili za dva-tri mjeseca u ranu
plodonosnu jesen — da zapjevamo: “Vratija se Šime, di je bija da je
bija…” Ko se jednom inficira pisanjem, a kamo li koga ugrize
Frankeštajn pa stvori golemi Hajd park blog — taj mora, po vječitim
zakonima čovjekove prirode, do kraja života nastojati da pobjegne iz
anonimnosti, što je jedna od najsnažnijih i najtrajnijih potreba ljudskog
bića.

Čitao sam i Tvoje natuknice i razloge za zatvaranje hucumeta.

Razumijemo, a beskrajno Ti Vuk i ja zahvaljujemo što si nam darovao
u Blogu sve lijepo što smo ponovo doživljavali, evocirali, vidjeli i
pročitali o svojoj rodnoj Bosni i Hercegovini.

Dozvoli da se u nečemu Ti i ja “ideološko-politički” ne slažemo. Šta će
Tebi one “parastos slike” sa onim džuturumom i šćenetom na njima. Ja sam
u dugogodišnjem druženju sa Bosancima Muslimanima naučio da je zazor
pričati o bolesti, nemoći, slabosti, umiranju i smrti. Oni kao da iracionalno
vjeruju da time sebi “vezuju šuhvu”, prizivaju sumnju, zlo i opterećuju se
nečim nepotrebnim, zaziru od uroka, a, mislim, da su, racionalno gledajući,
u pravu. Šta će o tome razglabati i protiv toga se boriti kad su, kako reče
Zuko Džumhur onom fitness-trkaču, junoš i– da trčao neko ili ne trčao -
koraci su unaprijed odbrojani. Gubljenje vremena.

Iskusio sam to i za vrijeme rata u najtežim situacijama, a eto i svaki put
kad sa nekim bliskim prijateljima i komšijama telefonom razgovaram, uvijek
mi sujevjerno kažu: “Dobro sam, ma i on (ona) je dobro, svi smo dobro”,
a u glasu mu i u razgovoru saznaš da nije dobro, da je daleko od dobra,
ali ljudi neće o tome da pričaju iz ponosa, iz straha, ili ne vide u tome
svrhu, kao da je to besposlica i kao da nije učtivo. Naprosto, tako su
odgojeni.

Valja Ti to što ćeš putovati, slušaj muziku, pleši, plivaj, čitaj, nadji neku
igru i zabavu, piši, crtaj, igraj se sa unučićima.

Batali razmišljanja o starosti. Zeko ima dobrih ideja o rasterećenju
Bloga, i ja sam nesto iščeprkao iz svog golemog bunjišta u glavuši, a ima još
hejbet blogovaca kojima bi se, kada zatreba, i kada se u tebi opet probudi
sportista — upalile lampice u glavi. Prvi koračić je da se lično,
poimenice, personalno, prozove, i anketira, petnaestak starih blogovaca. Npr.pitati ljude
kako bismo mogli rasteretiti Blog i Vladu, obogatiti sadržaje, izbjeći
“plitke” i banalne teme “kvrkljivih saradnika” i kritizera. Ne objavljivati priloge
onih koji samo sačekuju da “presude”, a sami ništa društveno angažovano i
korisno za druge – ne pišu.

Ti, gospodja Suada i vaša djeca i unuci zaslužujete da vas nose
na putevima dobri, blagi i topli vjetrovi i mora. Što rekli u Bosni – “Po suncu
hodili” — pa nam jednog lijepog dana, ili dan-dva ranije, slike sa
puta u reformisanom i okrečenom Blogu darivali.

Bato i Vuk Jeftić

Cijenjeni gospodine Kaluža,

probrano sarajevsko društvo, koje čini ovu vašu virtualnu kuću tako stvarnom i živom, jest ona dragocjena ljudska supstanca, koja ne dozvoljava potpuni raspad i rasap svih vrijednosti. Pomno sam čitao napisano i gledao pokazano, bivajući sve uvjereniji u ozbiljnost i važnost gradnje ovog hrama u kojem svijetli nada da “s uma sišavši” nisu i ne mogu prevladati. Dakako, na ljekovitim stranicama ovdje ispisanim, zapadalo se počesto upravo u ovakva stanja patosa i svakojakih pretjerivanja, ali, ako je naša nesreća i režirana i cinično aranžirana, naša se osjećanja ne daju baš urediti i postrojiti kao regruti u stroju. Imamo zadaću da budemo nepatvoreni, pa bilo to i nezgrapno i nevješto, bilo to za ruženje ili, možda, degenek…

Ja sam se svojevremeno našalio, pa u špicu jedne serije kratkih dokumentarnih filmova o Sarajevu ugradio rečenicu: Sarajevo je ozbiljan grad!…dakle, papagajski ponavljao puku floskulu. Ali, slušajući ljude koji su tu ljušturu ispunjavali živom materijom vlastitog doživljavanja grada, shvatio sam da, da se ta rečenica otela, da više nije ni šuplja, ni prazna…a, ni samo moja.

Budite sigurni, gospodine Kaluža, da je vaš poduhvat, odavno premašio prvotno zadate okvire i postao trajna vrijednost.

Pozdravljam vas uz nekoliko stihova,

Valerijan Žujo

GRAD

Njegovo lice moćno zrači
i kada sunce iz dana ode.

Njegovo ime isto znači
na jeziku vjetra i jeziku vode.

Sarajevo
između jablanova i ptica
između jutarnjeg sunca i onog sunca na zalasku
ima stotinu, ima hiljadu lica
i ravno je svakom velikom pronalasku
Sarajevo
između jablanova i ptica.

Vlado svaka cast na blogu i vremenu posvecenom da se odrzi. Dugo je i trajao kad se uzme u obzir da se na njemu komentarisalo na milion jezika. Neko srpski, neko hrvatski, neko bosanski, crnogorski ili srpsko-hrvatski, tako da se sve teze i teze i razumijemo.

Dragi Dovla,

Žao mi je sto si morao “uspavati” svoj Blog. Divim Ti se i zahvaljujem na ogromnom trudu koji si morao uložiti da bi ga uredjivao. Znam da to nije bio nimalo lagan posao. Bilo je to divno mjesto gdje smo se sastajali, družili, progovarali, ružili….

Nisam baš bio regularan dopisnik, ali sam bio redovan čitalac. Mislim da će mnogima, kao meni, veoma nedostajati, zato sam i napisao uspavati pod navodnicima, jer stalno tinja neka nada da ćeš ga jednog dana ako se steknu uslovi, “probuditi”.

Koristim ovu priliku da Suadi i Tebi kao i čitavoj familiji zaželim sve najbolje u Novoj godini

Mnogo pozdrava,

Željka i Sveto

Ja sam svojevremeno na ovom Blogu napisao jedan kratak tekst o sarajevskom pok.Prof.Slavki Podkubovseku-Kubi i u njemu iznijeo tvrdnju da je Kuba za vrijeme odrzavanja ZOI’84. bio jedini domaci kadar na mjestu Rukovodioca takmicenja neke sportske discipline.

Posto sam tek prije nekoliko dana dobio primjedbu na istinost te tvrdnje, ovdje se izvinjavam na propustu i korigujem napisano.

Prof.Slavko Podkubovsek-Kuba nije bio jedini domaci kadar na mjestu rukovodioca takmicenja na ZOI’84..Pored njega je duznost rukovodioca takmicenja za Bob, koje je odrzano na Bob i sankaskoj stazi na Trebevicu, obavljao Vladimir Pajic-Paja, sarajevski uspjesni sportas i sportski radnik.

Izvinjavam se Paji, citaocima pomenutog teksta a i Vladi, radi ovog mog nehoticno ucinjenog propusta.

Ujedno se radujem sto Blog nije u potpunosti ugasen sto mi je dalo mogucnost da popravim gresku i da izrazim iskrenu nadu da ce se aktivnost dovla.net-a uskoro nastaviti.

Vladi i porodici te svima koji dolaze na nas blog “dovla” zelim Sretnu Novu Godinu !!

S postovanjem,
Vlatko Slokar

Dragi naši Suada i Vlado

Predpostavljali smo da že ovo mirovanje bloga završiti “odlaskom u penziju”, a potajno smo se nadali da će ipak još raditi. Hvala Vlado prije svega na ovoj divnoj ideji, briljantnoj zamisli i ogromnom trudu da se ona ostvari. Zaista smo uživali posjećujući ga, zabavlajli se, sjećali, podsjećali, vracali se u prošlost, saznavali kako i gdje žive ljudi koje smo poznavali i koji su bili dio nas i našeg življenja u Sarajevu. Blog nam je pomagao da povežemo neka izgubljena imena, da čujemo tužne vijesti o ljudima koji nisu više medju živima. Bio je tako živ i snažan u svojoj suštini i namjeni i žao nam je da su pojedini prilozi iskoristili njegov prostor za neka nepotrebna unutarnja preživljavanja, doživljavanja i reagiranja, pa je taj ukradeni prostor malo zasjenio i uskratio blogu da bude ono što je Vlado želio i Bojan stručno uobličavao. Vjerujemo da je taj ogroman trud većini posjetilaca pružao zaista pravo, istinsko zadovoljstvo. Svjesni smo da je ovo bio popriličan napor za Vladu i ideja da se više posveti svojoj divnoj familiji i uživa u njoj, nam je potpuno jasna.

Iako više neće biti prisutan, blog će živjeti u nama. Onako kako ga je Vlado zamislio i ostvario. Hvala Vlado još jednom! Radili ste veliki posao!!!

Želimo ovom prilikom da svima poželimo puno sreće, dobrog zdravlja, ljubavi i radosti u Novoj 2009 godini. Uživajte u Michigenu, svi na okupu, i neka vam budu lijepi predstojeći praznici!

Nadamo se da će poslije Bahama doći na red Sarajevo i da ćemo se vidjeti tamo.

Vole Vas Vaši
Filipovići

Dragi Vlado,
nažalost, tek sada sam otkrio ovaj Blog. Nema veze, sada imam rudnik nostalgije u kojem ću kopati.
Za Tebe i ostale jedna informacija: Na YouTube-u upiši “zlatkobadovinac” pa pogledaj.
Želim Ti svaku sreću.
Zlatko.

Nakon trodnevnog “kopanja” sjetio sam se beogradske tv serije “Cule Pokorni” u kojoj se, u jednoj epizodi, Mija Aleksić kao Cule vozi na kamionu kroz Beograd i poručuje:”Nađite najveće zvono, okačite sve svoje kvalitete o njega i udrite po njemu. Nemojte očekivati da to urade drugi. Oni su zauzeti svojim zvonom.”
Na ovom Blogu su svi udarali u druga zvona, a sada su ona utihnula.

Poštovani gospodine Vlado,
Želeo bih da uspostavim kontakt sa Nenadom Stevanovićem koji je dao svoj komentar o monografiji SD Bosna iz Sarajeva. Komentar je prikazan na vašem sajtu u martu mesecu prošle godine. Pošto je jedina mogućnost da saznam e-mail adresu gospodina Stevanovića upravo vaš sajt molio bih Vas da mi, ako je to moguće, i ako se gospodin Stevanović sa tim slaže, prosledite njegovu e-mail adresu. U periodu do 1994. godine i ja sam živeo i radio u Sarajevu i bio vrlo aktivan u stonoteniskom sportu Bosne i Hercegovine. Sada živim u Beogradu i želeo bih da uspostavim kontakt sa starim prijateljima. Srdačan pozdrav vam žele Borko i Marija Andjelić

Meni se cini da Vlado ovaj blog nije zatvorio nego nas satrira.Hoce covjek da vidi kako cemo reagovati, pa ako reakcija bude mrak onda se isplati nastaviti.Ako ovo nije istina onda neka natjera Vladu na razmisljanje jer mislim da je glupo ubiti zlatnu koku, ali ima i ona mjesta ,da je najbolje prestati kada si popularan jer te tako raja zapmte mnogo duze.Pegin blog malo tuska,Brega,Varsava i tako to.Pego,daj bolan malo zivni,samo sto nisam zasovio.

RASTANAK
DVIJE PTICE
KA RAZNIM STRANAMA
NESTAJU U PANICNOM LETU.

OSTAJEM SKLONJENA
U TRESNJINU SJENU
SAMA STABLO
SRETNA I TUZNA
U ISTI MAH.
ODLAZIM
ISTIM ONIM PUTEM
KORACAM ZA OBOJE NAS
U SRCU PROSIJAVAM
JOS JEDNU PJESMU
IZ PJESME NIKUD NECES OTICI.

PRUZAM RUKE
DA TE BAR NESTVARNA
TAKNEM
PRUZAM RUKE
GDJE GORI
HILJADU SVIJECA
U SEHERZADINOJ NOCI.

SUTI PJESMO RAZALOSCENA
U LABUDA SLOMLJENO KRILO
A ON DRUGIM KRILOM
SAMO ZA TE PRODUZAVA DAN.

Mojom pjesmom RASTANAK pokusavam se zahvaliti nasim domacinima,
ukljucujuci i najmladje, jer su i oni dali miris i ukus ovom NEIZBRISIVOM blogu.
Draga Suada i Vlado,zelim Vasim najdrazim i Vama,jos nebrojeno godina, da hodite skupa
obalama srece, a ne oklijevate, i imate sve ove drage DOVLOVCE u oku i srcu.
Love,
BAHRA PASIC