Warning: Creating default object from empty value in /homepages/5/d94778607/htdocs/dovla.net-2/wp-content/plugins/view_counter/view_counter.php on line 52
dovla.net » Umro nam je ?usta

Umro nam je ?usta

Ju?e je u Los Angelesu umro Mustafa Trklja – ?usta. Ovog mjeseca proslavio je 60-i ro?endan.                   Prošle sedmice, tokom našeg puta za Floridu, razgovarali smo nekoliko puta, iz New Orleansa smo mu poslali razglednicu sa željama za brzi oporavak… Po povratku sa krstarenja uklju?ili smo mobitele i od našeg zajedni?kog prijatelja Cice Dardagana saznali za užasnu vijest – naš dragi prijatelj ?usta nije više medju živima! Na slici: Darko, Sanja, Robert, Minja, Biljana i ?usta (Kliknite na sliku da se pove?a)

?usta je dosta mla?i od mene, znali smo se sa sportskih terena, pozdravljali se, ?usta je bio golman rukometnog kluba “Mlada Bosna”, ja košarkaški sudija, bili smo ista sportska porodica.

Onda su nas vjetrovi rata odnijeli u Ameriku i tako je došlo do li?nog poznanstva, uzajamnih posjeta, po?elo je jedno iskreno prijateljstvo, uklju?uju?i naše supruge i k?erke. Redovno smo se ?uli telefonom, družili se za vrijeme našeg boravka u Los Angelesu, upoznali smo i njegovog brata Tašu, njegove sestre i zetove…

Pred o?ima se redaju sje?anja na susrete u Las Vegasu, Phoenixu, zajedni?ke izlete u Kaliforniji, bili smo na vjen?anjima njegovih k?erki Minje i Sanje, radovali se njihovim i našim unucima i unukama, bilo je zadovoljstvo imati ?ustinu porodicu za prijatelje.

Iako je za opaku bolest saznao prije godinu dana, nije time htio “uznemiravati” svoje prijatelje, ?ak ni svoju najbližu rodbinu sve dok bolest nije uzela maha i na red došle bolnica i nekoliko operacija. Teška bolest i splet nesretnih okolnosti slomili su njegov zdravi sportski organizam. Sve je juna?ki izdržao i ve? po?eo raditi uz pomo? kompjutera kod ku?e. Mislili smo da je najgore prošlo i da je njegov snažni duh izvojevao odlu?uju?u životnu pobjedu. Nažalost, prošle no?i iznenada je prestalo da kuca njegovo veliko srce.

Prošli mjesec imao je zadovoljstvo u posjetama k?erki, unuka Nikolasa i unuke Mie, iz Njema?ke je došao Tašo, bila je i sestra ?amka sa suprugom, kao da je to bila jedna vrsta oproštaja koji niko od nas nije prihvatao kao realnost.

U ?ustinoj divovskoj borbi, herojsku pomo? je imao od supruge Biljane sa kojom je proživio i najteže i najljepše godine života i kojoj sada ostaje golema praznina nakon nenadoknadivog gubitka supruga, prijatelja i nadasve jedne izuzetne li?nosti koja je ostavila traga kod sviju nas koji smo ga poznavali.

Nama, brojnim ?ustinim prijateljima i poštovaocima ostaje trajna uspomena na njegov vedri lik i zadovoljstvo da smo imali privilegiju da se družimo i budemo bliski prijatelji.

Biljani, Minji, Sanji, Taši i sestrama, unuku Nikolasu, unuci Mii, zetovima Darku i Robertu, upu?ujemo naše najiskrenije sau?eš?e.

Vlado i Suada Kaluža sa porodicom

Komentari (13)

1
Džemo Arslanagi?
Saturday, 31. January 2009 u 09:49

Draga Biljana iskreno sau?eš?e zbog ogromnog gubitka!
U ovom mjesecu bio sam na dvije sahrane naših radnih kolega iz ERC-a, Zorana Zagorca i Jasmina Hodži?a (Buki, Jablan, Sandokan) vršnjacima tvoga ?uste. Sa Nadom Jovi?i? Zoranovom suprugom samo sam šutio kao i ona i kratko rekao da bude hrabra.
Stomak me zaboli kad odlaze moji poznati i vrlo prijatni, a podobro mla?i od mene.
I tebi kažem da budeš hrabra i hrabriš djecu, a oni svoju pred njima je život, nekad ljepši a uvjek sadržajan kao što je bio tvoj i ?ustin.
Želim ti svaku sre?u i u ovim teškim trenucima Džemo.

2
Moni
Saturday, 31. January 2009 u 09:51

U šoku sam, ne mogu povjerovati i pomiriti se sa istinom. ?esto smo razmenjivali e-mail a osim sporta veza nam je bila i struka i Goran Konforte. Preostaje mi da njegovoj porodici izrazim iskreno sau?eš?e a mi vje?no da sa?uvamo uspomenu na divnog prijatelja.
Moni Gaon

3
Hamo Masleša
Saturday, 31. January 2009 u 14:56

Hvala Ti Vlado što si za našeg ?ustu ponovo otvorio svoj blog. Omogu?io si nam da se podsjetimo na naseg Druga a i da onima koji ga nisu znali kažemo sa kim smo bili bliski.Bio je, ono što svi tražimo- PRIJATELJ, kad se pilo i mezilo bio je MUSKAR?INA a kada je trebalo drugom prisko?iti u pomo? u nevolji – DRUGAR?INA. ?esto nas je okupljao u svojem dvorištu na janjetini ili ?evapima, znao je, onako malo uz rakijicu, sjajno zapjevati sevdalinke i starogradske pjesme. Nije to bilo ONAKO, pjanski, pa “samo” do pola pjesme ili prvu kiticu i refren. Svaku je završavao do kraja uz naš aplauz.Povukao je i nas, njegove goste, da ga pratimo što smo s velikom radoš?u uvijek ?inili. Bio je MERAKLIJA. Na izletima sarajevske raje koje smo organizovali u Los Andjelesu, donosio je uvijek svoje prepoznatljive ?evape koje smo ne ?ekaju?i da ih spusti na sto, odmah, stavljali na roštilj. Bili su najbolji. Ispe?eni, sa braon korom, onako so?ni, mamili su poglede svih. Kad ih je pekao nije im dao da “stanu”. Stalno ih je držao u “vazduhu”. Znao im je nešto što mi nismo. Najviše je volio, ipak, pri?u o Sarajevu.
Podsje?ao nas je na “one”dane jugoslovenskog sporta a posebno rukometa. Uz sport, uspio je završiti i fakultet i krenuti u kompjuterski posao sa suprugom Biljanom, u Sarajevu, što je u ono vrijeme bilo vrlo riskantno. Ali trud, znanje i strategija se isplatila. Uspješno su vodili firmu do po?etka rata. Samo se pitamo gdje bi im bio kraj da se nije zapucalo. Bio je jedan od osniva?a vrlo posje?enog, u ono vrijeme, disko kluba”Stelex” na Marijin Dvoru.
Dolaskom u Los Angeles, ?usta je krenuo ispo?etka ali ne kao ve?ina nas koji smo deliverovali pizze, šamarali tanjure u restoranima i farbali stanove. On se uhvatio odmah u koštac sa kompjuterima i u?enjem engleskog jezika. Ostao je u svojoj struci prije svega zahvaljuju?i upornom radu i naravno razumjevanju i strpljivosti Biljane. Polako je primicao barku obali. Želio je, kada ode u penziju, da bude bliže k?erkama. Planirao je kupiti mali jednosoban stan?i? za njih dvoje. Želio je da pod stare dane gleda unuke kako rastu. Da ih u?i rukometu, poštenju i ljubavi. Ta djeca ne bi imala boljeg u?itelja od njega i vjerujem da bi ih vremenom nau?io i jednu strofu neke njemu drage sevdalinke ili starogradske…..tek da znaju, kad odrastu ko je bio ?USTA.

4
Porodica Dekovi?
Saturday, 31. January 2009 u 19:25

Sa velikom tugom u srcu primili smo vijest o smrti dragog i divnog ?ovjeka kakav je bio ?usta. Imali smo priliku da ga upoznamo i družimo se sa njim u Americi tokom naše dvije posjete Kalužama. Ti dani ?e nam ostati u trajnom sje?anju i jako nam teško pada bolna istina da se ne?emo u nekom narednom putovanju u Ameriku sresti sa našim dragim ?ustom. Njegovoj porodici izražavamo iskreno sau?eš?e u njihovom velikom bolu.

Nada, Medo i Sanjin Dekovi?

5
malik
Saturday, 31. January 2009 u 22:06

?usta, stariji kolega. Biljana mla?a kolegica. Dva najljepša osmijeha, iskrena iz srca, ?inila su studentsko vrijeme ljepšim, radni dan kra?im, ve?er u Stelexu, zabavnijim.
Takvim ih pamtim.
Takvim ?u ih pamtiti.
Sutra ?u biti sretan, jer ?e Svijet dobiti nove rukometne prvake, ljude s ovih prostora.
Danas sam nesretan pro?itavši ovu vijest kako je Svijet napustio naš vrstan rukometaš, ljudina,obiteljski ?ovjek, sportski- radni prijatelj i kolega.
Vratar sa srcem, zaklju?anih vrata, velikog otvorenog srca…?USTA !

6
ZE?EVI? LJUBIŠA - ZEKO
Saturday, 31. January 2009 u 22:53

ZE?EVI? LJUBIŠA – ZEKO

BILJANI I PORODICI ISKRENO SAU?EŠ?E. IMALI STE SA KIM ŽIVJETI. ?USTA JE BIO “OSOBA”. KAD TAKVI ODU U NEPOVRAT OSTAJE VELIKA PRAZNINA.
TUGUJEMO S’ VAMA

Ze?evi?i

7
Jelena Janjic
Sunday, 1. February 2009 u 08:02

Vijest o odlasku ?uste nas je zatekla potpuno nespremne. Ovo je neizmjeran gubitak za nas koji smo ga dobro poznavali kao divnog supruga, oca i prijatelja. Imali smo priliku da se druzimo kada su nam se kcerke radjale i da pomno pratimo njihov napredak. A onda smo napustili Sarajevo i svako je otisao na svoju stranu. Na poziv Biljane i ?uste imali smo namjeru da se ponovo sretnemo na proslavi 40. rodjendana Steleksa, ali nije nam se dalo…Velika nam cast da smo poznavali i druzili se sa covjekom kakav je bio ?usta. Njegov lik ce nam vjecno ostati u sjecanju. Dijelimo bol sa Biljanom, Minjom, Sanjom, i njihovim porodicama. Vojislav, Jelena, Tea i Nikolina

8
Adnan Saric
Monday, 2. February 2009 u 00:26

IN MEMORIAM

Poslije svih prijatelja da ti se obrati i rodjak…

Dodje mi u sjecanje davna 1980. godina, kad na savjet mog, sada vec rahmetli oca, odlucih da potrazim Mustafu i zamolim ga da mi bude mentor i pomogne u odabiru teme za maturski rad. Rekao je …TIRISTORI… – ko zna razumjet ce!

Rekao je jos nesto, malo mi je tad zaparalo usi, ali znam da je bilo dobronamjerno. – “Hocu, pomocu ti, ali da znas, ja ti ga necu pisati…”

Od tad prodjose godine, ja upisah elektriku i uclanih se u STELEKS. Zavrsi se i fakultet, pa onda pravac na Stup u Kibernetiku. Sa ratom nam se putevi nekako razidjose i veze pokidase.

Tuzna vijest da nas je naputio jos jedan od nas me snadje u Sydney-u.

Iskreno saucesce ovim putem izrazavam dragim Biljani, Sanji i Minji, kao i Mustafinim sestrama i bratu.

Utjeha je da iza nas ostaju nasi mladji – Mustafa i ja imam tri kcerke!!!

Adnan sa porodicom…

9
Hajra Balorda
Friday, 6. February 2009 u 17:46

DRAGA MOJA BILJANA, TEBI, MINJI, SANJI, UNUKU NIKOLASU, UNICI MII, ZETOVIMA, BRATU I SESTRAMA UPU?UJEM ISKRENO SAU?EŠ?E. IMALI STE GROMADU OD ?OVJEKA SA KOJIM STE ŽIVJELI, A JA JEDNOG OD SVOJIH NAJBOLJIH I NAJVRIJEDNIJIH SARADNIKA NA DUŽNOSTI DIREKTORA CENTRA ZA AUTOMATSKU OBRADU PODATAKA U NARODNOJ BANCI BOSNE I HERCEGOVINE. SA NAŠIM VRIJDNIM MAG. MUSTAFOM TRKLJOM – ?USTOM SVE SMO POSTIZALI I UVIJEK BILI NAJAŽURNIJI. DAO JE VELIKI DOPRINOS DA BUDEMO PROGLAŠENI NAJBOLJOM BANKOM U JUGOSLAVIJI I U JUNU I99I DOBILI TRE?E FINANSIJSKO INTERNACIONALNO PRIZNANJE U ŽENEVI.
BIO SI TAKO PONOSAN I DO?EKAO ME SA OGROMNOM KORPOM CVIJE?A. DODJE KOBNI RAT, RASTURI SE DIVNO DRUŠTVO. TI OSTADE U SARAJEVU, BILJANA I DJECA ODOŠE I NAKON PAR GODINA SE SASTADOŠE. PIŠEŠ MI PISMA. PATIŠ ZA PORODICOM. KAŽEŠ KAKO SVI KOJI SU OSTALI MAJU SVOJU GRANATU, SAMO JE PITANJE KAD ?E GA POTREFITI. MIMOIŠLA TE JE NA NAŠU RADOST, ALI TA TVOJA OPAKA BOLEST ODNESE NAM TE. ODLAZIŠ SUTRA U PRAH, ALI NE, TI IDEŠ U VJE?NOST, A MI TVOJI PRAVI PRIJATELJI DOK ŽIVIMO POMTI?EMO TE. PO?IVAJ U MIRU I NEIZMJERNOJ LJUBAVI I POŠTOVANJU TVOJE GUVERNERKE HAJRE BALORDE.

10
Hajra Balorda
Friday, 6. February 2009 u 18:27

HVALA TI DRAGI VLADO ŠTO SI ZA NAŠEG VELIKOG PRIJATELJA MR. MUSTAFU TRKLJU – ?USTU PONOVO OTVORIO SVOJ BLOG. ŽAO MI JE ŠTO TE NISAM VIDJELA PRILIKOM TVOJE POSJETE MIRZI KULENOVI?U, A MOM DRAGOM RODJAKU U MARTU 2OO8 GOD. U TORONTU. PUNO POZDRAVA TEBI I SUADI OD HAJRE BALORDE IZ SARAJEVA.

11
Azra Kavazovi?
Saturday, 7. February 2009 u 01:52

?ustu sam u Sarajevu poznavala samo iz vi?enja…. Nešto bolje sam ga upoznala ?itaju?i njegove interesantne priloge i komentare na Dovla blogu te razmjenjuju?i s njim nekoliko prijateljskih mejlova sa dovlablogovskim temama.
Bio je otac “male” Minje iz Beaumonta, kolega moje sestre i prijatelj mojih prijatelja. Oni su ga svi veoma voljeli i poštovali.
Za njegovu tešku polest prvi put sam ?ula prije dvije sedmice kad su Suada i Vlado bili kod nas na proputovanju za Floridu. Javili smo mu se telefonom pa su njegov prijatelj Džado i njegova školska prijateljica Olga dugo s njim razgovarali. Svi smo ga pozdravili. Tada nismo ni slutili da ga ve? za nekoliko dana više ne?e biti…….
Bila sam van grada kad je došla do mene ta tužna vijest o njegovoj smrti…Iznenadila me je ja?ina tuge koju sam osjetila zbog smrti nekog koga sam tako malo poznavala a tako mnogo cijenila…
Ovom prilikom želim da izrazim njegovoj porodici naše najdublje sau?eš?e

Azra, Zina i Ognjen Kavazovi?

12
Maso Uzicanin
Wednesday, 11. February 2009 u 18:38

Svaka vijest o trajnom odlasku prijatelja duboko nas pogadja i ostavlja ožiljak i prazninu u našim srcima. A ?ustin odlazak zaista predstavlja i nešto više, nešto što stvara duboku ranu i što grani?i sa nevjericom – pa zar zaista i on ode?

Uvijek raspoložen, nasmijan, uspravan, spreman za humor, šalu, pjesmu, uživao je u životu i u društvu kao u ne?emu što mu je dato na poklon i bio je u stanju da tu svoju radost i optimizam dijeli sa svojom okolinom. Kada smo po?eli zajedni?ki raditi na organizaciji proslave 40-te godišnjice Steleksa u USA lanjske godine, preliminarne prijave poslalo je oko 90 ljudi, a kada je došlo do toga da se moraju dati kona?ne odluke, broj prijava se je smanjio na 40-tak. Razgovarali smo na telefon, ja sam bio zabrinut, a moj ti ?usta kaže: ” Ma Šoma, da nas se nadje i deset, zauhar nam je!” Eto, to je bio ?usta! Nažalost, opaka bolest ga je prvo primorala da se povu?e iz organizacije skupa, a nije mu niti prisustvovao. I kao da nas je deset nedostajalo! A evo, nedostaja?e nas taman toliko i trajno!

Družili smo se intenzivno u godinama stvaranja i narastanja Steleksa. Nikolina ga je poznavala još kao aktivnog pionira iz Saburine škole na Plo?ama, gdje je bila delegirana iz Komiteta omladine i još tada ga zapamtila kao izuzetnu li?nost. Nakon završetka studija još uvijek smo se ponekad vidjali petkom prvo u Istri, pa kod Cvije u Štorosmajerovoj, zatim u Dalmaciji. U posljednjih 20 godina životi su nas medjutim odveli na razne strane i nažalost nismo imali priliku da se vidjamo. Medjutim, svaki telefonski razgovor u predstavljao je dogadjaj za sebe, pri?u bez kraja, radost bez prestanka, planove, želje …
Najviše sam se sa ?ustom zbližio negdje 1977 ili 1978 kada smo se potrefili skupa u Parizu, ?ak dvije sedmice. On je bio na svom redovnom kursu iz ra?unara, a ja na seminaru iz daljinskog upravljanja gasnim sistemima. Svaki dan poslije kurseva bi se našli negdje u gradu, a zatim su slijedili sati šetnji bez odredjenog cilja, sa pri?ama o životu, o porodici, o poslovima, planovima… ?esto smo pravili pauze da sa telefonskih govornica zovemo on Biljanu, a ja Nikolinu, a ta vezanost za porodice još nas je i dodatno zbližavala. Na kraju, ve? poslije pono?i, zavukli bi ruke u džepove, pogledali mapu Pariza da vidimo gdje smo odlutali, pa zatim tr?ali do najbliže metro stanice da ne propustimo zadnji voz! U tim trenucima bili smo odista veom bliski i ja ?u ih se sje?ati ?itavog života! A moj ?usta evo ne stiže na ovaj voz! Ostavi nas da i dalje kloparamo i razmišljamo o njemu i o onima koji su zauvjek izašli na nekoj stanici gdje ?emo svi prije ili kasnije sti?i!

Na moju veliku žalost nisam mu mogao oti?i na komemoraciju – vijest o njegovoj smrti dobio sam u Turskoj, a na dan sahrane sam bio u Sarajevu, službeno. Koga god sam sreo u Sarajevu, pitao me je za ?ustu i kod svakoga sam vidio tu tugu i istu nevjericu, žalost. Svi su ga voljeli, zaista, i imali su koga i voljeti! Naravno, najve?i gubitnik je njegova porodica, kojoj izražavamo duboko sau?eš?e.

Vje?na ti slava i laka ti zemlja dragi ?usta, Nikolina i ja ?emo te vje?no nositi u našim srcima i našim sje?anjima!

Mašo Uži?anin

13
Zoran Dropulic
Friday, 13. February 2009 u 12:06

ZAKAŠNJELO PISMO PRIJATELJU !
DRAGI MOJ ?USTA, KADA SMO PAR DANA PRIJE TVOG IZNENADNOG ODLASKA RAZGOVARALI ZRA?IO SI OPTIMIZMOM I SMIRENOŠ?U ?OVJEKA KOJI JE NEŠTO LOŠE OSTAVIO IZA SEBE, A SADA PLANIRA BUDU?NOST. ONAJ SAT RAZGOVORA, INA?E NAŠ MINIMUM, ŠALILI SMO SE I SMIJALI KAO NIKAD DO SAD. VJEROJATNO SMO I TI I JA U TIM TRENUTCIMA BALANSIRALI NA ONOJ TANANOJ LINIJI KOJA DIJELI REALNO I NEREALNO, RADOST I TUGU, SUZE I SMIJEH. PRIHVATAO SAM KROZ SMIJEH SVE TVOJE PRIMJEDBE NA MOJU ALJKAVOST U NAŠOJ VIŠEGODIŠNJOJ PREPISCI, A U SEBI SAM GUŠIO SPOZNAJU O TVOJOJ TEŠKOJ BOLESTI KOJA ME JE JESENAS PARALIZIRALA. NA ZADNJOJ VELIKOJ FEŠTI U SARAJEVU U POVODU 40. GODINA STELEKSA, SVI SU PITALI ZA TEBE, HTIO SAM IZA?I NA BINU I DATI TI PODRŠKU SVIH NAS KOJI SMO S TOBOM STVARALI STELEKS, ALI MI JE NAŠ ZAJEDNI?KI PRIJATELJ MAŠO REKAO“ NEMOJ ZOKA, ?USTI NE TREBA SAŽALJENJE“ . SAŽALJENJE TI SIGURNO NIJE TREBALO, ALI PLJESAK I DOBRE ŽELJE 300 TVOJIH KOLEGA, PROFESORA I PRIJATELJA, SIGURNO DA. NIKAD SI TU NEODLU?NOST NE?U OPROSTITI.
SADA KADA TE VIŠE NEMA, OSTALE SU USPOMENE I SJE?ANJA, MNOGOBROJNI FOTO ALBUMI I CRNO BIJELE SLIKE NAŠE MLADOSTI I DRUŽENJA. PO?ELI SMO U FIS-u, DRUŽILI SE I MOMKOVALI NA FAKSU I U STELEKSU, A TRAJNO VEZALI KROZ NAŠE REKREATIVNE TEKME, VE?ERE PETKOM KOD CVIJE, MUŠKE RU?KOVE PONEDELJKOM, ZAJEDNI?KE DJE?IJE RO?ENDANE, LJETOVANJA, VIKENDE, RJE?JU ŽIVJELI SMO PUNIM SARAJEVSKIM ŽIVOTOM. BILI SMO VELIKO DRUŠTVO, A RASULI SMO SE PO SVIJETU KAO RAKOVA DJECA. ZNAM DA BI BIO PRESRETAN DA SE MOŽE PONOVITI ONA SLIKA IZ PODACA, SVE ONE MALE I VELIKE GLAVE, NJIH ?ETRDESETAK, NAŽALOST NE MOŽE , ALI MOŽEMO JOŠ JEDNOM IZRAZITI SAU?EŠ?E TVOJOJ BILJANI, MINJI I SANJI, ?AMKI I TAŠI, UNUCIMA I SVIMA KOJI SU TE VOLJELI I IMALI ?AST ŽIVJETI S TOBOM.
POSLJEDNJI POZDRAV DRAGI PRIJATELJU: ALMASA, DUNJA, AIDA, MIRSO, SLAVENKA, MLADEN, MIRJANA, MI?A, KATA, PERO, LELA, SAŠA, MILENA, ILIJA, LJILJA, BOBO, ADA, ?UMA, DINA, SUDO, BJELI, REŠO, BORO, LJILJA I ZORAN

UpiĆĄite komentar

VaĆĄ komentar