Dragan Ivošević Maršal o Draganu Stojniću
Svako Maršalovo javljanje je užitak i zadovoljstvo. Fantastična memorija, erudicija i velika ljubav prema Sarajevu i Sarajlijama čine svaki prilog izuzetno zanimljivim. Stoga odluka da i ovaj put omogućimo brojnim čitaocima bloga koji ponekad “nalete” na ovu web stranicu priliku da iz prve ruke saznaju neke detalje iz života Dragana Stojnića. Stanovao sam u Čobaniji u vrijeme Draganove mladosti, poznavao cijelu njegovu porodicu i imao priliku da slušam njegove pjesme dok smo ljeti sjedili u parku ispred džamije, a Dragan lagano pjevušio prebirući prstima po jednoj staroj gitari. Tek kasnije je došla “jedna stara violina……”.
Maršalovo sjećanje:
Dragi gospodjo Suada i Vlado, baš se dugo nismo”čuli”, a taman sam se privikao na blog, te se svakodnevno privikavam na “najnovije komentare” koji nalete, ali porijetko; imam utisak da Ćole samo “leži i reži” u zasjedi čekajući Zeku…..(?)
“Ukidanjem” bloga je najviše dobio Pego, ostvarivši svoju najveću želju da piše, piše i dakako, bude čitan. Pego je sada sretan čovek. Ovih dana, uz godišnjicu Stojnićeve smrti, Pego a i Badovinac su insistirali da napišem nešto…bili smo drugari dugo. Stanovali su u Čobaniji, sa gazdom se svadjali (neki žuti, kovrdžavi, proćelavi čilager) Olga (majka)je bila glavni “verbalista” sa gazdom “Žućom”. Otac Cvijo, Kozarčanin iz sela Strigove, geodeta vazda na terenu; trebalo je ishraniti ovo četvero…….Onda je Dragan “propjevao”. Nikola je nesto petljao sa rashladnim uredjajima. Gradnjom aerodroma Ćilipi, zaposli se tamo i u Cavtatu oženi Natu, kćer udovice Cvije Arčanin iz ulice Prijeko, samo dvadesetak metara dalje bio je dom mojih divnih prijatelja Pere i Dese Pilić, oca i majke : Tomislava, Pere, (slavni rukometaš “Bosne”), Marije, udate za Vaju Miloševića, i Ljilje udate za Tihija. Nekako tada Dragan odlazi na prvo gostovanje u Rusiju…..”kupujemo” kuću u Cavtatu……od Rive, a od spomenika Valtazara Bogišića, nekih desetak stepenika uz crkvu sa desne strane, te kraj rodnog doma slavnog slikara Vlaha Bukovca, sa druge strane ulice, eto vas u ulici Prijeko, koja vas vodi sve do Meštrovićevog Mauzoleja porodice Račić, e tu na samoj “vinkli” skučiše se Stojnići, i mnoga raja iz Rajvosa, trebao si samo imati dušek….nadji slobodni kvadrat, napuši dušek, pojedi šta nadješ….i lezi i zakunjaj bez brige,,,,,,!
…..I tada dodje vreme da udamo Vericu….ne znam kako ali kocka pade na talijanskog carinika, slovenačkog porekla iz Opićine, Emilija Sinigoja. Ne znamo kako Veri, ali nama je Emilio sasvim odgovarao…jer tada su šuškavci bili hit, a Emilio carinik, ma nema da brineš…..! Svadba je zakazana u Dubrovniku u crkvi Sv. Vlaha na Stradunu i registracija u Magistratu na trgu, sve ostalo u kući u Cavtatu. Iz Sarajeva smo krenuli 2-3 dana ranije, na zacelju kolone u mom prestarelom fići nas Tri Dragana : Stojnić, Ja i Gagulić Dragan, stigli smo iza kolone tek sutra, autostopom. Fića je ostao u Srebrenom pred vilom Cvijetina Spuževića, djeda Ive Borasa……Da skratim, možete zamisliti kako je to sve završilo….!? Bilo je puno anegdota u kojima smo Dragan i Ja akteri. Ovo sam počeo jer sam Vladu video sa dečacima na slici gde je i Dragan….pa onda kretoše sjećanja….izvinite, po nekad ću Vam ispričati još ponešto jer vjerujem da ste ga i Vi voljeli, ako to želite.
Eto, kao danas sahranismo Olgu na Topčiderskom groblju, a sutra, doslovce sutra, Dragana u Aleji zaslužnih gradjana u Ruzveltovoj ul. u Bgd.
Bilo je puno sveta. Supruga Andjelka, deca Nemanja i Jelena, sestra Vera i Draganova vanbračna ćerka iz Rusije. Nikola nije mogao doći iz Amerike, kazali su da nije dobro….!
……..A ja sam Vam zapravo hteo čestitati 6 april…..pa vidi kud’ stigoh, te Vam poslah ove dve fotke nagradjenih te godine šestoaprilskom. Prepoznaćete : Nenad Radovanović, knjizevnik., Anton Marinić-balet, Slobodan Jovičić-dir. “Sutjeska filma”, Bakir-Bata Čengić-filmadžija. 
A na drugoj fotki, desno na kraju Izet Buševac-dir.”Bosna Auta”. U publici u prvom redu: Rato Dugonjić, Vlado Šegrt i Djuro Pucar. A ovaj u štraftastom odijelu sam Ja i do mene moja pok. supruga Olga Sanićanin-član Sarajevske opere i keramičarka. Iza mene bista Titina: dva Maršala, ( ja sam nešto niže, tako me zapalo….!)Puno srdačnih pozdrava Suadi, Tebi i Vašoj Deci, Vaš D.I. Maršal, Bgd
(izvinite ako sam ugnjavio- neću više…..)
P.S. Povećanje slika je moguće ako se klikne desnim mišem na sliku, a zatim na View image.
objavljeno:
utorak, 7. april 2009 u 14:23 CEST, pod
Poznate ličnosti, Rajvosa, Razno
otvoreno: 3161 puta
otvoreno: 3161 puta
ponedeljak, 27. april 2009 u 23:36
Ovih dana u grad u kojem zivim dolazi legendarni Leonard Cohen.Neznam zasto ali su on i Dragan Stojnic meni nekako slicni.Draganov tata je radio zajedno sa mojim tatom negdje oko Jablanickog jezera.Dali se radi o brani ili o podzidu za put uz jezero ali znam da mi je otac uvjek to govorio kada smo isli na more te smo prolazili ficom od Konjica ka moru.Ja u Kanadi,Dragana i njegovog tate vise nema, mome Ljubi u Sarjevu preko 80 a neki novi klinci pice na more preko Konjica putem ciji podzid/branu je radio neki tata slavnog pjevaca.Pozdrav raji od Mitra.
petak, 1. maj 2009 u 04:44
Zaboravio sam, onaj dan kada je Dragan dobio gitaru dobio sam je i ja, iako sam bio mladji najmanje 30 godina.Ta moja legendarna gitara je zavrsila negdje u ovom posljednjem haosu.Kupljena je u Beogradu u Knez Mihajlovoj.Nasi starci su se cjenkali.Ako uzmes obe jedna je u pola cijene.To je bio sistem. Tako i ja, usput, dobih gitaru.Ovo mi rece tata neki dan kada sam mu pricao ovu lijepu Marsalovu pricu.Ljubo vas sve puno pozdravlja.Neki dan me je vodio na Novu stanicu u Sarajevu da mi pokaze spomen plocu gdje stoji lijepa prica o mladima tada i njhovom radu i ljubavi za Jugoslavijom.Ima li mozda neko ko je gradio tu stanicu zajedno sa mojim Ljubom?Njemu je sada 82 godine.Puno pozdrava i javite se na slobodanmitrovic@hotmail.com