Dr Žarko Primorac: Godišnjica smrti Emerika Bluma

Nije jednostavno danas, nakon dvadeset pet godina od njegove smrti, govoriti o Emeriku Blumu, njegovom vremenu i stvaralačkom radu. Jednostavno zato što je danas sve drugačije. Sve se promijenilo, a nažalost, dobar dio toga na gore, u usporedbi s onim vremenima. Ondašnja država se raspala, današnja Bosna i Hercegovina nikako da nađe svoj put, koji bi joj omogućio da uspostavi razvojni ritam s ostalim tranzicijskim zemljama, Energoinvest je sveden na malu frakciju onoga što je nekada bio; veliki broj njegovih ljudi rasuo se diljem svijeta. Što je najgore, čini mi se da nema više ni onoga entuzijazma i poleta s kojim se radilo i stvaralo u Blumovo vrijeme. Zato je teško naći poveznicu između sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka i današnjih vremena. Ipak, neke poveznice postoje i o njima želim reći nekoliko rečenica.
Blum je najveći dio svoje velike energije potrošio stvarajući Energoinvest. Od okupljanja šačice inženjera u Čemaluši, koja je u ranim pedesetim započela projekt zvan Energoinvest, pa do stvaranja velikog evropskog poduzeća bio je dug i težak put. Ipak, Blum ga je uspješno savladao i napravio najnaprednije poduzeća na ovim prostorima.
Emerik Blum je izabran za Predsjednika Skupštine Sarajeva u vrijeme najvećeg razvojnog zamaha, koji je pokrenut pripremama za XIV Olimpijske igre. Grad se užurbano pripremao, gradio se veliki broj različitih objekata, entuzijazam prštao na sve strane. To je bio pravi ambijent za Bluma, jer on je volio velike izazove. Nije volio mir, ni učmalu situaciju. Premda u visokoj životnoj dobi i ne dobrog zdravlja, prihvaćanjem funkcije prvog čovjeka Sarajeva, uhvatio se u koštac sa svim gradskim problemima, a njih, kao ni danas, nije bilo malo.
Zatečeni ambijent u Gradu i način rada ga je bio iznenadio. Naime, Blum je volio efikasno i brzo djelovati i odlučivati, a u Gradu je zatekao tadašnju samoupravno-administrativnu infrastrukturu, sastavljenu od glomazne administracije, raznih komisija, odbora, savjeta, vijeća, SIZ-ova, skupštine i drugih samoupravnih tijela. Takva struktura odlučivanja je, objektivno, usporavala njegov ritam djelovanja. On, uz to, nije trpio prazne razgovore, površnost ni improvizacije. Ubrzo je, na sebi svojstven način, doskočio takvoj samoupravnoj zavrzlami. Opet na samoupravan način. Formirao je Predsjedništvo Grada od 7 članova, koje je operativno odlučivalo o svim bitnim pitanjima. Bio sam, pored Rize Selmanagića, Halida Prcića, Nade Zjakić i drugih član toga tijela.
Blum se odmah svom snagom uključio u rješavanje gradskih problema, kojih je, kao što rekoh, bilo i previše. Pripreme za Olimpijadu su odnosile najviše snage, a tu su bili i drugi projekti, a naročito gradski saobraćaj, osiguravanje pitke vode, zaštita okoline, razvoj školstva, zdravstva i mnogi drugi.
Kada se sada, sa ove vremenske distance, pogleda na ukupno Blumovo djelovanje dobiva se dojam da je on najviše bio opsjednut projektima koji, nekako simbolično, imaju veliko slovo E u svome nazivu.
Prvi je naravno bio Energoinvest sa svojim velikim E, prostrijeljenim dvjema energetskim strelicama. U njemu je postigao najviše. Počeo je s nekoliko ljudi i sa nikakvim sredstvima, a napravio jedno od najvećih poduzeća u tadašnjoj Jugoslaviji; najvećeg jugoslavenskog izvoznika, čiji je izvoz iznosio oko 800 milijuna dolara ili 5% ukupnog jugoslavenskog izvoza; poduzeće koje je angažiralo najviše inženjera i visoko obrazovanih stručnjaka drugih profila; poduzeće koje je najviše ulagalo u naučno-istraživački rad i razvoj; poduzeće koje je stipendiralo najveći broj studenata.
Blum je naročite napore poklanjao izvozu, eksportu – dakle još jedno veliko E. Znao je da se naši uspjesi ne mogu izraziti niti mjeriti u ondašnjoj Jugoslaviji. To tržište je za Energoinvest postajalo premalo. Zato je razvijao strategiju prodiranja na svjetsko tržište. Energoinvest je i u tom pogledu bio najuspješniji u ondašnjoj državi. Stalno je širio predstavničku mrežu i realizirao projekte u svijetu. Praktično se tada, u čitavom svijetu, od Tokija, Džakarte, Delhija, Moskve do Argentine, Venezuele, Chilea na nekoj zgradi moglo vidjeti karakteristično veliko E – trgovačka marka Energoinvesta.
Slijedeće Blumovo veliko E predstavljalo je energiju. Bio je i zaokupljen i posvećen tome prevažnom resursu. Znao je da je nema dovoljno i da će od nje zavisiti svjetski progres i razvoj. Još tada je upozoravao da treba graditi nove kapacitete, a posebno racionalizirati potrošnju i štedjeti energiju.
Ovdje ću Vam ispričati jednu zgodu iz njegovog djelovanja u Gradu kada se radi o štednji energije. Radilo se o zagrijavanju stanova. Naime, tada se grijanje plaćalo prema površini stana, a ne prema utrošenoj energiji. Blum je, odmah po dolasku u Grad, pokrenuo akciju da se ugrađuju kalorimetri, spravice koje se prikače za radijator i pokazuju utrošak toplote po svakom stanu. Na taj bi se način mjerila potrošena toplota i racionalizirala potrošnja energije. Takvo nešto nije nigdje prakticirano u Jugoslaviji, a ni mi nismo imali kalorimetre, pa je trebalo napraviti studije, proizvesti kalorimetre, donijeti odluke o obaveznoj ugradnji u stanove i u nove projekte.
Blum je fenomenu energije praktično posvetio svoj život: od tih malih kalorimetara, proizvodnje energetske opreme, pomaganju razvoja energetskih obrazovnih i istraživačkih institucija, razvoja MHD tehnologija, izgradnje novih izvora energije, pa sve do nuklearne elektrane u Bosni, čemu je bio posvećen u posljednjim godinama života. To je poveznica s današnjim vremenom, jer Bosna i Hercegovina ima potencijala za razvoj energetskog sektora kao rijetko koja zemlja u njezinom okruženju.
Naredno veliko E je posvećeno edukaciji, obrazovanju, znanosti. Za razliku od mnogih njegovih suvremenika, Blum je još tada procijenio da će znanje i obrazovanje biti najvažniji razvojni resurs za čitav svijet, a posebno jednu manje razvijenu zemlju kakva je Bosna i Hercegovina. Zato je ulagao u sve što je bilo povezano sa znanjem: u fakultete, institute, opremu, magisterije, doktorate, stipendije, učenje stranih jezika, kompjutere – sve što je vodilo progresu i napretku. Puno njegovih mudrih izreka iz tih vremena vrijede i danas. Ja često citiram neke, kao što su: „Znanje je skupo, da nije i sirotinja bi ga imala“, ili „Fakultet je naša najvažnija fabrika“. Ove izreke pokazuju koliko je razumio što budućnost donosi. I ovo bi mogla biti jedna od poveznica sa današnjim vremenima. Samo znanje i znanost može povući suvremenu Bosnu i Hercegovinu sa sadašnjih niskih razina prema dinamičnijem razvoju.
Efikasnost, označeno sa velikim E, bilo područje za koje Blum pokazivao veliki interes. Znao je da se može uspjeti samo ako se približimo svijetu u području efikasnosti poslovanja, suvremene organizacije i modernog upravljanja. Zato nije trpio neorganiziranost, šlampavost, kašnjenje. I za ovo imam jednu priču iz Grada, kako je rješavao probleme ove vrste. Odmah po preuzimanju dužnosti, primijetio je da izgradnja stanova, koje je financirao Zavod za izgradnju grada, strahovito kasni. Naši, tadašnji građevinari su malo marili za rokove, ali i za kvalitetu. Gradilo se sporo, traljavo, rokovi završetka su tragično probijani. Sjećam se, usred ljeta, skupio je sve direktore građevinskih poduzeća i zatražio da mu u roku od 7 dana pripreme planove kada će završiti one najveće komplekse, kao što su: Ciglane, Mojmilo, Dobrinja i druge. Nakon protoka tih 7 dana, opet je organizirao sastanak da bi se analizirali novi planovi završetaka izgradnje. Bio je totalno nezadovoljan, pa je poduzeo jednu drastičnu, za tadašnja vremena, vrlo neuobičajenu akciju. Prekinuo je sve ugovore sa svim građevinskim poduzećima, praktično potjerao ih s gradilišta i raspisao natječaje za nove izvođače. Trebali ste vidjeti kako je ta mjera uozbiljila građevinare. Vjerujte, toga ljeta 1981. godine nije bilo odmora ni za građevinare, ali i ni za mnoge od nas.
Mogao bih ispričati i mnogo drugih primjera koji bi pokazali da su Blumove misli i ideje aktualne i danas, žive su, primjenljive, pa i opominjujuće.
Spomenuta četiri velika i karakteristična E još uvijek su vrlo značajna i predstavljaju poveznice između onih i današnjih vremena. Drugim riječima, ona pokazuju koliko je Blum bio dalekovidan i razumio suvremeni svijet i zakonitosti njegova razvoja.
Zato, obilježavajući četvrt stoljeća od kada je otišao, ostaje nam da se nadamo da će se nešto od njegovih ondašnjih predviđanja ostvariti u sadašnjosti. Nadamo se da će:
• veliko Energoinvestovo E opet dosegnuti nekadašnje horizonte,
• da će E, koje označava energiju, probuditi snage u Bosni i Hercegovini da iskoriste potencijale koje im je priroda podarila,
• da će ulaganje u veliko E, koje označava edukaciju, znanje i obrazovanje, opet postati prvi prioritet u razvoju Bosne i Hercegovine,
• da će E, koje označava efikasnost, stalno podsjećati i opominjati odgovorne na činjenicu da samo efikasno organizirana država i konkurentna privreda daju šansu da se uspostavi razvojni korak sa suvremenim svijetom.
Na kraju: prije desetak godina, zapitao me je Senad Pećanin, glavni urednik magazina Dani, što mislim da bi bilo potrebno sadašnjoj Bosni i Hercegovini, onako razrušenoj, ojađenoj, dezorganiziranoj, da opet pokrene svoj progres i razvoj. Odgovorio sam mu u dvije riječi: treba joj Emerik Blum. I sada tako mislim; trebaju joj ljudi koji znaju, poduzetni su i hrabri i imaju snage suočiti se sa suvremenim razvojnim i drugim izazovima. Trebaju joj ljudi kakav je Emerik Blum.
Zato bih zahvalio Upravi Grada Sarajeva da ste se sjetili ovoga velikog čovjeka i organizirali ovaj skup.
Zahvaljujem vam također da ste mi dali priliku da i nešto kažem ovom prigodom.
Hvala i živjeli.

Sarajevo, 23.juna 2009.