Mili,
i po ovome se vidi da ce nam gazda Vlado “odskrinuti”blog
kada mu se jave”ljudi od pera”i svi oni dobronamjerni da
nam bar zaslade jutarnju kafu.
Stavio si nogu izmedju vrata i dovratka i nedaj mu(Vladi) da
ih ponovo zatvori.
Ovo je poziv i ostalim blogovcima”Na juris”
Pozdrav
duba

Tekst o Majoru i Kiklopu me je podsjetio na dane kada sam kao momcic svake godine radio u cirkusu na Marindvoru, tacno na na mjestu na kojem se sada nalazi legendarni zuti hotel.

Iskren da budem,za Majora sam prvi put cuo a Kiklopa sam kao Sudija za prekrsaje dobro poznavao.

Da se vratim cirkusu.Kamioni pilote iz stolarske radnje Lipa bi istovarili vlaznu pilotu a mi smo je razgrtali po podu unutar satre.Taj miris vlazne pilotine mi nikada nece izaci iz nosa.Na Marindvoru je tada sve mirisalo na Suhru i pilotu, naftalin pokislih vojnickih sinjela i svjeze malinom namazane vojnicke cizme.

Izraz malin sam pokupio od moga majora Misevskog iz kasarne u Kicevu.Neznam ni sam odakle je porijeklo rijeci malin ali sam brzo skontao da se radi o crnoj kremi za cipele.

Sarajevo je tada imalo i svoje nosace koje je kasnije Brega pametno iskoristio za muzicke svrhe a koji su i mene prvi put selili kada sam sa stare stanice odselio u Ljubljabnsku.

Odmah poslije toga su moji nosaci sa legendarnim TAMICEM ili FIJATOM jednostavno iscezli kao da ih nikada nije ni bilo. Eto, toliko od mene sto se tice Marindvora,Suhre i moga voljenog rodnog grada.

IMALIN

je marka paste za cipele u Srbiji prije 1918, SCHMOL joj je konkurisao u zapadnim dijelovima Bivse. Radi se o tzv. “rodonacelnicima” nekog proizvoda u odredjenoj zemlji, koji se onda mogu prosiriti u obliznje zemalja. Tipican primjer je pasta za zube KALADONT, po grcko: kalo dontos = lijepi zubi.
“Daj mi SCHIT!” je bilo trazenje sapuna. STOCK je sinonim za sve konjake kod nas. “Imalite BATA!” se odnosi na crne kalose koje snasa trazi u prodavnici koja ne mora biti Batina. KUTON bjese prvo kondom kod nas. SINGERICA je svaka sivaca masina. MARKER – prvi sigurnosni skijaski vez kod nas. KOLONSKA od Eau de Cologne/Kolnisch Wasser. ZILET od izumioca Gilete. PENKALA za automatsku olovku od izumioca naseg covjeka koji je cak i avione konstruisao. Rusi za olovku kazu: КАРАНДАШ, po francuskom karikaturisti istog imena, koji je crtao u olovci. Koliko je sve to tacno ne garantiram, ali sam siguran da ce se mnogi = malo (ili dobro) stariji sjetiti jos sijaset primjera.

Sto se Suhre tice, mnogi u Sarajevu imaju ulice a niko pojma nema otkalen su, dok Suhra ulice nema, a pojam je. Pa nebi ni bilo zgodno da se onaj trg gdje federiraju poslanici i ministri nazove SUHRIN TRG. Mada je ono sto je ona cinila bilo postenije od ovoga sto oni cine.

Z

Profesore Zečeviću vaše pričice su za mene inspiracija i solarna energija,rogovi krova se na Jezercu postavljaju ovaj vikend.Nismo se vidjeli od prošle zime u PD.BJELAŠNICI, puno pozdrava od bivšeg saradnika iz OKZOI 84 i planinara Jerke

Mada bi komotno mogao da uputim preporuku cijenjenom Miliju Pavlovicu da poslusa pjesmu Bore Corbe : »Nemoj da ides mojom ulicom », ipak moram priznati i uputit mu cestitke za uradak « Dupli deker i… ». Iskren da budem ne znam da se taj autobus ikada medju rajom tako zvao, vec samo londonac ili dvospratnjak. Svi iz nase iz raje, koja je malo juznije od prvog njihovog stalalista, osjetili su se malo privilegovani, jer smo im, od samog njegovog pocetka po sarajevskim ulicama, bili im najblizi. Daleko bi nas odvela prica o « skoli » svercanja u tim autobusima, o signalizovanju sa sprata vozacu da « zastavi » na nekoj stanici, posebno kad fura ravnicom preme Ilidzi, a bogami i o voznji u ukradenom dvospratnjaku, koji se morao zaustaviti i raja se iz njega razbjezati, jer je udario u doksat kuce na pocetku Alifakovca.
Bio sam prisutan otvaranju te autobuske stanice i kad je svecano « otkriven » stub koji oznacava londonsku autobusnu stanicu, na kojem je pri dnu bila mesingana ploca na kojoj je pisalo : « Poklon Sarajevu od grada Londona ». Nesto kasnije, ocito na opasku nekog revnosnog sluzbenika i da ne bi bilo zabune, dopisano je : « Ovaj stub je ….. »

Evo i taze fotografije čuvene Šuhre koju sam snimio bez njenog znanja, a stavljena je naknadno uz originalni tekst “Dupli dekeri i izvršni organi”. Mnoge Sarajlije iz naše generacije će je nadam se prepoznati.

Pa ljudi jeli ovo moguuuuuuuuuuce.Dzemo svaka cast.Ovo je najboji fol u zadnje vrijeme. Samo da nije neko bezveze, pa Dzemo satro ovo je Suhra.Imas li kakvih dokaza. Ja sam Suhru jako dobro poznavao. Sada da vidim njenu sliku dok je bila mlada sjetio bi se gurnosi. Kratke noge,duga izblajhana plava kosa.Lagani osmjeh i kao da nije radila za lovu nego nako iz zajebancije da bi se nekome osvetila sto ju je ostavio.Raja kaze da je bedza sa vojnicima sto nije istina znam iz provjerenih izvora.

Zna li neko sta Suhra radi, gdje stanuje, ima li penziju,djece i dali se ikada udavala? Da je Paja u Sarajevu ja bi mu predlozio da je zovne u nekadasnje male nocne razgovore.

Divna je ovo prica i dio nase istorije. malo je gradova u kojim je jedna kraljica noci toliko poznata, specijalno ako se zna da kod nas na Balkanu to nije bilo bas fino raditi za razliku od Parzia i ostalih kojima je to bilo normalno a sada mi ispadosmo papci,primitivci i zlocinci a oni po Africi i Latinskoj Americi cvijecve sadili!!!

Svaka cast Dzemi na slici.Hajmo malo kamermni fatjmo se masina raspucajte se i saljite ove jako dobre fazoncice i slicice nama dragih i poznatih sugrdjana dok su jos zivi.

Iz priloženog se da slobodno zaključiti da je ova bakica na Džeminom fotosu jos uvijek izazovna… Da sam u Sarajevu i da gospođa pristane, na osnovu njene memoarske građe napisao bih i izdao roman pun divljih, razuzdanih strasti, onih strasti koje su vazda bile izvan svake imaginacije dokonih moralnih čistunaca. Bilo bi čudo ako to ne bi bio bestseler !

Draga Lejdi Šuhro, ako ovo pročitate, javite se iskrenom poštovaocu vašeg djela i lika kako bi utanačili detalje eventualnog zajedničkog biznisa.

S velikim poštovanjem, Mili Pavlović.

Nevjerovatno. Jednostavno, ne mogu da šutim. To je zaista ona. Šuhra. Šuhra naseg djetinjstva i mladosti. Marindvorska Šuhra. U japanskom autobusu (piše “Japan” na slici iznad njene glave) na putu za Koševsko brdo ovog mjeseca juna.
Ko juče mi evo slika pred očima. Kupim cigare na komad kod Džonse u Željezničkoj stanici, zastanem kod fontane, pomilujem žabu i napijem se vode direktno gušteru iz usta. Okrenem cigar u dlan desne ruke da me stari koji sjedi u “Pogledu”, kod Lutve, ne vidi da pušim. Prodjem kroz Mali park gdje pjanci pretaču ko zna koju litru vlahova il` brlje, predjem “raskršće” (pazi ove lijepe riječi) i zagazim na Livadu. Kako zagazim, naletim na nju. Tu joj je, na prve dvije klupe bila prijemna kancelarija. Vojna. Tu nisi mogao pristupiti klupi bez uniforme. Čovječe, Fellini bi zapalakao što nema te scene u Amarcordu. Ona stoji na klupi sa titovkom na glavi. Njih više uniformisanih klupu opkolili, uprli pogled u nju. Niko ne smije da je dira, to je pravilo službe. Dok ne plati. Ona bira. Neko od civila u prolazu Bulevarom, proziva je “Šuhrooooooo..” Ona mu uzvraća legendarnom..” nema jebača bez opasača..” I obično s onim kom` je kapu sa glave skinula, odlazi duboko u šiblje Livade.
Idem stazom livadskom prema crkvi marindvorskoj. S lijeve strane mala raja marindvorska igra lopte, sa desne strane raja sa Gorice keraju lopte, kod škole velika raja marindvorska šutaju lopte…Nedeljno prijepodne. Moji marindvorski prvoligaši ostaju na Livadi da rade i igraju. Ja lagano, šetnje, odlazim na Koševo da gledam “zonu”.
Bravo Džemo Arslanagiću i hvala ti.

Eto teme oko koje na blogu vlada nepodjeljeno mišljenje. Ako će Šuhra pomoći da blog ponovo oživi onda će to biti njena druga velika usluga junferima iz sredine pedesetih godina. Što se gospodje iz autobusa tiče, kontam ovako: Šuhra je polovinom pedesetih imala 20 +x godina. Ako je dama iz autobusa ona, onda se je i pored sve grmljavine sasvim dobro održala. Uostalom, sve kreme za ljepotu se proizvode na bazi bjelančevina….
Mufa

Naša Lejdi je bila prva, koju je hebala naša JNA. Nekima će se to dogoditi mnogo kasnije.
“Kratke noge, duga izblajhana plava kosa. Lagani osmjeh… na lijevom guzu ben.” Vidim, Mitar nije bio samo raja sa “teta” Šuhrom! A, da li samo Mitar?! Nekolicina uvaženih blogovaca ne mogoše da obuzdaju svoje potisnute emocije, vezane za njihova prva mladalačka iskustva. Na fotografiji se jasno vide i tragovi od novčanika, gdje se ista malo nažuljala. Neko u novčaniku nosa slike prve ljubavi, neko prvog iskustva, a neko oboje, ko zna koji li su bili Đemini motivi?! U svakom slučaju, Njegov iskreni gest treba pozdraviti. Najbitnije je da nema ljubomore među našim blogovcima. Bila su to zaista lijepa vremena. Moramo vjerovati našem lijepom Mitru.
New Breca

Ovaj blog ima puno svijetlih trenutaka.Momenata kada je neko nesto lijepo napisao, polao fotografiju ili se zahvaljujuci blogu rodila ideja na osnovu prijedloga kojeg je iniciaro tekst na blogu ( Mili Pavlovic).

Evo, ovo sa Suhrom je obicni KLIK na fotografskom apatartu majstora koji ima oko i ideju. Bravo majstore.

Nemoguce je u zanosu onoga vremena primjetiti ben tamo gdje niko ziv negleda kada radi ono sto svi rade i vole raditi.

Neki dan sam napravio gresku na blogu Vilsonovo.Sve zbog Dzemine fotografije Suhre.Tekst u kojem sam Cicu Kabilja pitao sta mu dodje poznati predtarni kompozitor Kabiljo sam naslovio Suhra. Dobri Cico se u odgovoru pita kakve veze on ima sa Suhrom.Eto, toliko je slika bila zestoka da greske prave i oni sa benovima a i oni bez njih.

stranica je extra.Samo da vidim dali funkcionise iz rajvosa.