Sanja Rihtman: Ponovo s Indexima i prijateljima

Još jedna turneja Indexa-ovaj put Crna Gora. Da nas sudbina nije razbacala na sve strane svijeta i da nismo toliko udaljeni jedni od drugih sigurno ne bismo osjećali ova povremena okupljanja toliko dragocjenim niti bi nam putovanja diljem, bivše nam, domovine otkrivala toliku  ljepotu prirode i krajeva kroz koje smo prošli. Nekada smo to obilazili onako usput sa puno manje osjećaja za ljepotu i neodoljivu privlačnost, a danas smo svjesni svakog cvijeta, svakog potoka,  da ne govorim o rijekama čiju boju ni najveći slikari nisu u stanju prenijeti na platna.

Našli su se u Budvi. Indexi i prijatelji, bili su gosti na festivalu Pjesma Mediterana. Još jednom se pokazalo kako je cijela priča o Indexima  dragocjena i lijepa, kako pruža neizmjerno mnogo užitaka kako u  muziciranju tako i u druženju sa tolikim dragim osobama. Osjeća se da to nije prosto još jedna “tezga” nego prijatan susret prijatelja koji se ne vidjaju često i koji s užitkom i sa uvijek novom kreativnošću   izlaze na pozornicu na veliku radost publike koja ih snažno i iskreno bodri.

Tih dana Budva je vrvjela od poznatih lica, duh festivala se osjećao na svakom koraku. Po danu probe, naveče koncerti, dječica sa sveskama skupljaju autograme, kamere ne prestaju škljocati. Svi bi da se slikaju sa nekim ko je “glavna fora” medju rajom. Domaćini ljubazni, svima bi da ugode. Uglavnom pozitivna energija osjeća se na sve strane. I vrijeme je išlo na ruku organizatorima. Dan prije početka festivala bilo je nevrijeme i kiša pa su svi pomalo strepili da se to ne ponovi. Otvorena pozornica ispred zidina starog grada (koji je priča za sebe), predvidjena za tople primorske večeri, a tek toalete brižljivo birane i dizajnirane za sve osim za kišu i nevrijeme. Ukratko, vrijeme je bilo baš kako treba, dovoljno toplo za one hrabre da se kupaju i dovoljno svježe da se šminka ne razlijeva po licu.

Kad nisu bile probe i koncerti najradije smo uranjali u uske, šarmantne i prelijepe uličice starog grada. Čak i nama laicima koji samo volimo lijepu arhitekturu našeg Mediterana jasno je da su se u tom dijelu Budve uspjele sačuvati sve najvažnije vrijednosti tako dragocjenog spomenika kulture. Čiste ulice bez nepotrebnih reklama, bez neonskih natpisa, sa puno cvijeća i drugih ukrasnih ali skladnih detalja neodoljivo privlače goste da pobjegnu u ovu oazu ljepote.

Za dio grada van zidina vladaju sasvim druga pravila. Ponekad se čini kao da nisu isti gradski oci  odlučivali o urbanizaciji grada. Vile i hoteli jedan veći od drugoga, uz obilje nesklada u oblicima i  materijalima  neprimjereno podneblju i skladnim obrisima koje je sama priroda oblikovala. Ipak, u jednom od tih novih i ne tako velikih hotela, uživali smo gostoljubivost domaćina koji su se brzo uvjerili da se šarmu Bosanaca, Makedonaca  a uz njih i svih ostalih bivših Jugoslovena, ne odolijeva tako lako čak ni onda kada “okupiraju” hotel i osjećaju se kao suvlasnici (bez udjela u profitu).

O gastronomskim užicima teško je i govoriti. Pršut, vino, sir, ribe školjke. Dovoljno je samo napomenuti da se u CG prstaci nalaze na jelovniku mnogih restorana bez tajnih šifri pod kojim se u susjednim državama nabavljaju. Možda ekološke norme nisu na najvišem nivou, ali gurmanske jesu sigurno.

Koncert Indexa je i ovaj put bio u punom sjaju. Svi učesnici koncerta – prijatelji Indexa – dali su sve od sebe da publika bude zadovoljna i da dugo pamte ovo veče. Za razliku od festivalske atmosfere, trema zbog plasmana, ulaska u finale i podjela nagrada, Indexi i prijatelji su bili rasterećeni , opušteni i prepušteni samo onoj izvodjačkoj,  kreativnoj tremi.

Drugi koncert je bio u Cetinju gdje smo otišli dan nakon finalne večeri festivala. Sam put do Cetinja nije bio onakav kakav sam upamtila od prije mnogo, mnogo godina. Bio je to prijatan put uz najljepše poglede na bokokotorski zaliv, Budvu, Sveti Stefan, plaže i more, nešto što se ne vidja na svakom mjestu. A Cetinje, posebno iznenadjenje. Parkovi sa ogromnim platanima, kestenima, cvijeće, ružičnjaci, jasmin, muzeji uredjeni sa ljubaznim i kvalifikovanim kustosima, umjetnička galerija bogata slikama. Sve u svemu, nedirnuti raj.

Nigdje nema nebodera ni modernih grdoba od betona ili stakla, sve kuće  sačuvane, renovirane kakve su bile, čistoća i red i ljubaznost na svakom mjestu. Nije ni čudo što su Cetinje Crnogorci odredili kao prijestolnicu i što se nova crnogorska vlada tu smjestila. U prirodnom ambijentu medju visokim borovima i starim stablima smješten je amfiteatar gdje je bio koncert. Sva mjesta su bila još mnogo prije koncerta zauzeta ali ono što me posebno dirnulo i iznenadilo je da  mladji još uvijek ustupaju mjesto starijim. Mislila sam da je to s našom generacijom iščezlo iz obrazovanja. U publici 2 ili 3 generacije i svi znaju sve tekstove, i svi pjevaju sve pjesme. Ona treća generacija još nije savladala sve ali bili su tu da dobiju prve lekcije. Raspoloženje i dobra atmosfera sa pozornice za čas se prenijela medju publiku i koncert je bio više nego uspješan. U jednom momentu na prve taktove pjesme o Davoru iza visokog Lovćena pojavio se mjesec, a da  bi magija bila potpuna pod reflektorima pozornice, preko scene preletio je ogroman leptir. Dojam je bio savršen – tu veče sa Indexima su bili i oni koji nisu bili tu.

A onda novi dan, novi rastanak do idućeg vidjenja. Ljubljenje, grljenje, izmjenjivanje diskova.  Put do Sarajeva, novo oduševljenje, i novo akumuliranje ljepota koje će morati trajati do idućeg dolaska. Tara, Piva, Drina, jezera, rijeke, planine, ne postoje ni riječi koje mogu  vjerno opisati tu riznicu prirodnog blaga.

Do slijedeće turneje, do vidjenja u  Sarajevu.

Komentari (5)

1
duba
petak, 26. jun 2009 u 12:36

Sanja,
hvala ti na ovoj prekrasnoj reportazi.
Uljepsala si mi dan.
Pozdrav tebi i Ranku
duba

2
Mitar
ponedeljak, 29. jun 2009 u 23:05

Prstaci su odmah nasli mjesto na pocetnoj stranici ekrana moga kompjutera te su moji dragi kanadjani odmah pitali sta je ovo a ja im objasnim sve o kamenu,macoli i razvaljivanju obale oko naeg Jadrana na potezu od Stikovice preko Jakljana pa sve do Pupnata.Nisu mogli a da neprimjete stetnost pomenute macole po okolis a to sto prstaci razvaljuju kamen iznutra nema veze.Nego, jel` ono moj dobri Fadil?Ko je decko dugih kosa? Lici mi na Dadu Adolfa onako izdaleka.Ostale sa slike nepoznajem. Moze li malo objasnjenja pride onako uz BUZARU.Vozdra od Mitra.Umalo da nezaboravim: tri puta URA za Pjevaca i ostale.

3
Dule Corlija
subota, 11. jul 2009 u 15:02

Vidjeti slike dobrih i starih drugara, Fadila, Ranka, (Slobodan M. Kovacevic, ako me staro oko ne vara), Tifa, Dado….. nije svakodnevna stvar. Aferim.

4
Jasna
subota, 25. jul 2009 u 03:44

Draga Sanja,

Zaista krasan turisticki vodic kroz prirodne, arhitektonske(?) i gurmanske ljepote crnogorske! Ja sam ocekivala tvoju muzicku impresiju, valjda zavedena naslovom priloga. Ko je svirao, par numera, kakva je bila atmosfera i after party? Slike su pun pogodak, fino je vidjeti kako se generacija muzicara, uz koje sam odrasla, dobro drzi i saradjuje. Hvala na tome. I da me ne shvatis pogresno, svi mi se tek sada, naknadno, divimo ljepotama (ne vise) nase nam zemlje, sa svim sto uz to ide. No susret top muzicara iz bivse juge mi se cini previse dragocjenim, da bi se izgubio u divljenju tim ljepotama.

Pozdrav,
Jasna

5
Nešo
nedelja, 26. jul 2009 u 08:37

Sanjice, sve si mi planove poremetila!
Taman se naštelio da ove godine Onu Moju osvetoljubivo počastim posjetom crnogorskom primorju, pa kad poručimo kafu, ista bude, čoče, isporučena prvo meni, i to još preko One Moje, k’o da je nema.
Ili, Ona Moja ugostiteljski ljubezno pita:“Molim Vas, koje sve imate kolače?”, na što je sljeduje uzvratno ljubazan odgovor:”A idi jadna, pa vidi!”
Ništa od svega ovoga, Sanjice? Znači, nepovratno otišlo sve u … od Triglava do Ðevđelije, uzduž, poprijeko i obratno?
I još: nemoj Ti nama, Sanjice “Do slijedeće turneje …”.
(Iznenađuje me Dovla, da je pustio da prođe ovaj dio rečenice.)

Upišite komentar

Vaš komentar