Drage Sarajlije!

Umjesto svojih, često, vrlo često, sjetim se i ponavljam riječi našeg velikog Sarajlije Kike Izeta Sarajlića, u njegovoj posljednjoj zbirci – OPRAŠTANJA;

Uostalom, možda, ovo i nije grad u kome ću umrijeti,
ali u svakom slučaju on je zaslužio jednog neuporedivo vedrijeg mene,
ovaj grad u kome možda i nisam uvijek bio najsrećniji,
ali u kome je sve moje i u kome uvijek mogu
naći bar nekog od vas koje volim
i reći vam da sam tužan do očaja!

Sve najbolje želi vam Alija Resulović

Hvala Vlado. Imaš pravo -uvijek u našim mislima. Sa SVIM što je to značilo..
Puno pozdrava, Anđelka.

Vrijedi pogledati, jer je predivno. Ovo mi je najljepsa slika Sarajeva i Bosne i Hercegovine.Treba je sačuvati da djeca vide kako smo bili sretni. Pozdrav svima i volim vas
Amira

Kad bi mogla čuda da se dese, da Miljacka mostove odnese, okean bi do Čarsije bio.
Kupio bih barku i veslao kući.

Znam ja mene.

U meni se strune opet tresu.
Kažu, samo `tica ima krila.
Lažu, buraz.
Moje misli krila nose, ni jedna ih `tica takvih nema.
Pa polete Sarajevu.
Kad u lipnju lipa krene, kad se miris raskomoti.
Znam.
Asvalt buraz,.. asvalt meni ne da mira.
Kad se pali s kraja juna i otapa,
kad se topi, kad zavonja.
Kad korake moje broji.
Ne bih nikom pogled dao.
Ja bih samo dole gled`o.
U pod buraz, u asvalt taj isti.
Tražio bih stare staze i otiske uspomena.

Dragan Macanović Maca

Dragi Vlado i svi ostali,
naravno da je Sarajevo uvijek u mislima a jos više svi vi koji ste ga činili takvim zajedno sa mnogim našim prijateljima kojih nažalost više nema (Uglješa, Davor, Kindže, Vule, Avdo Pjevač, Zoka Štruco, Mišo Milano, Suljić, Rut i mnogi drugi). Sarajevo su uvijek činili njegovi ljudi, davali mu osim ljepote i dušu i srce, na čemu su nam mnogi zavidjeli. Iako rastureni po svim kontinentima i ovaj način veze koji je ostao da nas veže po svim krajevima svijeta, karakterističan je bio za nas koji smo odrastali, živjeli i vaspitavali se u Sarajevu.
Nadam se da će oni koji su ostali tamo, uz podršku svih nas koji smo samo “privremeno” fizički napustili Sarajevo, znati da sačuvaju, osim fizičke i kulturne ljepote, i onu duševnu ljepotu koja je uvijek bila nešto najveće što je taj grad mogao dati.
Moni Gaon