Warning: Creating default object from empty value in /homepages/5/d94778607/htdocs/dovla.net-2/wp-content/plugins/view_counter/view_counter.php on line 52
dovla.net » Haris Deli? – Kulminacija sna (Skinuto sa Depo-ba)

Haris Deli? – Kulminacija sna (Skinuto sa Depo-ba)

Prva Utakmica bara×a za odlazak na Svjetsko prvenstvo 2010. je iza nas. Polako je spakovala svoje stvari u jedan mali kofer i krenula put Zenice i BiH. Tamo ?e u nestrpljenju da nam dovede svoju sestru – Drugu Utakmicu. Otvori?e svoj crni, novi kofer i izvaditi sre?u, tugu, nervozu, energiju, motivaciju i joÜ neke sitne male stvari koje uvijek ostanu pri dnu kofera zaboravljene, te sve to podijeliti Üirom ulica jedne nam jedine BiH. Ljudi ?e histeri?no to pronalaziti po zidovima, plo?nicima, stablima, pa ?ak i krovovima. Bri×no ?e ih ?uvati na najviÜoj polici svojih resursa za predstoje?u srijedu.

Me?utim, ja ne ×elim viÜe o tome da piÜem. Äelim da piÜem o onome Üto sam kroz svoja dva mala sme?a ogledala vidio posvuda oko sebe. Vidio sam mir, jedinstvo, jata ptica, te neku ?udnu ×uto-plavu tkaninu na kojoj su bile neke zvijezdice. PokuÜao sam da se sjetim gdje sam to vidio, ali nisam uspijevao. Najzad, nakon nekoliko minuta moj bioloÜki procesor je kona?no proradio i odgonetnuo mi zagonetku. Pa, bila je to zastava mati?ne mi dr×ave.

U istom trenutku osjetih ogroman stid, najprije po licu, a zatim se isti osje?aj proÜiri cijelim tijelom. Najzad do×ivi kulminaciju, i ja osjetih kako mojim venama ne te?e krv, nego stid. Pomislih da svaka moja pora individualno snosi posljedice moje sramote.
Me?utim, tada se ponovo ogluÜi moj procesor, stari mudrac. Postavi mi pitanje ?iji odgovor sam morao tra×iti daleko, daleko u historiji, mo×da i izvan granica beskona?nog.

“Pa kad si zadnji put vidio tu zastavu?”,upita me onako iznenada, a ja, razmiÜljaju?i, skontah da je svaki vid predstavljanja svoje domovine, te ljubav prema istoj, u mom sokaku ve? stolje?ima tabu-tema.

TiÜinu iz koje su proizilazile samo misli i pitanja prekide tek neki crveni taxi, mislim Dacia, na ?ijem krovu su se ponosno vijorile dvije zastavice Bosne i Hercegovine. Iste one zastavice koje do malo?as nisam ni primje?ivao. Moj pogled zatim odleti ka prozoru nekog sprata na nekoj sivoj zgradici. Opet se vijorio, ovog puta mnogo ve?i, najpo×eljniji dio tkanine.

Kada ?ovjek sve to,nakon toliko godina,opet vidi, po×eli da Mjesecu zapjeva serenade, da nje×no miluje vjetar, da poleti sa jatom ptica, da kona?no pusti svoje srce i snove, i kona?no ih preda stvarnosti.
Usput sam susreo malog skakavca koji je zalutao odnekud, te izvadio svoju violinu i po?eo da svira neku nepoznatu pjesmu. Sa obli×nje crkve ubrzo se za?ula zvonjava, a netom nakon toga mujezin je zau?io ezan, ?ovjek sa crnim autom, u crno-bijelom odijelu je svirao svom prijatelju na drugoj strani ulice. Svaki nesklad se tada pretvorio u najljepÜu melodiju koju sam do tad ?uo.

Bila je to stara pri?a o Bosni i Hercegovini. Pri?a koja nas je toliko godina spajala i ?inila jedinstvenim i ?arobnim, i obavijala nas plaÜtom neprobojnog, nevidljivog duha koji je ponovo zasvirao one stare sevdalinke pod pend×erom lijepe, usamljene i skoro zaboravljene djevojke.
Moju bajku prekide zeleni autobus GIPS-a koji otvori svoja dupla vrata ispred mene i pokaza mi put kojim trebam i?i i pri?ati ovu pri?u.

I ove hladne no?i, na prozoru nekog solitera, uvijena u klupko na svom krevetu spava pokoja zastava. Vjerovatno tamo negdje pri?a o snovima koji su jednog, ne baÜ obi?nog dana, napokon ostvareni. Snovi nikad zaboravljeni!

Upišite komentar

Vaš komentar

dovla.net is powered by WordPress | Entries (RSS) and Comments (RSS)

Copyright © 2008. All right reserved. Theme by deniart.