Avdo Sidran: Životu se treba smijati

Avdo 2010FILMOFILE u regionu, kako danas odreðujemo prostor nekadašnje velike domovine, obradovao je nedavni dogaðaj na Mokroj Gori – posle gotovo dve decenije, reditelj Emir Kusturica i pisac i scenarist Abdulah Sidran obnovili su saradnju i prijateljstvo.
Najbolji tandem Ju filma, koji je u evropske i domaæe filmske antologije ušao ostvarenjima „Sjeæaš li se Doli Bel“ i „Otac na službenom putu“, priznanjima svetske kritike, nagradama „Zlatni lav“ i „Zlatna palma“ u Veneciji i Kanu, uskoro zapoèinje rad na novom filmu. Deo javnosti koji i danas smatra da su „Doli Bel“ i „Otac“ remek-dela u slavnoj karijeri Emira Kusturice, treæu saradnju (kao što tvrdi i italijanski producent koji ih je opet spojio), vide i kao moguænost za Oskara.
„Prvi put s ocem na izbore“ pripada Sidranovoj porodiènoj, autobiografskoj trilogiji, u kojoj je i „Otac na službenom putu“, a zanimljivo je da je kao scenario najavljivan još 1985.
- Da, bio sam projektovao i završni, èetvrti deo toga ciklusa, scenario s naslovom „Otac je kuæa koja se ruši“. U mojoj arhivi, on zaprema nekoliko fascikli i njegova prièa je lepša i snažnija od sve tri prethodne. Prava je sreæa da ga nisam završio pre 20 godina, jer bih – s ondašnjim, nedovoljnim znanjem o fenomenu Golog otoka – sigurno napravio neke krupne i neoprostive greške. Tek sam sada, na pragu sedamdesete, koju možda neæu ni doživeti, sazreo za taj posao – kaže poznati bosanski pisac i akademik, èija je književna generacija, kako danas istièe, i posle svih dogaðaja i odreðenih politièkih neslaganja, ipak saèuvala privatna prijateljstva.
* Kako je bosanska javnost primila vest o vašem dirljivom susretu i pomirenju s Kusturicom, s kojim ste se ovih godina politièki mrzeli?
- Rano je za konaènu ocenu. S pametnim svetom nije ni bilo problema – mnogi po Sarajevu ne kriju radost i ushiæenje. Malo æemo saèekati da i oni koji ne razumeju stvari, pa psuju i pljuju po mome obrazu, shvate kako se nas dvojica nismo sastali da pravimo politièku stranku, nego umetnièko delo. Ako to ne mogu shvatiti, ja im ne mogu pomoæi, a bogami i ne pomišljam da se zbog toga sekiram.
* U novom scenariju govorite o potresnim sudbinama ljudi koji su politièki „prevaspitavani“ na Golom otoku. Da li ste prièu smeštenu u doba posle Rankoviæeve smrti možda „dodatno“ aktuelizirali, s obzirom na to da je od prve verzije proteklo èetvrt veka, u kojima je bilo još tragiènijih dogaðaja?
- Nisam ništa menjao, nije bilo potrebe. Sve važne relacije u ovoj filmskoj prièi zapravo su arhetipske, i uvek aktuelne. Ali sam, štošta, veoma važno dodavao. Nisu to tragièni dogaðaji na prostoru nekadašnje Jugoslavije, njih sam opisao u nekim drugim književnim delima – preporuèujem, na primer, beogradskim teatrima svoju troèinku „U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce“, koja govori o dogaðajima u tom gradu iz aprila 1992. Bilo bi zgodno videti to na „daskama“, još dok u Beogradu traje suðenje akterima zvornièkih zbivanja. Zato, nipošto ne bih u davno napisani scenario naknadno ubrizgavao sokove navodnog aktualiteta. Takve majstorluke vole pozorišni režiseri, pa gledamo „Hamleta“ instaliranog u Stambol, na turski dvor, što je èist idiotizam.
* U odnosu na „Doli Bel“ i „Oca na službenom putu“, postoji li nešto neoèekivano u novom rukopisu?
- Ono što bi se moglo smatrati inovacijom i promenom u scenariju „Prvi put s ocem na izbore“, jeste ogroman, gotovo neverovatan komièki potencijal. Neki bi se režiser mogao i prevariti pa napraviti klasiènu filmsku komediju.
* Mnogi savremeni poznavaoci balkanske istorije tvrde da Goli otok traje, i da se nad malim, obiènim ljudima stalno obnavlja neko, manje ili više krvavo, teško ili tragièno „prevaspitavanje“?
- U pravu su, i više nego što misle. Od juèerašnjeg Samoupravljaèa, novoèoveka komunistièke Utopije, tranzicijskim „prevaspitavanjem“ nastao je, kako mu ja tepam, homo tranzicikus, na Darvinovoj lestivici do sada nepoznato stvorenje,
na biološkom nivou glodara. Od oseæanja poznatih ljudskoj vrsti, poseduje samo dva: strah i glad.
* Danas bi se mnogi mogli zakleti, meðu njima ste i vi, da je u odnosu na ono što je stvoreno devedesetih, velika Jugoslavija ipak ostala primer najboljeg modela države. Tvrdi se, meðutim, da takva Jugoslavija nije mogla opstati?
- Mislim da je Jugoslavija mogla opstati, i da je njeno uništenje bilo Veliki Zloèin. Ima u jednoj mojoj pesmi stih: Osim što jest propala, kakvoga drugog dokaza imaju da morala je propasti? Jugoslavija nije mogla opstati je izgovor iza kojeg se kriju ideolozi i tvorci Velikog Zloèina, oni koji su se saglasili o njenom uništenju i dogovorili o ratovima za ostvarenje toga cilja. Oni danas smiruju zloèinaèku savest, želeæi da u tu izmišljotinu i sami veruju, mada veoma dobro znaju istinu: bilo je stotinu naèina da Jugoslavija opstane, a samo jedan – videli smo kakav – da se uništi. Oni, beogradski projektanti zloèina, da ne govorimo sada o njihovim zagrebaèkim ortacima, veoma dobro znaju ono što narod u Srbiji ne zna: da se od Jugoslavije, više od godinu dana pre sliènih politièkih odluka u Sloveniji i u Hrvatskoj, prva „otcepila“ upravo Srbija, i to svojim ustavom od 28. 9. 1990. Proèitajte odredbe o suverenosti i nezavisnosti
Republike Srbije, o njenom meðunarodnom položaju, ili samo onaj èlan 83, u kome se kaže kako „oružanim snagama u miru i ratu rukovodi predsednik Republike Srbije“. Koje oružane snage? Oružane snage jugoslovenske federalne jedinice Srbije? Gde je tu Jugoslavija?
* Šta je, po vama, danas najveæi gubitak na prostorima koji su èinili nekadašnju zajednièku domovinu?
- Najveæi gubitak jeste strahovito razaranje sistema vrednosti. Zato moramo saraðivati, moramo se „mešati“, moramo nanovo ustanoviti pouzdana, visoka merila i standarde. Neki njihov zajednièki minimum, ispod koga se ne bi smelo iæi.
* A ako govorimo o kulturi?
- Jugoslovenski „kulturni model“ – koliko god mi bio drag – ipak je jedna elitistièka floskula. Pojedinaène nacionalne kulture, meðutim, nisu stvorene nestankom Jugoslavije, kako se pogrešno smatra, one su i ranije postojale.
* Kako danas živite – bili ste najznamenitiji sarajevski boem, ali više niste u Sarajevu. Kako èujemo ovde, više ne pijete, ne pušite, a i ne družite se kao nekada?
- Èudna sam ja sorta bio. Družio sam se sa boemima, ali nisam nikad bio boem na naèin nekih mojih beogradskih prijatelja. U svemu sam, pa i u piæu, naroèito u piæu, bio nesnošljivo uredan èovek. Ta je moja urednost znala iritirati ljude. Zove me neko, recimo, dvanaestog februara, da radimo književno veèe sedmoga marta. Ja pogledam u kalendar i kažem da ne mogu, zato što æu tog dana biti mamuran. Znao se u mene red. Potajice, godinama sam maštao o nekom derviškom, monaškom naèinu života. Ali – otkud meni snage za tako radikalne poduhvate. Jedan je Leonard Koen – deset godina proveo u budistièkom samostanu i eno ga, u sedamdeset i petoj godini, stvara najlepšu muziku i radi najlepše koncerte. Meðutim, što nije moglo snagom, kod mene ispade da može slaboæom: udružile se pogan politike i nevolja bolesti, pa me lepo spakovale u seosku samoæu i tišinu pokraj Goražda. Svako zlo za neko dobro!
TERS I NAMÆOR
* Kusturica je izjavio da mu se èini kao da ste se rastali pre pola sata, a ne pre devetnaest godina, koliko je trajalo vaše nedruženje. Kakav je vaš utisak?
- Tako nekako – njegov utisak ne bi mogao biti taèan ako to oseæanje ne bi bilo uzajamno. Život jeste, u mome primeru, razorio sve što je mogao. Znam da sam, bez piæa i cigara, sa tri bajpasa i dijabetesom, grozno dosadan, nadžak-baba, ters i namæor – èovek, ali humor mi je u životu veoma važan, kao muzika, ili šah. Ne da se opisati koliko volim zajebanciju. Davno sam shvatio da ozbiljan èovek ne sme sebe uzimati suviše ozbiljno. Emir to i razume i poštuje.
DRAGOSLAV MIHAILOVIÆ
* Dolazili ste ovde posle ratova da se sretnete s Goranom Babiæem, Vujicom Tuciæem… Šta su danas vaša beogradska seæanja?
- Prijatelji. Pomrli, i nešto malo živih. Književnost. Žal za neproèitanim knjigama. Briga, kako mi je Goran, kako Mladenka. Radost što sam nedavno nekoliko sati razgovarao sa najveæim živim srpskim piscem, Dragoslavom Mihailoviæem. Bez njegove konsultacijske pomoæi nisam umeo da rešim neke probleme iz svoje golootoèke tematike. Šok što su u „Ninu“ ukinuli šahovsku rubriku. To je kulturni skandal decenije! Oni aforistièari, što su preuzeli prostor šahovske rubrike, morali bi, u znak solidarnosti, bojkotovati saradnju. Šahovska kultura ugraðena je u temelje moderne srpske duhovnosti. To moraju znati Aleksandar Baljak i njegovi drugovi, dobri aforistièari. Kad su preuzeli to pola „Ninove“ predzadnje stranice, kao da su sa mrtvaca skinuli pa na sebe navukli sveèano odelo. Voleo bih popiti piæe u „Boki“. Je li živa „Boka“?
Radmila RADOSAVLJEVIÆ
Vecernje Novosti

Avdo 2010FILMOFILE u regionu, kako danas određujemo prostor nekadašnje velike domovine, obradovao je nedavni događaj na Mokroj Gori – posle gotovo dve decenije, reditelj Emir Kusturica i pisac i scenarist Abdulah Sidran obnovili su saradnju i prijateljstvo.

Najbolji tandem Ju filma, koji je u evropske i domaće filmske antologije ušao ostvarenjima „Sjećaš li se Doli Bel“ i „Otac na službenom putu“, priznanjima svetske kritike, nagradama „Zlatni lav“ i „Zlatna palma“ u Veneciji i Kanu, uskoro započinje rad na novom filmu. Deo javnosti koji i danas smatra da su „Doli Bel“ i „Otac“ remek-dela u slavnoj karijeri Emira Kusturice, treću saradnju (kao što tvrdi i italijanski producent koji ih je opet spojio), vide i kao mogućnost za Oskara.

„Prvi put s ocem na izbore“ pripada Sidranovoj porodičnoj, autobiografskoj trilogiji, u kojoj je i „Otac na službenom putu“, a zanimljivo je da je kao scenario najavljivan još 1985.

- Da, bio sam projektovao i završni, četvrti deo toga ciklusa, scenario s naslovom „Otac je kuća koja se ruši“. U mojoj arhivi, on zaprema nekoliko fascikli i njegova priča je lepša i snažnija od sve tri prethodne. Prava je sreća da ga nisam završio pre 20 godina, jer bih – s ondašnjim, nedovoljnim znanjem o fenomenu Golog otoka – sigurno napravio neke krupne i neoprostive greške. Tek sam sada, na pragu sedamdesete, koju možda neću ni doživeti, sazreo za taj posao – kaže poznati bosanski pisac i akademik, čija je književna generacija, kako danas ističe, i posle svih događaja i određenih političkih neslaganja, ipak sačuvala privatna prijateljstva.

* Kako je bosanska javnost primila vest o vašem dirljivom susretu i pomirenju s Kusturicom, s kojim ste se ovih godina politički mrzeli?

- Rano je za konačnu ocenu. S pametnim svetom nije ni bilo problema – mnogi po Sarajevu ne kriju radost i ushićenje. Malo ćemo sačekati da i oni koji ne razumeju stvari, pa psuju i pljuju po mome obrazu, shvate kako se nas dvojica nismo sastali da pravimo političku stranku, nego umetničko delo. Ako to ne mogu shvatiti, ja im ne mogu pomoći, a bogami i ne pomišljam da se zbog toga sekiram.

* U novom scenariju govorite o potresnim sudbinama ljudi koji su politički „prevaspitavani“ na Golom otoku. Da li ste priču smeštenu u doba posle Rankovićeve smrti možda „dodatno“ aktuelizirali, s obzirom na to da je od prve verzije proteklo četvrt veka, u kojima je bilo još tragičnijih događaja?

- Nisam ništa menjao, nije bilo potrebe. Sve važne relacije u ovoj filmskoj priči zapravo su arhetipske, i uvek aktuelne. Ali sam, štošta, veoma važno dodavao. Nisu to tragični događaji na prostoru nekadašnje Jugoslavije, njih sam opisao u nekim drugim književnim delima – preporučujem, na primer, beogradskim teatrima svoju tročinku „U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce“, koja govori o događajima u tom gradu iz aprila 1992. Bilo bi zgodno videti to na „daskama“, još dok u Beogradu traje suđenje akterima zvorničkih zbivanja. Zato, nipošto ne bih u davno napisani scenario naknadno ubrizgavao sokove navodnog aktualiteta. Takve majstorluke vole pozorišni režiseri, pa gledamo „Hamleta“ instaliranog u Stambol, na turski dvor, što je čist idiotizam.

* U odnosu na „Doli Bel“ i „Oca na službenom putu“, postoji li nešto neočekivano u novom rukopisu?

- Ono što bi se moglo smatrati inovacijom i promenom u scenariju „Prvi put s ocem na izbore“, jeste ogroman, gotovo neverovatan komički potencijal. Neki bi se režiser mogao i prevariti pa napraviti klasičnu filmsku komediju.

* Mnogi savremeni poznavaoci balkanske istorije tvrde da Goli otok traje, i da se nad malim, običnim ljudima stalno obnavlja neko, manje ili više krvavo, teško ili tragično „prevaspitavanje“?

- U pravu su, i više nego što misle. Od jučerašnjeg Samoupravljača, novočoveka komunističke Utopije, tranzicijskim „prevaspitavanjem“ nastao je, kako mu ja tepam, homo tranzicikus, na Darvinovoj lestivici do sada nepoznato stvorenje, na biološkom nivou glodara. Od osećanja poznatih ljudskoj vrsti, poseduje samo dva: strah i glad.

* Danas bi se mnogi mogli zakleti, među njima ste i vi, da je u odnosu na ono što je stvoreno devedesetih, velika Jugoslavija ipak ostala primer najboljeg modela države. Tvrdi se, međutim, da takva Jugoslavija nije mogla opstati?

- Mislim da je Jugoslavija mogla opstati, i da je njeno uništenje bilo Veliki Zločin. Ima u jednoj mojoj pesmi stih: Osim što jest propala, kakvoga drugog dokaza imaju da morala je propasti? Jugoslavija nije mogla opstati je izgovor iza kojeg se kriju ideolozi i tvorci Velikog Zločina, oni koji su se saglasili o njenom uništenju i dogovorili o ratovima za ostvarenje toga cilja. Oni danas smiruju zločinačku savest, želeći da u tu izmišljotinu i sami veruju, mada veoma dobro znaju istinu: bilo je stotinu načina da Jugoslavija opstane, a samo jedan – videli smo kakav – da se uništi. Oni, beogradski projektanti zločina, da ne govorimo sada o njihovim zagrebačkim ortacima, veoma dobro znaju ono što narod u Srbiji ne zna: da se od Jugoslavije, više od godinu dana pre sličnih političkih odluka u Sloveniji i u Hrvatskoj, prva „otcepila“ upravo Srbija, i to svojim ustavom od 28. 9. 1990. Pročitajte odredbe o suverenosti i nezavisnosti Republike Srbije, o njenom međunarodnom položaju, ili samo onaj član 83, u kome se kaže kako „oružanim snagama u miru i ratu rukovodi predsednik Republike Srbije“. Koje oružane snage? Oružane snage jugoslovenske federalne jedinice Srbije? Gde je tu Jugoslavija?

* Šta je, po vama, danas najveći gubitak na prostorima koji su činili nekadašnju zajedničku domovinu?

- Najveći gubitak jeste strahovito razaranje sistema vrednosti. Zato moramo sarađivati, moramo se „mešati“, moramo nanovo ustanoviti pouzdana, visoka merila i standarde. Neki njihov zajednički minimum, ispod koga se ne bi smelo ići.

* A ako govorimo o kulturi?

- Jugoslovenski „kulturni model“ – koliko god mi bio drag – ipak je jedna elitistička floskula. Pojedinačne nacionalne kulture, međutim, nisu stvorene nestankom Jugoslavije, kako se pogrešno smatra, one su i ranije postojale.

* Kako danas živite – bili ste najznamenitiji sarajevski boem, ali više niste u Sarajevu. Kako čujemo ovde, više ne pijete, ne pušite, a i ne družite se kao nekada?

- Čudna sam ja sorta bio. Družio sam se sa boemima, ali nisam nikad bio boem na način nekih mojih beogradskih prijatelja. U svemu sam, pa i u piću, naročito u piću, bio nesnošljivo uredan čovek. Ta je moja urednost znala iritirati ljude. Zove me neko, recimo, dvanaestog februara, da radimo književno veče sedmoga marta. Ja pogledam u kalendar i kažem da ne mogu, zato što ću tog dana biti mamuran. Znao se u mene red. Potajice, godinama sam maštao o nekom derviškom, monaškom načinu života. Ali – otkud meni snage za tako radikalne poduhvate. Jedan je Leonard Koen – deset godina proveo u budističkom samostanu i eno ga, u sedamdeset i petoj godini, stvara najlepšu muziku i radi najlepše koncerte. Međutim, što nije moglo snagom, kod mene ispade da može slaboćom: udružile se pogan politike i nevolja bolesti, pa me lepo spakovale u seosku samoću i tišinu pokraj Goražda. Svako zlo za neko dobro!

TERS I NAMĆOR

* Kusturica je izjavio da mu se čini kao da ste se rastali pre pola sata, a ne pre devetnaest godina, koliko je trajalo vaše nedruženje. Kakav je vaš utisak?

- Tako nekako – njegov utisak ne bi mogao biti tačan ako to osećanje ne bi bilo uzajamno. Život jeste, u mome primeru, razorio sve što je mogao. Znam da sam, bez pića i cigara, sa tri bajpasa i dijabetesom, grozno dosadan, nadžak-baba, ters i namćor – čovek, ali humor mi je u životu veoma važan, kao muzika, ili šah. Ne da se opisati koliko volim zajebanciju. Davno sam shvatio da ozbiljan čovek ne sme sebe uzimati suviše ozbiljno. Emir to i razume i poštuje.

DRAGOSLAV MIHAILOVIĆ

* Dolazili ste ovde posle ratova da se sretnete s Goranom Babićem, Vujicom Tucićem… Šta su danas vaša beogradska sećanja?

- Prijatelji. Pomrli, i nešto malo živih. Književnost. Žal za nepročitanim knjigama. Briga, kako mi je Goran, kako Mladenka. Radost što sam nedavno nekoliko sati razgovarao sa najvećim živim srpskim piscem, Dragoslavom Mihailovićem. Bez njegove konsultacijske pomoći nisam umeo da rešim neke probleme iz svoje golootočke tematike. Šok što su u „Ninu“ ukinuli šahovsku rubriku. To je kulturni skandal decenije! Oni aforističari, što su preuzeli prostor šahovske rubrike, morali bi, u znak solidarnosti, bojkotovati saradnju. Šahovska kultura ugrađena je u temelje moderne srpske duhovnosti. To moraju znati Aleksandar Baljak i njegovi drugovi, dobri aforističari. Kad su preuzeli to pola „Ninove“ predzadnje stranice, kao da su sa mrtvaca skinuli pa na sebe navukli svečano odelo. Voleo bih popiti piæe u „Boki“. Je li živa „Boka“?

Radmila RADOSAVLJEVIÆ

Vecernje Novosti

Komentari (30)

1
Zecevic Ljubisa - Zeko
ponedeljak, 19. april 2010 u 14:23

Na blogu je tema o Kusti & Com, davno vodjena.

Zna li Kusto praviti filmove?
Zna.
Zna li Avdo pisati scenarije?
Zna.
E neka onda rade to sto znaju.

A ostalo su njhova (i nasa) privatna opredjeljenja koja ne uticu na ono sto oni dobro rade.

Zeko

2
zahir
ponedeljak, 19. april 2010 u 22:30

Sve dragi Zeko dog Kusta ne snima recimo mahalu/Doli Bel/Kada glumac plese sa zenom u dimijama drzi je sto bi rekli za guzove pred djecom.Zenska glava se postovala u kuci i to se NIKADA NIJE MOGLO DESITI POGOTOVO NE PRED DJECOM.Rasli smo u istom gradu zivjeli ne toliko daleko jedan od drugoga,imali smo cak i zajednicke prijatelje,ali ja sam mu te njegove komplekse debelo zamjerio.Neka im je hairli i nadam se da su malo opametili.I AKADEMIK I REZISER
Svako dobro citaocima Zahir

3
Ranko Bozinovic
utorak, 20. april 2010 u 00:05

Evo i ja se slazem sa Vama gosp.Zecevicu,neka rade to sto znaju ali sam siguran da njihova privatna opredjeljenja nisu ista,te da imaju uticaja na ono sto oni dobro rade.Naravno,ekonomska situacija na prostorima “bivse” je nepodnosljiva,fondovi su iscrpljeni itd.itd…..Licno mislim da je osnovni motiv njihove saradnje finansijske prirode, a sto se tice obnove prijateljstva/nakon 20 god/ vise je nego pateticno.U samom tekstu je napisano ko stoji iza njihove “probudjene savjesti” sto potvrdjuje da nismo u stanju bez inostrane podrske/italijanski producent/da kontaktiramo stare “prijatelje”.Konstatacija gosp.Sidrana da ce pametan svijet shvatiti njihovu “politicku mrznju”i neprijateljstvo tokom 20 godina je jednostavno prica za malisane i stoga zelim ostati u onoj drugoj kategoriji,naravno bez psovki i pljuvanja.Tacno je da se niste sastali da pravite politicku stranku/to je vec pohranjeno/ vec umjetnicko djelo,i bas tu zelim postaviti pitanje g.Sidranu
zasto Kusta,zasto IB,zasto Mokra Gora???Nakon “Velikog zlocina” ko je bio objektivni svjedok,ko ima kapacitete napisati scenario istine,ko moze potvrditi sta je tacno a sta je laz,odgovor je Vi gospodine Sidran,Vi a nikako Kusturica.Danas smo svjedoci licemjernog uplitanja politike u kinematografiju,vadjenja “ubudjalog”prljavog vesa iz povjesnih arhiva
u nastojanju da opravdaju ovu ili onu nacionalnu opciju sa zeljom jacanja vlastitih pozicija.
Dakle,jednostavno receno sa markama ili eurima mozemo obnoviti,kupiti,razoriti ili prodati prijateljstvo i prijatelje.

sa postovanjem Ranko Bozinovic

4
ZDENKA TRIBE
utorak, 20. april 2010 u 14:10

Lako je nama iz dijaspore filozofirati ali je činjenica da je ljudima gornja tema kao kost u grlu, od “građenja etno Višegrad-sela” za potrebe snimanja Na Drini ćuprije (Kustina ideja!) pa do najnovijih vijesti o budućoj saradnji gorepomenutih.
Redovno pratim većinu online štampe iz širokog presjeka bivše-nam-domovine i, koga zanima, ovo je najnovija reakcija:
http://www.24sata.info/kolumne/fatamorgana/30663-Kreteni-Kada-Emir-Kusturica-uskoro-bude-ponovo-hodao-Sarajevom.html
Srdačan pozdrav,
Zdenka

5
sasko
srijeda, 21. april 2010 u 17:08

Okupacija u preko nekoliko slika ili vec vidjen film ili nije sve u filmu ili…

Za Zahira,pozdrav i svako dobro – To opisano nije se moglo desiti u tvojoj kuci, a ni ja to ne primijetih nikada i nigdje, ali eto mozda se moglo desiti u ponekim kucama. I to je bilo dovoljno ‘dvojcu’ da zapise to na filmsku vrpcu. Umjetnost? Zasto ? Sta je poruka? Posljedica?

Za Ranka Bozinovica,sa postovanjem srdacan pozdrav! I meni je strasno zao sto izgleda izgubismo sansu za jedan Avdin scenario istine o Velikom zlocinu. Ali sta mozes idemo dalje…

Na tekst, sa moje strane nesto kratko. Onako, usput , vise kao pitanja.
Neka dvojac pokusa da radi ono sto je znao da radi. Ne bih sprijecavao i kad bih mogao. Ja nisam siguran da ce sve sto je u medjuvremenu ulazilo i jos ulazi u umjetnicke duse Avde/ a sve sam mislio da je samo Abdulah, nije mjenjao ime ali dosta toga jeste od -100 do +100, i neka je – to je njegov izbor/ i Nemanje/ u proslom zivotu Emira, nije mjenjao samo ime nego i podosta toga, vjerovatno sa valjanim razlogom, i neka je – to je njegov izbor/, dakle nisam siguran da ce se sve to prelamati u umjetnost. Pa, ja nisam siguran ni sta je umjetnost? Ali, pretpostavljam, da iole vjest filmadjija, ako promijesa “slike” prije 1990, sa onim 1990-1996, i onim poslije, uz dobru medijsku podrsku zainteresovanih, moze napraviti prilicno profitabilan proizvod. Jer mali Perica tj ja zamislja njihov slijedeci film kao neki razlomak. Brojnik, ono gore – lova. Tu ce se “ naci”. Jednom neophodan novac, a nevjest u pravljenju istog; drugi ga ima, vjerovatno ne dovoljno za njegov apetit koji raste na zraku u “Mokroj Gori” ali on je majstorcina. I bice – samo posteno, pa koliko Nemanja prevari Avdu? Najmanji zajednicki nazivnik
/ Nzn /, ono dole – tema, prica, likovi, scenario, kako sve to docarati i postaviti na platno itd…Problem? Ako sve to smjeste od 1990 do danas Nzn bi mogao biti blizu nule. Ili ce neko zrtvovati ponesto, ne sahovske figure, Avdo. Medjutim, nasi umjetnici su mudri oni ce skoknuti u vode 1948 – 1970 i tu negje naci Nzn, sve to promijesat sa ovim poslije1990 i odaslati poruku / mir, mir, mir, – niko nije kriv/, svi smo mi podjednako i pomalo pogrijesili a nije ni cudo nakon onog zla prije …Golog otoka.. itd. Zasto se vracati na taj Goli otok? Mogli su sa tim vec rascistiti? A ima golotinje sada na svakom koraku : goli ljudi – neki izvana, neki iznutra, goli predsjednici, goli lopovi, goli kriminalci, goli sudovi, goli predstavnici na svim nivoima, goli zlocinci, goli gradovi, gola sela, golo Gorazde, gola Mokra gora..Inspiracije,prica i poruka u nedogled. Ali tu nema Nzn. To je njihov izbor, umjetnicki zar ne? Ja tu nemam sta da biram ? Samo nekako potajno, nadam se da ce Avdo iznenaditi potezom laufera, uzeti lovu a da film nikada nece biti kompletiran.
Ustvari, mene u ovom slucaju ponajvise interesuje sta bi na to rekao cika Hajrudin ? Nekako, mislim i on je bio u toj filmskoj bransi, a imali su i drugih dodirnih tacaka. O Golom otoku nije govorio – valjda ga je odbolio? Upucivanje, u to doba, Emira u Prag nije isticao. Na ponudjene izlaske iz opkoljenog Sarajeva, znajuci sta ga ceka bez odgovarajuce njege u Sremskoj Kamenici , jedno cisto ne, i smrt u julu 1992.
Nema dileme komentar Hajrudina Krvavca bio bi sigurno interesantan,jedinstven I poucan ali ja ga nikada necu doznati…

Srdacan pozdrav, Sasko

6
Jasna
četvrtak, 22. april 2010 u 01:07

Kao sto neki revnosni posjetitelji bloga najavise prije par mjeseci (Mitar), eto i dvije legende se sastadose. Prva misao je bliska, prodane duse. No prijase mi neke Avdine misli iz ovog teksta. Slazem se da je Goli otok prozvakana i neaktuelna tema (Ranko i Sasko). I otok je jos uvijek go i opustosen, a nekadasnji zatvorenici odavno preminuli. Steta da je scenarij iskopan iz bunkera sa zakasnjenjem od 25 godina. Bilo bi ipak zanimljivije vidjeti ove dvije legende na djelu o posljednjem ratu, da li bi se, uz sve italijanske eure, mogli naci? I da li mogu o tome uopste razgovarati? Nekim ljudima zivot i starenje podare blagost u licu, a nekima surovost (pogledati zdenkin link). I na kraju, Zeko, neke povijesne ubojice su znale voditi ratove, ali su ostale zapamcene kao, zna se sta!
Kao predjelo, preporucujem pogledati film A. Vrdoljaka sa G. Visnjicem o Golom otoku, tek da imate uporedni materijal (ne mogu se sjetiti kako se film zvase, jer je bilo poodavno, kao i …. Goli otok uostalom).

7
dunja
četvrtak, 22. april 2010 u 03:43

Kusta nije rascistio sa Rajvosa ,ono je u njemu i ta bol postaje sve veca i veca .Onog trenutka kada dobije oscara i kaze ovo je za moje sarajevo znacemo da ga je zauvijek prebolio

8
Slobodan Mitrovic
četvrtak, 22. april 2010 u 17:40

Jasna me je prozvala, pa se evo javljam.Rekao sam vam ja a vi meni nevjerujete.Svi ljudi ce ponovo zajedno biti jer nam druge nema.

Dali ce to biti Bosna ovako ili onako ili Srpska ovako ili onako nema veze.Bitno je da vise nikada do rata nedodje.

Nego, evo malo uspomena sa puta.

U cetvrtak sam se vratio iz posjete prostorima bivse Jugoslavije gdje sam proveo mjesec dana obilazeci meni drage prostore.

Do Sarajeva avionom preko Beca a od Sarajeva sam krenuo automobilom marke sevrolet sa automatskim mjenjacem.Osamdest maraka dnevno, posto je to manji auto.Bio sam sam.

U Sarajevu na Vrbanji sretnem Agnesu, Zahirovu sestru.Javim joj se te bas onako lijepo popricamo.Sutradan na pijaci Grbavica ide prema meni covjek osamdestih godina i vidim da ga znam.Odmah sam skontao, Zahirov tata. Covjeku se javim i bas se lijepo ispricamo. Moji tata i mama su bili jako sterni kada su vidjeli tatu moga druga iz djetinstva.

Bilo je divno u skoli dvadeset deveti novembar nekada.

Preko Mostara,Capline i Metkovica dodjoh do sela Raba nakon sto sam skrenuo lijevo na legendarnoj morskoj raskrsnici.Divan dan.Tu je moj tata uvjek zaustavljao ficu nakon zestokog brda te je dosipao vodu u kiler jer se iz motora pusilo.

Trsteno i Slano su na svome mjestu kao da se nista nije desilo.

Mali Ston i restoran Koruna i dalje nude najbolje kamenice na svijetu.Po komadu sest kuna pa ko voli neka izvoli.Supa od kamenica servirana u skojki.Dubrovnik lijep kao i uvjek.Most preko Omble se zove Franjo Tudjman.Trebinje sa svojim kamenim kucama i zelenom rijekom slice na Dubrovnik.Blizu su pa nije ni cudo.

Beograd je i dalje sirok,veliki i uzbudljiv.Od Sarajeva sam do Beograda isao vozom.Cetiri lokomotive,cetiri garniture konduktera,cetiri policajca i cetiri carinika.Neznam ni sam mozda i tri.Malo cudno ali tako je.U vozu kroz Hrvatsku nema pusenja.Na granicama svi smo morali u kupe,nemozete ostati u restoran vagonu.

Sarajevo mi je po prvi put bilo pomalo tuzno i umorno od svega.Tata i mama su me vodili na Avazov neboder.Divan pogled na Sarajevo i Brodsku ulicu ispod nebodera.Za divno cudo zgrada u kojoj sam se rodio i dalje je tu u sjeni Avazovog kolosa od 35 spartova.

Od Trebinja do Sarajeva put me je vodio preko Cemernog kojeg prevoja uskoro nece biti jer se gradi ogroman tunel kroz planinu.Dodjoh do Tjentista.Napusteno,samo i oronulo.Nigdje nikoga.Tuga.

Sjetih se Pravijade,Perucice,Vlade Segrta i marsa kroz planinu.

Zastavu smo na celu planinarske kolone nosili naizmjenicno Amir Jaganjac,Biser Adnan, Carapic Radomir, Luka Borovcanin i ja.

Luka je svirao Gusle Vladi Segrtu dok smo Amir, Biser, Radomir i ja sjedili i urlali onako pijani u tihoj dolini Sutjeske.Bilo je to 1977 godine.Neznam, ali mi to prvo pade na pamet kada sam vidjeo Tjentiste onako pusto i prazno.

Eto, to je to.

Nego, umalo da zaboravim,Sidran i Kusturica ponovo zajedno.

Mislim da je vrijeme da svima iz guzice dodje u glavu te da se sto prije radi na rjesenju kako bi narodu bilo bolje.

Sa Bosnom u cjelini,bez Srpske ili kako god oni hoce samo da sto prije to bude realnost.Makar i srpska bila zasebna drzava.Nigdje ona otici nece opet ce biti tu u komsiluku.

Nakon razgovora sa mojom starom rajom (raja iz Federacije) rekose mi da ih boli ona stvar ako se Srpska odvoji.

Ako to narod kaze pa sta ovi majmuni cekaju, odvajaj pa kreni ponovo zajedno.

slobodanmitrovic@hotmail.com

9
Zečević Ljubiša - Zeko
četvrtak, 22. april 2010 u 18:41

Jasna,

na blogu možete naći ono što sam napisao za Knuta Hamsuna. Sugradjani su mu, preko ograde, bacali knjige u baštu, a sada se vraća “na velika vrata”.

Neophodno je napraviti distinkciju izmedju onih koji su bili neposredni zločinci i “podržavača”, t.j. ćutljive većine, koji ne zaslužuju opravdanje za svoje postupke, ali ne i izjednačavanje sa istinskim zločincima.

Prije nego ih izjednačimo, sami dobro promislimo kako smo se (ili kako bi se) ponašali kad su se na naše oči dešavali zločini. Malo ih je koji su se JAVNO suprotstavili zločinačkom aktu. Kad sve to prodje, lako je osudjivati istinske zločince, ali ne znam da li je dobro njima, bez rezerve, “prišivati” i one koji to imanentno nisu.

Zeko

10
Vedad Drače
četvrtak, 22. april 2010 u 21:24

Baš lijepa ideja Mitre! Ko je jamio, jamio! Nemoj samo da se dalje trese! Zaboravimo sve, hajmo se sad malo voliti… “Dali ce to biti Bosna ovako ili onako ili Srpska ovako ili onako nema veze. Bitno je da više nikada do rata ne dodje.” Mir mir, mir, niko nije kriv, malo smo silovali, malo palili i žarili i užgali, očistili teritoriju…formirali Republiku Šumsku i šta sad? Status quo! Pa, moj Mitre dragi! Desile su se neke ireverzibilne stvari dole (nama svima). Nije mi komšija zaparao auto pri parkiranju , pa da sada “hajmo jednu popiti, jebiga, napraviće se!” Naravno da nisam za rat! Ali, pa ne možemo tako sve pobranat, pobogu, ta nisu se kosti još ni ohladile. Pa još ti razbojnici dole dijele i otimaju, ništa još nije gotovo.
Još ti Dodik priča da su lutke bile na Markalama, koristi Jasenovac da bi opravdao Srebrenicu, objavljuje referendum svako malo…Pa ne možeš od mene tražiti da ga volim. Ja ne idem u crkvu, a nemam snage više da gadjam hljebom.
——–
A vas Zeko čitam već po ko zna koji put i moram konačno reagirati zbog vasih “pila napako”.
Kod onih komentara na Ridžanovićeve “igre bez granica” sam vam uvažio da ne želite ulaziti u diskurs zbog ličnih razloga, iako u duši znam da ne može biti moguće da ste ga podržali, ali eto…
Ovdje radite više grešaka, bojim se svjesno. Ne znam koga idete zaštititi?
Što se tiče Knuta H. on vam nije dobra komparacija i ne “goni vodu” na Nemanjin mlin. Na Knuta se gleda iz perspektive 60 godina postfestum (Nemanja i sav otrov oko njega je tu i sve je još aktivno kao onaj vulkan na Islandu). Norveška nije oprostila Knutu H. ništa i on nije “ušao natrag na velika vrata”.
Ljudi u Norveškoj o tome ne žele puno raspravljati, ništa se novo nije desilo. Mnogi imaju njegove knjige u policama i nikad vrijednost djela nije bila sporna. Samo je išla jedna serija o njegovom životu koja je bila interesantna, ali ne i afirmativna za njega. I još nešto što je najvažnije, Knut Hamsun je u suton svoga života prošao jednim dijelom katarzu za svoju naklonjenost prema Hitleru.
Naš ti Nemanja tvrdi neki dan da su Sarajlije “same krive” što su bile okružene 40 mjeseci i bombardirane neselektivno. To je šovjek koji javno poziva na linč na beogradskom trgu pred 300.000 gradjana od kojih 60% i danas tvrdi da Srebrenice nije ni bilo, a ako jest, onda je to bio “sukob dvije vojske, pa jedna pobijedila”. On poziva javno na linč dvije najranjivije, a ujedno najkonsekventnije osobe u Srbiji, Natašu Kandić i Sonju Biserko. On to radi u momentu kad se njegov dobri kolega konačno dopustio uhapsiti, dakle kad je srpska masa ekstra senzibilizirana i ekscitirana. Moglo se stvarno desiti linč!
On je dragi Zeko OPASAN!
On poziva “licnosti” tamo u kaljužu svoga Drvengrada i seiri dok se oni čude šta je sve napravio. On poziva Dobricu Ćosića da mu otvori novoizgradjeno obdanište dr. Nele Karajlić -SIC!, a vrpcu će mu presjeći prof. Dobrica Ćosić (valjda kamom)?
Vi i ja, i svi ovi gore koji pišemo možemo sebi dopustiti koješta da kažemo, izvalimo i. t.d.
Ali ON, on to sebi nije smio dopustiti, mislim sve one bljuzgarije koje su izišle iz one glave masne kose i onih usta nesaniranog zubala. On je javna ličnost, on je morao biti moralna vertikala društva. Ja se nikad nisam mogao ljutiti na srpskog vojnika koji povlači “kanafu”, na onoga u rovu na bilo kojoj strani. Kad bi granata pogodila u bolnicu, a staklo me zasulo po ledjima, samo bih kroz zube “jebem li vam majku!” Ali, na Dobricu Ćosića, Vuka Draškovića, Aralicu, Politikine novinare, Latiće, Smijka Šagolja… Pa to su moj Zeko ratni zločinci par exellance. Pa ko je onda ratni zločinac?
Primjera radi…svi znamo da je Djordje Balašević protiv srpskog režima i svega onoga što se tamo dogadjalo dvije decenije. A ipak je stao na Savski most i održao koncert kad se bombardovalo. I jedino je tako ispravno.
On ako se nije ćutio dijelom Bosne, ako ga granata na njegovoj Gorici nije u srce dirnula, ako ga vatra s goruće Vijećnice nije bridila, on se mogao povući kao i onaj fini gospodin Zdravko Čolić koga svi pa i Sarajevo obožavaju. Ja mu stvarno ne zamjeram što se ne zove Emir, nego Nemanja, to je njegova lična stvar, mada je malo luckasta, ali dobro. Ali ići tamo odakle se sve kuhalo, pa jos srati po žrtvama, javno atakovati na žrtve… Pa ni Biljana nije nikoga ubila, ljudi…za šta žena odleža?!

11
zahir
četvrtak, 22. april 2010 u 23:07

Tvoj sam Vedo sto/posto.

12
Zecevic Ljubisa - Zeko
četvrtak, 22. april 2010 u 23:33

Poštovani Vedade,

Na moju veliku žalost sa vama ne mogu polemisati. Prije svega ne razumijem sta znači “pila napako”. Vjerovatno: ako oštrim zubcima ne pilaš onoga za koga ja mislim da trebaš pilati, onda si ‘pila naopako’. A ja ne mislim kao Vi, niti spadam u one kojima je dozvoljeno da izvaljuju. Svako od nas, po principu javne riječi, odgovara za ono što je kazao, pa niti ja pravdam nekoga, niti – kad nemam priliku da javno iskažem šta o tome mislim – ga napadam. Na ovom blogu sam o Kusturici jasno rekao šta mislim i to, ako se potrudite, možete naći.

Dodatni razlog za odsustvo disputa je fakt da iz vašeg teksta izvire povelika doza MRZNJE, a ja ne umijem da mrzim, nego se držim onoga “Ne dozvoli da ti mržnja zamagli um!”

Treći je da ste skloni pogrešno parafrazirati nećiju tvrdnju. Za Knuta ja nisam napisao: “ušao natrag na velika varta”.. nego se “vraća na velika vrata”.

Konačno: SVAKO IMA PRAVO DA KAŽE ILI ČINI ONO ŠTO HOĆE ALI DA ZA POSLIJEDICE I ODGOVARA.

S poštovanjem

Zeko

13
sasko
petak, 23. april 2010 u 00:28

Cetvrtak, plodan dan.Pa evo i od mene nesto…

Eto dok se okrenuh ugura mi se Vedad. A nemam vremena procitati. Pretpostavljam da se tu nema sta ni dodati ni oduzeti.

- Da li je Nemanja rascistio sa Sarajevo? Ne znam, a iskreno receno i ne zanima me. Koliko usput vidim, ide mu vrlo dobro, ne zali se, pa zasto da ja o tome razbijam glavu? A za druge ne branim. Za “Oskara” samo ovo – volio bih da ga dobije za film snimljen prema knjizi “ Dobri ljudi u vremenu zla”- Svetlana Broz. Po svoj prilici male su mi sanse da se radujem, zar ne. A drugi mogu da se raduju i u kontinuitetu – Nemanja stalno nesto dobija.

-Izgleda i meni da ce zivijeti, ovako ili onako, svi oni koji su prezivjeli taj “ Velik zlocin” najmanje dok ne umru. Ali, eto mene interesuje i kvalitet zivota ? A sta sa onima kojih vise nema? A sta sa onim koji su mrtvi i prije svoje smrti? Naravno da je mir najvazniji? Mislim, ni mir na duzi period / da ne budem preveliki optimista – trajni/ ni odredjeni kvalitet zivota dostojan normalnog covijeka ne moze biti utemeljen na precutkivanju, lazima, genocidu i zlocinima nezamislivim do tada – jer tu je bilo i inovacija… Potrebna je dakle ISTINA, ne samo u detalju, kojih ima million, i kojima mozes manipulisati te poslati poruku kakvu zaselis.… Da ne duzim, ISTINA se zna. U cjelini gledano svi znamo / ko hoce da zna/ o cemu se radi.

-Za Knuta Hamsuna – bacanje knjiga preko ograde u bastu ” juce” , i vracanje na velika vrata ” danas”, nisam upoznat, zahvaljujem se Zeki – procitacu kad stignem. Uopsteno, i na brzinu, ljudi su razliciti, promijene misljenje, pa i djelovanje iz jednog /interes/ razloga ili iz drugih razloga, neki vrlo lako neki malo teze. Malo sta me moze zacuditi. Ali, trebala bi da postoji jedna linija, za svakog pojedinca na razlicitom nivou a u tolerantnim granicama, ispod koje se ne ide, ako se misli ostati humano bice.

-Naravno da treba praviti razliku izmedju zlocinaca / posrednih i neposrednih izvrsioca …/,
“ podrzavaca” , / izvinite ne- tj i cutljive vecine / i cutljive vecine. Ali treba uporedjivati i praviti razlike i na drugim poljima. Neko , u ovom slucaju Nemanja, je izvukao profit iz “ Velikog zlocina “ igrajuci ulogu “ podrzavaca”, ne cutljivka. Ako procitamo te istinite price – “ Dobri ljudi u vremenu zla” vidimo da su potpuno nepoznati ljudi cinili cuda i izlazuci svoj zivot spasavali zivote drugih. Dakle nisu bili ni zlocinci, ni “ podrzavaci”, ni cutljivci . Bili su “ male” LJUDINE. E sad,zamisli da je Emir K. / dostupni su mu bili svi mediji a njegova se rijec uvazavala na svakoj tacci ove lopte / u to vrijeme ostao veliki a postao i ljudina, koliko bi zivota spasio? Makar jedan, to je veliko. A i Sarajevo je mogao da pogura malo iz tog “ guznog crijeva”- kako se umjetnicki izrazio… Mozda sam ja naivan? Da je barem ostao cutljivac. Za mene je on propustio sansu da tad postane “ VELIKA LJUDINA” . Pa, filmadjija je bio i ranije … Ali ima filmova i bez njega. Meni drazih. I bice.
A drugi kako hoce.
Srdacan pozdrav, Sasko

14
Malik
petak, 23. april 2010 u 14:08

…“Dali ce to biti Bosna ovako ili onako ili Srpska ovako ili onako nema veze.Bitno je da vise nikada do rata nedodje….
…Sa Bosnom u cjelini,bez Srpske ili kako god oni hoce samo da sto prije to bude realnost.Makar i srpska bila zasebna drzava.Nigdje ona otici nece opet ce biti tu u komsiluku.
…Nakon razgovora sa mojom starom rajom (raja iz Federacije) rekose mi da ih boli ona stvar ako se Srpska odvoji…“-reče Slobodan & ostade živ.
Slobodane, pa kada je to tako kako ti kažeš „onako nema veze“, što rata bi? Po tebi je najvažnije prihvatiti „što prije realnost“ Srpsku, jer se u tomu slaže i tvoja raja (koja?) iz Federacije koju „boli ona stvar“. Zaboravljaš na „raju“(mislim na Bošnjake) iz „Srpske“ koju itekako boli nešto drugo; srce za izgubljenim domom, braćom i sestrama pobijenim i bačenim u rake na Manjači, Prijedoru, Bijeljini koji bi trebali biti ugrađeni temelje te „zasebne srpske države“.
Slobodane, opasno zboriš…

15
Slobodan Mitrovic
petak, 23. april 2010 u 16:30

Sto Jasna rece ja dobro predvidjam.Hvala na kompimentu.Evo jos nesto za istoriju.

Proslost u muzeje, ljude na radna mjesta a Bosnu i Srpsku kako narod hoce.

Razmislite, godine 1965,dvadest godina nakon drugog svjetskog rata u Jugoslavji se zivjelo jako dobro.Krenuo sam u treci razred Osnovne skole Bane Surbat.Imali smo TV.

Godine 2012 nakon ovog posljednjeg rata, dvadeset godina kasnije u Bosni se zivi jako lose.

Jugo 45 ili tako nesto se zove pjesma Zabranjenog pusenja.U toj pjesmi pjevac kaze da smo imali osmjeh na licu.Danas nemislim da ga ljudi u Bosni imaju iako je prosao isti vremenski period.

Upravo se vratih iz Bosne.Gledao sam na televiziji vijesti svako vece.Gleda se redovno (sest) dnevnika,BHTV,FTV,RSTV,TVS i HRT i TVCGS. Svaki objavljuje vijesti koje su potpuno iste ali na drugi nacin.Netrpeljivost izmedju kantona,dijelova drzave ili entiteta je tolika da vam se zamanta u glavi.Ima se osjecaj da se stalno vrte u krug te niko namjerno nece da popusti.Ama bas niko.

Eto, to je razlog za radikalne promjene i moj prijedlog da se dogovore pa makar se drzave odvojile jedna od druge.

Zivi bili pa vidjeli.

Moje predvidjanje je to jer su u Bosni dosli upravo do te tacke.Nema vise ni lijevo ni desno, ni gore ni dole a sa strane im nedaju oni koji su do ovoga svega i doveli.

Cini mi se da se samo ceka da se zavrsi nova zgrada ambasade Amerike u Sarajevu nakon cega dolaze promjene na bolje za sve gradjane Bosne.

Samo da jos posade travu oko zgrade.

Sve ovo na osnovu moga zapazanja u Bosni gdje sam proveo mjesec dana.Nema to veze sta ja mislim nego sve na osnovu cinjenica koje vidjoh upravo u Bosni.Kockice sam slozio pa ispade upravo onako kako sam napisao u gornjim redovima.Redovno sam u Sarajevu.

Molim da se neoptuzujem za nacionalizam i bilo sta drugo jer odmah da vam kazem da je to moje misljenje.Nema nikoga na svijetu ko bi vise zelio da tamo bude bolje nego je sada jer mi tamo zive mama i tata.

Voli Vas Mitar

16
Jan
petak, 23. april 2010 u 18:42

Dragi Mitre, slazem se sa konstatacijom da je stanje u BiH tragicno, (politikantstvo, kriminal, negiranje zlocina , drustvena promocija izvrsilaca, blokada drzave, bijeda i nezaposlenost…)Ti i tvoja raja vidite rjesenje u podjeli drzave…Ok. Prvo: jel’ ti Mitre mislis da ce kriminalci na vlasti odjednom poceti da rade u korist naroda, samo zato sto sad imaju svoje naci drzavice?Pade li tebi i tvojoj raji na pamet da ce, sa nastankom nacionalno-religioznih tvorevina , tvoji roditelji (ako vec nisu) morati da sele u “svoju”zonu. Rezultat ce biti etnicko ciscenje na sve tri strane ( vidi , na primjer pod Mostar) Sutra ce ,recimo, preostali sarajevski Srbi i Hrvati krenuti ka BanjaLuci i Mostaru, bas kao sto se to desilo Muslimanima u RS…O komunikacijama, protoku roba i ljudi, biznisu i obrazovanju novih generacija da ne govorim…Jedini put u prosperitet je obaranje ovog sistema, koji je napravljen u korist lopova na vlasti, skrivenih iza mitova o ugrozenosti svojih naroda… To je , nazalost daleko od realnosti, jer ne postoji nacin ni stranka koja bi artikulisala narodno (sve vece)
nezadovoljstvo. Sto bi rekao moj u ratu ubijeni jaran Miso : Krenulo je, pa makar i nagore…

17
zahir
subota, 24. april 2010 u 00:06

Mislim da se ovo javio bivsi komsija sa Grbavice “granapska zgrada” Jan Beran.Pozdrav veliki i jedna konstatacija,koju ja pokusavam da objasnim svaki put u Sarajevu.Svaki put kada pokusavam da pricam sa “mladjom” rajom i da im objasnim koliko je vazno da pobjegnu od onog:STO CU JA DA GLASAM,KADA NE MOGU NISTA DA PROMIJENIM.Moze se promijeniti,pa Amerika je to pokazala.Broj glasaca Republikanaca i Demokrata je otprilike isti kao i na prijasnjim izborima za Predsjednika,ALI JE IZASLO OKO MILION MLADIH GLASACA VISE KOJI SU GLASALI ZA PROMIJENE.To je osnovni razlog zasto je Obama pobijedio.Ne ocekujte da izbjeglice koji od mogucih deset stanova u mome ulazu vec 15 godina stanuju u cetiri tudja stana,koji za uslugu glasanja vladajucoj strukturi su tu,vec se snasli, napravili kuce po obroncima Sarajeva.,zaposlili se ,pozenili se izradjali djecu……..Naravno ja cu opet da ponovim rijeci moga oca koji je rekao:PROBLEM OVIH NOVIH IZBJEGLICA U ODNOSU NA ONE IZ ONOG RATA JE STO SU SE ONI NAUCILI DA ZIVE KAO GRADJANI KOJE SU ZATEKLI,A OVI NOVI TRAZE DA MI BUDEMO ISTI KAO I ONI DA PRIHVATIMO NJIHOV NACIN ZIVOTA.
Sada cu vam ispricati sta se meni dogodilo 1997 godine.Ja sam se rodio u Skerlicevoj ulici,a preselio na Grbavicu 1959 godine.Cijelo vrijeme sam bio na Grbavici povremeno odlazio,dolazio i nesto mi je trebalo da se zavrsi u Opstini Novo Sarajevo.Kada sam se pozalio da ide tesko/moj komsija izbjeglica je rekao da ce on meni to da zavrsi.Pogledao sam ga sa nevjericom i mislio kako ces to ti meni da zavrsis papire u mome Gradu?Sutra mi je donio papire BEZ MOG ODLASKA TAMO.

Svako dobro citaocima,a poseban pozdrav starom komsiji Janu,bio je tu i njegov drug Zoka-okac,pa Aida……….

18
Jan
subota, 24. april 2010 u 03:40

Vozdra Zahire, mislim da je zelenara u mojoj zgradi bila strateski vaznija od granapa, jer se pred istom mogla popiti pokoja piva s’ rajom. E sad pazi “vako. Ja sam po nacionalnosti , rodjenju, manama, vrlinama, sluhu i vidu Sarajlija. Nikad niko i nista nece to promijeniti.Jedini je problem sto nisam vise za zivota u Seheru, Moj prag tolerancije je pao ispod minimuma…Nemam vise snage da pocnem ponovo od nule u rodnom gradu . Papci su vazda bili to sto jesu, samo sada vladaju ( svih nacija i konfesija,da smo jasni) Mene ,medjutim,handre Sarajlije
koji kukaju na sav glas o uzasnoj situaciji, iznose nevjerovatne primjere administrativno-politicko-kriminalne strahovlade, a na svako pominjanje eventualne nasilne smjene vlasti umal’ pa zovu policiju, i na svakim izborima glasuju ( ja izraza) za svoje naci partije. Udavise se od demokraTcije a ni ‘ljeba ni posla. Ovo me pomalo podsjeca na 1933 u Njemackoj, kada je socijal-demokratska stranka bila najjaca u zemlji, a samo par godina poslije, njeni clanovi su masovno punili novootvorene konc logore.Nisu prepoznali Silu…Primitivna sila danas vlada Bosnom i Hercegovinom, a kao i 92-ge, ima samo jedan nacin da se to promijeni… Samo nema ko…Ja bih sutra, al’ sukim? Nego, dragi moj Zahire vidimo se u Rajvosa ove godine…Pred nekom zelenarom…Naljeto, kad i sva dijaspora navali…Jan

19
Malik
subota, 24. april 2010 u 13:10

…”Molim da se neoptuzujem za nacionalizam i bilo sta drugo jer odmah da vam kazem da je to moje misljenje.Nema nikoga na svijetu ko bi vise zelio da tamo bude bolje nego je sada jer mi tamo zive mama i tata…”- i očekuješ poštedu za gore izrečeno mišljenje. Ponovit ću gore što sam rekao: Slobodane,opasno zboriš/ “misliš”, jer jednostavno prihvataš BiH “realnost” nastalu agresijom. Kad se pozivaš na “mamu i tatu” kojima zaista želim sve najbolje, zamisli da u tvojoj “trodijelnoj BiH” oni žive u Mostaru, a ne u Sarajevu. Ti bi u roku tri dana dobio “goste”koji te ne bi posjetili na mjesec dana, vengo trajno.
Imaš dovoljno godina da ocijeniš kako je ljudima u BiH i tvojoj raji iz Sarajeva umjesto defetizma, mirenja sa “stvarnošću” potrebna podrška za borbu protiv sadašnjeg stanja i sadašnjih vlastodržaca. BiH ima budućnost,jer umjesto “starih” koji misle poput tebe i daleko su od njene sudbine, ima mlade kojiće umjesto oružjem napraviti promjene vodeći se demokratskim metodama. Mi, jednostavno nemamo pravo oduzimati san mladih da žive u jednoj jedinstvenoj građanskoj državi koja garantira svim narodima, građanima jednaka prava. Nisam utopista, jer je nakon tvog posdljednjeg odlaska iz Sarajeva trava oko Američke ambasade zelena , a ne “crvena”…
I za kraj , ako ne vjeruješ u BiH, povedi mamu i tatu tamo gdje ti je dobro, a građane ove zemlje prepusti njihovoj sudbini…

20
Zecevic Ljubisa - Zeko
subota, 24. april 2010 u 14:54

Izbori se priblizavaju. Razmislja li se o tome da li glasati ili ne? Moji vapaji (tacno: vapaji) na blogu upuceni ljudima iz dijaspore u dva izborna ciklusa: IZADJITE, nisu urodili plodom.
Pitanju ZA KOGA imas odgovor u PROTIV KOGA. Protiv onih koji vode BiH vise od deceniju i tako nam je kako nam je. “Nasu stranku” se neki prepoznali kao mogucnost, Mlako, jer njena pomirljiva, “inetelketualna”, politika nije za ova vremena gdje vladaju agresivci. Radoncic je to dobro osjetio i njegova snaga je u tome sto OBECAVA, malte ne sve ono sto su obecavali drugi – ali nisu izvrsili. Njegova snaga je u slabosti drugih, a ako dodje na vlast, jadna nam majka. Hitleru i Musoliniju su pocela kao socijalisti. Onda su im se mnogi smijali pa zavrsili u konclogorima.
Ponovicu ono sto sam davno rekao: LOSE POLITICARE NA VLAST DOVODE DOBRI LJUDI SVOJIM NEIZLASKOM NA BIRALISTA.
Sve najbolje

Zeko

21
Džemo Arslanagić
subota, 24. april 2010 u 17:03

Slobodane odakle ti lahko obećana brzina? „odvajaj pa kreni ponovo“!
Moram primjetiti kao da ima dva Mitra. Zajedničko im je da su oba Mitra plaho hitra!
Novi Mitar zaboravio Želju, a baš nam se ovih dana smješi dupla kruna u punoljetnoj dražavi što bi rekli 18 godina članica UN-a. A možda je i tvoj dolazak malo doprinio „Želji“.
Novi Mitar nam ipak donese sreću (koincidencija) jer je BiH upravo dobila uslovnu pozivnicu za MAP. Kažem sreću, jer primaju samo cijelu državu, a prije ulaska u NATO mora se postići dogovor, što će potrajati. Dogovor o državi, koja poštuje prava svih građana na cijeloj teritoriji.
Sadašnju realnost koja nikom nevalja, proizvela je bahata POLITIKA uz pomoć dobro naoružane sile, pa kontam da će i bahatost popustiti, jedino pred većom silom.
Nije dobar tvoj dobronamjerni prijedlog „odvajaj pa kreni ponovo zajedno“, jer su majmuni tako bahati. Ako ne boli raju iz „Federacije“ (novi pojam) ili „Kantona“, šta je to, kakva su to raja? Boli brate raju iz cijele BOSNE!
Obojici je bolje da veselo dočekamo Željinu duplu krunu, već da se unaprijed predajemo.

22
zahir
nedelja, 25. april 2010 u 05:08

Vozdra i bite dragi moj komsija.Srce mi je zaigralo na spomen “zelenare”.Ja bih se ubio da smo uredno dudlili pivu kod Tome granabdjije,tamo nam je komsija ako se sjecas ponekad znao da ostavi placenu pivu.Komsija je bio veliki Kindje,tamo smo cumurali,naravno o pametnijim stvarima/recimo o kokama,i slicno,a niko nije spominjao politiku.Bili smo ponosni sto smo Sarajlije “glupi ” Bosanci koji su samo pravili belaje po lijepom Jadranu.Ja ne mogu da se promijenim ostali smo na istoj stranici i ti i ja pa kako bude.Vidimo se jasta radi mi cemo osjetiti jedan drugoga u i NASEM gradu.Mi nismo dragi moj Jane zaboravili da je Hitler krenuo u pivnici sa svojim govorima pred desetak ljudi.Ali mi iako volimo pivu ne zalazimo na takva mjesta.
Svako dobro i zivio Zeljo Zahir

23
Jan
ponedeljak, 26. april 2010 u 07:06

Kako je lijepo dobiti ovakvo pisamce od komsije i jarana. Ma more dr Nele objasnjavat na beogradskoj televiziji kako se mi svi u Bosni mrzimo vijekovima i samo cekamo sansu da se pomarisemo. Al’ on nije visio u zelenari, nit; mu je Kindje ikad’ ostavio placenu klipacu…A sto se tice minhenske pivnice: Sve sto pocne u pivnici, zavrsi u – hali… Ziv mi bio i debeo Zahire i vajcu se, a vi dragi Dovlovci izvin’te na gnjavazi…

24
Slobodan Mitrovic
ponedeljak, 26. april 2010 u 16:28

Umjesto polemike saljem vam vrlo ozbilan clanak Sloboden Evrope od 25.04.2010 godine iz kojeg proizilazi da ce se desiti upravo ono sto ja predvidjam.Nije vise bitno volili mi to ili ne ali je ocito da svijet vise nema namjeru da ljulja bebu koja je odavno punoljetna.

Vrijeme je da dijete samo ide po fasungu.

http://www.rferl.org/content/The_Suicide_Of_Multiethnic_Sarajevo/2023847.html

Slobodan Bobo Mitrovic-Mitar

25
Ranko Bozinovic
nedelja, 2. maj 2010 u 00:00

Postovani Jan,Zagrebacka ,zgrada sa granapom,triciklo granapdzije Hamse,kasnije zelenara,zenski salon “Nada”,dobar drugar Dalibor Beran i njegova sestra,nezaboravne godine druzenja i ljubavi prema zivotinjama/ljudima takodje/,i na kraju pitanje:dali ste Vi u srodstvu sa Daliborom,gdje je i sta radi.Citav Vase komentare,super, bez dlake na jeziku i cisto.Hvala na eventualnom odgovoru i puno pozdrava svim Beranima.Poruka za Zahira,piva mi je bila zabranjena osim kriomice i popili smo ih “dosta”zajedno osim sto je na mojim bocama pisalo “Cocta”/zbog Zelje/.Pozdrav Ranko Bozinopvic

26
Jan
ponedeljak, 3. maj 2010 u 17:34

Dragi Ranko, moj rodjak Daba je u Sarajevu, Silva u njemackoj a ja u USA…Dalibor je na radiu, al’ vise neznam kom’.Pozdrav Jan

27
zahir
četvrtak, 6. maj 2010 u 22:30

Dragi Ranko poruka primljena,Cocta Jupi nije vise ni vazno,to su bila pica nase mladosti.Respektovana,ali iza ,sto bi Jan rekao “klipace”.Svi smo mi bili Zeljina djeca ,koja se jos uvijek sjecaju cuvene utakmice sa Videotonom.
Svako dobro,veliki pozdrav Zahir,

P.S.Jane nemoj da te ljuta guja “ujede” na eventualnom proputovanju,putovanju kroz Chicago da se nejavis.

28
Zecevic Ljubisa - Zeko
petak, 7. maj 2010 u 17:32

ZA SASKA

Evo sta je Mirko Kovac rekao (napisao) o Hamsunu

* Knjigu otvara esej o Hamsunu. Njegovi sunarodnjaci godinama nisu dopuštali da u Norveškoj postoji ulica s njegovim imenom jer nisu mogli oprostiti pristajanje uz nacističku ideologiju. Je li to zdraviji odnos?
Da. Hamsun je doista veliki pisac, njegova životna priča i taj veliki obrat doista je romaneskna građa. Odnos njegovih sunarodnjaka je zdraviji jer se tim odnosom ne dopušta da se zaboravi. Hamsunu su njegovi sunarodnjaci vraćali knjige, a našim su “piscima zločincima” nosili knjige na potpise. To je ta razlika. Činjenica da je dom Knuta Hamsuna bio zatrpan knjigama – dio je kulture, shvaćanja morala. Vrijeme je i za Hamsuna, ipak, učinilo svoje. Njegove su knjige ušle u lektiru, mislim da postoji i ulica s njegovim imenom, prave se filmovi po njegovim knjigama, postoji tv-serija o njegovu životu itd. Ta distanca je bila nešto kao očišćenje..

29
Jan
petak, 7. maj 2010 u 22:36

Bolan, Zahiraga, ja sam ti svako malo u vjetrovitom gradu… Moj mail je coocoolu41@yahoo.com

30
sasko
subota, 8. maj 2010 u 17:26

Za Ljubišu
Hvala! Ovo je za mene prava stvar. Da me se sjeti “ stranac” nakon dvadesetak dana i da mi posalje poruku! A upravo u tome je i / moja/ poenta. Covjek covjeku bi trebao biti prijatelj. Nema dileme, ma kakvi kriteriji bili, da je ovaj veliki pisac, a i onaj veliki reziser, ali ako nije i / veliki/ covjek – mene mnogo ne zanima. Mogu ja, eventualno i procitati knjigu ili pogledati film. Nema problema. Ali, prijatelju Ljubisa / mozes zamijeniti sa 99% imena sa dovla.net/ , ja bih radije popio sa tobom kafu/ moze i jedna od onih sarajevskih ratnih/, nego sa jednim od ove dvojice ili njima slicnim pijuckao lozu 13 juli i grickao dalmatinski prsut.
Srdačan pozdrav, Saško

Upišite komentar

Vaš komentar