Moni Gaon: Gdje su i šta rade…

Kako i danas, malo daleko od Sarajeva, nastojim da ostanem u vezi sa nekadašnjim prijateljima iz košarkaškog kluba “Bosna”, želio bih sa vama da podijelim informacije koje će vas možda zanimati, a možda ih i dopunite. Nažalost, nekih od prijatelja više nema medju živima, ali ne bih si mogao oprostiti kada ih ne bih spomenuo: Vule Vukalović, Mirza Delibašić, Dino Bilalović, Rut Morankić, Čedo Djurašković, Sulejman Suljić, Davorin Popović…

Naravno, najviše će vas zanimati kako je Boša Tanjević. Sa Bošom sam razgovarao jučer i, naravno, zatekao sam ga dok je obavljao svoju svakodnevnu dvosatnu šetnju kako bi održao kondiciju. Boša dobro podnosi terapiju, a tome govori podatak da će za vrijeme utakmica finala turskog prvenstva sjediti na klupi iza ledja svojih pomoćnika. Poslije odmora na Braču, Boša planira da prvi dio priprema reprezentacije Turske prepusti svojim pomoćnicima (Iziću i Bećiragiću – opet naši “Bosnaši” ), a onda da se priključi i vodi reprezentaciju na SP koje se održava u Turskoj.

Draško Prodanović nalazi se u Maroku, preuzeo je ekipu koja je bila na dnu tabele i doveo je u vrh i sada je u utakmicama za prvaka. Bruno Soče je u Rumuniji tokom sezone napravio zapažen rezultat, zauzeo drugo mjesto, ali je u razigravanju za prvaka zapeo u polufinalu. Još jedan naš čovjek u Rumuniji, Mladen Makso Ostojić, takodjer je ostvario dobar rezultat i obezbijedio ugovor i za slijedeću godinu.

Boro Vučević u Baru (vidjen prošli mjesec i u Sarajevu ) radi sa mladim igračima “Bara”, a za njegovog sina Nikolu govori se da će biti velika zvijezda. Predrag Benaček u Češkoj sa ekipom skromnog budžeta pravi odlične rezultate i čak je došao i u doigravanje za prvaka.

Ante Đogić, vjerojatno znate, već dugo godina u Švedskoj skoro svaki dan pošalje neki zanimljivi e-mail. Boško Bosiočić je u Australiji, da nije malo bijelih vlasi nije se ništa izmijenio, bar tako se može vidjeti iz razgovora na Skype. Nihad Izić sa mladom ekipom “Tofasa” ostvario je uspješnu sezonu u Prvoj turskoj ligi, a paralelno još uvijek je najodgovorniji za sve mlade selekcije reprezentacije Turske.

Svi uspjesi beogradskog FNP-a sa mnogim zvijezdama koje su izašle iz tog kluba, svakako su vezani za ime Raše Radovanovića tako da je svaki komentar suvišan. Mario Primorac je u Mariboru i radi vrlo uspješno sa mladjim selekcijama tog kluba. Žarka Varajića sam sreo u Beogradu kada sam prošli mjesec bio tamo sa “Makabi Tel Avivom” na utakmicama protiv Partizana.Varaja odlično izgleda, možda neki kilogram više nego što je to bilo prije, ali se ne predaje. Mnogi su mi tamo rekli (ne naši ljudi, da ne bude subjektivno) da u periodu  kada je on bio zadužen za mlade selekcije reprezentacije Srbije, sve su bile ili prvaci Evrope ili Svijeta.

Emir Mutapčić je u Berlinu, trenutno bez kluba, ali nadam se samo za kratko. Osim toga, njegov  najmladji sin je najperspektivniji sudac u Njemačkoj. Samo ću morati zamoliti Vladu Kalužu, Gorana Radonjića i Tihu Bubala da im pošaljem da vide kako Mutapčić junior sudi, jer u njihovu procjenu najviše vjerujem. Sabe Hadžić je izmedju Sarajeva i Antalije u očekivanju preuzimanja nekog kluba.

Svetislav Kari Pešić kada ne vodi neki klub, instruktor je FIBE na razvoju košarke. Svugdje dobro došao i rado vidjen sa svojim poznatim receptom za uspjehe, rad, rad i samo rad. Uz Pešića nikada se ne smije zaboraviti i prof. Karalejić koji, osim rada na fakultetu u Beogradu, učestvuje aktivno i u mnogim najuspješnijim ljetnim kampovima košarke.

Miki Mitrović je u Torontu, posvetio se radu sa kompjuterima, ali njegov sin koji je narastao do 2,02 metra uspješno igra na koledžu. Teoman Alibegović je u Udinama kao general menager kluba. Dobraš se posvetio računarima u USA.

Naravno da nisam zaboravio ni Zorana Kajmakovića sa kojim se često čujem, ne samo zbog toga što smo kolege  po struci, nego što i njegov sin Boris koji je dogurao do 2,17 m uspješno igra u gradu u kojem ja živim. Sa ekipom koja je tek ove sezone ušla u prvu ligu ušao u Final Four izraelskog prvenstva. I još nešto, Zoran je već godinu dana dedo jedne male prekrasne djevojčice.

Zdravko Radulović je u Zagrebu, sada malo manje u košarci a više u ugostiteljstvu. U Zagrebu je iDževdo Alihodžić. Samir Avdić je u Sarajevu i tamo radi kao menadžer nogometaša i košarkaša. Adis Bećiragić je u Antaliji, preuzeo je ekipu kada je bila duboko u ponoru i umalo da je spasi od ispadanja. Ostaće na istom mjestu da se slijedeće sezone vrati u Prvu ligu. Boco Đurić je u Kragujevcu, a jedino nisam uspio da otkrijem gdje je Dragan Zrno. Tu informaciju nisam uspio da saznam ni od njegovog velikog prijatelja Milana Broćete koji je u Belgiji.

Nenad Marković je u Grckoj kao trener “Panionisa” i to vrlo uspjesan. Spomenko Pajević je uspješan menadžer NBA igrača u USA, a Farid Mehović je predavač na jednom američkom univerzitetu.

Nekadašnji direktor “Bosne” i bivši sudac Goran Radonjić odradio je uspješnu kampanju u izboru Mainini-a za predsjednika FIBA WORLD. Moji izraelski prijatelji iz košarke su mi rekli da je Goran tako dobro odradio posao da bi ga u budućnosti i oni koji se bore za predsjednika vlade u državama, slobodno mogli uzeti za vodjenje kampanje. A ako mislite da nemam veze i sa ljudima iz ženske ekipe KK “Bosna”, varate se. Ibro Krehić i Suljo Begović su u Sarajevu, Slava Pecikoza je glasnogovornik Fudbalskog saveza BiH. Nataša Bašović radi u KSBiH, a Slava Taušan i Gordana Janjić rade u Košarkaškom savezu Srbije. Tamo je i Tiho Bubalo na mjestu direktora muške kosarkaške lige. Vera Đurašković je između Beograda i Kanade gdje joj žive sinovi. Biljana Bošnjak je u Holandiji, Brankica Samardžić u Španiji, Slavica Šuka – Delibašić u Sarajevu, Gordana Zekić takodjer. Verica Maksimović je u Zrenjaninu.

Kada se spominje košarkaški klub, bilo je tu i onih koji su bili uvijek uz njega u srećnim i manje srećnim trenucima, kao Šona Kovačević koji je u Kanadi.

Uz one koji su i danas, tamo blizu ili aktivno u klubu kao Rođeni Krvavac, Mirsad Milavić, Boško Grubnić, Dr Mujić, htio bih se izvinuti onima koje nisam spomenuo. Zahvaliću se svima za neku novu informaciju kao naprimjer o Dr Dževadu Pašiću, Dr Djidi Brkiću, Novaku Vasojeviću, Šekiju, Ivici Pekiću, Zdravku Čečuru, Merimi Ferizović…Bice mi drago još više proširiti svoje kontakte i informacije.

Moni Gaon