Warning: Creating default object from empty value in /homepages/5/d94778607/htdocs/dovla.net-2/wp-content/plugins/view_counter/view_counter.php on line 52
dovla.net » I?o Rudi?: Osvrt na intervju sa B.B.

I?o Rudi?: Osvrt na intervju sa B.B.

A zar mi gradjani-raja, intelektualci, ne snosimo najveci dio odgovornosti koji je doveo do ovog? Izbjegavali smo partiju i partijske sastanke, sitne funkcije koje su prerastale u krupne, olako dajuci sansu “probranim kadrovima” Dervente, Capljine, Bugojna, Foce, Drvara…, jer smo bili konformisti, jer nam je bilo iz ponizenja konfrotirati se s papcima i stvarati sopstveni krug vlasti. Mi smo im se smijali i omalovazavali gradeci nas sopstveni status ganjajuci loptu po Fisu, putujuci Europom, praveci individualne karijere kao da nas se ta vlast i ne tice. Koliko puta mi je pokojni otac govorio da se uclanim u partiju i da tamo kritikujem, a ne po kafanama i sjedeljkama. A oni su to znali iskoristiti, namijestali su rodjake i lojalne zemljake u sam vrh vlasti. Zilavi, uporni papci, koji nisu znali tri ciste progovoriti bez unaprijed napisanog govora, kojeg su vazno vadili iz unutarnjeg dzepa sakoa, krojili su lagano njihovu, ali bogami ponajvise i nasu propast. Moglo se na prste ruke nabrojiti da je neko od njih govorio engleski, francuski ili ne daj boze njemacki jezk. Izgledali su smijesno u tim lister odijelima i sarenim kravatama svezanim jednom kad se kupe uz ostali ancug, jer ni tu vjestinu nisu bili u stanju ponoviti kad zatreba.
A onda kada se nazirao kraj, kada smo medju sobom bili uvjereni da je formalnost i da ce Markovic da dobije izbore, dzamije i crkve su po ko zna koji put odigrale zavrsnicu, nedajuci nam mogucnost da trepnemo. O boze u kojoj smo mi zabludi zivjeli. Stvarali smo svoj imaginarni, kvazi intelektualni svijet, povlaceci se u jos vecu ilegalu spasavajuci svak na svoj nacin zivu glavu. A onda su dosli cetnici, ustase, vehabije…Epilog poznat. Jedan milion odseljenih za uvijek i jos jedan raseljenih, kojima i dan danas bacaju pjesak u oci. Srbija polako kompenzira Kosovo, R. Srpskom, a ni Hrvatima nije mrsko. Oslobodili su se mase Srba iz Krajine, koji su popunili domove odbjeglih Hrvata i Bosanaca. A ovdje u Sarajevu su opet korjen hvatale Sandzaklije SDA glasaci, pustoseci i kontrolisuci jeftino kupljenim dionicama i sitnim parama sve sto je ostalo i vrijedilo od prije rata. I ovo ljudi sto je ostalo zivi obezglavljeno. Sve velike predratne firme su unistene. Radnicke klase ni u snovima. Omladina dekadentna i nabildana po cijeli dan sjedi uz kaficu i masta o djipovima, BMV-ima utrkujuci se virtualno ko ce to bolje odsanjati. U Sarajevu jos i nekako, postoji neki standard. Ovih 30.000 stranaca sa jako velikim primanjima, srevisiraju ih nasi ljudi. Sekretarice, prevodioci, soferi, cistacice, cvaknu nesto od raskosnih stranaca.
Slovenacke i hrvatkse velike robne kuce, kakvih nema ni Zagreb ni Ljubljana, pokupise i zadniji obrt. Sve velike europske banke otvaraju svoje filijale, kao da ce sutra pod Trebevicem poteci kuvajtska nafta.
I ko bi se mogao boriti sada. Prof. Bogdanovic je samo velika metafora kako su prosli intelektualci na barbarskom Balkanu.

A, zar mi gradjani-raja, intelektualci, ne snosimo najve?i dio odgovornosti koji je doveo do ovog? Izbjegavali smo partiju i partijske sastanke, sitne funkcije koje su prerastale u krupne, olako daju?i šansu “probranim kadrovima” Dervente, ?apljine, Bugojna, Fo?e, Drvara…, jer smo bili konformisti, jer nam je bilo iz poniženja konfrontirati se s papcima i stvarati sopstveni krug vlasti. Mi smo im se smijali i omalovažavali grade?i naš sopstveni status ganjaju?i loptu po Fisu, putuju?i Europom, prave?i individualne karijere kao da nas se ta vlast i ne ti?e. Koliko puta mi je pokojni otac govorio da se u?lanim u partiju i da tamo kritikujem, a ne po kafanama i sjedeljkama. A oni su to znali iskoristiti, namještali su rodjake i lojalne zemljake u sam vrh vlasti. Žilavi, uporni papci, koji nisu znali tri ?iste progovoriti bez unaprijed napisanog govora, kojeg su važno vadili iz unutarnjeg džepa sakoa, krojili su lagano njihovu, ali, bogami, ponajviše i našu propast. Moglo se na prste ruke nabrojiti da je neko od njih govorio engleski, francuski ili ne daj bože njema?ki jezk. Izgledali su smješno u tim lister odijelima i šarenim kravatama svezanim jednom kad se kupe uz ostali ancug, jer ni tu vještinu nisu bili u stanju ponoviti kad zatreba.

A, onda kada se nazirao kraj, kada smo medju sobom bili uvjereni da je formalnost i da ?e Ante Markovi? da dobije izbore, džamije i crkve su po ko zna koji put odigrale završnicu, nedaju?i nam mogu?nost ni da trepnemo. O, bože, u kojoj smo mi zabludi živjeli. Stvarali smo svoj imaginarni, kvazi intelektualni svijet, povla?e?i se u još ve?u ilegalu, spašavaju?i svak na svoj na?in živu glavu.

A onda su došli ?etnici, ustaše, vehabije…Epilog poznat. Jedan milion odseljenih za uvijek i još jedan raseljenih, kojima i dan danas bacaju pijesak u o?i. Srbija polako kompenzira Kosovo, Republikom Srpskom, a ni Hrvatima nije mrsko. Oslobodili su se mase Srba iz Krajine, koji su popunili domove odbjeglih Hrvata i Bosanaca. A, ovdje u Sarajevu, su opet korjen hvatale Sandžaklije, SDA glasa?i, pustoše?i i kontrolišu?i jeftino kupljenim dionicama i sitnim parama sve što je ostalo i vrijedilo od prije rata. I ovo ljudi što je ostalo živi obezglavljeno. Sve velike predratne firme su uništene. Radni?ke klase ni u snovima. Omladina, dekadentna i nabildana, po cijeli dan sjedi uz kaficu i mašta o djipovima, BMV-ima, utrkuju?i se virtualno ko ?e to bolje odsanjati. U Sarajevu još i nekako, postoji neki standard. Ovih 30.000 stranaca sa jako velikim primanjima, servisiraju ih naši ljudi. Sekretarice, prevodioci, šoferi, ?ista?ice, ?vaknu nešto od raskošnih stranaca.

Slovena?ke i hrvatske velike robne ku?e, kakvih nema ni Zagreb ni Ljubljana, pokupiše i zadnji obrt. Sve velike europske banke otvaraju svoje filijale, kao da ?e sutra pod Trebevi?em pote?i kuvajtska nafta.

I ko bi se mogao boriti sada. Prof. Bogdanovi? je samo velika metafora kako su prošli intelektualci na barbarskom Balkanu.

Komentari (3)

1
Zlatko Trenk
Monday, 5. July 2010 u 13:08

Zdravo Ico,
drago mi je da si dobro, i da si “aktivan”, vjerovatno inspirisan intervjuem obavljenim sa arh. Bogdanovicem., kojeg sam licno poznavao i postovao. A ono “tamo”ti je: ” zeljeli ste pa gledajte”, i nije mi ih puno zao, sami su odabrali, nije bas da nisu znali sta rade. I ne samo papci, mnogi intelektualci, “partijasi”, kulturnjaci,….lakomo se stavise u sluzbu nacionalizama. Ne mora ti biti zao sto se nisi politicki iskazao, ja pokusao i sada vidim da je sve bilo iluzorno. Komunisti nas izdali, Socijalisti bez snage, Reformisti folirali…..U pravu si, bili smo u velikoj manjini, bez gradjanske klase i njenih politickih predstavnika/mislim na Jugoslaviju/, dodaj nerasciscene racune iz proslosti, ne dosanjane snove, pomoc prijatelja,…..tako da se braca
iz gusta pobise, za svoje placeve, i nerealno je bilo ocekivati da to sprijeci saka casnih ljudi. I tako nas…..otjerase, dobro rasturise, pa neka….uzivaju u svojim carstvima. Nego, cuvaj zdravlje, valja se nama sretati, u Sarajevu, sto da ne, tamo je super kada si slobodan.
S postovanjem, tvoj
Zlatko Trenk

2
Slobodan Mitrovic
Tuesday, 6. July 2010 u 15:54

Mnogo pozdrava komsiji Zlatku Trenku od Slobodana Bobe Mitrovica.Stara Mokosica,Kralja Tvrtka te Bulevar Borisa Kidrica.Javi se na slobodanmitrovic@hotmail.com

3
Bato Jeftic
Wednesday, 7. July 2010 u 09:19

Bravo Ico , nevene , svojim iskrenim i slobodnim stavom prema najdelikatnijim uzrocima
propasti bivse nam zajednice , svojom zrelom analizom nase nesrecne disolucije zbog prljavih i necasnih poslova , i mracnih ideologa – pokazao si nam da posten covjek , dok je ziv , nikada ne prestaje da ljuduje i ne pravi razliku izmedju svjetla i camotinje , i zaostalosti — bez obzira na prostor i vrijeme.
Srdacno,Bato Jeftic.

Upišite komentar

Vaš komentar