Mašo: (Opet) s Bošom u Istanbulu

Znam da je svim dovlablogovcima interesantna svaka vijest o Boši i njegovom zdravstvenom stanju. Iskoristio sam svoj boravak u Istanbulu prošle sedmice da se i ponovo vidim s njim. Našli smo se na azijskoj strani, u blizini njegovog stana, u jednom italijanskom restoranu. I prije nego smo sjeli za sto, Boša predloži da “malo prošetamo prije večere”, jer on mora hodati. Tek dva mjeseca nakon njegove operacije, i još na terapiji, ja sam očekivao da ćemo se malo provrtiti okolo restorana, ali je naša šetnja trajala barem 45 minuta i prešli smo sigurno dva kilometra unutar kompleksa prelijepe marine.

Ovo vam već govori kako je Boša.  Borac kakav jeste, čini se uspješno se  nosi i sa bolešću i posljedicama operacije i terapije.  Kao što se već dobro zna, napustio je kormilo Fenerbahčea, koji je postao i šampion ove godine, a zadržao je rukovodjenje turskom reprezentacijom i aktivno radi na pripremama za Svjetsko prvenstvo krajem augusta. Dok smo šetali, ljudi su ga prepoznavali, prilazili mu, tražili da se slikaju s njim i on je strpljivo i radosno na to pristajao. Popularan je, čini mi se,  u Istanbulu kao i u Sarajevu

Boša se nije ništa promijenio od kako sam ga vidio zadnji put lanjske godine. On kaže da je odebljao nekoliko kila, ali ja ne vidim da je to slučaj. Kao dokaz, evo vam u prilogu i slika.

Kao i obično, priči nikad kraja. Kada god se vidimo, teme naviru kao talasi lijepog Bosfora. Bošin sin Boris, koji se skupa s Jasnom brine oko svog tate, počeo nas je mobitelom upozoravati da je fajront odavno prošao. Rastadosmo se čvrstim drugarskim zagrljajem i onim našim “vidimo se” – kao u uvijek.

Vidimo se druže i sretno ti u tvojim okršajima i nadmetanjima.

Mašo Užičanin