Warning: Creating default object from empty value in /homepages/5/d94778607/htdocs/dovla.net-2/wp-content/plugins/view_counter/view_counter.php on line 52
dovla.net » No 1 biser bloga!!!

No 1 biser bloga!!!

Kako nasloviti i najaviti ovaj dokument iz istorije Sportskog društva “Bosna” koji ljubomorno čuvam preko 22 godine i koji, osim mene i samo par prijatelja, do sada niko nije vidio. Sada, kada su se stekli tehnički uslovi, uz ogromnu pomoć mog drugara Zlaje, vrijeme je da ovaj prilog od neprocjenjive važnosti ugleda svjetlo dana i bude dostupan hiljadama čitalaca i posjetilaca bloga, posebno prijateljima i članovima porodica onih mnogobrojnih članova USD “Bosna” koji nisu više medju živima.

Za mene lično, ovo je kruna mojih nastojanja na blogu da omogućim brojnim čitaocima, gledaocima i saradnicima trenutke sjećanja na godine provedene u slozi i prijateljstvu, sa posebnim aspektom na sport i sportsku raju.

Ovaj materijal gledao sam desetinama puta i žarko želio da ga podijelim sa prijateljima i rodbinom onih kojih više nema i ne mogu opisati uzbudjenje koje osjećam stavljajući ovaj prilog na blog.

Da bih svemu ovome dao što veći značaj, slijedećih nekoliko dana neću objavljivati nove priloge u očekivanju brojnih komentara. Na kraju, evo linka koji možete pogledati ako kliknete na veću ikonu u vrhu. Prilog se sastoji iz dva dijela koja je Zlaja objedinio tako da idu jedan za drugim. Onima koji imaju sporije kompjutere Zlaja savjetuje da predhodno daunlodiraju snimke i pogledaju ih bez stanki i zadržavanja. Ukoliko bude potrebno, kasnije ću kroz komentare dati podatke i objašnjenja uz snimke.

Htio bih podvući znakovitost pjesme koju ćete čuti uz poznati refren “Odlazim iz ovog grada, sve je moje ovdje ostalo….” u interpretaciji Straje Vidovića koga su vjetrovi rata odnijeli u daleki Las Vegas. Uživajte!
1. DIO

2. DIO

Komentari (31)

1
Goran Radonjić
Saturday, 5. June 2010 u 16:56

Evo sat vremena nakon što si objavio Tvoj film, Tvoju i našu Nostalgiju, vidio sam ga i nije me stid što su mi suze potekle niz lice.
Odjednom sam zaboravio da sam već 16,5 godina u ovom Parizu (najljepšem gradu na svijetu, ali nikada toliko lijepom da bi zamijenio onaj moj ili naš grad). Učinilo mi se da su svi oni koje sam ponovo ugledao još uvijek tu negdje (uz njih sam se sjetio još mnogih koji nisu na filmu, a koji su pripadali toj sredini i koji su je jednako voljeli i cijenili), ali na žalost mnogi više nisu medju živima…
Hej Vlado, prijatelju, da li Ti znaš koliko je bilo fenomenalnih ljudi medju njima?
Mnogi od njih su bili genijalci, apsolutno fantastični, najbolji, izuzetni po mnogo čemu… Gledajući ih još jednom sam se sjetio svakog pojedinačno i bio sam još jednom srećan što sam ih poznavao. Nigdje nikada nije bilo takvih ljudi, takvih duša, takvih veličina, nigdje nikada nije bilo tako puno različitih ljudi s istom dušom – svako od njih je bio pjesnik u svom životu, svako od njih je bio glavni junak svoje priče, svako od njih je bio radnik, službenik, predsjednik ili direktor na svom radnom mjestu, a onda su odjednom svi bili BOSNAŠI. Koliko su svi oni i mnogi drugi voljeli taj Klub, to Društvo…
Neke sam ponovo vidio na filmu, a neke vidjam ili čitam javljajući se od koje-kuda, svako iz nekog svog novog svijeta. Kako bi bilo dobro da su mnogi još živi pa makar i oni bili “rasuti poput bisera svuda po svijetu”…
Jedan od njih (možda jedan od onih najvoljenijih) je ovih dana pokazao još jednom svu svoju veličinu!!! Vaskrsnuo je, pobijedio najžešću bolest i osvojio titulu prvaka Turske sa svojim Ulkerom…

2
Moni
Saturday, 5. June 2010 u 17:53

Vlado, hvala ti za ovaj prilog. Predivno je bilo vidjeti i prisjetiti se još jedanput svih prijatelja i drugara sa kojim smo proveli toliko zajedničkog vremena. Toliko je vremena prošlo a kao da se sve jučer dešavalo. Samo mogu biti srećan i ponosan što sam i ja imao čast i priliku da se družim sa svim ti ljudima. Pozdrav

3
DOLE
Saturday, 5. June 2010 u 18:39

POZDRAV DRUGOVIMA,
GDJE STE MOJI DRUGOVI,KAD ĆEMO SE SKUPITI?
KADA ĆEMO ZAJEDNO PO PIĆE POPITI?
I RANIJE SMO SE PONEKAD RASTAJALI
ALI SE BRZO VRAĆALI I SASTAJALI.

NE, NEĆEMO SE SVI NIKADA SRESTI
BOŽE, DA NAM JE ZAJEDNO SJESTI
KAO NEKADA UZ JUTARNJU KAFICU
UZ PRIČU, ŠALU I RAKIJE ČAŠICU.

DA LI JE IKO MOGAO PREDPOSTAVITI
DA ĆEMO SE OVAKO PO SVIJETU RASTURITI?
I DA SE NIKADA NEĆEMO VIDJETI
A JEDAN PO JEDAN, BEZ DRUGOG UMRIJETI!

TO NAM JE “NAGRADA” ŠTO NE HTJEDOSMO RATOVATI,
PLJAČKATI, PALITI, SILOVATI I UBIJATI.
ZLU SE NISMO MOGLI ODUPRIJETI
ČASNO SMO ŽIVJELI, ČASNO ĆEMO UMRIJETI.

4
DOLE
Saturday, 5. June 2010 u 18:49

DOVLA,
HVALA TI ŠTO SI ME PODSJETIO NA SRETNA VREMENA I ŠTO SAM VIDIO NAŠU RAJU IZ “BOSNE”.NAŽALOST, MNOGI NISU MEĐU ŽIVIMA. NIJE LAKO VIDJETI VOLJENE OSOBE KOJIH VIŠE NEMA MEĐU ŽIVIMA. SVAKA TI ČAST DOVLA I JOŠ JEDNOM NEIZMJERNO HVALA.
MOJ PRILOG JE OVA MALA SKROMNA PJESMICA.
VOZDRA !

5
Damir Kapetanović
Sunday, 6. June 2010 u 17:13

Rodjen sam u Sarajevu 1956.godine. Od svih ovih ljudi na filmu prepoznajem Hadzijahića, Mirzu, Davora, čini mi se Berbera , Uzelca i onog malog marginalca kafedžijinog brata što dijeli burek. Bilo bi interesantno saznati ko su svi ovi ostali ljudi sa filma. Posebno me zanima ko su dva gosta koji se medjusobno hrane. Moram priznati da za mojih 35 godina provedenih u Sarajevu do 1992 godine nisam nikada bio u ovakom društvu, niti ovakvoj slozi i jednistvu, osim što sam slične scene vidio u birtijama na autoputu Zagreb – Beograd. Da li sam nešto propustio , jer nisam shvatio da nam je bilo ovako fino?.

6
Vlado Kaluža
Sunday, 6. June 2010 u 22:00

Najprije da pojasnim povod za ovu feštu iako je “malih fešti” bilo skoro svakodnevno. Svakog 31.Decembra sastajali smo se u prostorijama Sportskog društva “Bosna” u podne da “proslavimo mušku Novu godinu”. Nekada se to znalo odužiti do uveče pa smo onda pojeli poparu od naših supruga jer smo već bili mamurni i prije odlaska na doček.

Starija sarajevska raja će prepoznati većinu prisutnih, a pomoć u prepoznavanju može biti kroz njihovo nabrajanje pa onda treba posložiti kockice i otkriti ko je ko. Za velikim stolom su bili Vule Vukalović, Uglješa Uzelac, Zoran Vuković, Rešo Viteškić, Alija Ramić, Ranko Planinić, Veljko Novaković, Mirza Kulenović (“hrani” Veljka), Dr Braco Kulenović, Nećko Rustambegović, Nizo Samardžić, Bekavac, Hakija Hadžiahmetović, Savo Vlaški, kasnije su dolazili Enver Germović, Mirko Pejanović, Miro Jančić, Dine Đulić, Nadir, Mišo Milanović…burek je od kuće donio Veselin Makso Kapetanović, za manjim stolom su bili Svetislav Kari Pešić, Davor Popović Pimpek, Ivica Pekić, Džemat Esad Šeki, Nedžad Šukalo, Kemo Trgovački, Dragan Doknić, kasnije Bruno Soče, Ibro Krehić, bio je i Pešićev sin Marko, sada poznati košarkaš u Njemačkoj, pjevač je čuveni Straja Vidović, zatim Sejo Hadžijahić. Mogli ste vidjeti legende “Bosne” Ilinku Okuka (u bijelom mantilu), pa Obrena Ristića Cimera, provirivao je i Vlado Verunica, pa se vidio i Ramo Ramić u gro planu.

Za drugim stolovima su bili Prof Memo Hrasnica, Ajvaz, Anto Dafinić Dafko, Miro snimatelj sa TV, Mirza Delibašić (u to doba direktor Košarkaškog kluba), pa Zdravko Čečur, Dervo, rvači (medju njima i Kukić), pa Srećko Kafedžić, Kaca, sekretarica Vesna… Ne znam da li sam koga poznatog ispustio, a vi se potrudite da pogodite ko je ko.

Na uvodnim slikama se može vidjeti u kakvoj divnoj atmosferi smo se družili. Ja sam imao zadovoljstvo i čast da budem dio USD “Bosna” skoro punih 40 godina. Kad nisam bio van Sarajeva, dolazio sam u prostorije skoro svaki dan, moji brojni najbolji prijatelji su iz tog sportskog miljea, mnogi nisu medju živima i, ako postoji Pakao, nadam se da ćemo se tamo ponovo vidjeti jer smo znali popiti, kartati se, psovati, što nas ne preporučuje za Raj.

Druženje sa svim tim divnim ljudima obilježilo je cijeli moj život i te uspomene nosim kao nešto najdragocjenije što se ne može i ne da opisati.

7
Alica
Monday, 7. June 2010 u 03:27

U vremenu kad, raštrkani po cijelom svijetu, živimo neke nove živote, idemo nekom novom stazom, koju ispisuju neki novi momenti, u svima nama su snažno prisutne uspomene na naše prekinute živote i staze i vrlo često nam se odmotaju stari filmovi, ožive sjećanja na život i na ljude s kojima smo ga dijelili, izazovu tugu, nostalgiju i zadovoljstvo na sve što smo imali. Sve to je pohranjeno u neki siguran kutak naše memorije do narednog momenta prisjećanja i podsjećanja. Često smo pomišljali kad bi se sve te naše slike mogle pretvoriti u pravi film, da ih oživi slika i zvuk, ne znajući da Vlado ima i čuva blago žive slike i zvuka davnog decembra 1988 godine. Hvala Vlado što si ovaj film podijelio sa nama i što si nam pružio da i uživamo i da budemo tužni gledajući toliko poznatih ljudi s kojima smo dijelili život, koji smo svi zajedno gradili i izgradili i napravili Sarajevo gradom, koji je bio nešto posebno, jer je imao posebne ljude. Neko je rekao grad čine ljudi i to je zaista tačno. Ovaj film, star 22 godine, nam je pružio da vidimo dio ljudi, koji je činio naš grad. Mnoge poznajemo, neke ne poznajemo, ali znamo iz vidjenja, po čuvenju, po nekim zaslugama, dio na žalost nije više medju živima i to je najtužnije. A svaki lik je kao neka priča. Hvala Vlado na ovoj šetnji kroz sjećanja, na sarajevskom vremeplovu, na ovom istorijskom prilogu, koji nas je dojmio i koji ćemo čuvati.

8
Sabira Zaimović
Monday, 7. June 2010 u 08:48

Nisam sigurna da ću reći puno od onoga što osjećam. Naravno da sam proplakala , jer vidjeti ponovo sve te drage ljude i prepoznati svakog od njih me ponovo uvjerilo da sam pripadala najboljoj i najdražoj porodici na svijetu.

9
SEADTZ
Monday, 7. June 2010 u 13:01

VOZDRA DOVLA !

FILM JE ZA OSKARA U KATEGORIJI “DUŠA”, AKO JE NEMA TREBA JE IZMISLITI.
U GRADU KAKAV GOD JE I VOLIO GA KO I NE VOLIO, POSTOJI NUKLEUS KOJI VAS MOŽE OKUPITI. ISTINA TO JE NUKLEUS OD MALE RAJE BEZ FUNKCIJA I PARA ALI VAS MOŽE OKUPITI, SVE JE DO VAS AKO TO ŽELITE. BILO BI DOBRO I ZA VAS I ZA BOSNU. PITANJE JESTE LI VOLJNI DA SE ŽIVI SRETNU A POSJETITI MEZARJA I GROBLJA.
MAKSO ĆORO, NIZO UHOLAĐA,PEKIĆ , BRACO SEJFO I JOŠ NJIH DOVOLJNO SA SNIMKA SU TU ALI PONAVLJAM SVE JE DO VAS.
LEPTIRI MALI OTIŠLI STE IZ GRADA PA SAD BUJRUM NADJITE SNAGE I VOLJE DA DODJETE PA NEKA VAM NOVEMBRA SA SNIJEGOM ILI BEZ SNIJEGA NA GODIŠNJICU MIRZINE SMRTI BUDE ORIJENTIR.
KAKO BI BILO VELIČANSTVENO SVE VAS VIDJETI NA MIRZINOM MEZARU PA AKO TREBA I ZAPJEVATI BOSNA , BOSNA………………………………………………

10
Dragan Macanović Maca
Monday, 7. June 2010 u 13:09

Ne valja prešutat i ne reći ništa, a vidjeti ovo. Ne valja. Osvrnut se na čas na put iza sebe, vidjet drage ljude i staze predjene, blago je nebesko. Jer ovo nije film, ni snimak, ovo nije niko namjestio, niko pisao, ni režirao. Ovo je zapis o prošlom životu. Našem.
A, naš prošli život su obilježili i bogatim činili i ovi divni ljudi iz SD Bosna. Ova raja za sva naša prošla i buduća vremena. Svako od njih je posebna ljudska i sportska priča ispričana. Priča o nama samima.

Možemo mi biti na sve četiri strane ovoga svijeta. Možemo potisnuti, pokušati zaboraviti i nove živote početi. Možemo ne znati, ne željeti, ne voljeti. Možemo prerasti, preskočiti, preboljeti. Možemo odrasti, ostariti i prestariti. Sve možemo, ali ne možemo, a da se nikada, barem na trenutak ne osvrnemo. Jer tragovi ostajui za nama htjeli mi to ili ne. Duboki tragovi. Sarajevski.
Dragi Vlado,
kako je lijepo podjeliti uspomene i vidjeti ih opet sve skupa.
Hvala ti.

Dragan Macanović Maca

11
SEADTZ
Monday, 7. June 2010 u 13:20

DOVLA !

SAMO JOŠ DA NAVEDM I DA JE I ŠEKI TU PA DAFKO, PA NADIR VRANIĆ, PA ČEČUR, PA SAVO VLAŠKI. IMA, IMA DOBRO JEZGRO.

PJEVAČ JE NA POČETKU SNIMKA REKAO ŠIFRA JE “SA ŠTO MANJE TROŠKA” E TO JE KLJUČNI FAKTOR.
MA ZNAM JA DA ĆE MAKSO ĆORO OPET DONIJETI BUREKA IAKO JE ZLATA BOLESNA ALI IMA NEKA KONA KOJA ĆE TO ISPEĆI ZA MAKSU.

12
Slobodan Mitrović
Tuesday, 8. June 2010 u 16:06

Svaka čast kreatorima ovog predivnog priloga.

Bilo bi lijepo kada bi nam neko nabrojao uspjehe “Bosne” kao kluba u cjelini te nam preporučio gdje da nadjemo najvažnije tekme u istoriji košarkaškog kluba “Bosna”, što bi svakako doprinjelo ovom blogu kao jednom predivnom mjestu gdje se može sve naći o našem omilljenom klubu.

Na ovo me je ponukao razgovor izmedju mene i moga sina te se nisam mogao sjetiti godina i najznačajnih trenutaka onako kako sam se trebao sjetiti. Velika bi mi želja bila da ponovo pogledam utakmicu u kojoj je Bosna osvojila šampionat Evrope. Te davne godine sam bio medju gledaocima u Skenderiji ali se ne sjećam ko je bio protivnik. Nemojte me ružiti kada sam ovako pošteno priznao. Upravo zbog toga bi volio imati jedan podsjetnik da se sljedećim generacijama ovo isto ne desi, te da zaborave sa kim je Bosna igrala u finalu.

Jučer čujem da su Čileanci dali ime ulice u Montevideu po našem fudbalskom golmanu! Zna li neko da li je to istina?

13
RADOVAN PIKE PEJCINOVIĆ
Tuesday, 8. June 2010 u 18:40

KAD SAM ČUO HIMNU I POGLEDAO PRILOG, BIO SAM U ISTO VRIJEME I TUŽAN I SRETAN ,TUŽAN ŠTO NEMA VIŠE TAKVE ‘BOSNE’ A SRETAN ŠTO SAM PRIPADAO TOJ GENERACIJI.

VOLIO SAM ‘BOSNU’, SKORO NIKADA NISAM PROPUSTIO NITI JEDNU UTAKMICU. BIO SAM STRASTVENI NJIHOV NAVIJAČ.

NAJLJEPŠE UTAKMICE BOSNA JE PRUŽALA U PERIODU OD 1968 DO 1976, 1974, OSVOJILA JE NASLOV PRVAKA EVROPE U GRENOBLU I TO JE JEDAN OD NAJSRETNIJIH SPORTSKIH DOGADJAJA KOJE SAM JA DOŽIVIO U SVOM ŽIVOTU.

OVDJE U AMERICI, GDJE ŽIVIM VEĆ 13 GODINA, POKUŠAVAM DA NAVIJAM ZA SACRAMENTO
‘KINGS’ KOJI IGRA U NBA LIGI, ALI NIJE TO ONO KAO U SARAJEVU , NEMA KLUBSKE HIMNE
DA SE NAJEŽIŠ I ZAPLAČEŠ, NEMA DRAŽI U TAKMIČENJU, JER NIKO NE ISPADA IZ LIGE, PA JE SVEJEDNO BIO PRVI ILI ZADNJI, ISTO SU PLAĆENI.

DRAGO MI JE ŠTO SAM U PRILOGU VIDIO DRAGA LICA KOJA SAM NEKE OSOBNO POZNAVAO, A DRUGE SA SPORTSKIH TERENA.

ZAHVALJUJEM SE GPSPODINU VLADI KALUŽI I ZLATKU BADOVINCU NA DIRLJIVOM PRILOGU KOJI ME JE VRATIO ZA TRENUTAK U NAJLJEPŠE GODINE MOGA ŽIVOTA PROVEDENOG UZ MOJ VOLJENI KLUB “BOSNA’.

14
Džemo Arslanagić
Tuesday, 8. June 2010 u 19:23

Zeko reče, ovaj BLOG može postati Institucija (kad je bio u krizi), a ovaj Prilog me uvjeri da se to već događa i tolika želja i trud Vlade sa povelikim brojem što starih, što novih učesnika vodi tome.
I poslije nas ostat će trag, ne kao istorija, vođa, lidera i njihovih vizija, već događaji i život koji svjedoči o kvalitetu baš na ovim prostorima u klimi, kakvu ima samo Bosna.
Gledajući snimak, dva dobra čovjeka su me baš uzdrmala, valjda sam ih skoro zaboravio. To su Rešo Viteškić, koji se nije direktno takmičio, ali njegova smirenost i dobrodušnost su mi uvjek činili zadovoljstvo.
Drugi je Mišo Milano s kojim sam lomio koplja u malom fudbalu onog vremena. Tada se nije trenirala kondicija, već se igralo samo glavom. Milano je u mojim očima imao inteligenciju Osima, a dobrotu i karakter Aseta.
Obojica su preminula prerano, ogroman gubitak za njihove najbliže, a i za nas na ovom BLOG-u.
Neka je laka zemlja i svim preminulim dobrim ljudima, sa ovog snimka.
Nadam se da ću imati prilike i da uživam u priči s nekim od prisutnih sa snimka, jer ih hvala Bogu u Sarajevu ima više od deset.
Hvala svima (i dijaspora i Bosna) koji vole ovakav BLOG.

15
Duba Banjac
Wednesday, 9. June 2010 u 02:05

Sa ovim prilogom si me “zaledio”. Gledam ga već, bog zna po koji put.
Šta reći?
Da sam pored naše drage Sabire, rasplakao bih se i ja.
Da sam uz Maksu, smijali bi se bez veze.
Da sam uz Čeču, lokao bih.
Da sam uz Pjevača i Nadira, pjevao bih.
Da sam ja netko, pa da vratim one kojih nema.
Hvala vam Vlado i Zlatko, što ste sačuvali i pokazali nam, SRCE, nekadašnjeg Sarajeva.
Ponosan sam što sam dijete Šehera.
Pozdrav svima.

16
Rešo Hadžismajlović
Wednesday, 9. June 2010 u 18:21

Ovo ti je Dovla biser nad biserima. Milina je gledati drage ljude u onom našem elementu u vrijeme kad se družilo bez zadrške. Kad se pravo jelo, pilo i pušilo, a bez osjećaja krivice. Sarajevsku raju je uvijek pratila zajebantska priča, meze, piće i pjesma. To se sve vidi na ovom istorijskom snimku. Kad ovdje poželim toga, a ja piće pred sebe pa na dovla.net, u “Bosnu”, medju raju. I meni je drago da se blog vratio svojim izvornim vrijednostima i da postaje institucija.
Hvala još jednom,
Rešo

17
Zečevic Ljubiša - Zeko
Thursday, 10. June 2010 u 13:25

Iz istorije sporta u BiH i “Bosne”. U kojem se sportu “Bosna” PRVI PUT okitila prvakom države?
Zeko

18
Džemat Esad Šeki
Friday, 11. June 2010 u 11:31

Gospodine Zeko

Bosna je bila prvak u velikom rukometu.

19
Zečević Ljubiša - Zeko
Friday, 11. June 2010 u 13:18

Hvala Šeki, tačno.

Koliko se sjećam u timu su bili: Boro Spasojević, Pero Pilić, Duško Džapa, Eugen Smital, Vasko Metikoš, Baja Jankelić (igrač i trener), Ivica Pauković (?), ali me pamćenje izdaje.
Zeko

20
Duba Banjac
Friday, 11. June 2010 u 14:54

G-dine Zeko,
nisam siguran, ali mislim da su to bili šahisti “Bosne”.
Kažite nam. Nemojte nas mučiti.
Pozdravljam Vas.

21
Zečević Ljubiša - Zeko
Sunday, 13. June 2010 u 01:18

Ne Duba! To su rukometaši “Bosne”.
U medjuvremenu su objavljene dvije fotografije rukometaša “Bosne” sa potpunijim imenima, na koje sam reagirao po mome sjećanju. Naveo sam ime Rajmond bez prezimena, a radi se Vilku Rajmanu, dok se prezimena Brune još nisam sjetio (Vlado je već dodao Palestra).
Veliki rukomet su igrali i Džodžo Radoslav i Anto Sučić, ali nisam siguran za koje ekipe.
Zeko

22
Duba Banjac
Sunday, 13. June 2010 u 07:34

Zeko, hvala Vam.
Baš smo sretni što imamo Vas i Batu, a naravno i sve ostale dobronamjerne blogovce.
Srdačno Vas pozdravljam.

23
Vlado Kaluža
Wednesday, 16. June 2010 u 21:27

Nekoliko prijatelja me je upozorilo da sam izostavio da navedem ime lijepe ženske osobe na snimku koja mi je “išaretila” dok sam snimao pitajući da li ima tona. Zgodna plavuša je Lida Vuković rođena Kemura, supruga pokojnog Zorana Vukovića koja je sa sinovima Feđom i Igorom često dolazila u prostorije Sportskog društva. Ne znam da li je saznala da je ovaj snimak stavljen na blog i da li ga je pogledala. Nemam kontakata sa Lidom, pa bih zamolio da je obavjeste oni koji su u kontaktu s njom. Lijepo bi bilo i da mi se javi na blog.

24
Moni
Thursday, 17. June 2010 u 17:27

Dragi Vlado,
poslao sam ti na faceboku da obnoviš kontakt sa Lidom, Igorom i Fedjom-bajaba. Tako se možete čuti i van bloga. Još jedanput srećan jubilarni rodjendan i da ostaneš aktivan i duševno mlad kao i do sada.

25
Zlaja sa Havaja
Thursday, 10. February 2011 u 23:53

Oslobo?enje 10.02.2011.
SJE?ANJE

26
Bato Jeftić
Monday, 8. August 2011 u 04:36

Zeko, vazda sam Ti ,za ovih šezdesetak godina ,koliko se poznajemo , bio privržen u
poslovima oko sporta — eto došao je vakat da Ti se pridružim i u zaboravljanju ,i teškom pamćenju. Sve mi se čini da su veliki rukomet igrali i Omer Alić (Prof. univerz. pred rat) i Milan Vranić (dobro se sjećam da je Vranić igrao i vaterpolo i da je relativno mlad umro). Jedan rukometaš iz starije generacije (Midhat (?) Aganović ili Ajanović (?) poginuo je u saobracajnoj nesreći kod Nišića). I Vilko Rajman bio je Prof. univerz.
Pavle Lukač se trudio da igra vaterpolo. Čini mi se i da se i taj sport igrao loptom i imao mreže na golovima. Sve je ovo nepouzdano dok Slobodan Mitrović ne turi svoju mazbatu i ne muhurlejiše činjenično stanje.
Nesiguran svjedok .KV Laponac Bato J.

27
Zečević Ljubiša - Zeko
Monday, 8. August 2011 u 23:04

Dragi Bato,
Kada je lani umro Borko Džulepa, na ispraćaju se našla skoro sva preživjela generacija bh rukometaša iz tog doba. Napravio sam seriju snimaka, ali su fotosi i CD ostali kod Sime, radi umnožavanja. Možda bi Vlado mogao da ih posudi i emituje. Tačno je za Midhata i Omera, kao i za Milana Vranića da je igrao rukomet i vaterpolo. Vilko Rajman je živ. Na blogu je objavljeno podosta o tome.

Vaterpolo je jedno vrijeme bio podobro razvijen u Sarajevu, ali je bilo i šaljivih situacija. Ne smijem da ih objavljujem jer sam jednom već bio pred zabranom kao “lakrdijaš”. Alija Resulović je podosta objavio o vaterpolu na blogu, a i ja sam ponešto dodao.

Da su šale imanentne sportu, je nediskutabilna činjenica. Nebi bilo loše da se skupe pod rubrikom SPORT I ŠALE

Zeko

28
Ante Granić
Saturday, 4. February 2012 u 06:21

Ovo je lijep primjer kako i daljine mogu da spajaju ljude – konkretno i putem bloga koji se može nazvati: RAJA IZ NAŠIH SOKAKA!

Ali, ljudi se mogu razići, to se i u naše vrijeme dešavalo, ali je ljubav ostajala. Ona ljude spaja! U ovom slučaju, ljubav ne spaja samo aktere “BOSNE”, nego i one koji su daleko od podijuma. I sportskih borilišta!

Ja sam, naprimjer, volio “BOSNU”, a nikada nisam bio u njihovim prostorijama, niti sam prisustvovao njihovim utakmicama! Nikada!… A da ste me pitali o sportskom društvu BOSNA – znao bi vam ispričati mnogoštošta. Društvo je ostavilo traga i na takvim kao što sam ja.
To su prave vrijednosti BOSNE. A priče aktera su samo potvrda tih vrijednosti, mada spadaju u svijet koji je kod svih isti: OD KOLIJEVKE PA DO GROBA – NAJLJEPŠE JE DJAČKO DOBA!…
Te se priče nikada ne mogu do kraja ispričati!
Ali ih baš zato nikada ne treba – prestajati pričati!…

29
Salih Šehović
Monday, 10. December 2012 u 17:41

dragi Vlado,
nažalost nijesam pripadao vašoj raji, ali se dobro sjećam Milana Vranića i Pavla Lukača. Oni su igrali lopte preko puta, zapravo iza od Doma armije, mislim muška gimnazija.
Oni su poslije igrali vaterpolo na bazenu Benbaši, a trener im je bio Ruždić Mića, koji nije ni znao plivati. Mića je bio i moj trener juniora fk Sarajeva, koji će ostati kao jedan od najboljih trenera, premda nije nikada i nigdje igrao. Bio je veoma poštovan, i vodio je junore fk Sarajeva sa puno entuzijazma, poštovanja i autoriteta, premda za to nije bio plaćen. Kad bi negdje gostovali, (npr. u Kaknju), Mića bi kupio sendviče, koje smo mi dijelili na pola.
16 dec. putujem za Sarajevo, kao i svake godine, i biću u pozorištu na novogodišnjoj predstavi, još uvijek sretnem poznata lica.
Salih Šehović-Šeha

30
Savo Dragović
Tuesday, 23. April 2013 u 17:29

Danas sam od jednog Bosnaša čuo za ovaj net. Tako mi nedostaje “Bosna” i Bosnaši.
Savo Dragović iz Nikšića.

31
MIŠO BAŠIĆ
Tuesday, 22. September 2015 u 12:20

MIŠO BAŠIĆ

AVGUST 2015.

UMRO JE SEJO OSMOVIĆ,

JOŠ JEDAN ISTINSKI SARAJLIJA IZNENADA JE UMRO 16.AVGUSTA 2015.
GODINE U 73. GODINI ŽIVOTA. BIO JE U MLADOSTI AKTIVAN KOŠARKAŠ I ČLAN
KK”BOSNA”, POSLIJE JE BIO AKTIVAN SPORTSKI RADNIK U RK”BOSNA” I RK”ŽELJE-
ZNIČAR”. PO PROFESIJI ZUBNI TEHNIČAR, MNOGIM SPORTISTIMA JE POMOGAO DA
VRATE OSMIJEH NA LICU, KROZ SVOJE ARTISTIČKI OBLIKOVANE PROTEZE ILI
MOSTOVE.
NEKA MU JE VJEČNA SLAVA I HVALA.

Upišite komentar

Vaš komentar