Rifet Bahtijaragić: SARAJEVO
Prilikom naše nedavne posjete Vancouveru, Rifet nam je poklonio svoju knjigu “Tragovi” iz koje sam odabrao ovu pjesmu vezanu za naše Sarajevo napisanu u Junu 1994.godine, u jeku opsade:
PJESMA SARAJEVU
Dva su se svijeta u tebi srela,
Ispreplela,
Kao u školjki purpurnoj dva bisera bijela:
Rumen u licu, drhtaji tijela
S prostora Sunčeva rađanja
I zlatno klasje prkosnog duha
Otud gdje rumena svjetlost uranja.
I sva bogatstva vjekovnog trojstva
Što bučno s koronom prošlosti brode:
Šadrvan sneni uz skute munara,
Raskošni zvuci crkvenih zvona
I drhat neki,
Čudan, bošnjački,
Prkosan i gosposan.
Gradili te stoljećima virtuozi, neimari,
U kamenu sevdisali,
U ljepoti nadmetali,
I ime ti carskih dvora dali.
Stizali ti sa svih strana,
Iz kutaka cijelog svijeta,
Radoznali, pustolovi…
Nudio im dio sebe,
Usađivo uspomene…
Na vrhuncu,
U ekstazi raspuhanih vjekova,
Pod vatrometom planete,
Na tvojim su prsima sve nacije svijeta
Izvele moderni ples ahejskog juga.
Pod opojnim mirisom lipe usnih
Da nekakvi ludi ljudi,
Što si im darivao odaje i njedra svoja,
Užasnim ognjem po tvome biću ruju
I ruke ti pale,
Da grom iz pohote ljudske,
Iz slijepih zjenica mržnje,
Ruši ti vjekovna zdanja.
Odnekuda iz pustara, iz mračnoga nekog uma,
Sunu oganj po tvom licu.
Uzletješe lešinari.
Suludi orlovi mržnje ledena razviše krila,
I Sunce pomrča,
I rijeka presuši
I drhat se čudesan neki niz mahale razvuče tvoje.
U podne ti Sunce skriše iza tvojih divnih gora,
Mjesečinu otjeraše preko sedam sinjih mora,
Oblačine dovukoše mnogo tuge, silnog bola.
Udariše mržnjom na te
Da ljepotu osakate,
Da bisere u dubine mračne vrate.
Plameni jezici ruju utrobu drevnih zdanja,
Baščaršija gori!
Crna se neman neka digla iz mračnog vijeka
I satanski se bori!
Al ti si, grade, jači od mržnje.
I pored silnih stradanja,
U oku tvome već sada vidim
Blistaju suze nadanja.
Juni 1994.
utorak, 1. jun 2010 u 23:04
Čitam ovu pjesmu polako i pazim da svaku riječ izgovorim pravilno, s pravilnim naglaskom, a pritom da je i razumijem. I tako zanesen njenom ljepotom mada pjeva o grozoti zamišljam glumca profesionalca kako izgovara ove stihove dok se u pozadini čuje neka stara sevdalinka na sazu.
Nađite glumca, nađite svirača i eto još jednog bisera u đerdanu sarajevskom.
A u oku tvome, čitaoče, već sada vidim, blistaju suze nadanja.
četvrtak, 3. jun 2010 u 04:33
Suze nepresusne lice mi kvase, za Seherom, za Ljepotom, za Sevdahom, za Prijateljstvom, za Uspomenama, za Sokacima, za Kaldrmama i Mirisnom Beharu, a i za TREBEVICEM i ostalim planinama i brdima, svaka suza doseze! Sva ova velika slova govore o poznatim nam i voljenim SARAJEVSKIM karakteristikama.
Ova Rifatova pjesma je dusom pisana. Na prijedlog, da se nadje glumac koji bi mogao pjesmu nad pjesmama najbolje izrecitovati, predlazem Radeta Serbedjiju, jer mislim da bi on najbolje izrekao sve nase osjecaje, kazane kroz ovu divnu pjesmu.
Rifare Bahtijaragicu, hvala i jos jednom H V A L A, za tvoju otvorenu dusu! S postovanjem Duda!
četvrtak, 3. jun 2010 u 11:38
Rifete,
Riječi mi fale da te pohvale,da ti se zahvale.
Imao sam zadovoljstvo da tvoje romane čitam a pjesme uživo slušam.Od tebe za
nas dosna brojne bosnačerose u predivnom Vancouveru.
Hitam da ponovo čitam tvoje pjesme u ovom tvom i našem Sarajevu.
Još jednom,veliko hvala uz želju da nas i dalje raduješ tvojim novim romanima i
pjesmama.
Miro Karamehmedović
četvrtak, 3. jun 2010 u 15:42
Jako lijepa pjesma ali i tuzna jer je pisana kada se unistavao takav jedan Svjetski grad kao sto je nase, vase i moje rodno Sarajevo.Najtragicnije je to sto su to radili kako izvana tako oni iznutra, za kakve god ideje, braca istog jezika, istih navika i iste rodne grude koja nam je svima domovina i mati….Pitamo se od 1992 zasto sve ovo i kuda idemo ? Narodi Bosne i Hercegovine vracaju se i lastinim skokom hrljaju u nove crne vijekove dok Svijet i Evropa ide naprijed.U krizi su to je tacno ali Evropa je imala i gore krize i izlazila je pobjednickom pjesmom na nove drumove i bolje puteve…moj rodni Balkan nazalost samo srlja sve vise dole…Vremena bana Kulina bila su za 45 godina vracena i mislio se i vjerovalo se da moze bolje…onda dodjose hulje svih imena i plemena, moga Balkana i skinuse maske i zaostrise nozeve….Narodi Bosne i Hercegovine ne vole svoju zemlju jer da je vole uradili bi sve za svoju ljepsu i bolju buducnost…stalno nekakvi izbori a najcrnji neofasizam ne samo da je na sceni nego ne vidim uopste izlaza, osim nekim novim ratom ili kojekakvom revolucijom sa jos vise krvi i jos vise mrznje…a onda smo kao negdje u Africi gdje nas Svijet gleda i ismijava kao kakve urodjenike, sto mi nazalost ipak jesmo…Pokazali smo da smo nesposobni za bilo sta…kaskakamo 150 godina unazad u nasim glavama….Sarajevo ce prezivjeti ovo sve ali da li ce se moci oporaviti ?
ponedeljak, 7. jun 2010 u 22:15
tar je rekao sve na najljepsi nacin o ljepoti ove pjesme. Mevlida Karadza