Aleksa Šantić: Zaboravimo…
Zaboravimo slike prošlih dana,
Kad nismo znali da smo pleme isto.
Kad je u ruci ljut jatagan blist’o
Poprskan krvlju bratovljevih rana.
Zaboravimo da smo bojem dugim
Ognjišta svoja pokopali sami,
Sa svoje mržnje ostali u tami
I svoje glave spustili pred drugim.
Zaboravimo! Jedna nam je mati -
Jedno smo stablo a sa jedne grude.
Pa neka nam jedna i misao bude
Što će nam srcu nove snage dati.
U tvrda rala nek sa njiva naših
Odjekne pjesma jaka k’o val brzi,
Pjesma mirenja koju tuđin mrzi
I kao sova sunca nje se plaši.
Posijmo sjeme, a da zdravo bude,
I bog će svoga blagoslova dati,
I jednog dana svijet će nas zvati
Da zlatnom žetvom nagradi nam trude.
Gle, svako stablo granama se brani
Kad dođe vjetar da mu trga žile.
Pa bud’mo i mi obrana i sile
Zemlji otaca što nas hljebom hrani.
U njoj su divne šume i zahlada,
Njene su rijeke kao nebo plave,
Njena su polja puna svake trave,
A zdrava loza slatkim plodom rađa.
Živimo za nju! Bog nas njojzi dade.
Pa ako nam je svaka majka draga,
Budimo braća da budemo snaga
I svome dobru sazidamo zgrade.
Što da nas vjere u zlu mržnju gone
Kad naša srca jednom vatrom biju?
Kad naše majke pokraj čeda bdiju
Zar jednu pjesmu ne pjevaju one.
Jednog smo stabla ogranci i grana,
Pa ne pitajmo ko je vjere koje;
Mi ćemo učiti jevanđelje svoje,
A vi se svoga držite kur’ana.
Zaboravimo! Jedna nam je mati
Jedna nas zemlja jednim hljebom hrani.
Pa neka brata brat rođeni brani,
I Bog i Alah dobra će nam dati.
otvoreno: 1407 puta
četvrtak, 29. jul 2010 u 02:57
Nema komentara. Sve je suvisno reci. Sve je kazano.
četvrtak, 29. jul 2010 u 08:10
Šantić je bio i ostao ljudska i pjesnička gromada.Neponovljiv.
I danas,110 godina od nastanka,pjesma je veoma aktuelna.
Ova i druge rodoljubive pjesme našeg velikana mogu biti
dobra osnova za riječi naše himne.
Miro Karamehmedović
četvrtak, 29. jul 2010 u 16:01
Ovu pjesmu mogu citati samo ako rijec “zaboravimo” zamjenim sa rjecju “oprostimo”.
Sjecanje je individualni cin i tu ne postoji dugme “on – off”, naredba ili neka carobna gumica koja moze sjecanje izbrisati. A oprost je duboko ljudski cin i sjecanjem na dati oprost vremenom iscezava mrznja i zelja za osvetom. A da bi se dobio oprost, on se mora traziti, izraziti zaljenje za ucinjeno, za sve zrtve i ako treba i steta nadoknaditi. Nazalost na nasim prostorima jos se nije pojavio jedan Vili Brant koji je trazio i dobio oprost za ono sto je njegov narod uradio drugom ili jedan Nelson Mandela koji je oprostio sva zla koji je jedan manjinski narod u njegovoj zemlji ucinio njegovom narodu.
četvrtak, 29. jul 2010 u 18:58
Santic je Santic. Ali izgleda i Cico je Cico. Bez uvrede, molim. Ali, po mome ukusu a i misljenju, sa ovom Cicinom zamjenom pjesma bi bila na dobitku. A i svi mi koji rado citamo Santicevu poeziju.
nedelja, 15. avgust 2010 u 17:50
Uz srdačne pozdrave mom Vladi i svim Dovlanetovcima moj komentar na Šantićeve stihove i komentare neka budu moji stihovi koje sam napisao za djecu.
KOD KINEZA I KOD CRNCA
ISTE BOJE KRVNA ZRNCA,
SAMO ŠTO JE KOD ESKIMA
DRUGAČIJA MALO KLIMA.
KRAVA MUČE KOD ENGLEZA
ŠTO OZBILJNO… ŠTO SE ZEZA.
ČAK I DEVA ZEZA KRIZU
KAD JOJ NEGDJE TRAŽE VIZU.
KOD SVIJU JE MLIJEKO BIJELO,
SAMO NIJE ODIJELO.
KAD SE UZME SVE U SVEMU
ISTO NAMA KO I NJEMU.