Dubinsko kopanje

Groblja u Sarajevu, pravoslavna, katolička, jevrejska, islamska mezarja kao i bogumilske-bosanske nekropole u bližem i širem okruženju su uglavnom uredjena,veoma lijepa, dostojanstvena, tajanstvena i zanimljiva.

Sarajevo, tragom svojih multi….multi…osobenosti, ima pravo bogatstvo u sličnosti ali i u različitosti kako u monumentalnosti tako u samim obredima i sahranama.

Većinsko je mišljenje da je problem grobalja u Sarajevu uglavnom solidno riješen i da se ovom pitanju daje sve veća pažnja. Postoje tri  gradska multikonfesionalna groblja: Lav, Bare i Vlakovo koja su uglavnom i popunjena, osim Vlakova, koje se proširuje i dobrano uredjuje. Brojno muslimansko mezarje je pretežno locirano na obroncima grada: Alifakovac, Faletići, Ravne bakije, Grlića brdo, Bijela tabija, Obad  i druga, kao i Jevrejsko groblje, dok su bliže centru pravoslavna groblja Sv.Mihovil, Sv.Arhandjel i Sv.Georgije kao i više katoličkih grobalja. Ateistička groblja zauzimaju značajne ptostore na gradskim grobljima Bare, Lav i Vlakovo.

Posebno su uredjena groblja  uz bogomolje i džamije (Begova, Ferhadija, Alipašina) za ukop vidjenijih ljudi, zaslužnih gradjana i vjerodostojnika.

Sarajevo je poznato i po grobljima nastalim manje-više poslije svih ratova: Partizansko groblje, Šehidsko groblje Kovačići, Groblje palih boraca u Velikom parku,Vojničko groblje,Vraca i brojni drugi.

Zanimljivo je da u svim grobljima postoje odredjeni dijelovi u kojima se sahranjuju samoubice. Nisam siguran da romska populacija ima svoje groblje te da ni brojni Kinezi koji žive i rade u Sarajevu imaju svoje sahrane i groblja.

U gradu postoje vrlo osposobljena i vrijedna pohvale pokopna društva Pokop, Bakije i druga koja pružaju kompletne usluge ali svakako za masnu cijenu.

Grad takodjer obiluje brojnim spomenicima istaknutim i zaslužnim ličnostima: Vječna vatra,Vraca, Spomenik žrtvama fašističkog terora i hladnog rata, spomen obilježja za masovna stradanja od granatiranja u posljednjem ratu. Posebno je značajan i vrlo interesantan spomenik poginuloj i nastradaloj djeci Sarajeva koji je nedavno uradjen  Velikom parku.

Gradjani Sarajeva su većinom rado prihvatili i odobravaju postavljanje spomenika papi Ivanu Pavlu II ispred sarajevske katedrale.

Ipak,u ovom kokuznom vremenu značajan problem, ne samo Sarajlija, je sam čin ukopa-sahrane pokojnika. Ljudi, prema svojim mogućnostima i životnim navikama, pokušavaju da se blagovremeno osiguraju “da djeca nemaju problema kad dodje sudnji dan” i obezbjedjuju grobna mjesta ili za života grade spomenike na nekim njima bitnim mjestima ili grobljima. Prema dubini džepa, mogućnosti su vrlo različite, od nikakvih kada po pravilu uskače i interveniše grad, do onih koji unaprijed obezbjedjuju pored ostalih i desetine vjerskih dostojnika. Dobiti mjesto na Barama, Lavu ili groblju Koševo je veoma teško…ali se nadje.

Prostori za groblja u Sarajevu su svakako ograničeni. Rješenja su svakako porodične grobnice ali svakako i dubinsko ukopavanje posebno supružnika koji se, šaleći se na svoj račun, propituju ko će biti donji.

Miro Karamehmedović