Dubinsko kopanje

Groblja u Sarajevu,pravoslavna,katolièka,jevrejska,islamska mezarja kao i
bogumilske-bosanske nekropole u bližem i širem okruženju su uglavnom uredjena,veoma lijepa,dostojanstvena,tajanstvena i zanimljiva.
Sarajevo,tragom svojih multi….multi…osobenosti ima pravo bogatstvo u sliènosti ali i u razlièitosti kako u monumentalnosti tako u samim obredima i
sahranama.
Veæinsko je mišljenje da je problem grobalja u Sarajevu uglavnom solidno riješen i da se ovom pitanju daje sve veæa pažnja.Postoje tri  gradska multikonfesionalna groblja:Lav,Bare i Vlakovo koja su uglavnom i popunjena osim Vlakovo ,koje se proširuje i dobrano uredjuje.Brojno muslimansko mezarje je pretežno locirano na obroncima grada:Alifakovac,Faletiæi,Ravne bakije,Grliæa brdo,Bijela tabija,Obad  i drugo,kao i Jevrejsko groblje,dok su
bliže centru pravoslavna groblja Sv.Mihovil,Sv.Arhandjel i Sv.Georgije kao i više katolièkih grobalja.Ateistièka groblja zauzimaju znaèajne ptostore na
gradskim grobljima Bare,Lav i Vlakovo.
Posebno su uredjena groblja  uz bogomolje i džamije (Begova,Ferhadija,
Alipašina) za ukop vidjenijih ljudi ,zaslužnih gradjana i vjerodostojnika.
Sarajevo je poznato i po grobljima nastalim manje-više poslije svih ratova:Partizansko groblje,Šehisko groblje Kovaèiæi,Groblje palih boraca u
velikom parku,Vojnièko groblje,Vraca i brojni drugi.
Zanimljivo je da se u svim grobljima postoje odredjeni dijelovi u kojima se sahranjuju samoubice.Nisam siguran da romska populacija ima svoje groblje
te da ni brojni kinezi koji žive i rade u Sarajevu imaju svoje sahrane i groblja.
U gradu postoje vrlo osposobljena i vrijedna pohvale pokopna društva Pokop,Bakije i druga koja pružaju kompletne usluge ali svakako za masnu cijenu.
Grad takodjer obiluje brojnim spomenicima istaknutim i zaslužnim liènostima:Vjeèna vatra,Vraca,žrtvama fašištièkog terora i hladnog rata,spomen obilježja za masovna stradanja od granatiranja u posljednjem ratu.Posebno je znaèajan i vrlo interesantan spomenik poginuloj i nastradaloj djeci Sarajeva koji je nedavno uradjen  velikom parku.
Gradjani Sarajeva su veæinom rado prihvatili i odobravaju postavljanje spomenika papi Ivanu Pavlu II ispred sarajevske katedrale.
Ipak,u ovom kokuznom vremenu znaèajan problem, ne samo sarajlija je sami èin ukopa-sahrane pokojnika.Ljudi se prema svojim moguænostima i životnim navikama pokušavaju da se blagovremeno osiguraju “da djeca nemaju problema kad dodje sudnji dan” i obezbjedjuju grobna mjesta ili  ,za života,grade spomenike na nekim njima bitnim mjestima ili grobljima.Prema
dubini džepa,moguænosti su vrlo razlièite,od nikakvih kada po pravilu uskaèe i interveniše grad,do onih koji unaprijed obezbjedjuju pored ostalih i desetine
vjerskih dostojnika.Dobiti mjesto na Barame,u Lavu ili groblju Koševo je veoma teško…ali se nadje.
Prostori za groblja u Sarajevu su svakako ogranièeni.Rješenja su svakako porodiène grobnice ali svakako i dubinsko ukopavanje posebno supružnika
koji se, šaleæi na svoj raèun,propituju ko æe biti donji.
Miro Karamehmedoviæ

Groblja u Sarajevu, pravoslavna, katolička, jevrejska, islamska mezarja kao i bogumilske-bosanske nekropole u bližem i širem okruženju su uglavnom uredjena,veoma lijepa, dostojanstvena, tajanstvena i zanimljiva.

Sarajevo, tragom svojih multi….multi…osobenosti, ima pravo bogatstvo u sličnosti ali i u različitosti kako u monumentalnosti tako u samim obredima i sahranama.

Većinsko je mišljenje da je problem grobalja u Sarajevu uglavnom solidno riješen i da se ovom pitanju daje sve veća pažnja. Postoje tri  gradska multikonfesionalna groblja: Lav, Bare i Vlakovo koja su uglavnom i popunjena, osim Vlakova, koje se proširuje i dobrano uredjuje. Brojno muslimansko mezarje je pretežno locirano na obroncima grada: Alifakovac, Faletići, Ravne bakije, Grlića brdo, Bijela tabija, Obad  i druga, kao i Jevrejsko groblje, dok su bliže centru pravoslavna groblja Sv.Mihovil, Sv.Arhandjel i Sv.Georgije kao i više katoličkih grobalja. Ateistička groblja zauzimaju značajne ptostore na gradskim grobljima Bare, Lav i Vlakovo.

Posebno su uredjena groblja  uz bogomolje i džamije (Begova, Ferhadija, Alipašina) za ukop vidjenijih ljudi, zaslužnih gradjana i vjerodostojnika.

Sarajevo je poznato i po grobljima nastalim manje-više poslije svih ratova: Partizansko groblje, Šehidsko groblje Kovačići, Groblje palih boraca u Velikom parku,Vojničko groblje,Vraca i brojni drugi.

Zanimljivo je da u svim grobljima postoje odredjeni dijelovi u kojima se sahranjuju samoubice. Nisam siguran da romska populacija ima svoje groblje te da ni brojni Kinezi koji žive i rade u Sarajevu imaju svoje sahrane i groblja.

U gradu postoje vrlo osposobljena i vrijedna pohvale pokopna društva Pokop, Bakije i druga koja pružaju kompletne usluge ali svakako za masnu cijenu.

Grad takodjer obiluje brojnim spomenicima istaknutim i zaslužnim ličnostima: Vječna vatra,Vraca, Spomenik žrtvama fašističkog terora i hladnog rata, spomen obilježja za masovna stradanja od granatiranja u posljednjem ratu. Posebno je značajan i vrlo interesantan spomenik poginuloj i nastradaloj djeci Sarajeva koji je nedavno uradjen  Velikom parku.

Gradjani Sarajeva su većinom rado prihvatili i odobravaju postavljanje spomenika papi Ivanu Pavlu II ispred sarajevske katedrale.

Ipak,u ovom kokuznom vremenu značajan problem, ne samo Sarajlija, je sam čin ukopa-sahrane pokojnika. Ljudi, prema svojim mogućnostima i životnim navikama, pokušavaju da se blagovremeno osiguraju “da djeca nemaju problema kad dodje sudnji dan” i obezbjedjuju grobna mjesta ili za života grade spomenike na nekim njima bitnim mjestima ili grobljima. Prema dubini džepa, mogućnosti su vrlo različite, od nikakvih kada po pravilu uskače i interveniše grad, do onih koji unaprijed obezbjedjuju pored ostalih i desetine vjerskih dostojnika. Dobiti mjesto na Barama, Lavu ili groblju Koševo je veoma teško…ali se nadje.

Prostori za groblja u Sarajevu su svakako ograničeni. Rješenja su svakako porodične grobnice ali svakako i dubinsko ukopavanje posebno supružnika koji se, šaleći se na svoj račun, propituju ko će biti donji.

Miro Karamehmedović

Komentari (4)

1
Slobodan Mitrovic
ponedeljak, 26. jul 2010 u 15:20

Lijepa, neobicna i interesantana prica.

Ima li u Sarajevu krematorijum, te ako nema, dali je u planu?

2
Cico Kabiljo
ponedeljak, 26. jul 2010 u 19:34

Tema na prvi pogled moze izgledati morbidana, neljudska, pa mozda malo mracna, ali to je ono od cega niko nije pobjegao. Moja mudra tetka Regina Gaon, udovica cuvenog Alberta, zvanog Vagon li, govorila je da svi znamo sta nas ceka, ali kada bi znali KADA, sve bi Jagomiri oko Sarajeva bili. Pa i reklamiranje svih usluga poslije tog bolnog cina postalo je sasvim uobicajno i sigurno da obavjestenost uveliko pomaze bliznjima koji se nadju u toj teskoj situaciji. Neobicno cijenim sufiju (molim da mi se oprosti ako se nisam dobro izrazio) iz Kura`n-a Casnog, kojim obicno pocinju obavjesti o smrti Alahovih podanika: – Za ovaj trenutak…pripremajte se.

3
Šerkan
ponedeljak, 26. jul 2010 u 20:41

Nisam pisanju vičan pa se nerado javljam,ali ovu temu ne mogu preskočiti.Priča je stara da je za turskog vakta veči turban na glavi značio i veči čin i ugled u društvu.Elem,sada u mezarluku Alipašine džamije ima “novih”kabura raznih ljudi,zaslužnih,pametnih,hrabrih,i poneki komunista.Ali,vidi čuda,najveći turban na nišanu ima jedan bivši član CK SK BIH,predsjednik ideološko političke komisije.Ne želim da vrijeđam porodicu pa neću dalje da opisujem zasluge rahmetlije,ali zaista je tužno sretati,gledati,pa i slušati bivše vatrene komuniste,branitelje bratstva i jedinstva,samoupravljanja po džamijama,crkvama,skupštinama,vladama,kako proklinju ono “mračno vrijeme” . . . . . . ali vidi vraga,mi čestiti,pošteni,što nismo preokrenuli čurak i dres,nismo u stanju ni da ih nadglasamo od devedsete,kada smo svi bili na broju pa do sada.Jebi ga.

4
sasko
četvrtak, 29. jul 2010 u 15:13

Evo da jedan zrak, odaslan iz Indije prije stotinjak godina, pokusa da obasja ovaj neizbjezni dio zivota, iz pomalo neobicnog ugla.
Kako vise nizem godine, kao nekad hercegovac listove duhana na kanafu za susenje, tako mi ova pjesma sve vise izmice … Nije tesko odgonetnuti zasto.

Rabindranath Tagore – Gradinar

81

Šta mi tako gluho šapućeš na uši,
o smrti, smrti moja?
Kad uveće cveće klone i marva se vrati svojim torovima,
prilaziš mi kradom i šapućeš reči koje ne razumem.
Moraš li me tako prositi i vrbovati,
opojnim otrovom uspavljujućeg šapata
i hladnim poljupcima,
o smrti, smrti moja?

Zar neće biti ohole svečanosti
za našu svadbu?
Nećeš li oplesti vencem svoje
mrke kudrave vitice?
Zar nema nikoga koji će poneti
zastavu pred tobom, i neće li se noć upaliti
od tvojih crvenih buktinja,
o smrti, moja smrti?

Dođi sa svojim školjkama i zasviraj mi
u budnoj noći.
Ogrni me purpurnim plastom,
uzmi mi ruku i povedi me.
Neka me pred vratima čekaju
tvoja kola sa tvojim nestrpljivim
konjima u vrisku.
Podigni preves svoj i pogledaj me
drsko u oči,
o smrt, smrti moja!

Upišite komentar

Vaš komentar