Motivi Ilije Vitorovića
Iz pera Ljubiše Jakšića
Kaze se,obicno,u osvrtima profesinalnih kriticara da se nad slikama “ovog ili onog” slikara “treba zamisliti”,cime se zeli iskazati kompleksna “dubina” i vrednost stvaraoca ali i sposobnost “mislioca”.Pred slikama Ilije Vitorovica to nije nuzno.
Ne zbog toga sto njegove slike nisu u dovoljnoj mjeri “duboke i misaone”,ne nikako.
Takvim “kvazi znalcima” slikarovih poruka,Ilija Vitorovic ne ostavlja govo ni malo prostora za “tumacenja”,mudrovanja ili osporavanja.
Pøed svakim Ilijinim delom /i nama koji nemamo takve ambicije/,sve je kao na dlanu,ali ne zbog toga sto je to delo povrsno i skolski jednostavno,vec zbog toga sto jednostavnost izraza,veoma cesto, predstavlja majstorstvo vece od onog toboze skrivenog u dubini slikarskog djela.
Slike Ilije Vitorovica su svecanost za oci,boje slozene kao u nekom haosu,a ipak to nemá haotike.U njima je dominantno ignorisanja pravila,tradicionální, vec ustanovljenih koja boja sa kojom moze,koja se sa kojom “tuce”, da li moze plava sa zelenom,zuta sa sivom?
Moze naravno da moze,kao sto se,na Ilijinim slikama,plavo nebo slaze sa zelenim poljanama,sivilo dalmatinskog kamena sa zlatno-zutim zalascima ili izlascima sunca!
Ilija se svojim pejsazistickim izborom Krka,u cijem je ambijentu je majstorski prepoznao sve ove inspirativne mogucnosti prirode, istovremeno distancirao od cele plejádì slikara koji su slikali kroz prozore svojih rodnih kuca ili dvoristima sto okruzuju njihova stanista pravdajuci se da je sve to duboko u njima i da samo tako slikar moze da ima iskren odnos prema djelu koje se radja,tamo gdje se rodio i on.
Ilija je Krk pretvorio u svoje rodno mjesto,rodno mjesto svog slikarstva i izdigao iz lokalistickih “obaveza” koje su,govoro uvijek,vise nego sputavajuce
Mozda su bas zbog toga njegove slike nesputane, neomedjene,zapravo omedjene su jedino morskim plavetnilom,sto je sudbina ali i sreca svakog otocja.
Zar i cijela zelja nije “okovana” morima?
Ljubisa Jaksic
Kaže se, obično, u osvrtima profesionalnih kritičara da se nad slikama “ovog ili onog” slikara “treba zamisliti”, čime se želi iskazati kompleksna “dubina” i vrijednost stvaraoca ali i sposobnost “mislioca”. Pred slikama Ilije Vitorovića to nije nužno.
Ne zbog toga što njegove slike nisu u dovoljnoj mjeri “duboke i misaone”, ne nikako.
Takvim “kvazi znalcima” slikarovih poruka, Ilija Vitorović ne ostavlja gotovo ni malo prostora za “tumačenja”, mudrovanja ili osporavanja.
Pred svakim Ilijinim djelom /i nama koji nemamo takve ambicije/, sve je kao na dlanu, ali ne zbog toga što je to djelo površno i školski jednostavno, već zbog toga što jednostavnost izraza, veoma često, predstavlja majstorstvo veće od onog tobože skrivenog u dubini slikarskog djela.
Slike Ilije Vitorovića su svečanost za oči, boje složene kao u nekom haosu, a ipak tu nema haotike. U njima je dominantno ignorisanje pravila, tradicionalno već ustanovljenih, koja boja sa kojom može, koja se sa kojom “tuče”, da li može plava sa zelenom, žuta sa sivom?
Može, naravno da može, kao što se na Ilijinim slikama plavo nebo slaže sa zelenim poljanama, sivilo dalmatinskog kamena sa zlatno-žutim zalascima ili izlascima sunca!
Ilija se svojim pejsažističkim izborom Krka, u čijem je ambijentu majstorski prepoznao sve inspirativne mogućnosti prirode, istovremeno se distancirao od cijele plejade slikara koji su slikali kroz prozore svojih rodnih kuća ili u dvorištima što okružuju njihova staništa pravdajući se da je sve to duboko u njima i da samo tako slikar može da ima iskren odnos prema djelu koje se radja, tamo gdje se rodio i on.
Ilija je Krk pretvorio u svoje rodno mjesto, rodno mjesto svog slikarstva i izdigao se iz lokalističkih “obaveza” koje su, govorio je, uvijek više nego sputavajuće.
Možda su baš zbog toga njegove slike nesputane, neomedjene, zapravo omedjene su jedino morskim plavetnilom, što je sudbina ali i sreća svakog otočja.
Zar i cijela zemlja nije “okovana” morima?
Ljubiša Jakšić
objavljeno:
nedelja, 18. jul 2010 u 04:14 CEST, pod
Saradnici,
Sarajevska raja
otvoreno: 1489 puta
srijeda, 21. jul 2010 u 13:17
Prekrasne slike i uz to draga spoznaja da mi je živ i zdrav moj nekadašnji šef – Ljubiša Jakšić. Ukoliko se radi o istoj osobi a mala je vjerovatnost da to nije on… koristim priliku da ga pozdravim i još jednom zahvalim za neke trenutke koji su mi bili jako važni i prijatni a kojima je opet kumovao on_ Ljubiša Jakšić. Pozdrav. Antun Skrbinac