Slobodna Dalmacija: Uputstvo srpskim turistima

Splitski list „Slobodna Dalmacija“ objavio je tekst koji je uspeo da razbesni i poprilièan broj Hrvata i podigne prašinu. Tema je kako da turisti iz Srbije izbegnu da se u Hrvatskoj ponašaju kao – Srbi. Integralno prenosimo tekst iz splitske Slobodne Dalmacije.

“Nedavno je jedan hrvatski borac za ljudska prava iz HHO-a prebacio mladim srpskim turistima što se u Kistanjama ponašaju “kao nasred Terazija” i tako provociraju domicilno stanovništvo.

Premda se mnoge velike misli na prvi pogled čine nedorečenima, s ovom nije tako: ona je kirurški precizna, slikarski nijansirana, apotekarski odmjerena, te otkriva pravu narav problema. Srbi se u Hrvatskoj ponašaju kao Srbi, što, sasvim logično, “iritira i provocira”, smeta i nervira, uzbuđuje i uzrujava.

Kako je Hrvatska otvorena i turistička zemlja, a Srbija jedno od njezinih potencijalnih tržišta, za potrebe HHO-a izradili smo nacrt vodiča za Srbe u kojemu ćemo na jednostavnim i životnim primjerima pokazati kako bi se trebali ponašati u Hrvatskoj da ne bi nikoga iritirali i da bi borci za ljudska prava bili zadovoljni.

Vodič je pisan na hrvatskom jeziku i jamči uspjeh samo ako ga se doslovno pridržavate.

KAKO PROMIJENITI NOVAC

Ovo je situacija u kojoj će se, sasvim sigurno, kad-tad zateći Srbin koji je stigao u Hrvatsku na ljetovanje. Već tu, na prvom koraku, mogao bi uraditi ozbiljnu grešku.

Pogrešno: – Dobar dan, da li možete da mi promenite pet hiljada dinara?

Pravilno: – Dobar dan, svjestan sam da sam pripadnik naroda koji je godinama siromašio Hrvate, grabio sav novac zarađen u Hrvatskoj i parazitirao na njemu, uživao u građenju Beograda dok je Zagreb radio, te, na koncu, upao u monetarni sistem crknute Srboslavije pokušavajući osiromašiti sve njezine bivše republike, ukljuèujući i danas srećom samostalnu i suverenu Republiku Hrvatsku, ali vas molim da mi za pet tisuća mojih odvratnih dinara date odgovarajuću svotu kuna koje sam oduvijek htio imati.

KAKO TRAŽITI DA VAM SE PRIPALI CIGARETA

Za ljetovanja u Hrvatskoj Srbinu se može dogoditi da ostane bez žigica ili upaljača, a poželi pripaliti cigaretu. Mnogi će se u takvu slučaju ponašati kao da su na Terazijama, te se sugovorniku, Hrvatu, obratiti na neprimjeren način, što će pravdoljubiva i prostodušna Hrvata, razumljivo, ogorčiti i natjerati da reagira protivno svojoj tisućljetnoj uljudbi.

Pogrešno: – Da li možete da mi pripalite cigaru?

Pravilno: – Potpuno razumijem vašu averziju prema mogućnosti da Srbin traži vatru u lijepoj hrvatskoj zemlji, jer je poznato da smo desetljećima iz bolesne zavisti potpaljivali vaše šume, da su Brač i Hvar bili požarevci na moru, a zacijelo vas iz razloga koje mogu i razumjeti i opravdati osobito boli da netko iz naroda kojemu, eto, pripadam, traži bilo kakvu vatru u Hrvatskoj nakon što smo je, u suradnji sa srbočetničkom armijom, velikim dijelom spalili u nepravednom i nametnutom vam Domovinskom ratu, pa bih vas ponizno zamolio da mi dio od toga vatrenoga zla, koje smo vam godinama isporučivali u raznim oblicima, vratite u vidu manjeg plamena kojim ćete mi pripaliti cigaretu i tako pospješiti moje trovanje.

KAKO TRAŽITI SALATU

Zatraži li srpski gost u restoranu salatu, hrvatski domaćin, ma koliko benevolentan i blagonaklon bio, može reagirati energično i nasilno, a razloge ne treba objašnjavati nikome tko se sjeća Domovinskog rata. Onoga tko se ne sjeća, može biti sram, jer zašto mu glava uopće služi:

Pogrešno: – Kelneru, pošalji nam salate!

Pravilno: – Nemojte se osjetiti uvrijeđenim, premda mi je jasno da otvaram izrazito bolnu temu, te prihvaćam rizik da mi možebitno udijelite i šamar, ali vas zaista bez ikakve primisli na zlokobne i primitivne ratne pjesme mojih sunarodnjaka kojima su svoj bijedni moral pokušali dići na višu razinu, želim zamoliti da mi omogućite da uz ovu porciju istinski divnoga mesa kakvo je moguće blagovati samo u europski uređenim ugostiteljskim objektima na vašem prekrasnom Jadranu, pojedem i još malo vaše prekrasne salate.

KAKO POTRAŽITI KINO

Hrvati su iznad svega iznimno kulturan narod, te su do te mjere ponosni na svoje kulturne institucije da su gotovo svakom svojem sunarodnjaku spremni ponuditi vođenje neke od njih. U hrvatska narodna kazališta, razumljivo, srpski gost ne bi trebao ići, no kina bi ga mogla privući, što bi, ne bude li se pridržavao naših naputaka, moglo rezultirati problemima.

Pogrešno: – Gde vam je bioskop?

Pravilno: – Možda ne bi bilo najpravednije, ali bi mi bilo razumljivo čisto ljudski, u mjeri u kojoj me možete smatrati čovjekom, da se na mene sruči sav vaš gnjev uzrokovan našim kulturnim imperijalizmom i hegemonijom koja je kroz dugu i nesretnu povijest zajedničkih država gušila vaš kreativni nerv, a što je posebno dolazilo do izražaja u svijetu sedme umjetnosti gdje smo niz naših autora poput Žike Pavlovića ili Saše Petrovića uspjeli ugurati na mjesta koja su po nadarenosti pripadala Jakovu Sedlaru ili Antunu Vrdoljaku, a kojega niti naša najperfidnija prisiljavanja da snima partizanske filmove nisu uspjela rashrvatiti, pa ja sada, nakon što sam priznao podle aktivnosti mojih sunarodnjaka, želim samo uživati u ljepotama hrvatskoga filma na velikome platnu, te vas molim da me uputite k najbližem kinematografu kako bih u mraku kina mogao okajati grijehe svojih predaka.

KAKO TRAŽITI CRKVU

Jedno od osjetljivijih pitanja s kojim ne treba tražiti vraga, odnosno boga, to jest boga u instituciji koja nije ovlašteni dealer vjere za Republiku Hrvatsku. No, ima vas svakakvih, pa tako i onih koji će se u Hrvatskoj poželjeti moliti, i to ne u hotelskoj sobi, iza navučenih roleta, nego usred pravoslavne crkve!? Takvima čak ni uz strogo pridržavanje ovoga naputka ne jamčimo uspjeh, ali vrijedi im pokušati.

Pogrešno: – Da li možete da mi kažete gde je pravoslavna crkva?

Pravilno: – Teško mi je ostati slijep kod zdravih očiju i ne priznati svu tragičnost zablude mojih predaka koji su nakon Velike šizme odabrali pogrešnu stranu i priklonili se onom nesretniku Cerulariju zbog čega me i sada obuzima intenzivan osjećaj stida, ali moje je priznanje zacijelo prvi korak prema ispravnom putu, premda mi je i sada nelagodno priznati da smo se lojalni sinodalnu načelu, da ne priznajemo papu, ni čistoću celibata i da se ne molimo izravno Djevici, ali bih vas molio da mi pomognete ovakvome kakav sam, jer opet, nisam ateist, i da mi pokažete put do pravoslavne crkve ako je niste u opravdanom bijesu sravnili s vašom divnom zemljom.

KAKO OTIĆI NA NEKI OD LjETNIH LAKOGLAZBENIH FESTIVALA

Ako ste prevalili stotine kilometara da biste gledali i slušali Splitski festival, Marko Polo fest ili nešto tome slično, ovaj vam vodič ne može pomoći. U tom je slučaju ionako najbolje da potražite stručnu pomoć.”