Warning: Creating default object from empty value in /homepages/5/d94778607/htdocs/dovla.net-2/wp-content/plugins/view_counter/view_counter.php on line 52
dovla.net » Lijepog sam se Sarajeva nagledao

Lijepog sam se Sarajeva nagledao

Šou Pavlovih bisera

Piše Pavle Pavlovi? (Hag)

11

Kada je ono bilo došlo novo demokratsko vrijeme, ugostio sam s merakom majstore sevdalinke, Safeta Isovi?a i harmonikaša Omera Pobri?a. Trebalo je da u studio do?e i glumac Josip Pejakovi?, koji je u to vrijeme bio nerazdvojni dio estradnih nastupa vrhunskog pjeva?a i muzi?ara. Pozorišne obaveze su ga sputale, ali ništa nije moglo da zaustavi pjesmu i lijepu pri?u. Bilo je na stotine telefonskih poziva, centrala ondašnje TV Sarajevo bila je zagušena. Uz nezaboravne bisere narodne muzike, tekla je i pri?a o partiji koju Safet, Omer i Josip namjeravaju da osnuju. Zvala bi se Stranka demokratske akcije. Veliki pjeva? tada mi je rekao da je kum imena SDA bio niko drugi nego glumac, koji i danas pali s onim “On meni nema Bosne”.

Strogo pazim na uvijek nestašni srednji prst. Nekoliko puta me doveo u neprilike, a najgore mi je bilo koji mjesec pred prokletu istorijsku 1992. godinu. Stanem na crveno svjetlo na marindvorskim semaforima u Sarajevu, kad mi neka mlada ljepotica zakuca po prozorskom oknu. Otvoram, misle?i da je još jedna obožavateljka.

– Kako vas nije stid zbog onog prsta! – zapo?ela je ljutito.

– Kojeg prsta? – odgovaram zbunjeno.

– Znate vi dobro! Ima tome više od godinu dana kada vam je gost bio Nele iz Zabranjenog pušenja. Javila sam se tada u program, a vi ste me prekinuli mahanjem srednjeg prsta na koji je bila navu?ena dje?ija cucla.

22

Kliker mi je proradio u sekundu! Bila je to jedna od ludih emisija koje sam radio na nekada popularnoj SA 3, Tre?em programu Sarajevske televizije, u šou koji je nosio moje skromno ime. Da bih napravio štos, nagovorio sam Neleta kao poznatog pivopiju da svoje omiljeno pi?e sisa preko cucle. Naravno ?inio sam to i ja dok mi nije dodijalo, pa sam dje?iju igralicu slu?ajno prebacio na srednji prst i s njim se zabavljao dok sam, kao uvijek, uživo razgovarao sa gledaocima što su se u program javljali telefonom… Parkirao sam vozilo sa strane i dugo, dugo se izvinjavao plavokosoj djevojci ?ije lice nikada nisam zaboravio. O imenu ne pitajte…

Zovu me ovih dana raja i javljaju da se dijelovi nekih emisija Pavle šou kruže na Youtube ili Facebook. Hvala nepoznatima, tako mi bar vra?aju sje?anja na sve emisije i video kasete koje su netragom nestale. Nadam se da na internetu nema nijedna sa nestašnim srednjim prstom. Poslije dugih dvadeset i nešto godina do mene stižu i razne fotografije što ih raja pronalaze u svojim saharama. Svaka od njih pri?a je za sebe. Bude emocije i tugu jer mnogi od dragih tih ljudi, s kojima sam razgovarao, šalio se, pokušavao s njima da donesem pozitivnu atmosferu gledaocima pored malih ekrana, u predve?erje rata što nas je rasijao po cijelom svijetu, otišli su zauvijek.

Gledam fotos sa Nedom Ukraden, Alijom Izetbegovi?em, Mehmedom Memicom Husi?em. Još i danas mi zvoni u ušima nas zajedni?ki smijeh i ugodni razgovor sa tada prvim ?ovjekom Predsjedništva BiH. Dobri i rano preminuli kolega Memica, kao šef nekada popularnog sarajevskog Svijeta, organizovao je u suton mira u BiH izbor najpopularnijih li?nosti. Na vrhu ljestvice bili su Alija i Neda, a, da se pohvalim, i ja sam se ugurao me?u prvih pet… Gospodin predsjednik ondašnjeg Predsjedništva tadašnje BiH bez entiteta, pokazao se kao veliki kozer i džentlmen prema popularnoj pjeva?ici. Neda se u maniru zvijezde, koja je ve? bila navikla na stalne susrete sa raznim ranijim predsjednicima, ponosno smjestila u udobnom naslonja?u najzna?ajnijeg Kabineta zgrade, što ?e od aprila 1992. godine postati najvažnija meta napada?a na Sarajevo.

33

Kada je ono bilo došlo novo demokratsko vrijeme, ugostio sam s merakom majstore sevdalinke, Safeta Isovi?a i harmonikaša Omera Pobri?a. Trebalo je da u studio do?e i glumac Josip Pejakovi?, koji je u to vrijeme bio nerazdvojni dio estradnih nastupa vrhunskog pjeva?a i muzi?ara. Pozorišne obaveze su ga sputale, ali ništa nije moglo da zaustavi pjesmu i lijepu pri?u. Bilo je na stotine telefonskih poziva, centrala ondašnje TV Sarajevo bila je zagušena. Uz nezaboravne bisere narodne muzike, tekla je i pri?a o partiji koju Safet, Omer i Josip namjeravaju da osnuju. Zvala bi se Stranka demokratske akcije. Veliki pjeva? tada mi je rekao da je kum imena SDA bio niko drugi nego glumac, koji i danas pali s onim “On meni nema Bosne”.

Možete vi govoriti šta želite o Hariju Varešanovi?u, ali meni je njegova najbolja Poletjela golubica sa Baš?aršije. Pozovem i njega, naravno, u emisiju. Prije toga razletim se po gradu ne bih li našao lijepu bijelu golubicu. I kada smo zapo?eli razgovor na temu besmrtne pjesme, kažem Hariju da se ne brine, da sam ulovio tu njegovu golubicu, on stane zbunjeno a ja pobjednosno izvadim kavez sa pticom što sam bio sakrio u uglu studija. Imao sam osje?aj da je Hari tada sa najve?im emocijama izveo onaj refren “lijepog sam se Sarajeva nagledao”…

44

Kakav je to šou-program bez Dine Merlina. ?ini mi se da onda nije imao baš toliko problema sa kosom. No, ne?emo o tome, haj’mo o zadovoljstvu koje je osetio kada se napokon uspio riješiti ljutitog šefa u nekadasnjem “Pretisu”. Radio je tada Dino kao “moj brat teška industrija”. Najviše je volio tre?e smjene, jer je onda mogao po danu snimati svoje prve pjesme u nekada poznatom studiju Brane Liki?a, u centru “Skenderija”. Poslovo?a bez sluha za estradu sve je ?inio da zagor?a život današnjoj zvijezdi, naj?eš?e brane?i mu rad no?u. Kada je Dino uz mnogo muke i odricanja ipak uspio da snimi svoj prvi LP i njim obezbjedi egzistenciju porodici, sa posebnim uživanjem je u bivšem preduze?u bacio radnu knjižicu i još vru?u plo?u zlo?estom pogonskom rukovodiocu.

Dovedem i tada najboljeg majstora za fešte, Tomislava Iv?i?a. Kažem mu da me ta njegova Ve?eras je naša feštapodsje?a na neke davne meksi?ke hitove. Onda ga zakitim pravim pravcatim sombrerom. Drugi stavim sebi na glavu i kažem, evo neka sada raja vide koliko li?imo ovako brkati.

55

Mi u BiH, posebno u Sarajevu, bili smo naivno ubije?eni da rata ne?e niti može biti u multietni?koj zajednici kakva je onda bila. Zato mi je bio neshvatljiv strah koji su ?lanovi i danas popularnog splitskog “Magazina” imali od mirisa rata što je tada zahvatio Hrvatsku. Uz mnogo uvjeravanja, uspio sam da ih nagovorim da se zapute preko raznih barikada ka Sarajevu. Do?ekao sam ih u studiju sa nogamama u lavoru. Karikiraju?i tako da mi mora zadugo ne?emo vidjeti. Na nesre?u bio sam zloguki prorok. Kada se samo sjetim koliko sam ubije?ivao Ton?ija Hulji?a, Danijelu i ostale ?lanove “Magazina” da ostanu u Sarajevu, jer jedino je ovdje sigurno. Poslije kada je kod nas gorilo, zvali su me Ton?i i raja da se sklonim kod njih u sun?ani Split.

U plamenu rata nestalo je mnogo toga, kao i ovaj moj TV šou, ali uspomene ostaju. Ja?e od svih granata i snajpera koje smo izbjegli.

Preuzeto sa portala e-novine

Upišite komentar

Vaš komentar