Warning: Creating default object from empty value in /homepages/5/d94778607/htdocs/dovla.net-2/wp-content/plugins/view_counter/view_counter.php on line 52
dovla.net » “Kod Huse” – sje?anja na jednu kafanu fine sarajevske raje (3)

“Kod Huse” – sje?anja na jednu kafanu fine sarajevske raje (3)

Nadan Filipovi?, Perth, Western Australia

Preko puta Husine kafane, u suterenskom stanu, ili, kako smo mi govorili visokom prizemlju, živjele su dvije sestre. Jedna se zvala Ulfeta, a druga Behija. Bile su stare cure. Male penzijice su stekle kao šnajderice u tvornici konfekcije “Alija Hodžic”. Niceg u višku nisu imale, ali su zato vala imale vremena na pretek.
Bile su to prave has-muslimanke. Klanjale su svih pet vakat namaza. Jedan sveznadar opšte prakse, doduše limitiran na tumacenja ljudi i dešavanja iz ulice Valtera Perica, hadži – Abdurahman, u taj vakat je još tiho ljudima šaptao da on sigurno zna da se Ulfeta i Behija svaki dan po pet puta mole Allahu dželešanuhu da propadne bezbožnicki komunizam. Izgleda da su im iskrene molitve ukabuljene.
Vremena, kako rekoh, hejbet, a po vas cijeli dan im dosadno. Šta ce drugo, vec n jih dvije metnu l’jepo jastuk na donji dio prozora, odnosno na sims, a koljena na podprozorsku seciju, pa se naslone i od sabaha do akšama kibe ko ide dole niz ulicu, a ko uz ulicu Valtera Perica. Obje su, kao po pravilu, bile na prozoru izmedu pola pet i pet, osim nedeljom kada Huso nije otvarao. Dvije svrake, kako smo ih nazvali, znale su k’o stare pare face svih Husinih gostiju. Klecale su na seciji naslonjene svaka na svoj jastuk na prozoru i redovno, prije klanjanja akšama, komentarisale predkafanska dogadanja, a sve u stilu:
-Bonicko, vidi hina. Eno hina, ne mogu Huse bilesi ni docekat’, pa da se odma’  rakijetine dofate. Haram him bilo!
– Vidider onog ihtijara što mu ruke drhcu. K’o Agadir! Sram da ga budne. Jamda ce mu se prestat trest’ kad u drobinu salije makar decu rakijetine – haramuše.
-Žiku, bona ne bila, onom crvena nosa od rakije. Baš ko paprika roga. Ona što je za ajvara.
-A vidi onom drobine. K’o da je u devetom mjesecu. Još se ni akšam pravo zaakšamio nije, a oni ko žedne deve iz Sahare kete pred birtijom. I to su muslimani. Vlašine su to s muslimanskim imenima. Karavlasi, a ne Vlasi! Ma gori od Vlašina! Munafici! Kako ce pred Mizan – terazije, bog hin ubio!
A Behka ce onda kratkorafalno, svojim kreštavim glasom:
-Jadne him žene njihove, prejadne, jal matere him nesretne.
A Ulfeta joj tercira:
– A tek maksumi…, a tek maksumi. Gladni, žedni, svojih baba željni. Grdne rane moje.
I sve tako. Komentar za komentarom, osim zimi kad bi minusi znali previše stegnuti, a led bi se priljepio na prozorska stakla. Tada smo mogli vidjeti samo po pola lica, tacnije, za naše ovozemaljske grijehe pretjerano zainteresiranih tete Ulfete i tete Behije, “naših dežurnih savjesti”, kako radoznalo vire kroz dvije male okrugle rupe, na mjestima gdje su ocistile ledenu skramu. Meni se znalo ciniti kao da se Ulfeta i Behija nalaze na onom golemom brodu iz Amarcorda, pa vire iz najniže palube kroz one brodske okruglaste pendžercice. Uvijek je Ulfeta bila na desnoj, a Behka na lijevoj prozorskoj rupi. Gledali smo ih kako otvaraju usta, ali ništa nismo culi. Te zimske scene  neko od kafanske raje je nazvao „ima slike, nema tona“.
Ko se boji zime još, tri za groš, tri za groš…. Briga nas. Antifriza kod Huse ne može nestati, a kad fali para ima u Husage teka pa on utefteri kolko mu plivaš do prve konkretnije love.
Nema više kafane „Kod Huse“. Sve mi je oko njenog nestanka, odnosno nakaradne transformacije u elitni restaurant na tenane l’jepo rastabirio pripadnik stare raje, Mili, koji je ašcarile specijalni specijalac za kafane, cuge i mezetluke. Hvala Mili!  Trebaceš mi još. Bice pitanja! Ja sam od mojih sarajevskih špijona nacuo da ce naš Vanja poslije „Leksikona Sarajeva“ poceti sakupljati materijale za debelu knjigu s radnim naslovom: „Dugo, dugo putovanje od SUR Katange do zadnje non-stop birtije u zaseoku Kovaci kod Hrasnice koju smo zvali night is night“. Joooooj, ako se ne predomisli, to ce biti kapitalno djelo. Naprijed Vanja, samo da ta knjiga ne bude od leksikona tanja!
Tamo gdje je nekada bilo naše vanvremensko sklonište i cistilište svih svakodnevnih briga i sekiracija šepuri se disko-bar koji se zove „Bohemi“. Vlasnik tog bara je garant neki istocnobosanski novosarajlija. Znam samo da mu je nadimak Vojvoda. Baš bohemski nadimak! Kupio „Boheme“ Vojvoda od „vojvode pobjegulje“, onog golemog uvijek dežurnog galamžije i bibera po svakom pilavu, jesteee, jesteee, onog koji se kleo u rahmetli Pimpeka, Mirzu, Kenana i drugu okolopimpekovskodelibašicku ekipu koja je svaki bogovetni dan hadžijski seirila u Dingackim nirvanama kod Nadoveze u „Kvarneru“, dok su ovozemaljski problemi oko Pjevaceva kafica bili na dogovoreni paušal prepušteni para željnim agilnim trkacima.
Mogu samo predpostavljati da Vojvoda nikad nije bio u kafani kod Huse, jer, kako pouzdani sarajevski izvori romore, on izgleda do ovog rata nije baš dobro poznavao Sarajevo, u koje je možda ponekad znao doci za pazarni dan ili cak na ekskurziju nakon male mature.Teorije nema da on uopšte zna koje se blago krilo u nekada mracnom podrumu, a koji sada, tako kažu, blješti od laserskih svjetala i prolama se od mega-decibela turbo-folka, i gdje malo, malo dode do revolveraškog obracuna i dobacivanja „bombnama“ ili strucno receno, kašikarama. Pun Avaz tog elitnog restauranta, u stilu: „Bjež’te raja, eto Bahrije, al’ eto i Mujaja!“
Šta možemo?
Nova su vremena, nove su i nepoznate face u nekadašnjem gradu. Više od pola ih nesigurno gegucka po asfaltu, ocito nenavikli na pretvrdu podlogu, jer su u njihovoj kolektivnoj psihogenetici duboko i neizbrisivo urezane samo klizave blatne obale (strmine), glibavi seoski putevi i puteljci – skracenici i klizavi komadi betoniranih površina ispred zadruge gdje se išlo na pivu zvanu cucavac.  Znate ono, pred zadrugom cuce rustikalci i podrigujuci piju mlake pive iz klipaca, te poslije klok-klok rukavom obrišu oko gubice, pa mjerkaju odozdole koliko je još u klipaci ostalo. Tako nešto!
Ali to je sada njihov grad, od kojeg oni nastoje napraviti svoje selo. I uspjeli su. Turbo-folk decibeli i seljacki neartikulisani urlici su nepovratno zamijenili tihi uzdah ili kuc rakijskih cašica i cvrkut otvaranja pivskih boca. A laserska svjetla su nepovratno otjerala relaksirajuci polumrak.
Pa šta?! Kao da je Sarajevo neki izuzetak. U svim gradovima bivše naše bratstvo-jedinstvene sve je manje gradana. Gradani su bili nekako kruti, skloni redu, kriticni i samokriticni, sa dosta visokim nivoom urbane kulkture. A ovi? Ove novokomponovane Sarajlije su ukinuli dušu urbanog bitka, a gomili nebodera, kuca, ulica  dali novi sirovi, ali vitalni image. Njima je lijepo u ovom današnjem peksinluku, jer peksin navikne na peksinluk u kojem se rodio, u kojem je odrastao i koji je postao sastavni dio njegovog mentalnog, odnosno psihogenetskog ambijenta. I zaista, sada ljudi sa strahom prolaze ispod grbavickih, dolac-maltarskih i cengicvilskih nebodera, jer, malo, malo odozgo poleti projektil balkon – zemlja u vidu crnih vreca punih smeca. Daleko je doli papcima kotejer, a u liftu se boje gravitacije od zemljine teže i plaho puno dugmadi kao na harmonici Dalappe.  Zajebel se ode gore, a nanijetio bijo doli. Imaju oni svoja jednostavnija riješenja, a po mraku ih niko i ne vidi. Zašto gradski komplikovano, kad se može, po seljacki, jednostavno! Neka ih! Pa citali ste valjda o onom gradaninu koji je u Vogošci mazno bakarnu žicu s dalekovoda u izgradnji, pa od nje napravio mrežu za svoj kokošinjac. Važnije su takvom njegovih par kokoša, od toga hoce li dio grada imati struju.
A oni, kojih tamo više nema i koji su utisnuli pecate duša i svojih sjena u haustore, zidove zgrada, ulice, kafane, asfalt i kaldrme, valjda imaju barem malo prava na sjecanja i lažnu nadu da ce se ipak kadli tadli anamo vratiti. Za mnoge od nas, posebice one cije su godine prevalile broj od cipela, po tom pitanju vrijedi ona: „Kad na vrbi grožde rodi!“
Na kraju se pitam gdje li su završili onaj crnac i crnkinja sa zaboravljenih boca ruma na najgornjoj polici? Možda je crna ljepotica ipak na kraju popustila, pa se udala za onog uvijek nasmijanog veseljaka. Ako je tako, zamišljam ih na onom njenom ostrvu kako cekaju, svako sa svojim burencetom ruma na glavi. Oko njih trckara buljuk male crne djece s lizalima Chupa Chups u ustima. A onaj tromi jedrenjak pun prežednih mornara „samo što nije uplovio“ u zaliv okružen kokosovim palmama.
I to bi bilo to!

Preko puta Husine kafane, u suterenskom stanu, ili, kako smo mi govorili visokom prizemlju, živjele su dvije sestre. Jedna se zvala Ulfeta, a druga Behija. Bile su stare cure. Male penzijice su stekle kao šnajderice u tvornici konfekcije “Alija Hodžic”. Ni?eg u višku nisu imale, ali su zato vala imale vremena na pretek.

Bile su to prave has-muslimanke. Klanjale su svih pet vakat namaza. Jedan sveznadar opšte prakse, doduše limitiran na tuma?enja ljudi i dešavanja iz ulice Valtera Peri?a, hadži – Abdurahman, u taj vakat je još tiho ljudima šaptao da on sigurno zna da se Ulfeta i Behija svaki dan po pet puta mole Allahu dželešanuhu da propadne bezbožni?ki komunizam. Izgleda da su im iskrene molitve ukabuljene.

Vremena, kako rekoh, hejbet, a po vas cijeli dan im dosadno. Šta ?e drugo, ve? njih dvije metnu l’jepo jastuk na donji dio prozora, odnosno na sims, a koljena na podprozorsku se?iju, pa se naslone i od sabaha do akšama kibe ko ide dole niz ulicu, a ko uz ulicu Valtera Peri?a. Obje su, kao po pravilu, bile na prozoru izme?u pola pet i pet, osim nedeljom kada Huso nije otvarao. Dvije svrake, kako smo ih nazvali, znale su k’o stare pare face svih Husinih gostiju. Kle?ale su na se?iji naslonjene svaka na svoj jastuk na prozoru i redovno, prije klanjanja akšama, komentarisale predkafanska doga?anja, a sve u stilu:

– Boni?ko, vidi hina. Eno hina, ne mogu Huse bilesi ni do?ekat’, pa da se odma’  rakijetine dofate. Haram him bilo!

– Vidider onog ihtijara što mu ruke drh?u. K’o Agadir! Sram da ga budne. Jamda ?e mu se prestat trest’ kad u drobinu salije makar decu rakijetine – haramuše.

– Žiku, bona ne bila, onom crvena nosa od rakije. Baš ko paprika roga. Ona što je za ajvara.

– A vidi onom drobine. K’o da je u devetom mjesecu. Još se ni akšam pravo zaakšamio nije, a oni ko žedne deve iz Sahare kete pred birtijom. I to su muslimani. Vlašine su to s muslimanskim imenima. Karavlasi, a ne Vlasi! Ma gori od Vlašina! Munafici! Kako ?e pred Mizan – terazije, bog hin ubio!

A Behka ?e onda kratkorafalno, svojim kreštavim glasom:

– Jadne him žene njihove, prejadne, jal matere him nesretne.

A Ulfeta joj tercira:

– A tek maksumi…, a tek maksumi. Gladni, žedni, svojih baba željni. Grdne rane moje.

I sve tako. Komentar za komentarom, osim zimi kad bi minusi znali previše stegnuti, a led bi se priljepio na prozorska stakla. Tada smo mogli vidjeti samo po pola lica, ta?nije, za naše ovozemaljske grijehe pretjerano zainteresiranih tete Ulfete i tete Behije, “naših dežurnih savjesti”, kako radoznalo vire kroz dvije male okrugle rupe, na mjestima gdje su o?istile ledenu skramu. Meni se znalo ?initi kao da se Ulfeta i Behija nalaze na onom golemom brodu iz Amarcorda, pa vire iz najniže palube kroz one brodske okruglaste pendžer?i?e. Uvijek je Ulfeta bila na desnoj, a Behka na lijevoj prozorskoj rupi. Gledali smo ih kako otvaraju usta, ali ništa nismo ?uli. Te zimske scene  neko od kafanske raje je nazvao „ima slike, nema tona“.

Ko se boji zime još, tri za groš, tri za groš…. Briga nas. Antifriza kod Huse ne može nestati, a kad fali para ima u Husage teka pa on utefteri kolko mu plivaš do prve konkretnije love.

Nema više kafane „Kod Huse“. Sve mi je oko njenog nestanka, odnosno nakaradne transformacije u elitni restaurant na tenane l’jepo rastabirio pripadnik stare raje, Mili, koji je aš?arile specijalni specijalac za kafane, cuge i mezetluke. Hvala Mili!  Treba?eš mi još. Bi?e pitanja! Ja sam od mojih sarajevskih špijona na?uo da ?e naš Vanja poslije „Leksikona Sarajeva“ po?eti sakupljati materijale za debelu knjigu s radnim naslovom: „Dugo, dugo putovanje od SUR Katange do zadnje non-stop birtije u zaseoku Kova?i kod Hrasnice koju smo zvali night is night“. Joooooj, ako se ne predomisli, to ?e biti kapitalno djelo. Naprijed Vanja, samo da ta knjiga ne bude od leksikona tanja!

Tamo gdje je nekada bilo naše vanvremensko sklonište i ?istilište svih svakodnevnih briga i sekiracija šepuri se disko-bar koji se zove „Bohemi“. Vlasnik tog bara je garant neki isto?nobosanski novosarajlija. Znam samo da mu je nadimak Vojvoda. Baš bohemski nadimak! Kupio „Boheme“ Vojvoda od „vojvode pobjegulje“, onog golemog uvijek dežurnog galamžije i bibera po svakom pilavu, jesteee, jesteee, onog koji se kleo u rahmetli Pimpeka, Mirzu, Kenana i drugu okolopimpekovskodelibaši?ku ekipu koja je svaki bogovetni dan hadžijski seirila u Dinga?kim nirvanama kod Nadoveze u „Kvarneru“, dok su ovozemaljski problemi oko Pjeva?eva kafi?a bili na dogovoreni paušal prepušteni para željnim agilnim trka?ima.

Mogu samo predpostavljati da Vojvoda nikad nije bio u kafani kod Huse, jer, kako pouzdani sarajevski izvori romore, on izgleda do ovog rata nije baš dobro poznavao Sarajevo, u koje je možda ponekad znao do?i za pazarni dan ili ?ak na ekskurziju nakon male mature.Teorije nema da on uopšte zna koje se blago krilo u nekada mra?nom podrumu, a koji sada, tako kažu, blješti od laserskih svjetala i prolama se od mega-decibela turbo-folka, i gdje malo, malo, do?e do revolveraškog obra?una i dobacivanja „bombama“ ili stru?no re?eno, kašikarama. Pun “Avaz” tog elitnog restauranta, u stilu: „Bjež’te raja, eto Bahrije, al’ eto i Mujaja!“

Šta možemo?

Nova su vremena, nove su i nepoznate face u nekadašnjem gradu. Više od pola ih nesigurno gegucka po asfaltu, o?ito nenavikli na pretvrdu podlogu, jer su u njihovoj kolektivnoj psihogenetici duboko i neizbrisivo urezane samo klizave blatne obale (strmine), glibavi seoski putevi i puteljci – skra?enici i klizavi komadi betoniranih površina ispred zadruge gdje se išlo na pivu zvanu ?u?avac.  Znate ono, pred zadrugom ?u?e rustikalci i podriguju?i piju mlake pive iz klipa?a, te poslije klok-klok rukavom obrišu oko gubice, pa mjerkaju odozdole koliko je još u klipa?i ostalo. Tako nešto!

Ali to je sada njihov grad, od kojeg oni nastoje napraviti svoje selo. I uspjeli su. Turbo-folk decibeli i selja?ki neartikulisani urlici su nepovratno zamijenili tihi uzdah ili kuc rakijskih ?ašica i cvrkut otvaranja pivskih boca. A laserska svjetla su nepovratno otjerala relaksiraju?i polumrak.

Pa šta?! Kao da je Sarajevo neki izuzetak. U svim gradovima bivše naše bratstvo-jedinstvene sve je manje gra?ana. Gra?ani su bili nekako kruti, skloni redu, kriti?ni i samokriti?ni, sa dosta visokim nivoom urbane kulkture. A ovi? Ove novokomponovane Sarajlije su ukinuli dušu urbanog bitka, a gomili nebodera, ku?a, ulica  dali novi, sirovi, ali vitalni image. Njima je lijepo u ovom današnjem peksinluku, jer peksin navikne na peksinluk u kojem se rodio, u kojem je odrastao i koji je postao sastavni dio njegovog mentalnog, odnosno psihogenetskog ambijenta. I zaista, sada ljudi sa strahom prolaze ispod grbavi?kih, dolac-maltarskih i ?engi?vilskih nebodera, jer, malo, malo odozgo poleti projektil balkon – zemlja u vidu crnih vre?a punih sme?a. Daleko je doli papcima kotejer, a u liftu se boje gravitacije od zemljine teže i plaho puno dugmadi kao na harmonici Dalappe.  Zajebel se, ode gore, a nanijetio bijo doli. Imaju oni svoja jednostavnija riješenja, a po mraku ih niko i ne vidi. Zašto gradski komplikovano, kad se može, po selja?ki, jednostavno! Neka ih! Pa ?itali ste valjda o onom gra?aninu koji je u Vogoš?i mazno bakarnu žicu s dalekovoda u izgradnji, pa od nje napravio mrežu za svoj kokošinjac. Važnije su takvom njegovih par kokoša, od toga ho?e li dio grada imati struju.

A oni, kojih tamo više nema i koji su utisnuli pe?ate duša i svojih sjena u haustore, zidove zgrada, ulice, kafane, asfalt i kaldrme, valjda imaju barem malo prava na sje?anja i lažnu nadu da ?e se ipak kadli tadli anamo vratiti. Za mnoge od nas, posebice one ?ije su godine prevalile broj od cipela, po tom pitanju vrijedi ona: „Kad na vrbi grož?e rodi!“

Na kraju se pitam gdje li su završili onaj crnac i crnkinja sa zaboravljenih boca ruma na najgornjoj polici? Možda je crna ljepotica ipak na kraju popustila, pa se udala za onog uvijek nasmijanog veseljaka. Ako je tako, zamišljam ih na onom njenom ostrvu kako ?ekaju, svako sa svojim burencetom ruma na glavi. Oko njih tr?kara buljuk male crne djece s lizalima Chupa Chups u ustima. A onaj tromi jedrenjak pun prežednih mornara „samo što nije uplovio“ u zaliv okružen kokosovim palmama.

I to bi bilo to!

Komentari (35)

1
Zlaja sa Havaja
Saturday, 20. November 2010 u 22:36

Za Husine pacijente-finu sarajevsku raju.

http://img824.imageshack.us/img824/5109/diploma1.jpg

2
Zlaja sa Havaja 2. put
Sunday, 21. November 2010 u 02:35

http://www.youtube.com/watch?v=mH-jYJrDH38

3
duba
Sunday, 21. November 2010 u 14:08

Nadane,
ovo ti je sjajno.Ako imas”goriva”provozaj nas jos koju rundu.
Zivio mi i pozdrav iz Sidneja.

4
Nadan Filipovi?
Monday, 22. November 2010 u 07:45

Žibje ba Dubane,
oteg’o ja o jednoj najobi?nijoj kafani koja mnogima ništa i ne zna?i, pa dosadio i Dovli i ljudima. Nejma me slijede?a dva mjeseca najmanje. No, ako mi na um padne kakva slikica vezana za Rajvosa ja ?u poslati Velikom Meštru, a do njega je onda ho?e li dati prolaznu ocjenu ili ne. Za svakog to va?i. Svoj se raji izvinjavam na opširnosti uz napomenu da sam imao želju da ta podrumska “baza i oaza” ipak ostane kod nas zapisana ili po sje?anjima oslikana, a to zaista nije bilo mogu?e napraviti u jednom nastavku.

Nadan

5
Zlaja sa Havaja 3. put
Saturday, 4. December 2010 u 00:37

Pa nek bude OSLIKANA, kako kaže Nadan.
klik na link
KOD HUSE

6
Mili
Saturday, 4. December 2010 u 02:12

Je li ova powerpoint prezentacija možda sa Havaja? Koliko znam “Kod Huse” se nije puzalo, išlo se na “?asicu razgovora”, druženje, ve?eru , itd. Ove su ti sli?ice, druže Zlaja, više nego tendenciozno odvratne.

7
Drug Zlaja
Saturday, 4. December 2010 u 12:18

Prezentacija ima dva dijela. Prvi je ANTIALKOHOLI?ARSKI. Sli?ice mogu biti odvratne samo onima koji se u njima prepoznaju. Meni su komi?ne. Uostalom, odvratnostima nema mjesta na ovom blogu pa Vlado ovo može i izbrisati.

8
Mili
Saturday, 4. December 2010 u 18:47

Sve je više posjetilaca-nazovi komentatora ovog bloga koji su raspoloženi da vrije?aju. Naravno,gdje nema etike, nema ni estetike. Samo još fali ona ” dabogda te mater u bureku prepoznala”… Kod ve?ine ne postoji namjera da bilo šta kvalitetno doprinesu ovom, rekao bih zajedni?kom mjestu ve? tradicionalnog druženja i razumijevanja sarajevskih generacija. Pojedini nazovi komentatori se unaokolo godinama iživljavaju po mnogim rubrikama tipa “Pisma ?italaca”, na raznim mržnjom zatrovanim forumima i sobom donose taj novi stil “demokrati?ne polemike” na na?in subjektivne interpretacije tog pojma i u mjeri-nemjeri koja im se ?ini dostatna da iskažu svoje unutarnje “autorske” i “intelektualne” naboje. Kada nema originalnih priloga dugogodišnjih vjernih autora ovoga bloga,u koje s ponosom ubrajam i sebe, tada kvazi komentatori upotrebljavaju copy-paste tehniku, sami sebe provociraju?i da komentarišu nešto sta bi povukli sa drugih dostupnih web strana.Mnogi poznanici mi se javljaju izrazavaju?i nezadovoljstvo ovom transformacijom bloga. Objasnio sam im da sam i sam u nekoliko navrata po?inio grijeh i upustio se u neprimjerene komentare, da pokušavam da suzdržim strasti i da se ponašam koliko toliko uljudno, pa to i ovaj puta obe?avam, bar onima kojima je draga poneka od mojih iskrenih pri?ica iz obi?nog života. Mislio sam da napišem , otkinem od zaborava minule drugare i neke anegdote vezane za sarajevsku Kafanu San, ali ?e se, naravno, na svaku novu epizodu, posigurno navaliti neko od isnpirisanih copy-paste demokrati?nih polemi?ara da oslikaju ono vrijeme, adete i ljude kroz svoju “lukavo” zamišljenu prizmu. Tako se dogodilo i sa Nadanovom namjerom.

9
Jasna
Sunday, 5. December 2010 u 00:59

Zlajin prilog ‘Kod Huse’ ne shvatih. Od bjelosvjetskih pijanaca do nostalgicnih slika Sarajeva. Po meni, udrobi sto ti je drago. Pa samim tim ne bas sve u direktnoj vezi sa tekstom.
No, sajt je za ventiliranje ideja, misli i osjecaja, pa moze i ova papazjanija proci.
Spavamo li zimski san?

10
Malik
Sunday, 5. December 2010 u 13:16

U posljednje vrijeme sam u prilici da sa ?u?enjem konstatiram kako mi komentari na blogu ne prolaze. Vodim ra?una o sugovornicima i ne vrije?am, ali moje mišljenje kao u slu?aju Nadanovoge “nadahnutog” osvrta moderatoru ne odgovaraju. Na face-u sam dobio potvrdu da se ne radi o Vladi K., ve? o njegovom zetu koji je preuzeo ulogu moderatora, a koji po meni nema potreban filing da razlikuje konstruktivan od nepodobnog komentara. ?udno je kako paušalni komentar (8). dobija prostor, a moj koji je konkretan bude uklonjen.
Dakle, moja primjedba ( na drugi na?in) na Nadanov opis kafane koju je poznavao i ljudi koji je danas posje?uju nije argumentiran i nije na bazi vlastitog iskustva. Rekao bih da se pri?a o današnjem vremenu oslanja na rekla -kazala i u glavnom na predrasudama stvorenim kod ljudi koji odavno ne stanuju na ovim prostorima.
Sarajevo osim papaka i došljaka još uvijek ima gradsku raju i u dovoljnoj mjeri, tako da Vaš, Nadane, izostanak iz tog kruga ne predstavlja neizmjerljiv gubitak za grad i njegove kafane.
Ne znam u kojem ste društvu odrasli, ali jezik kojim se služite da bi podcrtali (Muslimanski) primitivizam onda i sada, meni nikada nije bio blizak, a odrastao sam u Albanskoj ulici tik do V. Peri?a…
Možete obrisati i ovaj komentar, ali kod Sarajlija ostaje gor?ina sadržajem bloga koji sve više postaje poligon za ?udne stavove ne/jasnih namjera.
A, u ime one dvije starice kojih nema na pendžeru u V. Peri?a, umjesto Selama,
šaljem pozdrav,
Vozdra
Vaš Malik s Marindvora (Marijin /Braun/ dvora )

11
Zecevic Ljubisa - Zeko
Sunday, 5. December 2010 u 14:45

“Vodim ra?una o sugovornicima i ne vrije?am”

naspram:

“Vaš, Nadane, izostanak iz tog kruga ne predstavlja neizmjerljiv gubitak za grad”.

NE IDE

Z

12
rimtitutuki
Sunday, 5. December 2010 u 23:15

Kliknes na Malika a on ti gorcinom pravog Sarajlije s Marijin/Braun/dvora lagano priopci turimtikitu, a sto svakako nije jezik primitivizma, gluho bilo.

A glede Nadana: vrlo je moguce, dapace izvjesno je, da njegov izostanak izvan sa-kafanskog kruga ne predstavlja neki neizmjerljiv gubitak za grad i njegove kafane ali zato njegov izostanak predstavlja golemi gubitak za Be-Ha nauku i visoko obrazovanje.

Ovo je, dakle, jos jedan cudni stav ne/jasnih namjera.

13
Naida Zaimovi?
Sunday, 5. December 2010 u 23:22

Malikov komentar zaista odudara od atmosfere na ovom blogu. Nije uopšte ?udo da mu je Vlado cenzurisao neke komentare ako su nalik na ovaj koji takodje nije trebao dobiti prolaznu ocjenu. Pitanje je zašto je uporan i pored cenzurisanih komentara i dalje se javlja, a njegova kritika blogu potvrda je da je zalutao. Pro?itala sam nekoliko njegovih komentara i nijedan nije bio dobronamjeran. Ja dugo pratim ovaj blog, bilo je i ranije zajedljivih komentatora koji su vremenom osjetili da ne pripadaju ovom “društvu”. Vjerovatno su potražili neki drugi blog. Znam da Malik jedva ?eka priliku da nekome replicira ili ga “nalijepi”, nisam sigurna da ?u otvoriti njegov slijede?i komentar.

S poštovanjem, Naida Zaimovi?

14
Nadan Filipovi?
Sunday, 5. December 2010 u 23:25

Gospodine Malik,
Ja izbjegavam da unosim bilo kakvu malignost u komunikaciju s ljudima, pa to ?inim i kad se radi o anonimusima. Bojim se da se to za Vas ne može kazati. Što se ti?e izostanka iz tog “Vašeg kruga”, ja znam da to nije nikakav gubitak ni za koga, pa ni za moju malenkost. A to šta Vi mislite da ja treba da mislim, te kako ja vidim stvari oko sebe, zaista ne zaslužuje bilo kakav komentar. Bojim se da ste malkice paranoi?ni kad mi imputirate podcrtavanje nekog muslimanskog primitivizma, što nije baš ni lijepo, a ni fino od jednog ?ovjeka koji maltene kao svoje prezime uzima “Marijin/ Braun /dvor”. Svaki ovakav vid difamacije i gledanja na drugog kroz svoju preusku dioptriju stvaraju utisak da ste ro?eni, odrasli i da živite u jednosmjernoj ulici, mislim mentalnoj. Helem, Vaš komentar bi na neki na?in mogao biti afirmativan u potvr?ivanju davno utemeljene teorije da je u?estvovanje anonimnih komentatora i njihova “hrabrost” u dijeljenju lekcija drugim jedna vrsta psihološke onanije. Ja bih se ipak prije složio s nazivom da su anonimni „heroji i velemoralisti“ ipak samo „lavovi iz mišjih rupa”.

Nadan

15
namik
Sunday, 5. December 2010 u 23:31

Poštovani gosp. Malik,
Mene nimalo (sada) ne ?udi ?injenica da se zaobilaze vaši pojedini komentari.
Vi ste potpuno pogriješili bioskop, umjesto u kino Radnik, ušli ste u kino Sutjeska..gledate pogrešan film..

16
Malik
Monday, 6. December 2010 u 14:05

Nema griješke. Išao sam u pravo kino svake nedjelje u 11 na matineju u Sutjesku i uživao u najavama Duška Dimitrovskog i novim itekako vrijednim filmovima. Ali ovaj film u komu su glavni glumci “blogeri/ce” s daljinskim upravlja?em i osvrtima na sadašnje Sarajevo, gledam pozorno i komentiram na svoj na?in bez obzira koliko se to nekomu dopada ili ne.
Po?imo redom; poštovani Zeko, ostajem kod toga da nikoga ne vrije?am, ali ne odustajem od izravne kritike koja zaista može netkoga pogoditi i izazvati uvrije?enost.
Da to?no, izostanak Nadana sa ovih prostora nije izazvao propast kako u normalnom životu grada tako ni u “nau?nom”. Došli su novi, mla?i, obrazovani ljudi, školovani na prestižnim univerzitetima, neoptere?eni nacinalizmom, predrasudama, multi, multi otvoreni…Neznancu “rimtitutuki” bih preporu?io kada pokušava biti “duhovit” & originalan da pobjegne iz anonimnosti i predstavi se.
Što sti?e g. Nadana i njegovog “nau?nog” pristupa pojašnjavanja mišljenja anonimca s Marijin dvora iz ulice koja je zaista jednosmjerna, priznat ?u da se prezivam Kulenovi? i kad “onaniram” onda to ne ?inim javno u blogosferi ve? u intimi svoga doma. Meni ne treba dodatna hrabrost da pojave koje postaju uobi?ajene na ovom blogu, nazovem pravim imenom;-blogersko srbovanje. Takvo mišljenje nije samo moje nego ve?ine “današnjih” Sarajlija kojima Internet nije stran.
Kao što poštena, bojim se i naivna, Naida kaže, a to mi i brojni prijatelji sugeriraju, treba promijeniti sredinu i oti?i sa ovoga bloga. Oti?i, zna?ilo bi pobje?i od suprotstavljanja razli?itih mišljenja i ostaviti prostor da se bolest “jednoumlja”nesmetano širi.
Ostajem otvoren za kritiku, ali ne mislim da ne treba Vam re?i kako Vas je vrijeme, oli vrime pregazilo.
Stojte mi dobro i veselo,
Vaš,
anonimac,
Malik Kulenovi?

17
Nadan Filipovi?
Tuesday, 7. December 2010 u 00:33

Kona?no smo saznali ko je naš Malik. Izašao je iz poluanonimnosti. Neka nama našeg Malika. Zaista! Molim moderatora da postavlja sve njegove komentare, jer zaboga, šta ima tu ružno ako ?ovjek ima svoje mišljenje, koje ?e svakako biti obvezatan artikulirati na pristojan na?in. Možemo se totalno neslagati, ali ne smijemo nikog vrije?ati. A Maliku Kulenovi?u najdobronamjernije poru?ujem da ubudu?e malo pažljivije ?ita tekstove koje kritizira, pa i onu definiciju o “psihološkom onaniranju”, koja je bila ?isto metafori?kog karaktera. Nadalje kad gospodin Malik govori o nekom mom k’o biva “nau?nom pristupu”, mislim da je stvarno “polupao lon?i?e”, a izraz “blogovsko srbovanje” je stvarno ružno hipertrofirana i neprimjerena ocjena komunikacije jedne grupe ljudi koje i po ovim daljinama vežu neke ?vrste veze zajedni?kih sje?anja i porijekla bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost. Dragi Malik, nemojte, boni ne bili, pokušavati biti maligni, kad vjerovatno to niste u svom svakodnevnom životu. Kakav Nadan, kakav nau?ni život grada! Nadan ima odre?eni broj nau?nih radova o kvalitetu kojih mogu govoriti samo eksperti iz odre?enih nau?nih disciplina. Svi Nadanovi nau?ni i stru?ni radovi su dostupni me?unarodnoj nau?noj javnosti koja jedina daje ocjenu istih. Gospodine Kulenovi?, podsje?am Vas da je nauka u BiH misaona imenica od 1992. godine, a što se može argumentirano dokazati. Nije nauka u BiH propala zato što nema nekog bezveznog Nadana tamo, ve? što nema stotina i stotina ljudi koji su se prema nauci i nau?nom radu odnosili na mnogo ozbiljniji na?in, nego što se odnose ove nove generacije koje su došle. Zaboga, vjerovatno ?e se naš gospodin Malik opet nakostriješiti, kad navedem da sam potrošio podosta vremena i sve podatke o nau?nom radu iz podru?ja bioloških nauka, odnosno medicine, stomatologije i veterinarske medicine objavio u “Oslobo?enju”. Te veoma transparentne podatke popratila je karakteristi?na sarajevska i bosanska šutnja, jer su podaci takvi da je svaki komentar izlišan. Uostalom, ako gospodin Vlado Kaluža nema ništa protiv on može te podatke objaviti na ovom blogu da budu na dispoziciji i Vama i ostalim ljudima. Kona?no, gospodine Malik, mislim da bi trebali uzeti u obzir tragikomi?nu ?injenicu da i sam aktualni rektor Univerziteta u Sarajevu, zna?i glava Univerziteta, ima samo jedan nau?ni, bolje re?eno stru?ni rad koji je dostupan me?unarodnoj nau?noj javnosti, premda isti univerzitetski funkcioner urbi et orbi telali da ima na stotine nau?nih radova. Eto, kad glava Univerziteta ima samo jedan validan rad, šta kazati za ostale. A riba smrdi od glave! Uvijek je tako bilo i bit ?e! Na kraju da Vam kažem da ste me zaista do sada podsje?ali na jednog od onih star?i?a koji sjede na balkonu u Muppet Show – u i stalno nešto odozgo dobacuju. Ako Vam se blog dovla.net svi?a dajte neki prilog istom, a ako Vam se ne svi?a ne morate ga posje?ivati. Ja ne volim punjene tikvice, ali ne tjeram nikog da ih mora voljeti. Jednostavno, ne jedem punjene tikvice.

18
Slobodan Bobo-Mitar Mitrovi?
Tuesday, 7. December 2010 u 16:21

Ljudski je praviti greške ali samo prava raja ima hrabrosti da to prizna. Ja, evo priznajem da sam pravio greške.Eto, Mili kaže da je i sam u nekoliko navrata po?inio grijeh i upustio se u neprimjerene komentare, to se desilo i meni pa sam od Vlade dobio po ušima. Nakon toga je nastupila pauza u cilju smirivanja duhova pa sada idemo ponovo ali drugim ritmom i u novim cipelama ali pod starim imenom.

19
Ze?evi? Ljubiša - Zeko
Tuesday, 7. December 2010 u 22:17

Kad u nekom prilogu zapazite da ima nacionalisti?kih sadržaja najbolja je reakcija – NE REAGOVATI.

Evo zašto. 1. prvo ?e se razmotriti vaša krvna slika, da se vidi kakav grb nose krvna zrnca;
2. onda se, u zavisnosti od vlastitih, uzvikne “HA, znao sam!”; 3. uslijedi ad hock reakcija (rezultat ljutnje) ili sa zastojem (da se vidi kako ?e drugi reagirati); 4. Na kraju se polemike pretvaraju u nešto što sa prvobitnom nakanom nemaju veze.

Krive interpretacije izazivaju kriva reagiranja.

Zato: nakon “Otkud se ovaj pojavi?!” ignorišite i nemojte ga hraniti svojim komentarima koje on ?eka ka’ ozebli sunce.

Znam da su mi “prigovarali” (kao i neprevazidjenim Batama – Jefti? i Rafajlovi?) da volim “miriti”, što nije ta?no. Znam, a ?ini mi se i mnogi drugi, biti oštar, ali samo ako imam argumente. Ostalo su kafanske, kafi?ke, birtaške i kr?marske improvizacije, ili “pri?e iz mašte”.

Sve najbolje, Zeko

20
Bato Jefti?
Wednesday, 8. December 2010 u 10:58

Ne znam kako mi je promaklo da ranije nisam ?itao priloge Nadana Filipovi?a. Kada sam pro?itao ove priloge, koje je odnedavno objavio, pade mi na pamet ona gr?ka retorska maksima: “Progovori da te vidim”. I vidio sam da je– sarajevsko-muslimanski re?eno-Nadan ilumli (u?en ?ovjek) i kalemli (osoba koja je pismena). Mislim i da je duhovit , i da je dobar opservator miljea i poznavalac njihovih govora. Da, baš tako su naše nane govorile. Još u prvom U?iteljske(1946) naš pitomi školski drug Nedžad Kapetanovi? pri?ao nam je da mu je za vrijeme bombardovanja u drugom svjetskom ratu nena govorila: “Ne?ate bjez’ pod kamariju šišaju metehori”. Kao dijete sam stanovao u Nadmlinima i išao u školu na Vratniku, a kao student sam živio u ulici Bistri?ka medresa. Jednom me je raja iz razreda prošvercovala na serefe. Elem, poznavao sam stare govore i morao ih prou?avati kao student. Ima u Nadanovom pisanju energije, živosti i temperamenta. Osobito me se lijepo dojmila samoironija na svoj ra?un i na ra?un svog naroda, što je njegovao i veliki engleski pisac Kolridž, kod nas i Radoje Domanovi? (da spomenem samo npr. jedan naziv njegove pripovijetke: “Razmišljanje jednog obi?nog srpskog vola” i dr.)
Bato Jefti?

21
Malik
Wednesday, 8. December 2010 u 14:57

E, moj, Herba Life, manageru, štovani g. Nadane, može biti moj ro?a?e (Kulenovi?i & Filipovi?i su u rodu) & generacijo (stariji si dvije godine), dobro si me sjetovao.
?ak i upozorio:-…”Možemo se totalno neslagati, ali ne smijemo nikog vrije?ati…” da bi mi onda jezikom koji mi nije blizak “boni ne bili”, “metafori?ki” dijelio lekcije i krivo isš?itavao prezime. Nisam se ja krio iza prezimena Braun, vengo sam ciljao na one koji dijele lekcije onima koji ispravljaju one kada se pozivaju na Marijindvor. Što se ti?e tvog nau?nog rada nije mi poznat, a na google i nema nešto što ti ide u prilog, tako da pozivanje na “Oslobo?enje” i tvoje priloge u njemu, meni izaziva smijeh. Da si rekao kako imaš rad u nekom stranom stru?nom ?asopisu, skinuo bih ti kapu( svoju) i rekao po tvom;-Aferim, jarane!. A, za ovog rektora možda si u pravu, jer i u najboljoj volji nisam mogao otkriti tko je na ?elu hrama nauke nakon mog mentora i prvog direktora, uvaženog, dr. Božidara Mati?a.
Kao što vidiš, naša pri?a se udaljila od merituma stvari, od tvog teksta i prebacila se na nas. A, to nije cilj ove rasprave. Ne jidi se kako kažu ovdje u Splitu i uživaj u australskoj spizi.
Jedino u ?emu se slažem s tobom je, ne volim punjene tikvice. Užas…
A, kad mi je Bog, moderator bloga, dao mogu?nost komentara s “balkona” prije ponistre oli prozora, re?i ?u dragoj Naidi:-Slobodno otvorite moj komentar, umjesto “ljepljenja”, imate jedan lipi od srca pozdrav s Jadrana i Marin Dvora,
Vozdra,
Vaš,
anonimac, Malik Kulenovi?

22
Nadan Filipovi?
Wednesday, 8. December 2010 u 16:18

Može biti da si Ti stanovao jedno vrijeme i na Obali. Imao sam jednog druga u djetinjstvu Malika Kulenovi?a. Možda smo i ro?aci. Što se ti?e nau?nih radova, ja nisam u mašinstvu kao Ti, nisam u tehni?kim naukama, ali eto Ti iz tehni?kih nauka uhvati me da nemam ni jednog rada u nekom stranom stru?nom ?asopisu. Would be ro?a?e, moram Ti priznati da ja zaista nemam ni jednog stru?nog rada u nekom stranom stru?nom ?asopisu. Naime, vi mašinci ste više vezani za struku, koliko ja vidim po Tvom CV -u, ali Ti moram najpristojnije sugerirati da ipak razlikuješ struku i stru?ne ?asopise, od nauke i nau?nih ?asopisa. Kad bih rekao da sam do 1992. godine objavio više nau?nih radova u me?unarodnim ?asopisima dostupnih svjetskoj nau?noj javnosti i da po H – indeksu mogu i sada, ovakav ihtijar, biti makar vanredni profesor, ali nikako u Sarajevu za koje nemam dovoljno kvalifikacija, Ti mi ne bi vjerovao, oprezni nevjerni Tomo! Za nadati se je da ne?u opet pripaliti Tvoj prekratki fitilj kad kažem da se bojim da i sada, nakon osamnaestogodišnje namjerne neaktivnosti, imam više nau?nih radova od Tvoje ikone što sjedi u dnu Bistrika. Usput, would be ro?a?e, nemoj se ba petljati gdje se možeš bez veze uvaliti u bruku pitanja bez broja i konca. Mislim da Te na to obvezuje i Tvoje ?asno prezime, jedne, ako ne i najstarije familije u Bosni. Ne ?a?kaj bez veze me?ku, znaš Ti gdje. Dole! Hajmo bolan ne bio spustiti loptu na zemlju. Da?u Ti napismeno da ne?emo ni Ti, ni Dovla, ni moja malehna malenkost, ni ova sva raja koja ho?e na?i mrven rahatluka surfaju?i po kutku nostalgije, živjeti po stotinu godina. Opusti se ?ovje?e i ne ljuti se ?ovje?e. Bez veze glumataš ljutka. Znaš onu: “Ko ne cijeni svoju raju i taktiku, završi?e u me?uzonskom Vratniku!”
Haj nek si mi živ i zdrav, a ako te stvarno interesira moj CV, javi mi se na nadan@nadanherbcomp.com.au da ne zamaramo raju s našim diskusijama koje su se otegle k’o kišne dove u Gornjoj Mao?i.

Vozdra

Nadan

23
Ze?evi? Ljubiša - Zeko
Friday, 10. December 2010 u 17:48

Jel’ ono William Tuckery napisao VAŠAR TAŠTINE?

Zeko

24
Malikov završni komentar
Friday, 10. December 2010 u 22:58

Poštovani,
uradite što mislite da je potrebno, ali ste dužni ispriku Maliku Kulenovi?u prof. i dr. strojarstva. Ako ostane ova polemika bez te isprike, bit ?e to neargumentiran napad na tog naucnika i sumnja da se radi o kradji identiteta.
zao mi je sto jedan tako uvazeni ex sudac i gospodarstvenik kao što ste vi zbog ovog bloga izgubio kredibilitet u gradu koji tako voli.
meni nije potrebna busija da kažem što mislim, jer ja to mogu reci izravno u oci pa i vama kada se (Inshalla) budemo sreli na ferhadiji.
jedno je sigurno, meni ne moze proci “srbovanje” tipa; pego, slobodan, bata i naivnost merhametli “ostalih”…
zivio sam i bez vas pa mogu i bez vaseg bloga. to ne znaci da vas necu pratiti.
ostajte mi u dobroj volji uz najbolje zelje u novoj 2011.
onaj drugi malik kulenovic

25
beran jan
Friday, 10. December 2010 u 23:13

E, moj Malik…

26
Zecevic Ljubisa - Zeko
Saturday, 11. December 2010 u 01:25

…nasta si mi nalik?
z

27
teufik
Sunday, 12. December 2010 u 01:08

Da mi je neko rekao da ?u braniti Pegu ili Batu Jefti?a lijepo bi se nasmijao.
Pa naš Pego i Bato Jefti? su ve?i Bošnjaci nego što je Papa katolik.
Naš Bato, koji je ako se ne varam profesor srpskohrvatskog jezika i književnosti ,koristi turcizme kao da mu je turski maternji jezik i u zadnjih nekoliko godina poslao je brojne priloge iz kojih se ne samo naslu?uje nego i pouzdano da zaklju?iti na ?ijoj je on strani. ?ak mu se sin ponekad javi i na ponos našeg Bate ne razlikuje se od oca. Pego je svojevremeno slao priloge u kojima nam je objasnio kako je on deset godina prije rata, rade?i u Poljskoj, vidio šta se sprema i kakvi i odakle vjetrovi duvaju . I nikad nije propustio da spomene Beograd kao centar zla.
Dakle, dobri moj Kulenovi?u, nemojte molim vas podmetati srbovanje našem Bati i našem Pegi jer ako se ja naljutim dovrši?u ono što su Beran i Ze?evi? zapo?eli .

28
Jasna
Sunday, 12. December 2010 u 03:28

25 i 26 su top, ta fina enegija dovladovaca. Zadivljeno sam ve?eras pro?itala sve komentare. Krenulo od kafanske pri?e i završilo na akademskom nivou, heeh. Bas sarajevski!
Malik, znam da u Sarajevu ima puno dobrih i kvalitetnih nau?nih radnika. To što u akademskom vrhu sjede politi?ki podobni (sa oskudnom listom radova), ne spre?ava politi?ki nezainteresovane da imaju dugu listu objavljenih radova u stranim medijima, te sa stranim i doma?im institucijama. Ima ih, i oni pošteno i sa entuzijazmom rade svoj posao.
U mojoj sadašnjoj zemlji boravka sam nau?ila nepisano pravilo: Niko nije nezamjenjiv. Pa tako ni Sarajevo ne?e propasti bez nas otišlih, to nije sporno.
I na kraju savjet: kad mene na dovla naljepe, ja prespavam sedmicu i nastavim dalje sa sljede?im aktuelnim prilogom. Svak ima pravo na svoje misljenje i tuma?enje, ali ja ne moram svima moje ideje do daske protuma?iti. Nek se ljute i razmišljaju, tja…
Pozdrav, Jasna

29
bato
Sunday, 12. December 2010 u 09:07

U pravu ste gos. Teufik, prof. Jeftic i Pego su zaista pravi Bosnjaci, mislim da je i prof. Zecevic tu.
Bato Brkic…..

30
Džemo Arslanagi?
Sunday, 12. December 2010 u 11:30

Postoji anegdota o Sokratu od prije nekih 2.500 godina, kada je Sokrat govorio Ragori na trgu i izbivao iz ku?e nekoliko dana.
Ksantita, njegova voljena žena, došla je i pukla mu šamar?inu. (?esba?)
Veliki Sokrat se uhvatio za obraz i krenuo ku?i.
Atena je, bezbeli, bila patrijarhalna sredina i pitali su ga zašto ne uzvrati.
Sokrat je, kao mudar ?ovjek, odgovorio: “Ne, prijatelji. Da ja Ksantiti opalim šamar, onda bi ona ponovo meni udarila šamar, pa opet ja njoj, a vi bi se izmakli i navijali. To ne?ete gledati.”

Kada su ovog ?ovjeka drugom prilikom upitali koja životinja najlju?e ujeda on odgovori: Od divljih – KLEVETNIK, od pripitomljenih – ULIZICA.

Znam da je ovo „topla voda“ za ve?inu u?esnika BLOG-a, al’ sam želio samo da podsjetim, prvo sebe pa ostale.

31
jan beran
Sunday, 12. December 2010 u 18:48

Ksantipa, mozda?

32
Vlado
Sunday, 12. December 2010 u 19:35

Jasna mi je dala “šlagvort” za objavu jedne statisti?ke analize o nau?nim radovima profesora i ostalih nau?nih radnika na BiH univerzitetima koju je sa?inio Nadan Filipovi?. Ovo stvarno odudara od inicijalnog Nadanovog ?lanka o kafani “Kod Huse”, ali su nas brojni komentari doveli i na ovo polje interesovanja. Podaci iz ove analize su interesantni ali su namjenjeni specifi?nom, odnosno, užem krugu ?italaca bloga zainteresovanim za ovu temu:

U?eš?e u globalnom nau?nom doprinosu može se lako kvantificirati, svakako ako za to postoji stvarna želja

Nadan Filipovi?, Perth, Western Australia

U banjalu?kim “Nezavisnim novinama”, od 2.1.2010 objavljen je veoma inspirativan “trigger – tekst” Adisa Šušnjara i Blaženke Leji? pod naslovom „Stariji profesori bježe od ra?unara“. Tema ?lanka je veoma aktuelna i velika je šteta što se veoma malo ili ?ak nikako ne uzima u detaljnije i svakako preciznije razmatranje pitanja “Šta se u stvarnosti dešava u nauci u Bosni i Hercegovini i njenom užem bivšojugoslavenskom okruženju?” Na to bi se pitanje lako moglo odgovoriti, posebno kada su u pitanju biomedicinske nauke. Poslao sam jedan komentar “Nezavisnim novinama”, ali po svoj prilici da redakcija nije bila dovoljno nezavisna da bi taj tekst objavila.

Da bi se zorno demonstrirala mogu?nost objektivne procjene globalnog nau?nog doprinosa svakog univerziteta ili fakulteta trebale bi se prezentirati najnoviji, kristalno jasni kvantitativni pokazatelji o me?unarodno relevantnim nau?nim radovima iz zemalja nastalih raspadom Jugoslavije, a koji se nalaze citirani u najpoznatijoj PubMed – bazi podataka. PubMed je besplatni pretraživa? nau?nih i stru?nih radova koji se mogu smatrati relevantnim za ukupni svjetski svjetski fond biomedicinskih nauka, a to zna?i i iz medicine. U cijelom svijetu je opšte prihva?en kriterij prema kojem se publikacije citirane u PubMed-u mogu smatrati radovima koji zadovoljavaju odre?ene me?unarodne nau?ne standarde. Zna se da je PubMed na kraju prošle godine, ta?nije 21.11.2009. imao oko 19,3 miliona citiranih naslova nau?nih i stru?nih radova. Uvidom u te javne, svakom dostupne podatke lako se može utvrditi koliko nau?nih radova u PubMed-u ima svaki od univerziteta na podru?ju država nastalih raspadom bivše Jugoslavije. Utrošio sam nešto vremena i sakupio te podatke, ali uz napomenu da nisam bio u mogu?nosti prona?i podatke za Univerzitet u Novom Sadu.

Rezultati su slijede?i

Univerzitet u Zagrebu 5002
Univerzitet u Ljubljani 4097
Univerzitet u Beogradu 2598
Univezitet u Nišu 959
Univerzitet u Rijeci 687
Univerzitet u Splitu 609
Univerzitet u Sarajevu 563
Univerzitet u Skopju 332
Univerizitet u Mariboru 301
Univerzitet u Osijeku 297
Univerzitet u Tuzli 240
Univerzitet u Kragujevcu 231
Univerzitet u Subotici 93
Univerzitet u Prištini 75
Univerzitet u Mostaru 70
Univerzitet u Banja Luci 20
Univerzitet u Podgorici 9
Univerzitet u Biha?u 5

Iz ove tabele se jasno vidi da bosansko-hercegova?ki nau?nici, zna?i oni koji rade na univerzitetima u Sarajevu, Banja Luci, Tuzli, Mostaru i Biha?u imaju ukupno 898 nau?nih publikacija koje su citirane u PubMed – u, pri ?emu svakako treba ura?unati i one objavljene prije pedeset i više godina. Taj broj je oko 7,3 puta manji od broja publikacija objavljenih od strane hrvatskih nau?nika, 4,9 puta manji od nau?ne produkcije Slovenije, te 4,3 puta manji od nau?ne produkcije iz podru?ja medicine ostvarenih u Srbiji. Tako?e se jasno vidi interesantne ?injenica da su univerziteti u Nišu, Rijeci i Splitu bili nau?no produktivniji od Univerziteta u Sarajevu, barem što se ti?e medicine i biomedicinskih nauka.

Da bi se mogla napraviti neka polazna ta?ka za komparativnu analizu valjalo je prostudirati monografiju “Nastavnici i saradnici Medicinskog fakulteta u Sarajevu 1946 – 2006” kojoj je autor uvaženi gospodin profesor dr Izet Maši? sa Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Može se re?i da je gospodin Maši? napravio veoma originalan, kvalitetan i pregledan rad. On je naveo biografije svih profesora, vanrednih profesora i docenata, ne zaboravivši navesti i imena svih asistenata i drugih nau?nih i stru?nih saradnika koji su u toku tih 60 godina radili na najstarijem, a kako se danas smatra i najboljem medicinskom fakultetu u Bosni i Hercegovini.

Ako bi se osvrnuli na broj objavljenih radova nastavnika Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, zna?i publikacija redovnih profesora, venrednih profesora i docenata, a koje su citirane u PubMed – u, došlo bi se do veoma interesantnih podataka. Prema podacima iz 2006. godine koje je veoma seriozno pripremio profesor dr Izet Maši?, na spomenutom fakultetu je radilo 98 nastavnika, preciznije re?eno, 32 redovna profesora, 30 vanrednih profesora i 33 docenta.

Utvr?eno je da 32 redovna profesora Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu imaju ukupno 543 rada citirana u PubMed – u. Od toga je 508 radova objavljeno na jednom od naših Daytonskim ustavom definisanih jezika, zna?i bosanskom, hrvatskom ili srpskom jeziku. Najve?i dio tih nau?nih radova je objavljen u Sarajevu, u medicinskim ?asopisima lokalnog zna?aja, a najviše u “Medicinskom arhivu” i “Bosnian Journal of Basic Medical Sciences”. Nadalje, 35 nau?nih radova je objavljeno u inozemnim medicinskim ?asopisima, na engleskom jeziku.

U prosjeku na jednog redovnog profesora Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu zapada oko 16 nau?nih radova objavljenih u medicinskim ?asopisima lokalnog zna?aja, odnosno 1,1 nau?ni rad objavljen u inozemnim medicinskim ?asopisima.

Od 32 redovna profesora Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu petorica imaju po 5 nau?nih radova objavljenih u lokalnim ?asopisima, dva imaju 6 odnosno 7 nau?nih radova objavljenih u lokalnim ?asopisima, dvanaest redovnih profesora ima izme?u 10 do 20 radova uglavnom objavljenih u lokalnim ?asopisima, dok trinaest redovnih profesora ima preko dvadeset nau?nih ?asopisa uglavnom objavljenih u lokalnim ?asopisima. Samo poneki od redovnih profesora koji imaju više od dvadeset objavljenih nau?nih radova imaju i poneki rad objavljen u inozemnim medicinskim ?asopisima. Jedan od navedenih redovnih profesora se isti?e sa preko 90 objavljenih nau?nih radova, od ?ega je šest objavljeno u inozemnim ?asopisima. Možda ?e ?itaocima biti interesantan podatak da je te 2006. godine na listi redovnih profesora Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu bio i jedan koji je imao 32 nau?na rada objavljena u jednom te istom lokalnom medicinskom ?asopisu, a to je “Medicinski arhiv”. Šesnaest redovnih profesora Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu nisu objavili niti jednog rada u inozemnim medicinskim ?asopisima koji su dostupni svjetskoj nau?noj javnosti.

Trideset vanrednih profesora Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu sa te liste iz monografije od 2006. godine objavili su 495 nau?nih radova koji su citirani u PubMed-u. Od tih radova 31 je objavljen u inozemnim medicinskim ?asopisima. Jedan vanredni profesor ima samo 4 nau?na rada objavljena u lokalnim medicinskim ?asopisima. Sedam vanrednih profesora ima izme?u 5 i 10 nau?nih ?asopisa koji su svi objavljeni u medicinskim ?asopisima lokalnog zna?aja. ?etiri vanredna profesora imaju izme?u 11 i 15 nau?nih radova objavljenih u u medicinskim ?asopisima lokalnog zna?aja. Deset vanrednih profesora ima objavljeno izme?u 16 i 20 nau?nih radova citiranih u PubMed – u. Jedan od spomenutih profesora ima 6 nau?nih radova objavljenih u inozemstvu. Tri vanredna profesora imaju izme?u 21 i 25 nau?nih radova citiranih u PubMed – u, a radi se uglavnom o radovima u medicinskim ?asopisima lokalnog zna?aja. Petorica vanrednih profesora ima izme?u 26 i 39 nau?nih radova, tako?e pretežno objavljenih u medicinskim ?asopisima lokalnog zna?aja. U prosjeku na jednog vanrednog profesora Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu zapada po oko 16,5 nau?nih radova objavljenih u medicinskim ?asopisima lokalnog zna?aja, odnosno po jedan nau?ni rad objavljen u inozemnim medicinskim ?asopisima.

Jasno se vidi da nema nikakve signifikantnije razlike izme?u redovnih i vanrednih profesora kada je u pitanju objavljivanje nau?nih radova, bilo u medicinskim ?asopisima lokalnog zna?aja, bilo u inozemnim ?asopisima.

Docenti na Medicinskom fakultetu su objavili 374 rada citirana u PubMed – u. Od tih radova koje su publicirali docenti samo 15 je objavljeno u medicinskim ?asopisima internacionalnog zna?aja. Što se ti?e univerzitetskih docenata sa medicinskog fakulteta u Sarajevu trojica imaju samo po dva rada citirana u PubMed – u, a radovi su objavljeni u ?asopisima lokalnog zna?aja. Dva docenta imaju samo po tri nau?na rada, a dva docenta po ?etiri nau?na rada, od kojih su svi objavljeni u medicinskim ?asopisima lokalnog zna?aja, preciznije re?eno ili u „Medicinskom arhivu“, ili u “Bosnian Journal of Basic Medical Sciences”. ?etiri docenta imaju po šest publiciranih radova koji su citirani u PubMed – u, no jedan iz spomenute grupe ima jedan, svoj prvi nau?ni rad objavljen prije 32 godine u renomiranom svjetskom ?asopisu. ?etiri docenta imaju po sedam radova citiranih u PubMed – u, a svi ti radovi su publicirani u sarajevskim medicinskim ?asopisima lokalnog zna?aja. Slijedi jedan docent sa 9 radova u PubMed – u, od kojih je jedan objavljen u inozemstvu, pa onda dvojica sa po 10 radova publiciranim u medicinskim ?asopisima lokalnog zna?aja. ?etiri docenta imaju po 14 radova u Pubmed – u, a ?etiri sa po 17 radova navedenih u spomenutoj najrelevantnijoj svjetskoj bazi nau?nih podataka. Jedan od docenata iz ove grupe ima ?ak 7 nau?nih radova objavljenih u medicinskim ?asopisima internacionalnog zna?aja. Dva docenta imaju po 19 radova, a trojica imaju po 21 rad citiran u PubMed – u. Svi su ti radovi publicirani u medicinskim ?asopisima lokalnog zna?aja. Jedan docent ima 26 radova, od kojih je samo jedan publiciran u medicinskom ?asopisu internacionalnog zna?aja, dok jedan docent ima 33 rada citirana u PubMed – u, od ?ega su dva publicirana u medicinskim ?asopisima internacionalnog zna?aja. U prosjeku na jednog docenta Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu zapada po oko 11,3 nau?nih radova objavljenih u medicinskim ?asopisima lokalnog zna?aja, odnosno po 0,45 nau?nog rada objavljenog u inozemnim medicinskim ?asopisima.

Kada se, me?utim, saberu svi radovi redovnih profesora, vanrednih profesora i docenata sa Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, ne uzimaju?i u ovoj prilici više asistente i asistente, proizilazi da broj objavljenih nau?nih radova na spomenutom fakultetu iznosi 1381, a što je skoro dva i po puta više od ukupnog broja radova Medicinskog fakulteta citiranih u PubMed – u.

Vjerovatno je to posljedica u?eš?a više nau?nika u stvaranju i pisanju nau?nog rada. Naime, opšteprihva?ena je ?injenica da u radovima sa ve?im brojem autora postoji prvi ili glavni autor, a ostali participanti su koautori, prvi koautor, drugi koautor, itd. Neko nedobronamjeran ili pak dobronamjeran bi mogao re?i da postoje i takozvane šeme dopisivanja, odnosno situacije poznate po principu “ja tebi, ti meni” , ili pojednostavljeno “ja tebe dopišem u moj rad, a ti mene u svoj rad, pa imamo obadvojica više nau?nih radova”. Takva praksa, svakako ako je dokazana, ne bi trebala biti karakteristika samo jednog fakulteta u Bosni i Hercegovini. Polaze?i od predpostavke da bi broj objavljenih nau?nih radova trebao biti jedan od najvažnijih, ako ne i najvažniji kriterij prilikom izbora u zvu?na univerzitetska zvanja ne samo na Medicinskom fakulteta Univerziteta u Sarajevu, ve? svugdje u svijetu, jasna je potreba za što ve?im brojem nau?nih radova za napredovanje na univerzitetskoj hijerarhijskoj ljestvici. Pošto zasad nema jasno iskristalisanih pokazatelja o postojanju eventualnog umrežavanja autorstva i koautorstva to može ostati tema za neki drugi prilog.

I pored izazova odre?enih egzoti?nih i svjetski unikatnih primjera redovnih univerzitetskih profesora sa pet, šest ili sedam nau?nih radova citiranih u PubMed –u, a takvih je 2006. godine bilo ?ak sedam, te primjera vanrednih profesora sa pet, šest ili sedam nau?nih radova, a kona?no i docenata sa dva do ?etiri nau?na rada, nema potrebe za bilo kakav komentar ili posebno fokusiran osvrt na kriterije prilikom izbora u ta navedena univerzitetska zvanja. Uostalom, brojevi najbolje govore.

Na osnovu svih prezentiranih podataka izgleda da je “nau?na knjiga spala na samo dva do tri slova” na fakultetu na kojem su radili i stvarali velikani kao što su bili Aleksandar Sobovljev, Mladen Deželi?, Nedo Zec, Pavao Stern, Ernest Grin, Vladimir ?avka, Jakob Gaon, Hajrudin Hadžiselimovi?, Seid Hukovi? i još njih nekolicina. Svugdje je etablirano pravilo da novije generacije postižu više i bolje od onih starih, me?utim, u ovom slu?aju to je sasvim obrnuto, a što se može i kvantitativno dokazati. Za nadati se je da ?e u budu?nosti to pravilo vrijediti i za Medicinski fakultet u Sarajevu. Da bi se situacija u pogledu nau?ne, me?unarodnim kriterijima podložne produktivnosti u?inila boljom u kvalitativnom, a i u kvantitativnom smislu, trebalo bi ostvariti neke neophodne preduslove. Prije svega treba misliti ne samo na materijalne preduslove, ve? obavezno i na definiranje stvarne vrijednosti svakog nau?nog rada, s posebnom osvrtom na determiniranje kolika je stvarna nau?na vrijednost svakog rada na globalnom, a ne na lokalnom nivou. Možda bi trebalo i lokalne medicinske ?asopise publicirati isklju?ivo na engleskom jeziku, svakako uz recenzije me?unarodno priznatih nau?nika? Ovo bi mogloizgledati kao neka vrsta antipatriotskog bogohuljenja, ali niko ne može pobiti ?injenicu da nema tog nau?nika na svijetu koji ?e pored svojih obaveza u?iti bosanski, hrvatski ili srpski jezik, da bi tako uspio saznati šta to novoga u medicini svijetu imaju saopštiti bosansko-hercegova?ki nau?nici.

33
B. Bujic-Buja
Sunday, 12. December 2010 u 20:18

Da se nadovežem na Vladino:

…”Možda bi trebalo i lokalne medicinske ?asopise publicirati isklju?ivo na engleskom jeziku, svakako uz recenzije me?unarodno priznatih nau?nika? Ovo bi moglo izgledati kao neka vrsta antipatriotskog bogohuljenja, ali niko ne može pobiti ?injenicu da nema tog nau?nika na svijetu koji ?e pored svojih obaveza u?iti bosanski, hrvatski ili srpski jezik, da bi tako uspio saznati šta to novoga u medicini svijetu imaju saopštiti bosansko-hercegova?ki nau?nici.”

Oni koji žive vani primjeti?e kada u?u u doktorsku ordinaciju da na stolu nema mjesta ni za dodatnu olovku, obzirom da su stru?ni ?asopisi zauzeli sav slobodan prostor. Doduše, ne bi to bilo fer porediti sa našim doktorima koji bi pored maternjeg morali da nau?e i jedan svjetski jezik, što je jako teško kada ti je i vlastiti stran.

Gdje smo, tu smo. Na dnu. Bili smo tu i 1945, na šta su nas nagnali oni iz germanije, pa smo sve morali po?eti nanovo. Ali ovo sada nije baš nanovo jer nas okupiraše ‘naši’ to do te mjere da se kulturno i znanstveno pogušišmo. Prijatno iznena?uje no?ašnja akcija SIPA u Biha?u (za više, http://www.oslobodjenje.ba/index.php?id=11551), gdje su izgleda polupismeni lokalni predstavnici vlasti nepotisti?kim egzorcizmom utišali sve one koji su zaradili fakultetsku diplomu ili nešto više. Da li je to zadnja akcija za daljnjih 15 godina, nisu javili.

Dugotrajno robovanje i r?ava uprava mogu toliko zbuniti i unakaziti shvatanje
jednog naroda da zdrav razum i prav sud njemu otan?aju i oslabe, da se potpuno
izvitopere. Takav poreme?en narod ne može više da razlikuje ne samo dobro od zla,
nego i svoju sopstvenu korist od o?igledne štete.”

Ivo Andri?

34
Jasna
Monday, 13. December 2010 u 00:33

Komentar na Vladin prilog:
Scope je: ‘statisti?ke analize o nau?nim radovima profesora i ostalih nau?nih radnika na BiH univerzitetima’. Scope nakon par redova sužen na:Ž biomedicinske nauke, a to zna?i i iz medicineŽ. Scope je dalje sužen na samo Medicinski fakultet. Pa gdje su ostali univerziteti?
Globalni podatak o broju objavljenih djela, ne govori mnogo o broju u?esnika. Bolji je podatak o broju objavljenih djela po glavi nau?nog radnika. Itd…. da ne talasam dalje.
Pozdrav Jasna

35
saško
Monday, 13. December 2010 u 06:11

Kasnim, kasnim….al’ cu zato kratko.
Autor dao originalni prilog sa naslovom – “Kod Huse” – sje?anja na jednu kafanu fine sarajevske raje (3). Meni pitko. Interesantno. Nemam problema. Autor se izrazio kako je htio i najbolje umio. Nase je da procitamo ili ne. A Vlado nam je pruzio mogucnost / koju moze u svakom trenutku i uskratiti/ da komentarisemo. Svako prima pricu na svoj nacin a komentarise, vjerujem , kako najbolje zna i umije. Hoce da da makar i skromni doprinos. Eto mozda samo da poruci da je jos uvijek tu negdje, daleko, a medu nama. Pa i oni “ nazovi komentatori ” ili “ kvazi komentatori koji upotrebljavaju copy-paste tehniku”. U cemu je problem? Ista prava i za autore i za komentatore! Pa sta i ako ponekad uvrijede / iako je to postalo kao zvaka / to vise govori o njima samima. Nisam “ higijenicar “. Ali sve se moze posmatrati i malo drugacije. Nekima i sam naslov moze da postavlja pitanja, npr. Da li je “Kod Huse” navracala samo fina sarajevska raja / fsr /? Da li neko ko nije navracao “ Kod Huse” moze pripadati fsr?…Ko udara potpis i pecat na fsr? …A i prica moze postavljati pitanja? Tu su : stare cure Ulfeta i Behija, mi –fsr, te Vojvoda i oni. O ulogama koje su im dodijeljene – svako moze zakljuciti za sebe. I odgovoriti sebi kakav je ko u prici? Tako na primjer Autor kaze: “ Bile su to prave has-muslimanke. Klanjale su svih pet vakat namaza….” A one kazu: “…I to su muslimani. Vlašine su to s muslimanskim imenima. Karavlasi, a ne Vlasi! Ma gori od Vlašina! Munafici! Kako ce pred Mizan – terazije, bog hin ubio!” A eto ja sam poznavao podosta i nana i nena, koje su bile i malo manje i malo vise muslimanke a nisam cuo tako nesto. Pa sad ti saberi. Ako ja nesto ne vidim, ne osjecam, ne cujem, ne mirisem, ne znam… ne znaci da to ne postoji. Mozda drugi registruje. I nije cudno sto se neki pitaju i komentarisu na nacin koji se Autoru ne svida. A ostali odmah rafalno…. Za mene su svi komentari Zlaje i Malika br10 u redu jer je to njihovo dozivljavanje/ prelamanje price. Ono sto slijedi kasnije ne bih doticao. Dovoljno je Zeko br19 i 23 i posebno Dzemo br30.
Usput da zamolim nekoga od Autora, recimo Milija za jednu pricu otprilike “Ciko mogu li s tobom”. Ako treba objasnjenje onda ne treba prica.

UpiĆĄite komentar

VaĆĄ komentar