Warning: Creating default object from empty value in /homepages/5/d94778607/htdocs/dovla.net-2/wp-content/plugins/view_counter/view_counter.php on line 52
dovla.net

Sarajlije ve?inom žive poprili?no primitivno

U intervjuu za zagreba?ki T-portal, profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu Zdravko Grebo govori o politi?koj i društvenoj krizi, ratnoj i poratnoj povijesti BiH, etni?ki ?istom Sarajevu, Mostaru i Banjaluci.

Razgovarao: Gordan Duha?ek

Grebo

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik nedavno je najavio referendum za ukidanje Tužiteljstva i Suda BiH. Kako to komentirate?

Politi?ka situacija u BiH je u najmanju ruku fluidna. Odnosno, ni dragi Bog ne zna što se doga?a i što ?e iz svega toga iza?i. To što Dodik radi cijelo vrijeme jest jedna vrsta dobro smišljenog politi?kog pragmatizma. On razumije da njegova brutalna retorika ima dobar odjek u njegovom bira?kom tijelu. Dodik se ponaša makijevalisti?ki jer zna da mu to donosi mo?. No, ova najava nije prvi referendum koji je Dodik najavio i rije? je o nastavku igre jer on ne može ukinuti ni sud ni tužiteljstvo BiH, ali može igrati na kartu koja vodi katastrofalnom scenariju disolucije BiH. Ne sjedim ja ni s Valentinom Inzkom ni s Tihi?em ili Lagumdžijom. Igraju se sa Sudom BiH, pa s državnom imovinom, pa s popisom stanovništva; sve to bilo bi smiješno da nije tužno. Nedavno je Dodik, uostalom, izjavio na press-konferenciji da ‘mi želimo oti?i, a sa sobom ?emo ponijeti i dio zemlje’, što ohrabruje i ponašanje HDZ-a, pa bi valjda od Bosne i Hercegovine trebala ostati nekakva Muslimanija ili Bošnjakija. To bi bio kraj BiH.

Sa svih strana se ?uje da je ovo najteži period za BiH još od vremena rata. Bi li možda bilo lakše da se narodi jednostavno razi?u jer – koji su argumenti za opstanak zajedni?ke države? Tko artikulira ideju da od opstanka BiH svi profitiraju, a njezinim nestankom gube?

Kad bih ja to znao, bio bih apsolutni vladar BiH. Naravno, šalim se. Ono što istinski nedostaje na politi?koj sceni od 1996. jest subjekt – koji ne mora biti stranka, nego može biti i pokret ili nevladina organizacija – koji bi artikulirao stav da je BiH naša zajedni?ka domovina. Znam da je to teško nakon svega i nakon etnicizacije ukupnog javnog prostora u kojem sada postoje samo Srbi, Hrvati i Bošnjaci. Naravno, rata više ne?e biti jer to ne bi dozvolili vanjski faktori, ali unutarnje tenzije mogu trajati beskrajno i da na kraju svega stoji disolucija države. Propušten je trenutak da se gra?anima BiH, bez obzira na njihove kolektive identitete, pokaže da je ovo njihova država. Ako se želi budu?nost BiH, potrebno je iskreno opredjeljenje naših susjeda da se ova država ne raspadne. U to nisam siguran jer je aktualna srbijanska politi?ka elita umivenija verzija prošle i raspad Bosne je njihova rezervna karta, a nisam uvjeren ni u politiku Ive Josipovi?a i Jadranke Kosor, koji su ipak daleko od Tu?mana i Šuška, ali bi na kraju prihvatili raspad. No, znate kako se kaže: bolje užasan kraj, nego užas bez kraja. Me?unarodna zajednica ?e Bosnu održavati na životu i sprije?iti mogu?i novi rat, ali ništa više od toga. Sve dok doma?e politi?ke elite ne postignu konsenzus, ja bolju budu?nost ne vidim.

Je li ta idila bila istinita?

Vratimo se malo u 1990. godinu. Kako komentirate da je u BiH do tada doista postojao miran suživot naroda, pa i religija, unutar socijalisti?kog sustava? Je li to mit koji treba dekonstruirati? Što se dogodilo u roku od godinu i pol dana, da narodi BiH manje ili više dignu ruke od zajedni?ke države?

To je pitanje i neka vrsta no?ne more za mene jer nisam siguran da je taj idili?ni život do 1990. godine bio istinit. Najgora stvar je do tada bila biti nacionalist, a mi jesmo svakodnevni život živjeli zajedno. Išli smo u školu zajedno, napijali se zajedno, igrali nogomet zajedno. No treba se zapitati je li ta idila bila pokrivena ideološkim monopolom Komunisti?ke partije, s mo?nim sigurnosnim aparatom, pa mnoge frustracije nisu mogle iza?i na vidjelo. Kad se raspao sustav, na javnu scenu su došli mnogi insekti i štakori, ali i ?asni ljudi koji su bili nacionalno frustrirani u socijalizmu. Tada je i me?unarodna zajednica, predvo?ena SAD-om, izabrala podržati nacionalizam i kleronacionalizam kao na?in rušenja komunizma. Zapad, dakle, nije izabrao podržati liberalnu demokraciju jer se njom ne može tako lako srušiti totalitaran sistem. U geopolitici vladaju samo interesi i nema previše ljubavi, ali brutalne zlo?ine se ne može oprostiti.

Kako objašnjavate u stanovništvu rašireno uvjerenje s po?etka 1992. godine da u BiH ipak ne?e rata biti, iako je sve upu?ivalo na to?

To je iz današnje perspektive nevjerojatno. Bilo je mogu?e jer je normalna ljudska strepnja – pogotovo me?u tada starijim generacijama koje su iskusile Drugi svjetski rat – da se izbjegne rat. Alija Izetbegovi? je tada govorio da je Jugoslavenska narodna armija (JNA) naša vojska i nitko nije o?ekivao da ?e se okrenuti protiv naroda, bez obzira na doga?anja u Sloveniji i Hrvatskoj. Izetbegovi?eva argumentacija je tada bila da rata ne?e biti jer ga nitko ne želi i da je za rat potrebno dvoje. Bila je to jedna o?ajni?ka izjava jer je za ljubav potrebno dvoje, a za rat samo jedan. No, tada nismo znali za Kara?or?evo i ostale planove o podjeli BiH, koji su u?inili rat neizbježnim.

Jeste li razmišljali o alternativnoj verziji povijesti, u kojoj bi se rat u Bosni i Hercegovini izbjegao?

Ja sam u tom smislu hegelovac. Možemo razgovarati što bi bilo kad bi bilo, ali ipak smatram da se sve što se dogodilo zapravo moralo dogoditi. Naravno, bilo je raznih verzija, poput Miloševi?eve ponude Izetbegovi?u da bude predsjednik krnje Jugoslavije. Ali, nema koristi od toga.

Hapšenje generala Jovana Divjaka u Be?u izazvalo je veliku konsternaciju u Sarajevu. Kako tuma?ite taj potez Srbije?

Srbijansko pravosu?e ne djeluje bez blagoslova politi?ke elite. U jednom trenutku ?inilo se da Srbija ide za smirivanjem situacije u regiji, doduše puževim korakom. Sada se opet sve destabilizira, što uklju?uje i slu?aj Tihomira Purde. To je agresivan nalet srbijanskog pravosu?a koji ne vodi ni?emu dobrom. Znam sve o Jovanu Divjaku i njegovom ponašanju za vrijeme rata, bio sam s njim u Dobrovolja?koj ulici, za koju ga sada optužuju. Problem je i što bosansko pravosu?e nije procesuiralo taj slu?aj, ako se zlo?in tamo dogodio. Jedna od šansi za našu bolju budu?nost jest stav da je svaki zlo?in – zlo?in. A to bi najbolje trebala shvatiti strana koja je najviše stradala u ratu, dakle Bošnjaci. Da su zlo?ini Armije BiH, poput Kazana nad Srbima i Grabovice nad Hrvatima, procesuirani na vrijeme, Srbija ne bi imala danas koga optužiti. Dakle, nije za ovo što se doga?a Jovanu Divjaku krivo samo srbijansko pravosu?e, nego i bosanska vlast. A Divjak je u Dobrovolja?koj ulici vikao: ‘Ne pucajte!’

Nije li onda paradoks da Milorad Dodik traži ukidanje Suda BiH, koji bi trebao suditi u slu?aju Dobrovolja?ke ulice, dok istovremeno tvrdi da se tamo dogodio zlo?in za koji netko mora odgovarati?

Naravno. I u Sudu BiH postoji odjel za ratne zlo?ine. Ne treba zaboraviti da on izjavljuje da ?e uhapsiti Jovana Divjaka i Ejupa Gani?a ako stupe nogom u Republiku Srpsku te ih izru?iti Srbiji. To je dio njegove generalne strategije, u kojoj želi ukinuti sve što ima veze s državom BiH. Drugi razlog jest privremeno uklanjanje mogu?nosti da osobno bude optužen za kriminal i pronevjeru. Uostalom, Balkanom se širi nepodnošljivi smrad kriminala za koji su odgovorne politi?ke elite, ?ega je najbolji primjer Ivo Sanader, koji se od neupitnog boga hrvatske politi?ke scene pretvorio u ?ovjeka koji sjedi u austrijskom zatvoru. Pogledajmo glavne politi?ke protagoniste u BiH: Dodik, Dragan ?ovi?, Lijanovi?i, pa i SDP s upletenoš?u u tzv. aferu Reket, imaju krivi?ne prijave. Politika se pretvara u to da želiš ostati na vlasti da ne bi završio u zatvoru.

Što je s teškom socijalnom situacijom u BiH? Zašto izostaje pobuna protiv siromaštva i nezaposlenosti? Zna?i li to da se izazivanjem konstantne nacionalne paranoje teški uvjeti života mogu gurnuti pod tepih?

?esto si postavljam to pitanje. Možemo uzeti u obzir da je BiH vrlo složeno društvo, ali mi nikada ne?e biti jasno da model etni?ke homogenizacije može ‘pokriti’ tešku socijalnu situaciju i da zbog njega izostaje bilo kakva pobuna. Jedno od objašnjenja je ratna trauma jer ljudi se sje?aju da bi moglo biti i gore. Drugi model je govoriti: ‘Ako mi Bošnjaci na ostanemo zajedno, onda ?e nas druga dva naroda pobijediti’, a isto vrijedi i za Hrvate i Srbe. Uostalom, zašto bi jedan siromašni Bošnjak imao više zajedni?kog s novope?enim bošnja?kim tajkunom nego sa siromašnim Srbinom ili Hrvatom? Nadam se da ?e se pojaviti subjekti civilnog društva koji ?e ljude povesti na ulice. Potrebno je da ljudi definiraju svoje socijalno nezadovoljstvo. Nažalost, ja me?u svojim studentima ne vidim ni najmanji znak da se oni žele pobuniti. Podsje?am na poznatu pri?u o žabi kojoj su vodu svaki dan podgrijavali za dva stupnja više, pa je na kraju skuhana bez ikakvog otpora. Tako je i u Bosni i Hercegovini.

Željko Komši? je postao paradigma hrvatske ugroženosti u BiH. Zašto on tijekom svojeg prvog mandata nije pokušao uspostaviti dijalog s Hrvatima u Hercegovini?

Željko Komši? je, ina?e, bio student ovog fakulteta, proveo je rat u Sarajevu i nosi odlikovanje Zlatni ljiljan. On u gra?anskom svijetu ima zna?ajnu podršku. No, podršku od hercegova?kih Hrvata ne bi dobio ni u snu. Kada bi se izborni zakon izmijenio na takav na?in da svi biraju ?lanove Predsjedništva, Željko Komši? bi bio moj nesumnjivi izbor i on bi bio savršen predsjednik svih gra?ana BiH. Ali dok je ustavna konstitucija ovakva, njegov izbor je problem jer Komši?a su izabrali Bošnjaci, a ne Hrvati. To pak daje legitimaciju ekstremnim hrvatskim pozicijama za širenje pri?e o ugroženosti.

Kako vam se danas ?ini živjeti u Sarajevu? Koliko se grad promijenio?

Na nivou dnevne rutine ne osjetite nacionalne tenzije, ali posljedice postoje. Slijedom doga?aja Banja Luka, dva Mostara i Sarajevo postali su, što milom što silom, etni?ki ?isti gradovi. Srbi i Hrvati su u Sarajevu apsolutna manjina i sigurno im nije najugodnije. S druge strane, postoji op?i trend gubljenja svih vrijednosti, tzv. papanizacije. Naravno, postoje svijetli trenuci i izuzeci, ali to nije mainstream. Sarajlije danas ve?inom žive poprili?no primitivnim na?inom života, sa stavom ‘da nisam zaštitar, bio bih manekenka’.

Intervju prenosimo sa T-portala

Komentari (8)

1
Šerkan
Saturday, 26. March 2011 u 18:39

Eh, papci. U onaj vakat grad je napustilo bar 200.000 ljudi. Dobrostoje?a sarajevska raja se raspršila po svijetu. Veliki umovi, rukovodioci Komunisti?ke partije su nestali ili se priklju?ili vlasti, postali demokrati, humanisti, preokrenuše partiju u socijalisti?ku, pa u socijaldemokatsku, , fašisti zasjedoše, bi što bi. Ostala je obi?na sarajevska raja, sirotinja i bogami ti papci što su “došli”. Ja znam da su došli oni što su preživjeli. E taj gradski “niži stalež” je branio grad, krvario, ginuo šutke, sada krpi kraj sa krajem, koliko da preživi. Držim da su velika ve?ina njih sada prave Sarajlije, a to što ništa ne znaju o Hegelu, ili nisu nikad bili u pozorištu i nije mnogo važno. Malo patetike, ona vatra u Titovoj nikada nije prestala da gori. Još nešto, teško objašnjivo. Kako se desilo da su, u onom našem finom i kulturnom Sarajevu, kada smo svi bili tu, na onim jebenim izborima , fašisti?ke stranke dobile toliko glasova. Fala Titi, mi i papci na zadnjim izborima pobijedismo. Pa dokle stignemo. Ako se ko ljuti, ili osje?a pogo?enim, šta ja tu mogu. Navikao sam na pljuvanje, prijetnje pa i pucanje ove lokalne gadeži. . . . S.F. S.N.

2
Jasna
Sunday, 27. March 2011 u 03:04

Cijenjeni Šerkane, komentarišete nažalost samo 5,5 redova iz ovog intervjua. Po meni, ne sasvim ta?no. U odbrani Sarajeva su u?estvovale brojne ‘stare’ Sarajlije, i iz dobrostoje?ih slojeva. Ne?e biti da su samo došljaci odbranili grad!
Što se ti?e ostalih cca 80 redova intervjua, uglavnom sjajan sažetak tužne bosanske sadašnjice, nakon cca 15 godina od kraja rata. Jedino me odgovor na pitanje ‘Je li ta idila bila istinita?’ malo žulja. Teško mogu prihvatiti da sam najbolje godine svog života provela kao u?esnik parade u scenskom dekoru komunizma, pa kada je nestao investor, raspala se i sapunica, i ostao je samo rat. Dakle, to nije bio pravi život, a ovo što sada živimo jeste. ??!!
Bolno je podsjetiti se na one dane kada nam je bilo re?eno da rata ne?e biti. Zdravko to naziva o?ajni?kim pokušajem A.I. Diplomatski, zapravo bez komentara i ocjene.
Ali i to je sadašnja bosanska sapunica…

3
Šerkan
Sunday, 27. March 2011 u 11:53

Imaš pravo Jasna. Nisam komentarisao taj ?lanak. U pitanju je trenutna asocijacija na nekolicinu “papaka” dvadesetogodišnjaka koje sam, na žalost i tugu, ispratio na onaj svijet. Šta mogu, proganja?e me to do kraja života. Ako malo pažljivije pro?itaš tih nekoliko re?enica, vidje?eš da govorim o “obi?noj sarajevskoj raji” itd. Odakle Ti zaklju?ak o došljacima.
Ona vremene su zaista bila lijepa, sadržajna, ali nas na kraju izdadoše oni koji su tada upravljali Jugom, i živjeli od mahanja crvenom knjižicom. Pa MIloševi? je bio predsjednik CKSK Srbije, Franjo general, pa razni ?lanovi predsjedništava, generali, admirali, policajci, diplomate. . .
Sada ?e neko, bezbeli, da mi natakne na nos Aliju. Pa tu i jeste tuga. Da Bosnu rasturi jedan ostarjeli politi?ki diletant, panislamista, pa jedan ustaša, i jedan povampireni doktor. A partizana ni za lijeka. Meni za utjehu, stasava nova mlada, borbena generacija u SDP-u, borbe po?inju, nadati se i pobjedama. Možda, iz tih bjelosvjetskih daljina izgledam kao stara drtina, što možda i jesam, ali ja imam satisfakciju da sam u strašna vremena “i na strašnom mjestu postojao”, i sa meni sli?nima onu štafetu sa?uvao da ne padne u blato, i predao je mla?im da produže. . . . srda?an pozdrav Šerkan

4
Jasna
Monday, 28. March 2011 u 01:12

Šerkane, izvini što sam pogrešno protuma?ila dio tvog komentara. I hvala na pojašnjenju. Kad neko ima toliko optimizma i vjere u nove mlade generacije (SDP-ovaca), sigurno ne spada u kategoriju ‘starih drtina’, posmatrano sa bilo kakve daljine. Uzgred, suma godina nas blogovaca bi dala možda i šestocifreni broj ;))) Sretno!
Jasna

5
Stanko
Monday, 28. March 2011 u 03:08

Blogovci, dijalog izmedju Jasne i Šerkana je primjer kulturne, pristojne, akademske razmjene mišljenja i medjusobnog uvažavanja. Milina je ?itati njihove komentare. Molim sve blogovce da pažljivo pro?itaju njihov na?in obra?anja trude?i se da ovakav na?in komunikacije postane pravilo ponašanja na ovom divnom blogu.

6
Sakib
Friday, 1. April 2011 u 10:17

Ugledni profesor,Zdravko Grebo:nam je dao tuznu sliku,sadasnje Bosne i Hercegovine.
Mi svi znamo da tzv. :Daytonski mirovni sporazum,paralizira i sprijecava napredak zemlje i rekonstrukciju demokratskog gradjanskog drustva. Da su kojom srecom clanovi bosanske
delegacije tzv.kontat grupe u Daytonu citali:KSENOKRAT-a,ARISTOTEL-a ili HEGAL-a .Mozda bi rekli ALIJI IZETBEGOVICU:Da ne potpisuje nesto sto nije logicno.Prvo:Jedna drzava ne
moze biti Federacija sama sa sobom. (za Federaciju su potrebne najmanje dvije drzave ).
Drugo:Priznavanjem tzv.srpskog entiteta pod imenom “Republika Srpska” zadat je smrtni
udarac RERUBLIKI BOSNI I HERCEGOVINI. Trece:Genosidna tvorevina i ratni plijen,ciji su celnici ratni kriminalci,ne moze se zvati Republika.
Ja zivim u Francuskoj od daleke 1970 godine i daleko sam od svakodnevnog zivota u BiH.
Kao sto je rekao pjesnik:”Veliko se vidi bolje sa ostojanja.Kad uzavri more nemilice.Brodu nema opstojanja”. Samo u ovom slucaju Bosna zemlja nije brod.Ako zelimo bulju buducnost
nama i nasoj djeci:Radimo na tome da potonu vjestacke tvorevine.Taj dan nije daleko.
Ja vjerujem u zajednicki zivot i nikad nisam dao moj glas nacionalistima.Za mene je Dodik
politicki primitivac,za koga u istoriji nema mjesta.Budite optimisti:Sve ce biti i nestati:SAMO
BOSNA VJECNO OSTATI… Pozdrav sa La Mansa svim blogovcima a posebno:Serkanu i Jasni..

7
Sanja
Friday, 1. April 2011 u 18:16

Postovani Sakibe,

Da su,” voljom naroda”, izabrani predstavnici naroda u BiH citali Aristotela ili Hegela, umjesto sto su pisali kojekakve “Deklaracije”,pljackali i ostalim kriminalnim radnjama se bavili prije no sto su dosli na vlast, do rata, vejrovatno ne bi ni doslo.

Imali su vremena “clanovi bosanske delagacije” (samo njih spominjem, jer ste ih Vi pomenuli), a vjerovatno i nacina, da objasne Izetbegovicu da ne povlaci potpis sa Kutiljerovog plana. Tako bismo, vjerovatno, izbjegli ogromne zrtve, i Dejton, i razne “predstavnike medjunarodne zajednice” koji, da su sta vrijedili u svojoj zemlji, ne bi bili poslani da ureduju po Bosni.

A kada rat zakuca na vrata, tada se razum i pamet izgube, a glupost i mrznja zavladaju.
Tada snaga i politika (ona skrivena, iza paravana) vladaju, ljudi ginu i bivaju prodani, izdani, sve da bi se stiglo do nekog cilja, za koji se mozda i nisu ni borili.To su atributi Rat-a, nista izmisljeno ’92.

Ako nam je stalo da svoju djecu necemu naucimo, onda ih trebamo uciti da postuju i vole ono sto imaju, da je primitivizam i neznanje najveci neprijatelj svakog, pa i nasih naroda, i da treba sirom otvorenog srca “gledati” i na svoje i “one druge” ma kako se oni zvali, koje boje koze bili, kojim jezikom govorili.

Bosna i Hercegovina (ne znam zasto se svima omakne pa da na Hercegovinu zaborave :)) je i Vasa, i moja, ali ni Vi, kao ni ja ne zivimo u njoj. Da li ce i kako opstati, zavisi, nazalost,vise od onih koji sada njome vladaju (onih na papiru, a i onih koje ne vidimo) i polozaja raznih zvijezda u kosmosu, nego od toga sta mi zelimo.

Pamet nije vladala 90-tih godina proslog vijeka. Nadajmo se da ce je ovih godina vise biti.

Sanja

8
Aco
Tuesday, 26. April 2011 u 02:04

Prof. Grebo u svom intervju daje izvrsnu analizu sadasnjeg nimalo sjajnog stanja u BiH . On priznaje da se moralo dogoditi to sto se dogodilo na teritoriji bivse SFRJ i SR BiH. I da ne bi bilo nikakve koristi od “krnje” Jugoslavije sa Alijom Izetbegovicom na celu sto je bila jedna od opcija pre konacnog raspada SFRJ.

Pokusavam da proniknem iz teksta Sta je to neizbjezno sto je dovelo do rata u BiH? Po meni , a sto ni sam Grebo ne negira to !NEIZBJEZNO” je ogroman stepen tinjajuce netrepeljivosti i nepovjerenja citaj nepodnosenja medju konstitutivnim narodima BiH . I koje je prividno bilo zamaskirano idilicnom slikom jugoslovenskog bratstva i jedinstva.

Po meni je ista netrepeljivost kulminiraa ratom a prisutna je jos uvike cak 15 godina posle rata , uprkos nezavidnoj socio-ekonomskoj situaciji koja bi naizgled trebalo da ih “osvjesti” i “otrjezni” . Mada smo slicnu situaciju i nezavidnu socijalno ekonomsku situaciju imali i u osvit rata , gledano iz ugla osamdesetih i devedesetih i onoga sto nam je predstavljano pricama o ogromnom dugu bivse SFRJ cim smo sistematski bili “prepadani”

I uprkos ogromnim naporima medjunarodne zajednice olicena u liku viskog predstavnika da neutralise /eliminise nacionalisticke politicare na svim stranama. I uprkos sto vecina glavnih aktera rata iz 90-tih nije vise medju zivima. Ono sto potvrdjuje istu rastucu netrepeljivost je naizgled neobjasnjivo visok stepen iste medju mladim sa prostora BiH koji rat nisu ni upamtili a jedva da su s pripadnicima drugih nacionalnim zajednicama bili u bilo kakvom fizickom kontaktu.. Jer isti odrastaju u dominatno “jednobojnim ” sredinama kao sto su gradovi po BiH ne samo Sarajevo, Banja Luka i Mostar kako Grebo navodi.

Pravo pitanje je da li ce i dalje istrajavanje na “prisilnom zajednickom zivotu” onih koje nista ne veze skupa sto zivot nepobitno potvrdjuje sprjeciti isbijanje novih tenzija? Mada Prof. u mogucnost novog rata ne vjeruje zbog “rjesenosti medjunarodne zajednice” koja je isto tako postojala i prije izbijanja rata na prostoru bivse SFRJ?

Ima li nesto sto je “IZBJEZNO” . Po meni jedino sto bi bilo “IZBJEZNO” je ne istrajavati/prisiljavati na zajednicki zivot one koje evidentno nista ne veze skupa. I koji su tu svoju nespremnost na zejdnicki zivot iskazali i dalje iskazaju na ponavljanim i ponavljanim “demokratskim” izbroima . Isti narodi su tu nespremnost pokazali i u starijoj istorija i najnovijoj istoriji. nA sto i sam zivot nepobitno potvrdjuje vidljivo iz Grebinog intervjua.

. Tako bi se sprjecilo isbijanje novih tenzija. Pa i novih ratova na Balkanu. Kamo srece kad bi i medjunarodna zjednice zagarantovala istim narodima da ih vise niko i nikada nece prisljavati da zive u zjednickoj drzavi , zvala se ona makar i sama EU.

Na taj nacin bi se po meni odala najbolje pocast svim nevino stradalima u svim prethodnim sukobima na svim stranama. Tako bi se stepen otvorene netrepeljivosti medju Bosnjacima, Srbima i Hvratima dovoljno dugim protokom vremena mozda postepeno mogao pretvoriti u nesto sto bi licilo na pupoljke povjerenja i sradnje, ISTISKOG IA NE NAMETNUTOG i mozda ali ne i obavezno istinske zelje za zajednickim zivotom. Ali JOS JEDNOM PONAVLJAM nakon protoka dovoljno dugog vremena POTREBNOG da sve I STARE I NOVE rane u miru zacjele i da se ne povredjuju ni od koga. I ni po koju cijenu.

UpiĆĄite komentar

VaĆĄ komentar